str. 37

³ Ego princip, ahamkara (doslovno “ja činim”) osnovni je uzrok dualizma ili prividne odvojenosti čovjeka od njegovog Tvorca. Ahamkara odvodi ljude u mayino ropstvo (ropstvo kozmičke obmane) u kojem se subjekt (ego) lažno pojavljuje kao objekt – stvorenje uobražava da je Stvoritelj.

“Nijedno od svojih djela ne radim ja sam od sebe!”
tako misli onaj koji znade bitnosti sviju stvari
sam suzdržan u svom duhu.
Taj iako u životu vrši razne djelatnosti,
gleda, sluša, dira, njuši i jezikom svojim kuša,
jede, diše i kreće se, ipak on u svakom trenu,
kad govori i kad sluša, kad jede i kad prima,
kad otvara svoje oči i zatvara, uvjeren je:
“Igra to je tek ćutila u ćutilnom ovom svijetu!”
(Bhagavad gita V, 8-9)

str. 38

“Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.”

“Bog je jednostavan. Sve ostalo je složeno. Ne traži apsolutne vrijednosti u relativnom svijetu prirode.”

“Zbrka dobrih i zlih aspekata prirode zbunjivala je i mudrije glave od moje.”

“Malo ih je koji su riješili tu tajnu! Dobro i zlo izazovna je zagonetka koju život kao sfinga postavlja svakoj inteligenciji. Danas, kao i u danima Tebe, većina ljudini ne pokušava je riješiti i to plaća životom. Tu i tamo uzdiže se usamljena figura koja sve nadvisuje i koja ne priznaje poraz, te iza dualnosti maye⁴ prepoznaje jednu nedjeljivu istinu.”

(…)

“Dugo sam vježbao iskreno samopromatranje, izrazito bolan pristup mudrosti. Bespoštedno samoispitivanje i neumorno promatranje vlastitih misli uzdrmava same čovjekove temelje. Ono satire u prah i najsnažniji ego. Ali takva samoanaliza matematičkom nepogrešivošću proizvodi vidovnjake. Put, ‘samoizražavanja’ i težnja za osobnim priznanjem proizvodi sebeljupce uvjerene u svoje pravo da na svoj način tumače Boga i svemir.”

(…)

“Čovjek ne može shvatiti nijednu vječnu istinu sve dok se ne oslobodi vlastitih želja i zahtjeva”, nastavi sadhu. “Ljudski duh zakrčen stoljećima ‘šljake’ vrvi bezbrojem odvratnih varki ovoga svijeta. U trenutku kad se čovjek prvi put suočava sa svojim unutarnjim neprijateljima, sve bitke na bojnim poljima svijeta postaju blijedo beznačajne. Tu nema smrtnih neprijatelja koji se mogu savladati silnom vojskom. Sveprisutni, nikad ne mirujući i napadajući čovjeka čak i u snu, suptilno oboružani otrovnim oružjem, ti vojnici primitivnih žudnji žele nas sve pobiti. Lakouman je čovjek koji sahranjuje svoje ideale i predaje se općoj sudbini. Možemo li ga smatrati drukčijim nego nemoćnim, glupim i vrijednim prezira?”

“Poštovani gospodine, zar nemate samilosti prema zabludjelim masama?”

Mudrac je neko vrijeme šutio, a zatim odgovorio indirektno: “Nije uvijek lako ljubiti i nevidljivog Boga, izvor svih vrlina, i vidljivog čovjeka koji je očito bez ijedne! Ali domišljatost je primjerena labirintu. Unutarnje istraživanje ubrzo pokazuje jedinstvo svih ljudskih umova – duboku srodnost sebičnih motiva. Pobratimstvo ljudi otkriva se barem u jednom smislu. Nakon tog poraznog otkrića slijedi užasnuta poniznost. Ona sazrijeva u samilost prema onima koji su još slijepi za iscjeljujuće duševne moći koje čekaju da budu istražene.”

(…)

“Samo površan čovjek ophrvan vlastitom uskogrudnom patnjom, prestaje suosjećati s patnjama ostalih.“ Sadhuovo strogo lice primjetno se smekšalo. “Onaj koji oštrim skalpelom vježba samokritiku, produbit će i svoje suosjećanje sa svima ostalima, njegova samilost postat će univerzalna i on će se osloboditi zaglušnih zahtijeva vlastitog ega. Ljubav prema Bogu cvjeta na takvom tlu. Stvorenje se napokon obraća Stvoritelju, ako ni iz kog drugog razloga, a onda zato da bi ga sa zebnjom upitalo: ‘Zašto, Gospode, zašto?’ Posramljujući udarci boli najzad će čovjeka otjerati u prisutnost Beskonačnoga koje bi trebalo mamiti i samom svojom ljepotom.”

² Kali, vječni princip u prirodi. Tradicionalno je predstavljaju kao četveroruku ženu koja stoji na zgrbljenom liku boga Sive ili Beskonačnosti – zato što je djelovanje prirode ili pojavnog svijeta izvire iz latentnog duha. Četiri ruke simboliziraju kardinalne atribute, dva stvaralačka i dva rušilačka – suštinsku dualnost materije ili kreacije.

⁴ Kozmička iluzija, u doslovnom prijevodu “mjera”. Maya je magična moć u kreaciji, koja omogućava privid granica i podjela u nemjerljivom i nedjeljivom. “Magija” nestvarnosti prožima atomsku “materiju”, a to je otkrila i moderna znanost. Nad čovjekom kao smrtnikom dominira maya, princip relativnosti, inverzije, suprotnosti. Biblijski proroci mislili su na mayu kad su govorili o Sotoni (na hebrejskom doslovno “protivnik”). Sotona ili maya kozmički je čarobnjak koji stvara mnogostrukost oblika a da bi sakrio jednu jedinu bezobličnu Istinu. U Božjem planu i igri (lila) jedina funkcija Sotone ili maye jest da nastoji skrenuti čovjeka od duha prema materiji, od stvarnosti prema nestvarnosti.

Krist ovako opisuje opsjenarsku silu ili veo koji sakriva vječnu Istinu: “On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer je lažac i otac laži” (Ivan 8,44). Budući da je ugrađena u pojavne svjetove, maya u tom smislu nema početka – ona je vječni prolazni tok kao antiteza božanskoj nepromjenjivosti. “…jer je đavao grešnik od početka. Sin se Božji pojavio zato da uništi đavolska djela” (Ivanova I,3,8), to jest: manifestacija kristovske svijesti u čovjekovom vlastitom biću jedini je put iz maye.

Str. 52

“Pravila odvojenog života ne pridržavam se radi vlastite udobnosti, nego radi udobnosti drugih. Svjetovni ljudi teško podnose otvorene riječi koje razbijaju njihove iluzije. Sveci ne samo što su rijetki nego su i nezgodni. Čak i kad pišu, često znaju dovesti ljude u nezgodan položaj!”

(…)

Učitelji često ne mare za šaroliku panoramu svijeta koju vidimo iz pravog ugla tek kad pripada prošlosti. Svečevi suvremenici nisu samo oni koji žive u ograničenoj sadašnjosti.

“Ti često uranjaš u tišinu. Ali jesi li već razvio istinsku percepciju Boga?” Podsjećao me da je ljubav prema Bogu važnija od meditacije. “Nemoj brkati tehniku s ciljem!”

Str. 53

Te večeri Bhaduri Mahasaya tumačio je različita filozofska pitanja povezana uz život Mirabai, srednjovjekovne rađputanske princeze koja je napustila život na dvoru da bi potražila društvo svetaca.¹

¹ Veliki sannyasin,Sanatana Gosvami odbio je da primi Mirabai, jer je bila žena. Kad je čuo njezin odgovor ponizno se poklonio njezinim stopalima.

“Recite učitelju”, poručila mu je Mirabai, “da nisam znala da u svemiru osim Boga ima još muškaraca. Zar pred Njim nismo svi žene?” (Poimanje Gospoda kakvo nalazimo u svetim spisima, po kojem je on jedini pozitivni kreativni princip, a njegova kreacija nije ništa drugo nego pasivna maya).

Samo Bog je život. Sva njegova stvorenja moraju na kraju zaželjeti da se s njim sjedine. Kako se svako ljudsko biće postepeno uči “ženskim” vrlinama poniznosti, nesebičnosti, odanosti i bezuvjetne ljubavi, sve je bliže srcu Onoga koji vječno ljubi. “Jer svaki koji se uzvisi bit će ponižen, a koji se ponizi, bit će uzvišen” – Luka, 14,11.

Zahvalni prijatelji samo su Gospod koji se brine za svoje.

“Ostavio sam nekoliko bijednih rupija, nešto sitnih užitaka, a dobio kozmičko carstvo beskrajnog blaženstva. Kako je moguće da sam si pritom išta uskratio? Poznajem radost dijeljenja bogatstva. Da li je to žrtva? Kratkovidni svijet zapravo je onaj koji se odriče, jer neusporedivi božanski posjed zamjenjuje za bijednu šaku zemaljskih igračaka.

“Božanski poredak brine se za našu budućnost bolje i mudrije od svakog osiguravajućeg društva.” Ove zadnje učiteljeve riječi bile su praktičan izraz njegove vjere. “Svijet je pun preplašenih vjernika i izvanjske sigurnosti. Gorke su im misli kao ožiljci na čelima. Onaj međutim koji nam je, kad smo prvi put udahnuli dao zrak i mlijeko, zna i to kako će nas iz dana u dan održati na životu.”

Str. 70

“Zbunjen sam vašim uputama, svamiđi. Pretpostavimo da nikada ne tražim hranu i da mi je nitko ne da. Umro bih od gladi.”

“Umri, dakle!” Taj alarmantni savjet presjekao je zrak. “Umri, ako moraš, Mukunda! No nemoj vjerovati da živiš od hrane, a ne od Boga. Onaj koji je stvorio svaki oblik hrane, onaj koji je čovjeka obdario apetitom, neizbježno će se pobrinuti da njegov poklonik bude zbrinut. Nemoj zamišljati da te hrani riža, niti da te podupire novac ili ljudi. Bi li ti oni mogli pomoći kad bi ti Gospod uskratio životni dah? Oni su samo njegovi instrumenti. Da li se hrana u želucu vari tvojom umješnošću? Upotrebi mač razabiranja, Mukunda! Presijeci lance posredništva i izravno spoznaj Jedinstveni Uzrok!”

str. 72

“uobičajena ljubav je sebična, mračno ukorijenjena u željama i zadovoljstvima. Božanska ljubav ne postavlja nikakve uvjete, bezgranična je i nepromjenjiva. Od njezinog dodira ljudsko srce zauvijek prestaje krvariti.”

Str. 73

¹ Sankara, drevni “otac” reda svamija, smatra se najvećim indijskim filozofom u zadnjih 2000 godina. Neoborivom logikom kao i skladnim šarmantnim stilom tumačio je Vede u strogom advaita (ne-dualnom, monističkom) duhu. Glasovita strofa iz Stotinu stihova glasi ovako: “Vanjski obred ne može uništiti neznanje, jer nije neznanju suprotan. Samo znanje koje se ostvaruje može uništiti neznanje. …Znanje se može roditi samo ako se postavljaju pitanja. ‘Tko sam ja?’ ‘Kako je nastao ovaj svemir?’ ‘Tko ga je stvorio?’ ‘Što je njegov materijalni uzrok?’ To su pitanja na koja mislim. (Intelekt na ova pitanja nema odgovora. Zato su drevni ršiji razvili yogu kao tehniku spiritualnog istraživanja).

Str. 83

“Ispripovijedat ću ti nekoliko (priča), a svaka je poučna!” Sri Yuktesvarove oči upozoravajući su bljesnule. “Majka me jednom pokušala zaplašiti strašnom pričom o duhu u mračnoj sobi. Istog časa otišao sam onamo i razočarao se jer nisam našao duha. Nikad više majka mi nije pričala priče strave i užasa. Pouka glasi: pogledaj strahu u oči i on će nestati.

Druga rana uspomena vezana je uz moju želju da dobijem ružnog susjedovog psa. Tjednima sam uznemiravao cijelu kuću e da bih ga dobio. Bio sam gluh na ponude kućnih ljubimaca ljepšeg izgleda. Pouka: vezanost zasljepljuje. Ona predmet naše želje obavija imaginarnom aureolom privlačnosti.

Treća pričica odnosi se na prijemljivost i plastičnost mladog čovjeka. Moja majka znala je usput primijetiti: ‘Čovjek koji je nečiji namještenik, jest rob.’ To me se toliko dojmilo, da sam poslije vjenčanja odbijao sva namještenja. Zarađivao sam uloživši svoj dio nasljedstva u zemlju. Pouka: osjetljive dječje uši treba dobro i pozitivno savjetovati. Pojmovi stečeni u mladim danima oštro se urezuju u duh.”

Str. 84

Čovjeku koji je samoga sebe spoznao kao dušu, a ne kao tijelo ili kao ego, velika većina čovječanstva, iako u vlastitim očima raznovrsna, upadljivo je međusobno slična. Majstor na ovoj zemlji vidi samo dvije kategorije ljudi: one koji traže Boga i one koji ga ne traže. Njegovo mjerilo za ocjenjivanje čovjeka u samoj se osnovi razlikuje od promjenljivih mjerila ovog svijeta.

Str. 86

“Pod nenasiljem Patanjđali je mislio na uklanjanje želje za ubijanjem.” Sri Yuktesvar me čitao kao otvorenu knjigu. “Ovaj svijet nije podesan za doslovnu primjenu nenasilja. Čovjek može biti prisiljen da istrijebi štetna stvorenja, ali nije pod jednakom prisilom da osjeti bijes ili neprijateljstvo. Svi oblici života imaju jednako pravo da udišu zrak maye. Svetac koji je otkrio tajnu stvaranja, živjet će u skladu s bezbroj njegovih zagonetki. Svi ljudi koji uspiju nadvladati unutarnju strast za razaranjem, razumjet će istinu.”

Str. 89

Glavom su mi se doista, gotovo podsvjesno, vrzmale te nejasno izražene misli. Pogledao sam Sri Yuktesvara ispričavajući se.

“Što da radim s učiteljem koji prodire u moja besciljna razmišljanja?”

“Ti si mi dao to pravo. Suptilne istine koje tumačim, ne mogu se shvatiti bez potpune usredsređenosti. Ukoliko to nije potrebno, ne provaljujem u skrovitost tuđih misli. Čovjekovo je prirodno pravo da ondje slobodno luta. Čak ni Gospod ne ulazi onamo nepozvan, a ni ja se ne bih usudio nametati se.”

str. 90

Na primjeru učiteljevog života otkrio sam kolika je razlika između spiritualnog realizma i obskurnog misticizma koji mu vanjštinom zna biti sličan. Moj guru nerado je govorio o superfizičkim područjima. Jedina njegova čudesna aura bila je aura savršene jednostavnosti. U razgovoru je izbjegavao aluzije koje izazivaju zaprepaštenje, na djelu se slobodno izražavao. Drugi su govorili o čudesima, ali pokazati nisu mogli ništa. Sri Yuktesvar rijetko je spominjao suptilne zakone, ali ih je u tajnosti primjenjivao kako je htio.

“Čovjek koji je spoznao Istinu, ne izvodi čudesa dok ne dobije unutarnje dopuštenje”, objašnjavao je. “Bog ne želi da se tajne njegovog stvaranja otkrivaju svima bez razlike. Osim toga svaki čovjek na svijetu ima neotuđivo pravo na svoju slobodnu volju. Tu nezavisnost svetac nikada ne osporava.”

Uobičajena Sri Yuktesvarova šutnja bila je uzrokovana njegovom dubinskom percepcijom Beskonačnog. Nije bilo vremena za beskrajna “otkrovenja” u kojima prolaze dani učitelja koji nisu spoznali Istinu. “U plitkih ljudi ribe malih misli prave velike valove. U oceanskim duhovima kitovi nadahnuća jedva da malo namreškaju površinu.”

Str. 92

“Bol i užitak su prolazni. Sve dualnosti podnosi mirno, istodobno nastojeći da izmakneš njihovoj moći nad tvojim duhom. Kroz vrata imaginacije ulazi bolest jednako kao i ozdravljenje. Ne vjeruj u postojanje bolesti čak ni kad si bolestan. Posjetilac na koga ne obraćaš pažnju, otići će.”

“Oni koji su isuviše dobri za ovaj svijet, svojom prisutnošću krase neki drugi”, govorio je Sri Yuktesvar. “Sve dok udišeš zemaljski zrak, obavezan si zemlji zahvalno služiti. Samo onaj koji je potpuno ovladao stanjem bez daha, oslobođen je kozmičkih imperativa. Neću propustiti da te obavijestim kad postigneš to konačno savršenstvo.”

Str. 93

Tvrdu jezgru ljudskog samoljublja teško je razbiti sredstvima koja nisu gruba. Kad je jednom razbijena, u nama se napokon otvara prolaz za božansko, koje je uzalud nastojalo prodrijeti kroz kamena srca sebičnosti.

Površinski smisao čovjekovih riječi rijetko ukazuje na motive zbog kojih su te riječi izrečene. Savjet moga gurua glasio je ovako: “Nastoj osjetiti misli koje leže u pozadini bujice riječi.”

Ali božanska pronicljivost svjetovnom je uhu neugodna.

Str. 97

“U snu ne znaš jesi li muškarac ili žena”, govorio je. “Baš kao što muškarac glumeći ženu ne postaje žena, tako ni duša kad glumi muškarca ili ženu, nema spola. Duša je čista slika Božja, nepromjenjiva i apsolutan.”

Čovjek u mayinom ropstvu svoj povratak božanskom mora započeti vježbanjem tjelesne samokontrole. Moj guru je strpljivo i s razumijevanjem savjetovao sve one koji su ga zamolili za pomoć u nadilaženju prirodnih nagona.

“Kao što glad ima svoju legitimnu svrhu, a lakomost je nema, tako je i seksualni nagon čovjeku usađen radi produženja vrste, a nikako radi podsticanja nezajažljive žudnje”, isticao je učitelj. “Sad iskorijenite naopake žudnje, jer će vas inače napastvovati čak i kad vam se astralno tijelo odvoji od tjelesnog omotača. Čak i kad je tijelo slabo, duh neka se neprestano odupire.”

“Čuvajte svoje snage. Budite kao prostrani ocean koji mirno upija u sebe sve osjetilne tokove. Sitne žudnje iscrpljuju vaš unutarnji mir. One su poput otvora u rezervoaru koje iscjeliteljskim vodama dopuštaju da uzalud natapaju pustinjsku zemlju materijalizma. Silovita žudnja ako je pogrešno usmjerena, najveći je neprijatelj čovjekove sreće. Lutajte svijetom kao lavovi samosavladavanja i ne dozvolite da se vaša osjetila igraju s vama kao mačka s mišem.

Poklonik na kraju biva oslobođen svih nagonskih prisila. Svoju potrebu za čovječjom ljubavlju preobražava u žudnju za Bogom, ljubav jedinu zato što je sveprisutna.

Str. 101

“Zaboravite izvanjske znakove odricanja koji vam mogu štetiti izazivajući lažni ponos. Ništa nije važno osim vašeg upornog svakodnevnog duhovnog napretka.”

Str. 105

² “Samo ono što nosimo unutra, u sebi, možemo vidjeti i vani, oko sebe. Ako ne susrećemo bogove, onda je to zato što ih u nama nema” – Emerson.

Str. 106

Tvoje tijelo još nije spremno. Kao što mala svjetiljka ne može podnijeti prevelik električni napon, tako ni tvoji živci nisu spremni za kozmičku struju. Kad bih ti sad omogućio da doživiš beskrajnu ekstazu, sagorio bi kao da ti je svaka stanica u plamenu.

Str. 109

“(…)Gnjev izvire samo iz osujećenih želja. Budući da od drugih ništa ne očekujem, oni ne mogu učiniti ništa što bi bilo suprotno mojim željama. Nikad te ne bih iskoristio za vlastite ciljeve. Sretan sam samo ako si i ti istinski sretan.”

Tijelo mi se ukočilo, a golemi magnet kao da mi je iz pluća isisao dah. Duša i duh istog su se časa oslobodili tjelesnog ropstva istječući kao tekuće prodorno svjetlo iz svake moje pore. Tijelo mi je bilo kao mrtvo, pa ipak sam intenzivno znao da nikad prije nisam bio tako potpuno živ. Moj osjećaj identiteta nije se više ograničavao na moje tijelo nego je obuhvaćao i sve okolne atome. Ljudi u udaljenim ulicama polako su se kretali po mojoj vlastitoj dalekoj periferiji. Korijenje biljaka i drveća naziralo se kroz maglovitu prozirnost zemlje i mogao sam razabrati kako u njemu teče sok.

Preda mnom je ležalo cijelo susjedstvo. Moj normalni frontalni vid izmijenio se u obuhvatan sferni koji je sve simultano opažao. Stražnjim dijelom svoje glave vidio sam ljude kako šeću niz ulicu Rai Ghat, a opazio sam i bijelu kravu koja se bez žurbe približavala. Kad je stigla do otvorenih asramskih vrata, bilo mi je kao da je gledam tjelesnim očima. Kad je nestala iza zida od opeke i dalje sam je jasno vidio. Svi predmeti koje je moj panoramski pogled obuhvaćao, treperili su i titrali kao brzi film. Moje tijelo, tijelo učitelja, stupovima okruženo dvorište, pokućstvo i pod, drveće i sunce povremeno bi se uznemirili, dok se sve nije rastopilo u svjetlucavom moru onako kao što se u čaši vode rastope kristali šećera kad ih protresemo. Svjetlo koje je sve ujedinjavalo, smjenjivalo se s materjalizacijom oblika, a ti preobražaji otkrivali su kako u stvaranju vlada zakon uzroka i posljedice.

Po spokojnim beskrajnim obalama moje duše razlila se oceanska radost. Shvatio sam da je duh Božji neiscrpno blaženstvo. Njegovo tijelo bezbrojna su svjetlosna vlakna. Sjaj koji je bujao u meni, počeo se prostirati preko gradova, kontinenata, cijele zemlje, sunčevih i zvjezdanih sistema, prorijeđenih maglica i lebdećih univerzuma. Cijeli svemir, u blagom je sjaju svjetlucao u beskonačnosti moga bića, kao grad koji se noću vidi izdaleka. Zasljepljujuće svjetlo iza oštro ocrtane linije horizonta nekako je bljedilo na najudaljenijim rubovima. Ondje sam mogao vidjeti uvijek isti blagi sjaj. Bio je neopisivo nježan. Slike planeta oblikovale su se od grubljeg svjetla.

Božanski zraci u svim su se smjerovima izlijevali iz vječnog izvora stvarajući galaksije preobražene neopisivim aurama. Vidio sam kako se stvaralačke zrake uvijek iznova zgušnjavaju u sazviježđa da bi se opet rastopile u moru prozirnog plamena. Milijarde svjetova ritmički su prelazile u taj prozirni sjaj, a zatim je vatra opet postajala nebeski svod.

Središte ognjenog neba spoznao sam kao točku intuitivne percepcije u svome srcu. Iz te moje unutarnje jezgre sjaj se širio prema svakom dijelu svemirske strukture. Blažena amrta, nektar besmrtnosti, pulsirala je u meni tečno kao živa. Čuo sam kako stvaralački Božji glas odjekuje kao aum, titraj kozmičkog motora.

Iznenada mi se dah vratio u pluća. S gotovo nepodnošljivim razočaranjem shvatio sam da sam izgubio svoju beskonačnost. Opet sam bio ograničen na ponižavajući kavez tijela koji se teško prilagođava duhu. Kao izgubljeni sin pobjegao sam iz svog makrokozmičkog doma i sam sebe zatvorio u kukavan mikrosvijet.

Moj guru stajao je preda mnom nepokretan. Počeo sam se spuštati ka njegovim svetim stopalima, zahvalan za doživljaj kozmičke svijesti za kojim sam dugo strastveno žudio. Zadržao me u uspravnom stavu i progovorio mirno, skromno.

“Ne smiješ se opiti ekstazom. U svijetu te čeka još mnogo posla. Hajde da pometemo pod balkona, a zatim ćemo se prošetati duž Gange.”

Str. 111

“Gospod je sve ljude stvorio od beskrajne radosti svoga bića. Iako bolno sputane tijelom, Bog zna da će duše načinjene na njegovu sliku, na kraju prevladati identifikaciju s čulima i ponovno se s njim sjediniti.”

Iz kozmičke vizije izvukao sam mnoge trajne poruke. Danomice smirujući svoje misli, oslobodio sam se varavog uvjerenja da je moje tijelo hrpa mesa i kostiju koja se kreće po čvrstom tlu materije. Vidio sam da su dah i nemiran duh kao oluje koje na oceanu svjetla, podižu valove materijalnih oblika – zemlju, nebo, ljude, životinje, ptice, drveće. Nemoguće je vidjeti beskonačno kao jedno jedino svjetlo, ako se te oluje ne smire. Svaki put kad bih uspio potpuno smiriti svoj dah i svoje misli, ugledao bih kako se mnoštvo valova kreacije stapa u jedno blistavo more baš kao što valovi oceana, kad se oluje smire, spokojno nestaju u njegovom jedinstvu.

Božansko iskustvo kozmičke svijesti učitelj daruje tek kad je učenik meditacijom toliko ojačao duh da ga široki vidici ne mogu zgromiti. To iskustvo ne može se steći pukom intelektualnom spremnošću ili otvorenošću. Samo odgovarajuće proširenje svijesti koje se postiže vježbanjem yoge i predane bhakti može pripremiti duh da podnese oslobodilački šok sveprisutnosti. Iskrenom pokloniku to se neizbježno događa. Njegova intenzivna žudnja počinje privlačiti Boga neodoljivom silom. Gospod, kao kozmička vizija, poklonikovim magnetskim žarom biva privučen u opseg njegove svijesti.

¹ ”Jer Otac ne sudi nikomu, već je sav sud dao Sinu…” – Ivan 5,22. “Bog …koji je stvorio sve stvari po Isusu Kristu” – Efežanima 3,9. “Boga nikada nitko nije vidio: Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio” – Ivan 1,18. “Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim. Činit će i veća od ovih, jer ja idem k Ocu” – Ivan 14,12. “A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh” – Ivan 14,26.

Te biblijske riječi odnose se na trostruku prirodu Boga kao Oca, Sina i Duha Svetoga (u hinduskim svetim spisima sat, tat, aum). Bog Otac je apsolutno, nemanifestirano, s onu stranu vibratorne kreacije. Bog Sin je kristovska svijest (brahma ćaitanya ili kutastha ćaitanya) koja je unutar vibratorne kreacije. Ta kristovska svijest “jedino je rođena” ili jedini odraz nestvorenog Beskonačnog. Vanjska manifestacija sveprisutne kristovske svijesti, njezin “svjedok” (Otkrovenje 3, 14), jest aum, Riječ ili Duh Sveti, nevidljiva Božja moć koja je jedini činilac, jedina stvaralačka sila koja vibracijama održava cijeli stvoreni svemir. Aum, blaženi tješitelj, može se čuti u meditaciji i otkriva pokloniku vrhovnu istinu.