Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono što
Se perom piše;
Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka
I noć i sve što ona oživi,
Pozivam za svjedoka mjesec kad najedri i zoru
Kad zabijeli;
Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dušu što sama
Sebe kori;
Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak
Svega – da je svaki čovjek uvijek na gubitku.
(iz Kur-ana časnog)
...
Zatim je Bog pozvao svjedočenje zvijezda, jer su ljudi u vrijeme kad je Kur’an bio objavljen, mislili da su zvijezde male točke; no, Allah kaže da bi se ljudi začudili kad bi znali šta su ove zvijezde koje izgledaju kao sitne tačke. One su toliko velike da bi Sunce, Mjesec, Zemlja i još neke planete mogle biti stavljene u jedan ćošak ovih zvijezda. Zato je rekao da je ovo jedno veliko svjedočenje - ’koje Mi vama dajemo.’
Poslije ovog svjedočenja rečeno je da je Časni Kur’an skrivena knjiga, kao što su ove zvijezde daleko i skrivene su od vaših očiju; zato vaše oči ne mogu stići visinu Kur’ana, a vi mislite da je ovo mala Knjiga. Zatim je rekao da, pošto je očigledno da vi to možete dotaći, vi mislite da ste toliko blizu ove knjige, ali niko ne može biti blizu osim ako Bog ne očisti njegovo srce i samo ona osoba može dotaći njegov predmet čije je srce čisto.
Tema
Sura Al Vakia, zadnja od sedam Sura)
započinje čvrstim i izražajnim proglasom da će se veliki i neminovni događaj koji je bio predskazan u prethodnoj suri, sigurno dogoditi, i kad se dogodi, on će potresti Zemlju do njenih dubina, i planine će biti skršene, dajući povoda da se iz pepela starog pomoli novi svijet. Dalje, rezultat ovog velikog događaja bit će da će ljudi postati razvrstani u tri grupe: (a) one sretne koji će uživati posebnu Božiju blizinu; (b) istinske i bogobojazne vjernike koji će primiti lijepe nagrade za svoja dobra djela; (c) one nesretne nevjernike koji će biti kažnjeni za svoja loša djela. Sura onda daje slikovit opis Božijih blagoslova i blagodati pripremljenih za prve dvije klase, a zatim slijedi opis kazne koja će biti dodijeljena poricateljima Božije poruke.Zatim, sura pojačava redovni argument stvaranja čovjeka i njegovog razvijanja od kapi sjemena u potpuno ljudsko biće, da dokaže njegovo drugo rađanje poslije smrti. Pred kraj sura se vraća predmetu kojim je počela, i objašnjava da se veliko ustrojstvo na koje upućuje u svojim početnim ajetima biti postignuto Kur’anom, koji je nesumnjivo objavljena riječ Božija, i koji je zaštićen i čuvan kao dragocjeno blago.
Sura se završava krasnom propovijedi i pitanjem – zašto su ljudi nemarni prema neoborivoj činjenici da je neizbježan kraj svakog života smrt, od koje nema bježanja, i zašto predaju Boga zaboravu?
981
SURA 56 AL-VAKI’A
...
bglavac
irida
edin.kecanovic
