Str. 112

“Želim znati, gospodine, kad ću naći Boga.”
“Pa, našao si ga.”
“O ne, gospodine, mislim da nisam!”

Moj guru se smiješio. “Znam da ne očekuješ časnog starca na prijestolju u nekom antiseptičnom uglu svemira. Vidim, međutim, kako smatraš da je posjedovanje čudesnih moći poznavanje Boga. Nije tako. Čovjek može posjedovati sav svemir, a da mu Gospod ipak izmiče! Duhovni napredak ne smije se mjeriti izvanjskim moćima već samo silinom blaženstva u meditaciji.

Bog je uvijek nova radost. On je neiscrpan. Budeš li nastavio godinu za godinom i dalje meditirati, očarat će te beskrajnom domišljatošću. Poklonici kao što si ti, oni koji su našli put Bogu, ni ne sanjaju da ga zamijene nekom drugom srećom. U zavodljivosti nitko se s njim ne može takmičiti.

Kako se brzo umaramo od zemaljskih užitaka! Želja za materijalnim nema kraja. Čovjek nije nikad potpuno zadovoljan, pa slijedi jedna cilj za drugim. ‘Ono nešto drugo’ što on traži jest Gospod, jer samo on može pružiti trajnu sreću.

Zemaljske želje izbacuju nas iz unutarnjeg raja. One nam nude lažne užitke koji se izdaju za duševnu radost. No božanskom meditacijom izgubljeni raj može se brzo opet pronaći. Budući da je Bog uvijek neslućeno nov, ne može nam dojaditi. Možemo li se zasititi blaženstva čiji se raskošni okus neprestano mijenja?”

Str. 114

Misli nisu ništa drugo nego nježne vibracije koje prolaze eterom. Upravo kao što osjetljiv radio iz tisuću programa koji dolaze iz svih smjerova, može odabrati željeni muzički broj, tako je i moj guru mogao primiti određenu misao i izdvojiti je iz beskraja misli što ih emitiraju ljudske volje širom svijeta.

Intuicija je glas duše koji se prirodno javlja u trenucima kad je čovjekov duh smiren.

Str. 115

Shvatio sam da učitelj nikad ne bi pokazao svoju moć kad je izazvan ili iz nekog beznačajnog razloga.

Str. 116

Ljudi rijetko vide koliko im često Bog uslišava molitve. On nije pristran nego sluša svakoga tko mu prilazi s povjerenjem. Njegova djeca trebala bi uvijek bezuvjetno vjerovati u ljubav svoga sveprisutnog Oca.

¹ Zato, bude li ti oko jedno jedino, cijelo će ti tijelo biti u svijetlu” – Matej 6,22. Za vrijeme duboke meditacije jedno ili spiritualno oko postaje vidljivo u sredini čela. U svetim spisima to sveznajuće oko različito se opisuje kao treće oko, zvijezda Istoka, unutarnje oko, golubica koja silazi s neba, Sivino oko, oko intuicije itd.

Str. 131

Vratio sam se u Kalkutu potiskujući sve razumne sumnje koje su se ponekad javljale i nervirale me. Pregledavši brdo knjiga na svome stolu, osjećao sam se kao putnik izgubljen u divljini. Dugotrajna meditacija nadahnula me idejom kako da si uštedim trud. Proučavao sam samo one stranice u knjizi gdje sam knjigu slučajno otvorio. Radeći tako cijeli tjedan i to po osamnaest sati dnevno, smatrao sam se pozvanim da sve buduće generacije podučavam u umijeću bubanja.

Str. 132

¹ Sri Yuktesvar, kao i mnogi drugi mudraci, nije bio zadovoljan materijalističkim trendom u modernom obrazovanju. Malen je broj škola u kojim se uče duhovni zakoni sreće ili činjenica da se mudrost sastoji u tome da čovjek živi “u strahu od Boga”, tj. Da osjeća poštovanje prema svome Tvorcu.

Mladi ljudi koji danas u srednjim školama i na sveučilištima slušaju kako je čovjek samo “viša životinja”, često postaju ateisti. Ni ne pokušavaju ispitati svoju dušu, niti smatraju da su po svojoj suštinskoj prirodi “slika Božja”. Onaj tko smatra da je njegova životinjska priroda jedina stvarnost, odvojen je od božanskog.

Obrazovni sistem koji u središte čovjekovog života ne stavlja Duh, naučava avidyu tj. lažno znanje.

Str. 164

Sistem yoge kako ga je zacrtao Patanjđali, poznat je kao osmerostruki put. Prvi koraci yama i niyama zahtijevaju poštivanje deset negativnih i pozitivnih moralnih preporuka – izbjegavanje vrijeđanja drugih, laganja, krađe, neumjerenosti i posesivnosti, a zatim čistoću tijela i duha, zadovoljstvo, samodisciplinu, učenje i predanost Bogu.

Idući koraci su asana (pravilan položaj) – kičmeni stup mora biti prav, a tijelo čvrsto u udobnom položaju za meditaciju, zatim pranayama (upravljanje pranom ili suptilnim životnim strujama) i pratyahara (povlačenje osjetila s vanjskih objekata).

Zadnji koraci su oblici prave yoge: dharana (koncentracija), zadržavanje duha na jednoj misli; dhyana (meditacija) i samadhi (nadsvjesna percepcija). To je osmerostruka staza yoge³ koja vodi čovjeka do konačnog cilja kaivalye (apsolutnosti), termina koji bi se jasnije mogao izraziti kao “spoznaja Istine s onu stranu svakog intelektualnog rasuđivanja.”

Čovjek bi se mogao zapitati što je više, svami ili yogi. Kad se i ako se postigne jedinstvo s Bogom, razlike između pojedinih puteva nestaju. Bhagavad gita, međutim, ističe kako su metode yoge sveobuhvatne. Tehnike yoge nisu namijenjene samo određenim tipovima i temperamentima, nekolicini koji su skloni samostanskom životu. Yoga ne zahtijeva nikakvu formalnu obavezu. Budući da znanost yoge zadovoljava univerzalnu potrebu, prirodno je da se može univerzalno i primijeniti.

Pravi yogi može po dužnosti ostati u svijetu. On je tu kao maslac na vodi, a ne kao mlijeko nestepanog i nediscipliniranog čovječanstva koje se lako miješa s vodom. Ispuniti svoje zemaljske dužnosti zapravo je najviši put pod uvjetom da yogi, mentalno odvojen od egoističnih želja, igra svoju ulogu dobrovoljnog Božjeg instrumenta.

³ To nije isto što i Buddhin “plemeniti osmerostruki put”, smjernice za čovjekovo ponašanje: (1) pravilni ideali, (2) pravilni motivi, (3) pravilan govor, (4) pravilna djela, (5) pravilan život, (6) pravilno nastojanje, (7) pravilno sjećanje (Jastva) i (8) pravilna spoznaja (samadhi).

Str. 165

¹ Neobaviješteni ljudi često govore o yogi kao o nekoj mračnoj, tajanstvenoj praksi magijskih obreda u cilju stjecanja nadljudskih moći. No kad učenjaci govore o yogi, oni misle na filozofski sistem što ga je Patanjđali iznio u svojim Yoga sutrama. Kao i ostalih pet sistema indijske filozofije i Yoga sutre inzistiraju na “magiji” moralne čistoće (“deset zapovjedi” yame i nyame) kao na prvom koraku koji vodi pravilnom znanju. Kozmički red (rta) koji podržava svemir, ne razlikuje se od moralnog poretka koji upravlja čovjekovom sudbinom. Ršiji su s pravom isticali kako onaj tko nije voljan slijediti moralne preporuke, nije ozbiljno odlučio da traži istinu. Treći dio Yoga sutri objašnjava čudesne moći (siddhi) koje nužno prate uspješno vježbanje yoge. Istinsko znanje uvijek je moć! Kad postigne konačno stanje spoznaje, kaivalyu, yogi može koristiti siddhi, ali i ne mora. On nikad ne smatra da je posjedovanje siddhi – slučajnih cvjetova pokraj puta – cilj. Traži se Onaj koji vječno daje, a ne njegovi darovi.

Str. 181

Sa suzama u očima uzeo sam naizgled beživotno biće u krilo. Molio sam se preklinjući Boga da mu poštedi život. Nekoliko sati kasnije malo stvorenje otvorilo je oči, stalo na noge i nesigurno prohodalo. Cijela škola klicala je od radosti.
Ali te noći u snu, naučio sam lekciju koju nikad neću zaboraviti. Bio sam s lanetom do dva sata ujutro kad sam zaspao. Lane mi se pojavilo u snu i progovorilo:
“Zadržavaš me. Molim te, pusti me, pusti me!”
“Dobro”, odgovorio sam u snu.
Odmah sam se produbio i viknuo: “Dečki, lane umire!”
Otrčao sam u ugao sobe gdje sam ga bio ostavio. Ono je posljednjim naporom pokušalo ustati, posrnulo i palo mi do nogu, mrtvo.

U skladu sa grupnom karmom koja vodi i upravlja sudbinom životinja, život laneta je prošao i ono je bilo spremno napredovati prema višem obliku. Ali svojom dubokom vezanošću koja je, kako sam kasnije shvatio, bila sebična, i svojim gorljivim molitvama mogao sam ga držati u granicama životinjske forme iz koje se njegova duša nastojala osloboditi. Stoga mi se duša laneta obratila u snu, jer bez moje suglasnosti ili nije htjela ili nije mogla otići. Čim sam se složio, otišla je.

Str. 182

² “Radiš, radiš i jednog je dana urađeno!” Jedna od omiljenih izreka Lahirija Mahasaye, kojom je učenike hrabrio da ustraju. Usporedi s riječima Lao Cea. “Put od tisuću milja počinje jednim korakom” i Buddhe: “Neka se nitko ne poigrava s dobrom misleći u srcu: ‘K meni neće doći.’ Lonac se puni vodom kap po kap, a mudrac dobrom malo po malo.”

Str. 226

Utonuo sam u meditativno stanje ponizno dozivajući svog gurua. Zamračena soba uskoro se ispunila blagim svjetlom. Izronio je blistavi Babađijev lik.

‘Lahiri, zar me zoveš zbog takve sitnice.’ Učiteljev pogled bio je strog. ‘Istina je za one koji je ozbiljno traže, a ne za dokone radoznalce. Lako je vjerovati kad čovjek vidi. Tada nema ničega što bi se moglo zanijekati. Nadosjetilnu istinu zaslužuju i otkrivaju samo oni koji uspiju nadići svoj prirodni materijalistički skepticizam.’

Str. 227

‘Perem noge ovom čovjeku koji se svega odrekao, a zatim ću oprati njegove kuhinjske potrepštine.’ Babađi mi se smiješio poput djeteta. Znao sam kako mi želi dati do znanja da od mene traži da ne kritiziram nikoga, nego da vidim Gospoda u tjelesnom hramu svakog čovjeka, bio on superioran ili inferioran. Veliki guru je dodao:
‘Služeći mudre i glupe sadhue, učim se najvećoj od vrlina, onoj koja je Bogu najmilija, a to je poniznost.

Str. 228

² Mnogobrojni odlomci iz Biblije otkrivaju da su pisci Starog i Novog zavjeta razumjeli i priznavali zakon reinkarnacije. Reinkarnacijski ciklusi pružaju za različite faze evolucije u kojima se nalazi čovječanstvo, razumnije objašnjenje od sadašnje zapadnjačke teorije koja pretpostavlja da je nešto (svijest o ja) nastalo iz ničeg, postojalo s promjenljivom jačinom trideset ili dvadeset godina, pa se opet vratilo u prvotnu prazninu. Nepojmljiva priroda takve praznine jest problem koji bi razveselio dušu svakog srednjovjekovnog skolastika. U Bibliji se na nekoliko mjesta spominje zakon karme i njegova logička posljedica ponovno rađanje u tijelu kao na primjer: “Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti!” – Postanak 9,6. Ako svaki ubojica mora i sam biti ubijen “od ljudi”, onda će za tu osvetničku mjeru u većini slučajeva biti potrebno više od jednog životnog vijeka. Današnja policija naprosto nije dovoljno brza!

Rana kršćanska crkva prihvaćala je učenje o reinkarnaciji. Tumačili su ga gnostici i brojni crkveni oci, među njima Klement Aleksandrijski i slavni Origen (oba iz III. stoljeća), kao i sveti Jeronim (V. stoljeće). Ljeta Gospodnjeg 553. na Drugom koncilu u Carigradu to učenje prvi je put proglašeno herezom. U to vrijeme mnogi su kršćani smatrali da učenje o reinkarnaciji ostavlja čovjeku isuviše vremena, pa ga stoga ne potiče da odmah nastoji oko svoga spasenja. Potiskivanje te istine dovelo je, međutim, do niza grešaka i zbrke. Milijuni ljudi nisu svoj “jedini život” posvetili potrazi za Bogom, nego užicima ovoga svijeta – jednom dobivenog, a uskoro zauvijek izgubljenog! Istina je da se čovjek uvijek iznova utjelovljuje na zemlji sve dok ne postane svjestan da je sin Božji.

Str. 230

“Uvijek imajte na umu da ne pripadate nikome i da nitko ne pripada vama. Pomislite da ćete jednog dana iznenada morati napustiti sve na ovom svijetu, pa se s Bogom upoznajte sada”, govorio je veliki guru svojim učenicima. “Pripremite se za astralno putovanje i smrt, time što ćete se svakodnevno voziti u cepelinu božanske percepcije. Zbog varke vidite sami sebe kao hrpu mesa i kostiju, a to je u najboljem slučaju kolijevka nevolje. Meditirajte neprekidno kako biste brzo uvidjeli da ste beskonačna suština s onu stranu svake patnje. Prestanite biti robom tijela. Koristeći tajni jogijski ključ, naučite pobjeći u carstvo duha.”

Str. 233

Znamo da je čovjek obično bespomoćan pred bujicom zlih strasti, no te strasti nemaju nikakve moći nad čovjekom koji više nije motiviran da im podlegne, jer je putem yoge postigao više stanje trajnog blaženstva. Ovdje odricanje, negacija nižih strasti, ide ruku pod ruku s dobivanjem – doživljajem blaženstva. Bez takve nadoknade svi su nam moralni propisi koji se uglavnom sastoje od zabrana, uzaludni…

Str. 236

‘Dijete moje’, reče učitelj, premda sam ja očevidno bio gotovo dvostruko stariji do njega, ‘ne sudi sve zbog grešaka mnogih. Sve na zemlji dvostrukog je karaktera, kao pomiješan pijesak i šećer. Budi mudar kao mrav koji odnosi samo šećer, a pijesak ostavlja. Premda mnogi ovdje prisutni sadhui još žive u obmani, Mela je blagoslovljena i nekolicinom ljudi koji su spoznali Boga.’

Str. 260

Znaj, međutim, da je ono što Aleksandar nudi i darovi koje obećava, meni potpuno beskorisno. Ono što cijenim i smatram zaista korisnim i vrijednim, ovo je lišće koje je moj dom, ove rascvjetane biljke kojim se svakodnevno hranim, i ova voda koju pijem, dok sav ostali imetak koji se tako pomno skuplja, uvijek uništava svog sakupljača te izaziva samo tugu i nezadovoljstvo koji muče svakog običnog smrtnika. Što se mene tiče ležim na šumskom lišću, a kako nemam ništa što bi trebalo čuvati, mirno spavam. Kad bih nešto takvog imao, ne bih to mogao. Zemlja me snabdijeva svime kao što majka daje djetetu mlijeko. Idem kud hoću i nemam nikakvih briga.

Str. 262

“Možeš pripitomiti divljeg slona
Zatvoriti ralje medvjedu i tigru
Jahati na lavu
Igrati se s kobrom
Alkemijom zarađivati za život
Inkognito putovati svemirom
Načiniti vazale od bogova
Ostati uvijek mlad
Hodati po vodi i živjeti u vatri
Ali vladati vlastitim mislima bolje je i teže.”
(Thayumanavar)

 

str. 263

Veliki hinduski zakonodavac Manu zacrtao je dužnosti kralja. “Mora biti ljubazan kao Indra (vladar bogova), skupljati poreze blago i neprimjetno kao što sunce iz vode izvlači paru, ulaziti u život svojih podanika kao vjetar koji svuda prodire, biti jednako pravedan prema svima kao Yama (bog smrti), vezivati prijestupnike omčom kao Varuna (vedsko božanstvo neba i vjetra), sviđati se svima kao mjesec, sažgati zle neprijatelje kao bog vatre i podupirati sve kao božica zemlje.

U ratu kralj se ne smije boriti otrovnim ili vatrenim oružjem, niti ubijati slabe ili nespretne neprijatelje, kao ni one koji su bez oružja ili one koji se boje, koji mole zaštitu ili bježe. Ratu treba pribjegavati kao zadnjem rješenju. Rezultati rata uvijek su sumnjivi.”

³ “Pripadanje jednoj od ovih četiriju kasta ispočetka nije ovisilo o čovjekovom porijeklu nego o njegovim prirodnim sposobnostima koje su se prepoznavale i pokazivale u cilju što ga je čovjek u životu odabrao”, čitamo u časopisu Istok-Zapad od januara 1935. “Taj je cilj mogao biti (1) kama (želja), to jest život pod vladavinom čula (sudra stupanj), (2) artha (dobitak) to jest ispunjenje želja, ali i istovremeno vladanje njima, (vaisya stupanj), (3) dharma (samodisciplina), život odgovornosti i pravilnog djelovanja (kšatriya stupanj) i (4) mokša (oslobođenje), duhovni život i vjerska poduka (brahman stupanj). Te četiri kaste služe čovječanstvu (1) tijelom, (2) umom, (3) snagom volje i (4) duhom. Te četiri faze odgovaraju vječnim gunama ili kvalitetama prirode, a to su: tamas, rađas i sattva – tromost, djelovanje i širenje ili masa, energija i inteligencija. Četiri prirodne kaste obilježene su gunama kao (1) tamas, neznanje, (2) tamas-rađas, mješavina neznanja i aktivnosti, 83) rađas-sattva, mješavina pravilnog djelovanja i prosvjetljenja i (4) sattva, prosvjetljenje. Priroda je prema tome svakom čovjeku predodredila njegovu kastu ovisno o tome prevladava li u njemu jedna ili mješavina dviju guna. Jasno je da su u svakom ljudskom biću u različitim omjerima sadržane sve tri gune. Guru će pravilno odrediti čovjekovu kastu ili mjesto na ljestvici evolucije.”

Str. 265

“Ne čini ono što želiš, pa možeš činiti što hoćeš.”

Str. 296

“Čovjek treba oprostiti svaku uvredu”, piše u Mahabharati. Rečeno je da produženje vrste ovisi o čovjekovoj sposobnosti praštanja. Praštanje je svetost. Praštanje drži svemir na okupu. Praštanje je moć moćnih. Praštanje je žrtva. Praštanje je duševni mir. Praštanje i blagost svojstva su pribranog čovjeka. Oni su vječna vrlina.”

Str. 312

² Ateisti također smatraju sebe vrlo “otvorenim” ljudima. Ali u njihovim egom zagušenom biću nema mjesta za Boga. No kao što plaho dijete s kojim se loša postupa, reagira na topao i neočekivan smiješak, tako i Gospod nestrpljivo čeka da uđe u svaku šupljinu ili pukotinu koja mu se ponekad ponudi.

 

 

www.geocities.com/sinkronicitet