U tom kratkom vremenskom intervalu, u jednoj inkarnaciji nakon rođenja i u najranijem razdoblju života najviše smo orijentirani na ovladavanje tijelom kao svojevrsnim prijenosnikom. Kako postajemo stariji tako i vještiji u tome okrećemo se primamljivim životnim pojavama, mogućnostima i izazovima.
U svemu tome osjećamo snagu svoje osobnosti, donosimo odluke ali i snosimo posljedice tih odluka. Što je ravno izreci "Što siješ to ćeš i žeti" i na taj način stječemo iskustvo a s njim bi trebala ići i mudrost.
Međutim sve to ostavlja na nama posljedice, kako na fizičkoj tako i na emotivnoj i misaonoj razini. Usput zadobivamo rane, modrice i duboke ožiljke ali sve to je u ovoj realnosti života neizbježno, pa čak i nužno kao dio životnog iskustva. To postaje zdenac iz kojeg učimo, stječemo razumijevanje i samim tim razvijamo se.
No dolazimo do životne točke preorijentacije u nekim srednjim godinama (većinom), kada fizičko tijelo ima smanjenu funkcionalnost i tada se okrećemo prema drugim vrijednostima. Sve više se okrećemo prema sebi, unutra, ili bi se čak moglo reći prema gore. Počinju nas zaokupljati duhovne teme, smisao života, potrebe da se nakupljene rane rasčiste, da sagledamo samu smisao u ranjavanju i čak samoranjavanju koje se događa kada predugo ostajemo na istom mjestu a da pri tom ne osjećamo da smo postali žaba iz bare u koju ne dopire čista izvorska voda.
Samin procesom odbacivanja i raskidanja veza za samim uzrocima ranjavanja mi uspijemo sagledati sjeme koje je dovelo do toga. Sve ono što smo upijali godinama kao dijete, učenik, student i član društva u novom svjetlu stoji na staklenim nogama, klimavim staklenim nogama i mi svakim novim pogledom izbijamo argumente postojećih teorija i zakona pa i morala koji promjenom geografskog mjesta prestaje imati istu vrijednost.
Stani! Što je to sada?
Zar zaista moram odbaciti sve ovo što sam do sada znao i po čijim postulatima sam se rukovodio u životu?
Da sine, nameće se odgovor sam od sebe.
Da, pred tobom je vrijeme za odbacivanje svega onog što stoji na tvom putu do spokoja, što naposlijetku uključuje i samo fizičko tijelo!