Iako je channelling proizašao iz spiritizma, ipak se od njega razlikuje, bar u nekoliko sljedećih točaka:

Nasuprot klasičnom spiritizmu, channeling nema sklonost da se preobrazi u bilo kakav religiozni pokret.

Dok se u klasičnom spiritizmu preko medija javljaju duhovi pokojnika, pri channelingu se javljaju različiti entiteti, od Isusa Krista i raznih rastjelovljenih duhova, i Uzašlih Majstora, pa sve do izvanzemaljaca i duhova prirode. Jungovim zaslugama ovi su entiteti pojmljeni kao očitovanja našeg nesvjesnog ili izraz viših razina osobne svijesti samog medija.

Klasični fenomeni vezani uz spiritizam, poput raznih lupanja, kucanja stolova, pojave ektoplazme, u channelingu su gotovo potpuno odsutni.

U klasičnom spiritizmu identitet umrle osobe prepoznatljiv je i nakon smrti, dok se u channelingu duh pokojnika miješa s grupom duša ili se jednostavno rastvara u Bogu ili u beskonačnome.

Channeling se razlikuje i od šamanizma. U šamanizmu šaman prima poruke u transu, dok u channelingu medij poruke prima većinom pri punoj svijesti.

Poruke channelingom primaju se posredstvom medija, rijetko u izmijenjenom stanju svijesti, ponekada u blagom transu, a prate ih vizije svjetlosti i ekstatično zadovoljstvo. Medij u transu prima poruke od tzv. "unutarnjeg glasa", a može ih prenositi tehnikom tzv. automatskog pisanja ili automatskim govorom. Za razliku od klasičnog spiritizma u kojemu se javljaju navodni duhovi pokojnika, u channelingu se, vjeruju mediji New agea, stupa u kontakt sa:
- Sveopćom sviješću, Bogom, Jahvom, Elohimom ili Kristom;
- kozmičkim inteligencijama (izvanzemaljcima, i sl.);
- indijskim duhovnim vođama (Mahatmama) i "Uzašlim Majstorima" (iz teozofije), Kristom, Majkom Božjom, anđelima, gnomima, duhovima prirode i drugima;
- Vlastitim Jastvom ("Drugo Ja", ili "Više Ja") od kojega primaju uvide, intuitivne spoznaje, i sl.;
- egregorom (kolektivnim duhom koji je emanacija jedne usklađene skupine ljudi) i akašom (u teozofiji je predstavljena kao neka kozmička matrica koju je Jung nazvao kolektivno nesvjesnim). Prema ezoterijskom shvaćanju Akaša je kozmički izvor ideja, dok je egregor zemaljski izvor ideja.

Važnost channelinga u New ageu prvorazrednog je karaktera jer su putem njega stigle skoro sve "objave" koje predstavljaju okosnicu New age pokreta. Pod channelingom primljene objave podrazumijevamo sva djela, napisana ili naslikana, za koja autori tvrde da nisu njihova, nego da su oni bili samo "kanali" neke "više sile".

Broj djela primljenih channelingom postao je nepregledan. Poruke se mogu svrstati u dvije glavne kategorije: 1. apokaliptičke (prijete propašću svijeta kao posljedicom nekontroliranog progresa i onečišćavanja okoliša); 2. utopističke (obećavaju "Raj na Zemlji" i skoro "zlatno Doba").

Među najznačajnija djela primljena channelingom autori ubrajaju Poruke upozorenja, Poruke podrške, Akvarijansko evanđelje Isusa Krista, Knjiga Urantie, Tečaj čuda, Celestinska proročanstva, poruke sljedbe Univerzalnog života, kod nas poznate Mirtine bilješke…

Proučavajući sve te poruke, nameće se zaključak kako "više sile" koje su ih kanalizirale, o budućnosti znaju jednako koliko i mi. Mnogi istraživači došli su do spoznaje da je većina tih djela trivijalna i bezvrijedna. S obzirom na komercijalnost poruka primljenih channelingom, za pretpostavit je da su ona velikim dijelom plod puke imaginacije i kompiliranja starih gnostičkih i okultnih spisa.

Veliku pomutnju među vjernike unose proroci Novog doba svojim neutemeljenim tvrdnjama da je i Biblija napisana channelingom. Štoviše, oni naučavaju kako je Isus Krist bio samo "kanal" poslan na zemlju od entiteta zvanog "Bog Otac" s misijom prenošenja poruke, a Pedesetnica bi, prema istom učenju, predstavljala kolektivnu pojavu channelinga. Tako bi, prema istim izvorima, jednake "kanale" predstavljali i Budha, Muhamed, sv. Ivan od Križa, Joseph Smith (osnivač mormona), i drugi. Oni, nadalje, tvrde i da se objava razvija i "posuvremenjuje", pa otuda kao tzv. nove Kristove objave primljene kanaliziranjem od strane medija spominju karmu, reinkarnaciju, i druge istočnjačke pojmove.

Što reći? Nasuprot medijima koji su pasivni "kanali" poruka, u rađanju kršćanske objave Bog se, pri nadahnuću, služio svim naravnim sposobnostima pojedinih pisaca, koji su i sami aktivno sudjelovali u njenom stvaranju, oni su njezini prvi svjedoci, i prvi učenici. "Riječi Božje, izrečene ljudskim jezicima, postadoše slične ljudskom govoru, kao što jednoć Riječ Vječnog Oca, uzevši slabo ljudsko tijelo, postade slična ljudima" (DV 13). Dok su mediji pasivni "kanali" poruka, Isus Krist nije samo posrednik objave, nego je on sam u svojoj osobi i punina Božanske objave: "sveukupnom svojom prisutnošću i pojavom, riječima i djelima, znacima i čudesima, a osobito svojom smrću i slavnim uskrsnućem od mrtvih i konačno poslanjem Duha istine - On objavi daje puninu i dovršava je te božanskim svjedočanstvom potvrđuje: Bog je s nama da nas iz tmina grijeha i smrti oslobodi i na vječni život uskrisi. Kršćanski, dakle, raspoređaj spasenja, kao novi i konačni savez, nikada neće minuti: nemamo više očekivati nikakvu javnu objavu prije nego se u slavi pojavi naš Gospodin Isus Krist" (DV 4).

Crkva izričito odbacuje svaki oblik spiritizma, uključujući i channeling s njegovim porukama. Na gori preobraženja, dok su učenici promatrali Isusa u Njegovom sjaju, iz svijetlog oblaka začuo se Očev glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" (Mt 17, 5). Svaka jurnjava za nekim "novim objavama", mimo Isusa Krista kako ga navješta evanđelje, ili u suprotnosti s njom, bila bi teška uvreda nanesena Bogu, jer nam je On u Isusu Kristu sve darovao i sve rekao.

S obzirom na naše zajedništvo s pokojnicima, Crkva naučava: "Poznajući dobro zajedništvo cijeloga otajstvenog Tijela Kristova, Crkva putnika već od prvih vremena kršćanstva s velikim je poštovanjem njegovala spomen mrtvih i, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve da im se oproste grijesi (2 Mak 12, 46), za njih je prinosila i molitve". Naša molitva za njih može im ne samo pomoći, već i njihov zagovor učiniti uspješnijim u našu korist. (KKC 958) To znači da smo pokojnicima bliže što smo bliže Bogu. Isus Krist koji nam je došao objaviti Oca i život vječni, i ponovno se Ocu vratio, upravo On je most što spaja svijet živih na zemlji i svijet živih u nebu. Krucijalna točka u kojoj se ta dva svijeta dodiruju jest osoba Isusa Krista, napose euharistijska žrtva u kojoj zajedno sudjeluje vidljiva i nevidljiva Crkva. Zato kršćaninu, koji to stvarno jest, dosta je kao zalog Isusova riječ: "Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će" (Iv 11, 25).