Podučava sam jednu divnu ženu u autobusu. Vraćali smo se sastanka okruga, bilo je jedno slobodno mjesto, a ja sam sjela i počela čitati svoju poštu. Naravno, prvo pismo je bilo vaše, sa slikom malog Evana. Primijetila sam oči pored mene također gledaju u sliku, pa sam pogledala i presrela pogled starije žene. Osmjehnula se pogledala kroz prozor. Zatim je sklopila oči kao da će spavati. Molila sam: ¨ Nebeski oče, želim razgovarati sa njom. Molim te pomozi mi.¨ Minutu kasnije otvorila je oči i uspravila se, a ja sam brzo rekla: ¨Nije sladak?¨ Pokazala sam joj sliku malog Evena i počela razgovarati o obitelji s njom. Pitala sam je za njezinu djecu, oči su joj se zasuzile i ispričala mi je priču kako je njezina kćer mrzi i ne želi čuti za nju. Plakala sam i ja s njom. Rekla sam joj naum spasenja i kako Nebeski Otac zna kroz što prolazi. Plakala sam i rekla joj da znam da je njezina kćer voli jer sam i ja kćer majke koja voli, i da ja volim nju. Objasnila sam da ponekad donosu loše odluke i da njezina kćer ima slobodu izbora. Smješkajući je rekla¨ kladim se da jako nedostaješ majci i da te neće pusti kad te vidi. ¨ Zahvalila mi je za razgovor i dala mi je svoju adresu kako bismo je mogle podučavati evanđelje. Dok je silazila s autobusa, rekla je da je: ¨Sjela sam na pogrešan autobus, ali nisam sišla.¨ Nitko nije sjeo pred mene dok ti nisi došla... i gle što se dogodilo. ¨Božji naum je savršen!¨ Ovo pismo je prepisano sa priručnika Pripovijedaj moje evanđelje Vodič za misionarsku službu crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.