Imajući u vidu da je školovanje djece nužno usmjereno na život u određenoj društvenoj sredini te ono treba biti takvo da djetetu osigurava mogućnost nastavka školovanja na temelju stečenog znanja u prethodnom stupnju školovanja te aktivnog uključenja u društvenu zajednicu, postavlja se pitanje osigurava li sve to školovanje u Waldorfskoj školi? Gosp. Milan Matijević, profesor na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, veliki zagovaratelj Waldrofske pedagogije, u svom intervjuu za Večernji list izjavio je da "waldorfska pedagogija ne priprema djecu za srednje škole i fakultete, već za život". Postavlja se također pitanje je li moguće ovo drugo bez prvoga i kao takva je li waldorfska pedagogija dobar pedagoški pristup za bilo koje dijete, bez obzira na vjeroispovijest roditelja.

Člankom 65. Ustava RH utvrđeno je da je osnovno školovanje obvezatno. Zar obvezatnost ne pretpostavlja i odgovarajući sadržaj i nadzor nad ostvarenjem toga sadržaja. Zadovoljava li školovanje u Waldorfskoj školi ono što se podrazumijeva pod obvezatnošću ili, moguće, roditelji koji upisuju svoju djecu u tu školu propuštaju ispuniti svoju obvezu s obzirom na netransparentan sadržaj toga školovanja. Uzmemo li u obzir da se udžbenici ne koriste, a da su pisani tragovi o poduci vrlo oskudni, roditelj će teško biti upoznat sa sadržajem poduke i neće imati mogućnost provjere znanja te mogućnost usporedbe sadržaja s obrazovnim standardima.

Nepostojanje ili neprimjenjivanje mehanizama kojima bi se vršio nadzor nad primjenom verificiranog nastavnog plana i programa sigurno se otvara prostor manipulacijama u alternativnim školama pa se, na primjer, dogodi da vas dijete, polaznik Waldorfske škole, upita, o čemu smo se osvjedočili, jesu li se stvarno rodila dva Isusa, odnosno daju li patuljci boju cvijeću, hoće li se ponovno roditi kod drugih roditelja ako se ubije. Vidjet ćete kako vaše dijete, prvašić, vješto jednim potezom crta pentagram i svastiku, a da crteže nećete naći u bilježnici, jer se ti znakovi u školi crtaju na papire koje učiteljica uzima "za uspomenu". Ujedno ćete u bilježnici iz povijesti polaznika 5. razreda pročitati slijedeće: "Povijesni izvori mogu biti usmena sjećanja sudionika povijesnih događanja. Ali što nam otkrivaju bajke, legende i mitovi? Što nam vrčevi govore o životu onih...?"

Usporedimo li sljedeći tekst s dobivenom podukom, postaje razvidno da su antropozofi smislili igru kako bi djeci prenijeli Steinerova umovanja, a da pri tom ne spomenu ni antropozofiju ni Steinera.

"Ne uzima se u obzir činjenica da je svako djelovanje u krutoj zemaljskoj materiji uzrokovano djelovanjem duhovnih bića. Nigdje nemamo posla samo sa zlatom, srebrom, granitom itd., samo sa zemaljskom materijom, posvuda su elementarna duhovna bića koja oživljuju čvrstu zemaljsku dolinu. Ta elementarna duhovna bića su bila spoznata u starim intuitivnim proročanstvima: čovjek ih je nazvao patuljcima. Taj naziv što se mene tiče ne treba iz priča izbacivati. Čovječanstvo se smije njihovoj prisutnosti kad mu se kaže da patuljci postoje, ali oni egzistiraju isto kao što egzistiraju elektricitet i magnetizam. Nastanjuju krutu zemaljsku materiju, nisu vidljiva izvanjskim osjetilima, ali imaju razum, pametnija su, inteligentnija i prepredenija od našeg razuma… Kada držimo takav jedan grumen koji vrvi od tako pametnih prepredenih bića..." (Rudolf Steiner, predavanje u Stuttgartu, 23. svibnja 1922.)

"Neke stvari čovjek danas drži samo narodnim praznovjerjem i ne zna da zapisi u starim knjigama proizlaze iz istine. U srednjem vijeku ta su bića nazivali patuljcima, sylbama, salamanderima. (GA 88 Vortrag 1903.)

Za razliku od empirijske znanosti koja provjeravanjem objašnjava činjenice i pojave, antropozofska "znanost" ima funkciju osposobiti pomazanika za neposredno gledanje spiritualne realnosti, za "čitanje" iz Akasha kronike. Atipična poduka koju djeca dobiju u Waldorfskim školama teško će biti dobar temelj za nastavak obrazovanja izvan antropozofskog sustava. Školovanje se bezbolno može nastaviti na srednjim waldorfskim školama i na antropozofskim veleučilištima. Što dalje deficit znanja postaje sve veći to i ovisnost o sustavu postaje sve veća, a šanse da se dijete otisne s waldorfske obale u slobodu, postaju sve manje. Ne znam uskraćuje li se ciljano toj djeci znanje kako bi ih se onesposobilo za funkcioniranje izvan sustava, ali je interesantno da niti strane jezike djeca ne savladaju u mjeri u kojoj to uspije učenicima državnih škola, iako ih uče od prvog razreda. Prema Steineru preopterećenje misaonog potencijala može uzrokovati boleštine i disharmoniju četiriju čovjekovih tijela, dok pozitivni uzori, autoritet, predanje dobrom odgajatelju, čitanje riječi unatrag i euritmija dovode tijela u harmoniju i djeluju ozdravljujuće.

Steiner je dosegao visoke stupnjeve slobodnih zidara i postao vođom Memhis Misraim rituala Njemačke (GA 265 str. 82). Na teozofsko-masonskoj doktrini izgradio je temelje antropozofskog pokreta, koji se najvećim dijelom financira putem waldorfskih škola, biodinamičkog uzgoja i antropozofske medicine (paramedicine), a na antropozofiji je izgradio temelje waldrofskoj pedagogiji. U školi ezoterije 16. prosinca 1904. (GA 93) učenike je podučavao da tajni nauk slobodnih zidara potječe s Atlantide. I učenici waldorfskih škola također dobiju poduku o Atlantidi.

Osim na poduku osvrnula bih se i na psihičko nasilje nad pojedinom djecom slikama i suptilnim slikovitim verbalnim porukama: "Svi se iz djetinjstva sjećamo neke slike ili ilustracije iz kakve knjige ili poneke slike iz svijeta mašte, što je na nas djelovala jače od ma koje slike iz stvarnosti" (Odgoj ka slobodi, str. 117), opravdava autor knjige poduku slikama.

U Waldorfskoj školi se slikovitim izražavanjem i slikama podučava i utječe na podsvijest djece, da pojedina djeca dobivaju zastrašujuće slike i slikovne poruke, svjedočili su, osim nas, i drugi roditelji materijalnim dokazima pred stručnim Povjerenstvom imenovanim od strane Ministarstva prosvjete. Je li to taj individualizirani pristup djetetu, kojim se diči waldorfska pedagogija? Očito nije onakav kakav roditelji očekuju za razvijanje djetetovih potencijala, već mu je svrha oblikovanje ili preoblikovanje djeteta.

Sigurno da je samosvjesnu djecu, otvorenu, sigurnu u sebe, djecu koja već imaju neki duhovni temelj, teže navesti na apsolutno predanje učitelju, nego onu nesigurnu, ustrašenu i psihički nestabilnu djecu. Da bi postigli od Steinera zadan pedagoški cilj, učitelji se ponekad koriste zastrašujućim metodama sugestije, kojima će roditelj teško ući u trag. Waldorfski učenici, pripremljeni uz svjetlost svijeća i uz zastrte prozore, izolirani su od svijeta i njegovih sadržaja te postaju posebno prijemljivi za sugestivne poruke. Nadahnuto Steinerom takvo nasilje nad djecom provodi se možda s najboljom namjerom, ali svejedno ostaje nasilje.

U nastavku želim citirati nekoliko misli utemeljitelja waldorfske pedagogije.

"Postoje djeca koja sa svetom bojazni uzdižu pogled prema obožavanoj osobi. Njihovo iz dubine srca strahopoštovanje ne dopušta im bilo kakvu kritičku ili oponentsku misao… Iz redova takve djece proizađu mnogi okultni učenici… Da bi postao vidovit, učenik mora stalno potiskivati težnju za kritizerstvom i analiziranjem, jer će ga razumsko djelovanje odvesti od pravoga puta. Učenik treba svježom, zdravom svijesti, izoštrenom moći promatranja gledati osjetilni svijet i prepustiti se njegovim osjećajima." (R. Steiner: Wie erlangt man Erkentnisse hoeheren Welten, str. 4f; 1)

"Ako učenik nije rođen s takvim duhovnim stajalištem, mora se truditi da kroz samoodgoj u sebi energično razvija poniznost. Jer svaka kritika, svaki sud rastjeruju snagu duše od viših spoznaja, kao što ih svako predanje i strahopoštovanje razvija." (R. Steiner: Wie erlangt man Erkentnisse hoeheren Welten, str. 61)

"Moramo sebi reći: Naše razmišljanje prestaje a naša glava postaje pozornica više hijerarhije". (R.Steiner, Meditation und Konzetration. Die drei Arten des Hellsehens, Dornach, 1935., str. 33)

"Našu se waldorfsku mladež treba odvratiti od diskutiranja. Stvar je ovakva, mi moramo razviti raspoloženje: Učitelj je taj koji ima nešto za reći i nije na nama da o tome sudimo ili raspravljamo" - govorio je Rudolf Steiner u Sttutgartu na konferenciji za učitelje waldorfskih škola (GA 300 b, str. 223)

"Dademo li nekom čovjeku samo slike, biti će slikama okružen. Osobe koje se bave okultnim nepodopštinama čine to sa svojim učenicima koje ne posjeduju u potpunosti, na taj ih način dovode u takozvano okultno ropstvo. Čovjek okružen slikama koje mu nisu potpuno jasne ne može ih se osloboditi. To je takozvani zatvor od slika. Time se mnogo okultnog zla učinilo i čini." (R. Steiner: Initiations-Erkentniss GA 227, 13. predavanje, od 31. 8. 1923., Dornach)

Nadalje, discipliniranje fizičkim zlostavljanjem i ponižavajućim kaznama (šišanje, pljuskanje, zaključavanje, suđenje u kojem sudjeluje cijeli razred…) i uvijek organizirano izluđivanje žrtve do izlučivanja, ukoliko se usprotivi, provodi se u mnogim waldorfskim školama diljem svijeta. O takvim su iskustvima također svjedočili roditelji bivših zagrebačkih waldorfskih učenika pred stručnim Povjerenstvom i o njima svjedoče brojne ispovijesti objavljene na internetskim stranicama Udruge osnovane od žrtava waldorfske pedagogije (www.akdh.net - Aktion Kinder des Holokaust). Odavno odbačene srednjovjekovne pedagoške metode sigurno nisu u skladu s pedagoškim standardima civiliziranog društva. Je li najvećim dijelom priučeno i antropozofoskom religijom indoktrinirano učiteljsko osoblje, čija je izobrazba bez pedagoškog temelja, upoznato s opće prihvaćenim pedagoškim standardima, ako nije kako će ih provoditi u praksi?

Koliko antropozofska pedagoška izobrazba učitelja ima veze sa školskom pedagogijom najbolje će reći sljedeći citati:

"Mi smo u učionici: u svakom djetetu leži centar od svijeta od Makrokozmosa, da, puno središta Makrokozmosa. Oživite u sebi taj osjećaj… Imate li te velike kozmičke osjećaje i ako razvijate tu ideju kao što smo je upravo mi razvijali, prema djetetu će krenuti veze podzemlja. Onda postajete s djetetom jedno. U tome je tajnovitost odnosa s učenicima." (Rudolf Steiner, GA 293, 10. predavanje, 1. rujna 1919.)

"Ali ako ne poznajete prirodni razvoj kako ćete postati prijatelj prirodnog razvoja? Ako uopće ne znate na koji način duhovno, podukom pospješujete ili usporavate djetetov rast, kako možete dobro odgajati i podučavati? Do određenog stupnja imate duhovno u svojim rukama u odrastajućem djetetu ometati snage rasta da to može biti pod određenim okolnostima štetno. Upravo u vašim je rukama i odrastanje djeteta i vi imate mogućnost nezdravo ga sprječavati tako da dijete može ostati maleno i zdepasto, naravno do određene granice." (R. Steiner, GA 293, 11. predavanje, 3. rujna 1919.)

Koliko je i euritmija meditativna i kao takva u službi antropozofske duhovnosti govori citat Marije Steiner, Steinerove supruge, objavljen u knjizi "Rudolf Steiner ueber Euryimische Kunst" (Christiane Feuermack, Du Mont Buchverlag, Koeln, str. 191). "Rudolf Steiner nam je dao euritmiju da bi naša duša mogla svjesno doseći ono što spada u moći viših svjetova, utapkavajući se u nadnaravna područja, putem tijelom oponašajući eterska strujanja."

Na stranicama http://www.harmony.hr/Antropozofija.htm objavljen je sljedeći tekst: "Na seminaru ćemo upoznati glavne vježbe Antropzofije i euritmije, koje možemo nazvati 'jogom 20. stoljeća'."

Naše je iskustvo da je jedna od obmana o waldorfskoj pedagogiji i obmana o poticanju kreativnosti. Roditelji i djeca su mogli sudjelovati u izradi lusterčića za učionicu, ali ne i u kreiranju. Alternativni prijedlozi su bili odbačeni, jer "lusterčići moraju biti baš waldorfski", rekla je učiteljica i dala na štapiće sašiti bijele lelujave krpice. R. je iz škole dolazila s prelijepim crtežima što smo u početku pripisivali poticanju kreativnosti u školi. Zavirivši u bilježnice druge djece vidjeli smo da su u svim bilježnicama gotovo identični crteži slona, kraljevni na konju, ledenih svetaca, patuljaka, Bogorodice s djetetom. Dijete je objasnilo na koji način nastaju ti crteži. "Učiteljica nam priču crta na ploči, a mi za njom." Crteži nastali na takav način teško će potaknuti kreativnost, ali će ljepotom uveseljavati roditelje, no isto tako će im i zamagliti pogled. Niti odabir boja nije slobodan. Crna boja se izbjegava, a žuta boja je, prema riječima učiteljice, zločesta.

"Crna boja predstavlja duhovnu sliku mrtvih, ako se crnom bojom crta po bijeloj podlozi u bijelu podlogu će prodrijeti duh", to ne vrijedi za ugljen koji se koristi u višim razredima, jer upućuje na transparentnost: "Ugljen može biti proziran - tada je on dijamant" (R. Steiner: Das Wesen der Farben, predavanje, svibanj 1921. u Dornachu).

Posljedica ovakvog obmanjivanja je više od 50% ispisanih učenika, mnogih s traumama, te odlazak više od 70% nastavnika iz zagrebačke osnovne Waldorfske škole. Sigurno da su pojedini roditelji i djeca zadovoljni onime što pruža waldorfska pedagogija: nema stresa, padanja razreda, negativnih ocjena, puno se druže i putuju, pozitivno je i što djeca nauče svirati jedan instrument, uče tkati, plesti, modelirati. Naše iskustvo govori nam da je to samo lijepa ambalaža za loš sadržaj. Danas znamo da smo od prvog susreta s waldrofskom obitelji bili žrtve manipulacija, mračnog fanatizma zaodjenutog u haljinu od svjetla. Po prvi put smo tamo bili suočeni s nemoću vlastite istine pred hladno izgovorenim lažima. Nisam sigurna jesmo li imali posla sa sektom, ali da je djelovanje waldrofskih škola istovjetno sektama potvrdila je Komisija Francuskog parlamenta u svom izvještaju o sektama, broj 1687 od 1999., u kojem je antropozofiju svrstala u rang s Jehovinim svjedocima, Scientolozima i Moonovom sektom.

Meni je razumljivo da i antropozofija može biti nečiji put, istina i život, ali sam mišljenja da se ne bi smjela promovirati na način koji dovodi u zabludu. Zašto prikriveno nametanje za naše duše kad živimo u zemlji slobodnog tržišta, u zemlji u kojoj će za sve duhovne varijante biti kupaca i roditelja koji će svjesno prepustiti djecu odgoju za ideologiju?