U Bibliji se spominju razni "slavni sveti muškarci" koji imaju mnoštvo ljubavnica i supruga, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Nigdje se to ne osuđuje. Solomon npr. ima 700 žena i 300 ljubavnica - prilježnica. Možemo samo zamisliti kakva je kvaliteta emocionalnog-društvenog-seksualnog života žena u takvim brakovima. Kao što se opisuje u Knjizi Postanka (21,10), ljubavnica se može otpustiti kada više nije potrebna, a kada supruga dosadi, nabavi se još jedna ili otjera stara. Abraham je imao dvije ljubavnice (konkubine); Gideon: barem 1; David: mnogo; Nahor: 1; Jakob: 1; Elifaz: 1; Gideon: 1; Kaleb: 2; Manaše: 1; Saul: 1; David: barem 10; Rehoboam: 60; Solomon: 300; neidentificiran Levit: 1; Belšazar: više od jedne.

 

Spaljivanje živih djevojaka

 

Kćer kao žrtva paljenica za uspješan ratni pohod

"I Jiftah se zavjetova Jahvi: Ako mi predaš u ruke Amonce, tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Jahvin i njega ću prinijeti kao paljenicu."

 

Knjiga o sucima 11,39

 

I tako je Jiftahu izašla u susret kćer i on ju je spalio na žrtveniku, a bog ga nagrađuje tako što postaje slavan sudac u Izraelu.

 

" Ako se kći kojeg svećenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti."

 

Levitski zakoni 21,9

 

Dakle djevojka se ne spaljuje da bi se "očistila od svojih grijeha i tako otišla u raj" (formulacija milostive Inkvizicije prema naputcima iz Novog Zavjeta). Ona se mora spaliti zato da se spere ljaga sa ugleda njezinog oca. Nije ju dobro čuvao, pa se odmah odala bludništvu. Spaljivanjem te djevojke, njezin otac se oslobađa od javne sramote. Djevojka je u cijeloj priči nijema mumija bez ikakvog prava, duše i života.

 

Spali obje žene, i kćer i njezinu majku, jer ih je oženio isti muškarac

Čovjek koji se oženi kćerju i njezinom majkom - krajnja je to pokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da među vama ne bude pokvarenosti.

 

Levitski 20, 14

Muškarac je u to doba imao apsolutnu moć. Žene su im se morale pokoravati ili bi protiv njih iznio kakvu optužbu i na sudu ne bi imale nikakve šanse. Biblija strogo propisuje da se u ovakvom slučaju spale svo troje: muškarac, kćer i njezina majka. Vjerojatno živi, na lomači... Milostivi Bog nije mogao izmisliti neki blaži zakon? Npr. da se brak poništi. Zar nije KRAJNJA BIBLIJSKA POKVARENOST donositi propise o spaljivanju živih ljudi?

 

Neka se mlada trudnica spali!

 

"Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; čak je u bludničenju i začela." "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se SPALI !"

 

Post. 38,24

 

Apologeti koji napadaju ovaj sajt, posprdno tvrde da su "ovi citati iščupani iz konteksta". Kakav uopće kontekst biblijske naredbe da se spaljuju mlade trudnice može biti koji bi to opravdavao?

 

Nakon što je Juda naredio da se trudnica koja je začela izvan braka spali, narod ju "izvodi" - u očitoj nakani da je "po božjim naputcima iz Svete Knjige kazni" za njezin grijeh. Ali sirota osuđenica na smrt u vatri ima dokaz da je to dijete napravio upravo onaj koji ju je prokazao. Onda se Juda predomislio i odlučio poštedjeti je užasne smrti.

 

Dok su je izvodili, ona poruči svekru: "Začela sam po čovjeku čije je ovo." Još doda: "Vidi čiji je ovaj pečatnjak o vrpci i ovaj štap!" Juda ih prepozna pa reče: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu." Ali više s njom nije imao posla.

U nastavku priče, "poučno" se opisuje postupak utvrđivanja koji je sin od dvojice blizanaca prvijenac. To je izuzetno važno Jahvi, jer će to dijete biti posvećeno Njemu Bogu Stvoritelju. U tu svrhu babica veže konac za ručicu koja se prva promolila iz majčinog tijela.

 

Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance. Dok je rađala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govoreći: "Ovaj je izišao prvi." Ali baš tada on uvuče ruku te iziđe njegov brat. A ona reče: "Kakav li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres. Poslije iziđe njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah.

Ubij vješticu!

 Ne dopuštaj da vračarica živi!

Knjiga Izlaska 22,17

Spas od grijeha dolazi kroz oganj!

Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.

 

1 Korinćanima 3,15

 

Posijeci i u vatru baci!

Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca.

 

Luka 3,9

 

U žarki oganj one koji se ne pokoravaju Isusovim evanđeljima !

 

...kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa.

2 Solunjanima 1,8

 

Evo gdje je kršćanska "Sveta" Inkvizicija našla pravila i naloge za spaljivanje vještica* - u Bibliji! O kažnjavanju sinova svećenika niti riječi. Muškarci mogu imati i ljubavnice i mnoštvo supruga. Zar je moguće da se u "Svetoj knjizi" nalazi tekst kojim se naređuje spaljivanje mlade trudnice samo zato jer je vodila ljubav, a nije udata? Ili zato jer se bavila proricanjem i ljekovitim napitcima? Bolje provjerite sami. Možda sam to izmislio, "jer sam na strani zla i mrzim kršćane"?

 

'Sveta' Inkvizicija je očito pobožno doslovce slijedila naputke iz Svetoga Pisma. Ne radi se o "pogrešnom razumijevanju nesavjesnih pojedinaca" nego striktnom pridržavanju onoga "što je Bog naredio, a proroci zapisali" u Bibliji. Je li Bog zaista naredio spaljivanje djevojaka? Je li Biblija zaista preslika Božanske Objave ili baljezganje sadističkih primitivaca? Kada bi ostatak Biblije bio prepun hvalospjeva ženama (a nije), samo ovo "pravilo" bi bilo dovoljno da svo "dobro" ove knjige padne u vodu.

 

Kako objasniti sljedeće Isusove riječi u svjetlu Zakona o spaljivanju trudnica, ubijanju vračarica i naputaka Proroka za spaljivanje živih djevojaka uhvaćenih u seksu?

"Ne mislite da sam došao dokinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao dokinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom."

 

(Mt 5,17)

 

Ne samo da Isus nije dovodio u pitanje NITI JEDAN propis iz Zakona tj. naredbi navedenih u Starom zavjetu. On fanatično galami da se čak niti jedan zarez niti slovce ne smiju dovesti u pitanje, a kamoli neki od Zakona poput ovoga o spaljivanju djevojaka za tako nedužne stvari kao što je malo ljubavne igre ili gatanje. Epizoda o Isusovom spašavanju bludnice od kamenovanja - "Neka prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha " - dokazan je falsifikat koji je dopisan stoljećima kasnije, ne bi li se lik Isusa nekako prikazao milosrdnijim nego što je bio.

 

*Procjene oko toga koliko je nevinih žena mučila i živih spalila kršćanska inkvizicija tijekom 250 godina, kreću se od 200.000 do 2 milijuna ! Kalvin kaže: "Biblija nas uči da postoje vještice i da ih treba ubiti ... ovaj Božji zakon je univerzalni zakon." Martin Luter je vjerovao da vještice treba spaljivati i ako nikome nisu učinile nikakva zna . dovoljno je što su potpisale pakt s đavolom.

 

Na zahtjev dvojice inkvizitora, profesora teologije/redovnika sa Univerziteta u Koelnu, Heinricha Kramera i Jacoba Sprengera, papa Inoćencije VIII u prvoj godini svojeg pontifikata, 1484., izdaje bullu "Summis Desiderantes Affectibus", ili čuvenu vještičju bullu, koja osuđuje vještice i naređuje njihov progon:

 

"Inoćencije, Biskup, sluga slugu Božjih, za vječno pamćenje. S najiskrenijom brigom, i u skladu sa zahtjevom Našeg apostolstva, a sa željom da katolička vjera u ovaj naš dan raste i posvuda se širi, a da se sva heretička iskvarenost protjera izvan granica vjere, Mi sa radošću potvrđujemo i odobravamo sredstva i metode za ostvarivanje naše pobožne želje..."

 

Nedavno je došlo do Naših ušiju, nemalo nas gorko ražalostivši, da su u nekim dijecezama ...mnoge osobe ... prepustile se đavolima, inkubusima i sakubusima ... i skrenuli od Katoličke vjere ... ubijale novorođenčad još u utrobama majki kao i mladunčad stoke, uništavali prinose, vinograde, voćke, kukuruz, pšenicu, ... nanosili velike boli ljudima i stoci ... sprečavale muškarce u spolnom činu i žene u rađanju i najgore od svega, odricali su se od Vjere koja je njihova po sakramentu svetog krštenja.

 

Naši dragi sinovi Henry Kramer i James Sprenger, profesori teologije, Inkvizitori ... premda ovlašteni ... neki klerici su sramotno negirali da se te gnjusobe čine na njihovim teritorijima ...

Stoga Mi kao našu dužnost ... želimo otkloniti sve prepreke za obavljanje dobrog djela naših inkvizitora ... da primijene snažan lijek protiv te bolesti hereze i drugih zala koja uništavaju mnoge duše ... Našim apostolskim autoritetom Mi proglašavamo da spomenuti inkvizitori imaju ovlasti pravednoj korekciji, zatvaranju i kažnjavanju svake osobe, bez ograničenja.

 

Non obstantibus ... Neka se stoga nitko ne protivi ... Ali ako se itko usudi tako učiniti, što je Bog zabranio, neka znade da će na njega pasti gnjev Svemogućega Boga, i blaženih Apostola Petra i Pavla.

 

U Rimu, u Sv. Petru, 9.12. godine gospodnje 1484., u prvog godini Našega pontifikata.

"The Geography of Witchcraft," od Montague Summers, pp. 533-6 (Kegan Paul).

 

On imenuje 2 inkvizitora Jakob Sprenger i Heinrich Kramer-a, dominikanske redovnike. Godine 1487. oni izdaju sramotnu knjigu užasa Malleus Maleficarum (Malj vještica) gdje citiraju i "Anđeoskog Doktora" Svetog Tomu Akvinskog (1225-1274), koji je nevjeru u vještice nazivao grijehom ateizma. Tu je i slavna izjava: Haereses est maxima opera maleficarum non credere ("Ne vjerovati u vještičarstvo je najveća od svih hereza."). Ubrzo se prešlo na torture kao metode iznuđivanja priznanja... Crkva se još nije ispričala za taj ogroman zločin.

Interesantno je kako crkveni apologeti pokušavaju sprati tu ljagu. Tvrde da je Inkvizicija "samo davala svoje mišljenje" o tome je li netko heretik/vještica ili nije, a onda su "surove svjetovne vlasti izvodile egzekuciju". Je li kriv krvnik ili onaj tko ima moć narediti mu smaknuće?