PERIODA ZEMLJE

Svjetska tijela periode Zemlje leže u 4 najgušća stanja materije, u oblasti konkretnih misli, požudnog svijeta, eterskoj i kemijskoj oblasti. Najgušće svjetsko tijelo je naša današnja Zemlja.

Kako smo danas u 4. periodi, posjedujemo četiri elementa. U Saturnovoj periodi postojao je samo jedan element, vatra, to jest toplina. U drugoj, Sunčevoj periodi bila su dva, vatra i zrak. U trećoj, Mjesečevoj, pridružena je voda, a u četvrtoj, Zemljinoj periodi, zemlja. Odatle se vidi da se broj elemenata u svakoj periodi povećao za jedan. U Jupiterovoj periodi doći će element duhovne prirode koji će biti povezan s govorom, tako da će riječi biti uvijek svima razumljive.

S vremenom je čvrsto tijela zauzelo okomit položaj i na taj način izvuklo svoju hrptenicu iz horizontalnih strujanja svijeta požude, u kojemu grupni duh životinju vodi kroz horizontalnu hrptenicu. Sada je ego mogao ući, unutra raditi i kroz okomitu hrptenicu se izraziti i izgraditi okomit grkljan i mozak, instrumente za svoje prikladno izražavanje u fizičkom tijelu. Horizontalni grkljan je također pod vladavinom grupnog duha. Vidimo da razne životinje kao vrane i papige uslijed svog ispravnog grkljana mogu izgovarati riječi, ali im je razumna primjena uskraćena. Upotreba riječi i izražavanje misli najviši je ljudski privilegij, to može izvesti samo jedno misaono, superiorno biće kao stoje čovjek.

To je kruženje u kojem se fizičko tijelo, u svakoj periodi ponovno, uspostavlja i popravlja. U ovom kruženju ono stiče sposobnost stvoriti mozak i postati nosačem za klicu intelekta, koji će se poslije pridodati. Ovo dodavanje značilo je konačno uspostavljanje fizičkog tijela koje gaje učinilo sposobnim da dostigne najviši stupanj uporabljivosti.

Neizreciva je mudrost upotrijebljena za njegovu izgradnju. Ono je divno, veličanstveno djelo. Neizmjerni preduvjeti za stjecanje znanja sadržani su u tom instrumentu. Ono je veliko dobročinstvo za čovjeka.

Već smo prije dali nekoliko primjera o savršenosti konstrukcije i inteligentnoj prilagodljivosti toga instrumenta. Da bismo to još jače istakli ovu ćemo mudrost prikazati na primjerima, pokazati rad ega u krvi.

Opće je poznato da želučani sok djeluje na hranu, da pospješuje njenu probavu. Ali malo njih zna da postoje razni želučani sokovi od kojih je svaki pojedini prikladan samo za jednu vrstu hrane. Utvrđeno je da je jedna vrsta želučanog soka potrebna za probavu mesa, druga za probavu mlijeka, treća za voće itd. Zato se mnoge hrane međusobno ne podnose. A koja to mudrost radi u podsvijesti, koja izabire razne sokove koji odgovaraju pojedinim vrstama hrane i prilagođuje ih u intenzitetu i količini? Ego!

Stvar čini još čudnovatijom to što želučani sok dolazi u želudac prije nego hrana. Mi to ne činimo svjesno!

Kad je dokazano da postoje razni želučani sokovi i da oni ulaze u želudac prije nego dođe hrana, učenjaci su si razbijali glave da pronađu na koji se to način zbiva. Mislili su da živčani sustav daje signal, ali su to pokusi opovrgli. Konačno je utvrđeno da krv preuzima mikroskopske djeliće hrane čim je ona stavljena u usta i preko žlijezda za probavu izabire pravi sok.

Ali to je opet samo fizička strana pojave. Da bismo razumjeli čudnovatu vezu moramo se obratiti okultnoj znanosti. Samo ona zna zašto se znak daje kroz krv.

Krv je najviši izraz životnog tijela. Ego vodi i vlada svojim fizičkim instrumentom kroz krv, krv je njegovo sredstvo kojim djeluje na živčani sustav. Za vrijeme probave ego djeluje neposredno na krv. Kada je znanstvenim pokusima živčani sustav bio isključen, ostao je otvorenim izravni put kroz krv i ego je tim putem mogao saobraćati.

Vidjeli smo i to da krv struji onamo gdje u pojedino vrijeme ego razvija svoju djelatnost. Mišljenje traži koncentraciju krvi u glavi, probava u trbuhu. Kada tijelo ide spavati krv napušta mozak (to se vaganjem može dokazati).

Za vrijeme Saturnovog kruženja u periodi Zemlje fizičko je tijelo osposobljeno da bude prožeto intelektom. Tada je dan prvi poticaj za gradnju čela i za početak razdvajanja živčanog sustava na simpatičke i voljne živce.

Voljni živčani sustav (koji je fizičko tijelo od automata na koji se djelovalo izvana učinio instrumentom izvanredno prilagodljivim za vladanje ega iznutra) pridodan je tek u sadašnjoj periodi Zemlje.

Glavni dio ovog posla uspostavljanja učinili su Gospodari forme. To je stvaralačka hijerarhija koja je u ovoj periodi bila najaktivnija, tako kao što su to bili Gospodari plamena u periodi Saturna, Gospodari mudrosti u periodi Sunca i Gospodari osobnosti u periodi Mjeseca.

Perioda Zemlje je prije svega perioda forme, jer ovdje tijelo postiže svoje najveće i najizraženije stanje. Ovdje je duh najviše bespomoćan i prigušen, a tijelo je faktor koji prevladava.

Za vrijeme ovog kruženja poboljšano je životno tijelo, tako da bi se prilagodilo klijajućem intelektu. Životno je tijelo oblikovano slično fizičkom tijelu, da bi za vrijeme Jupiterove periode moglo služiti kao najgušće tijelo, kada fizičko tijelo bude oduhovljeno.

Anđeli koji predstavljaju ljude Mjesečeve periode primaju kod ovog uspostavljanja pomoć Gospodara forme. Organizacija životnog tijela je sada po djelovanju najbliža fizičkom tijelu.

Za vrijeme te epohe povijesti naše Zemlje, koju smo već opisali kao lemurijsku i atlantsku, čovjek je bio nehotično vidovit i baš ta labava povezanost između čvrstog tijela i životnog tijela bila je razlog tome.

Od tog je vremena životno tijelo kod većine ljudi postalo mnogo čvršće povezano s fizičkim tijelom, ali kod svih senzitivnih ono je otkopčano. Ova labava povezanost je uzrok razlikama koje postoje između psihičkih ljudi i običnih koji znaju samo za ono što opažaju kroz svojih 5 osjetila. Sva ljudska bića moraju proći ovu periodu bliske povezanosti svojih nosača, da bi iskusili ograničenje svijesti koje iz toga proizlazi. Zato postoje dva razreda senzitivnih. Takvi koji nisu čvrsto zapleteni u materiji kao što su većina Indijaca koji posjeduju stanoviti stupanj vidovitosti, i takvi koji su prethodnici razvoja.

Potonji proizlaze iz krize materijalizma i dijele se opet u dvije grupe. Jedni koji se razvijaju na pasivan, bezvoljan način te uz pomoć drugih ponovno bude solarni pleksus ili druge organe koji stoje u vezi s bezvoljnim živčanim sustavom. Ovi su zato bezvoljni vidovnjaci, mediji, koji nemaju moći nad svojim sposobnostima. Drugi su oni koji svojom vlastitom voljom razvijaju titrajuce snage organa koji stoje u vezi s voljnim živčanim sustavom i tako postanu izvježbani okultisti, koji vladaju svojim tijelom i upotrebljavaju svoje vidovito djelovanje prema svojoj volji.

Za Jupiterove periode će čovjek u svom životnom tijelu moći isto tako djelovati kao sada u fizičkom i kao što se ni jedan razvoj u prirodi ne događa naglo - tako je i taj proces odvajanja tih dvaju tijela već počeo. Onda će životno tijelo postići mnogo viši stupanj moći nego današnje fizičko tijelo.

U ovoj se ponavlja Mjesečeva perioda, ali svakako na višem stupnju - pod gotovo istim uvjetima. Bila je ista vrsta vatreno-maglene atmosfere, ista vatrena jezgra. Isto rastavljanje svjetskog tijela u dva dijela, da bi se više razvijena tijela mogla razvijati primjerno svojoj vrsti i brzini, što nije bilo moguće bićima u rangu ljudi.

U toj su periodi preuzeli Arhanđeli u vezi s Gospodarima forme zadaću da obnove osjećajno tijelo, ali oni kod tog posla nisu ostali sami. Kada je nastalo razdvajanje zemaljske kugle, slično se razdvajanje događalo u osjećajnom tijelu pojedinih razvijenih bića. Tamo gdje je došlo do tog razdvajanja tijelo je bilo spremno da postane nosačem unutra nastanjenog duha i da bi taj cilj poduprli Gospodari intelekta (čovječanstvo Saturnove periode) - zaposjeli su viši dio osjećajnog tijela i u njega posadili razdvojeno jastvo bez kojega čovjek ne bi mogao egzistirati.

Tako su u kasnijem dijelu Mjesečevog kruženja Gospodari intelekta usadili u viši dio osjećajnog tijela prvu klicu za razdvojenu osobnost.

Arhanđeli su djelovali u nižem dijelu osjećajnog tijela i donijeli čisto životinjske strasti.

Dosad smo promatrali samo kozmičke noći između perioda. Opazili smo da je bila pauza mirovanja između Saturnove i Sunčeve periode, jedna druga kozmička noć između Sunčeve i Mjesečeve periode itd. Ali postoje pauze mirovanja također između kruženja.

Mogli bismo periode usporediti s raznim čovječjim utjelovljenjima, kozmičke noći između njih s međuprostorom između smrti i rođenja, a mirovanja između kruženja bila bi slična miru spavanja između dva dana.

Kad nastupi kozmička noć, sva se očitovana bića vrate u jedinstvo, kozmos opet postane kaos.

Periodički povratak materije u praštanje omogućuje duhu da se razvija. Kada bi proces otvrdnjivanja bezgranično dalje trajao on bi predstavljao za napredak duha nepremostivu kočnicu. Kada god materija otvrdne do takvog stupnja da postane pretvrda za uporabu, duh povlači svoje iscrpljene energije: slično kao kod svrdla koje u tvrdom materijalu ne može dalje svrdlati, pa se mora zaustaviti i povući da bi svoju snagu obnovilo. Onda može opet dalje ići dublje u metal.

Oslobođene od kristalizirajuće energije duha koji se razvija, kemijske snage u materiji mijenjaju kozmos u kaos time što materiju vraćaju u njeno praštanje, da bi nanovo oživljeni pradusi na početku nove objave mogli učiniti novi prodor (napredak).

Iskustvo koje je duh učinio u pređašnjim periodima i kruženjima osposobljava ga da stekne posljednji uspjeh razmjerno brzo, a i da olakša daljnji napredak promjenama kakve njegovo skupljeno iskustvo nalaže. Tako se vraćaju na kraju Mjesečevog kruženja Zemljine periode sva svjetska tijela i sav život natrag u kaos i na početku 4. kruženja opet izranjavaju.

U neopisivoj kompliciranosti razvojnog plana postoje uvijek spirale u spiralama, do u beskonačnost. Zato nas neće iznenaditi kad saznamo da su ponavljanje i mirovanje primijenjeni u svakom kruženju na raznim svjetskim tijelima. Kada se je životni val u ovom kruženju pojavio na svjetskom tijelu "A" on je prolazio razvoj Saturnove periode. Nakon pauze mirovanja koja nije bila potpuno uništenje svjetskog tijela nego je značila samo jednu promjenu, on se opet pojavio na svjetskom tijelu "B" gdje se je ponovio rad Sunčeve periode. Opet je nakon jedne pauze mirovanja životni val išao na svjetsko tijelo "C" gdje je ponovio rad Mjesečeve periode. Konačno se pojavio na svjetskom tijelu "D", koje je naša Zemlja, i sada je tek počeo rad Zemljine periode.

A i sada nakon svog dolaska sa svjetskog tijela "C" životni je val odlagao početak, pa je davanje klijajućeg intelekta stvarno počelo tek u 4. epohi, a tri prve epohe bile su samo daljnja ponavljanja Saturnove, Sunčeve i Mjesečeve periode.