Šurkovac. Malo selo kraj Prijedora u BiH. Obučena u mirni kišni dan skrivam uznemirujuće titraje isčekivajuće znatiželje. U sivilu jesenje tuge i još nepresušenih suza skorog nevremena, izdižu se tek pokrivena dva tornja novo-sagrađene crkve. Streme u nebo kao Isusove ruke neuništive ljubavi. Automobili se skupljaju iz raznih krajeva BiH i Hrvatske. Dolaze i autobusi. Pogledam sebe nekim starim očima i nasmiješim se životu. Ljepota njegove kreativne prihvatljivosti me uvodi u ovaj sveti dan.

Pred ulazom s polivinilskim vratima crkve prodaju se knjige i neke sitnice za posvećenje. Čitam s jedne od njih: »… 20.kolovoza preuzeo je župu Šurkovac u kojoj ga je dočekala ruševina od crkve minirane u ratu. Fra Ivo Pavić nastavlja doktorski studij u Rimu, daje duhovne obnove i gradi novu crkvu u svojoj župi.« Kroz poluotvoreni polivinil pogledam unutra … i gore na improviziranom oltaru vidim ljude kako se, kao opuštene tjelesne vreće bez kostiju, spuštaju na tlo i ostaju ležati dole. Pomislim, istovremeno na događaj i sebe u njemu. Da li ću i ja pasti? Koji ljudi padaju? Taj momenat oči mi se zaustaviše na jednoj od ponuđenih knjiga Fra Ive Pavića: »Put do odgovora«. Uzeh je i nevjerovatno… otvorih stranu s odgovorom na upravo postavljeno pitanje: »64. Dok karizmatski svećenik polaže ruke i moli nad vjernikom, vjernik pada na leđa. Neki to komentiraju kao padanje u trans, nesvjest ili glumu. Što se zapravo događa? Duh Sveti želi u nama nešto napraviti. Njegovo djelovanje katkada je tako snažno da klonemo. Možemo to nazvati počivanjem u Duhu Svetomu ili padanjem pod silom Božjom. Netko počiva u Duhu stojeći ili sjedeći, a netko padne. To nije nesvjest spavanje sugestija, niti hipnoza. Čovjek koji počiva u duhu potpuno je svjestan svega što se oko njega događa, čuje glasove pjesme. Počivajući u Duhu, osoba je intenzivno usmjerena na Gospodina i osjeti Njegovu blizinu. Tijekom počivanja u Duhu događaju se mnoga ozdravljenja na fizičkoj, duhovnoj i duševnoj razini, liječenje rana i blagoslov. Milioni ljudi iskusili su blagodat počivanja u Duhu. Nitko ne može govoriti negativno o fenomenu počivanja u Duhu, ako nije osobno doživio to iskustvo.« …i dogodilo se. Neću reći - Pala sam. Reći ću – Doživjela sam. Prije samog izlaska na oltar pokušala sam neutralizirati bilo kakva unutarnja očekivanja. Željela sam samo trenutak iskrenosti. Do svega. U polukrugu oko mene ležali su mnogi koji se još nisu digli. Ozračje cijelog prostora mirisalo je na zatvoreni krug ispunjen povjerenjem i osjećajem radosti velike obitelji. Kada je Fra. Ivo dotaknuo moje čelo na trenutak sam vidjela bjeličaste pauničaste krugove kako izlaze jedan iz drugoga. Iz njih je izvirao posebni osjećaj radosti i lakoće. Zaljuljala sam se… i nestala u njima. Ne sjećam se dodira pomagajućih ruku koje su me spustile na tlo. Brzo – skoro isti tren nakon spuštanja , postala sam svjesna drugih koji još moraju doći gore, brzo se digla i napustila oltar. Poslije i sada dok ovo pišem (jutro poslije) prepoznajem isti onaj već doživljeni osjećaj transa kojim sam ispisala svoju još neobjavljenu knjigu »Titraji potrage« i pjesmu: Bijele ptice U zlatno zelenom Suncu vidjela sam Tvoje plave oči kako se bojama duge smiju i usne Tvoje kako se iz crvenog u narandžasto prelivaju Vidjela sam i ljubičaste snove svoje utkane u sve te dugine boje Tvoje i jato lepršavih bijelih ptica kako iz tog plamtećeg gnijezda anđeoskim krilima uzletješe i u obrise dalekog bijelog grada odletješe… A za Fra Ivu bi još dodala: Samo neki, u svojim krvnim žilama imaju toliko snažnu vatrenu radost za čovjeka i njegovo izliječenje, kroz obraćanje bezuvjetnoj Kristovoj ljubavi. Vida