Napomenimo još jednom da je sukob između Galilea i Crkve izbio na teološkom području, dok ga Brown proizvoljno premeće na znanstveno područje, kako bi Crkvu predstavio kao instituciju koja je kroz dugo povijesno razdoblje zatirala znanost. Promasonsko tajno bratstvo, antikršćanski Red Iluminata, Brown proglašava bratstvom znanstvenika koje je, konačno, toliko ojačalo i sada Crkvi uzvraća udarac, omogućujući tako trijumf znanosti kojeg je ona, prema Brownu, vjekovima potiskivala. Insinuirana priča neodoljivo podsjeća na partizanske filmove u kojima se nepogrješivo zna tko su anđeli, a tko demoni. Evo jednog odlomka koji ima za cilj Crkvu predstaviti kao krvoločnu zvijer. Kad bi stvari bile samo crno-bijele Čistilište ne bi ni trebalo:

"Da. Ali u 16. stoljeću u Rimu je osnovano bratstvo koje je odlučilo uzvratiti Crkvi. Njegovi članovi bili su neki od najprosvjetljenijih ljudi toga doba, fizičari, matematičari, astronomi. Počeli su se tajno sastajati kako bi međusobno podijelili zabrinutost zbog netočnih učenja Crkve. Bojali su se da će monopol koji Crkva ima nad 'istinom' gušiti akademsko prosvjetljenje u cijelom svijetu. Osnovali su prvi svjetski znanstveni forum i nazvali se 'prosvijećenima'" (str. 38).

"Naravno, iluminate je katolička crkva nemilosrdno progonila" (str. 39).

"Žive su ih žigosali. Utisnuli su im znak križa na prsa." (str. 40).

"Redovito su se sastajali u Rimu na tajnom mjestu koje se zvalo Crkva prosvjetljenja." (str. 39).

"Iluminati su se povukli još dublje u podzemlje, gdje su se počeli miješati s drugim skupinama koje su se skrivale od čistki koje je provodila Crkva - mistici, alkemičari, okultisti, muslimani, Židovi. Tijekom godina počeli su primati nove članove. Pojavili su se novi Iluminati. Puno mračniji. Strastveni antikršćani. Postajali su sve snažniji, održavali tajne obrede, zaklinjali se na šutnju i prisegnuli da će jednog dana ponovno ustati i osvetiti se Katoličkoj Crkvi. Njihova moć narasla je do te točke da ih je Crkva počela smatrati najopasnijom antikršćanskom silom na zemlji." (str. 40).

Brown je Crkvu smjestio u podnožje pijedestala moderne znanosti koja trijumfalno sjedi na Božjem tronu. Odjekuje Nietzscheov lajtmotiv: "Bog je mrtav"! Njegovo mjesto zauzela je znanost koja danas čini i veća čuda od onih što nam ih je zabilježila Biblija. Komornik u ime Crkve javno priznaje njezinu kapitulaciju ali, uočimo dobro, prije svega pred Iluminatima jer, životni san svakoga masona ili iluminata jest vidjeti poraženu Crkvu pod vlastitom čizmom. Brown je postigao da njihov san postane java, makar i samo u romanu, u svrhu čega se poigrao pojmom znanosti.

Sada govoreći ravno u kameru, komornik je zakoračio korak naprijed. "Iluminatima", rekao je dubljim glasom, "i ljudima od znanosti, želim reći samo ovo." Zastao je. "Dobili ste rat." … "zupčanici su pokrenuti prije puno vremena", rekao je komornik. "Vaša pobjeda je bila neizbježna. To nikad ranije nije bilo očitije nego u ovom trenutku. Znanost je novi Bog. … Medicina, telekomunikacije, putovanja u svemir, manipulacija genima… to su čuda o kojima danas govorimo našoj djeci. To su čuda koja navješćujemo kao dokaz da će nam znanost dati odgovor. Stare priče o bezgrešnim začećima, grmlju koje gori i morima koja se dijele više nisu relevantne. Bog je suvišan. Znanost je dobila bitku. Priznajemo to. (str. 315/316)

Puka koincidencija ili razrađena strategija, ne znamo, ali roman Anđeli i demoni pojavio se uoči smrti pape Ivana Pavla II. i novih konklava.

U radnji romana spomenuta je najprije smrt pape Ivana Pavla I. 1978. godine, kao ubojstvo izvedeno od strane pripadnika masonske lože P2, jer su saznali da se papa sprema otpustiti američkog nadbiskupa Paula Marcinkusa s položaja predsjednika vatikanske banke, a vatikanska banka je, prema Brownu, bila upletena u mutne financijske poslove s navedenom masonskom ložom (str. 297).

Roman se potom fokusira na smrt njegovog nasljednika kojega Brown izrijekom ne imenuje, ali se nedvojbeno aludira na Ivanu Pavlu II. Njega su pak, navodno, otrovali Iluminati (str. 294), čija moć je tolika da su se "uspjeli infiltrirati u Vatikan do samog vrha strukture moći i na taj način stekli mogućnost da iznutra prerasporede tu strukturu" (str. 296.), samo kako bi ispunili davno danu prisegu da će se osvetiti Katoličkoj Crkvi što ih je ona kroz povijest progonila i ubijala. "Jesu li Iluminati doista ubili Papu? Jesu li doista toliko moćni? Zar ću doista izvršiti prvu autopsiju pape?" (str. 280).

Dijalozi koji se vode oko smrti pape Ivana Pavla II. i konklava pri izboru njegova nasljednika gnusni su i neukusni. Oprostite na izboru ovih nekoliko rečenica:

* "Misliš da je netko stvarno ubio jednog od onih starih prdonja?" (str. 246)

* "Ubili su Papu, čovječe! Papu!"

* "Isuse! Zamisli koliko bodova dobiješ za to!" (str. 278).

* "Glickov zadatak bio je uvredljivo jednostavan. Morao je čekati dok hrpa starih prdonja ne izabere novog šefa, također starog prdonju, nakon čega bi trebao izaći iz kombija i snimiti izvješće od 15 minuta "uživo iz Vatikana"… Glick nije mogao vjerovati da BBC još uvijek šalje izvjestitelje na teren da izvještavaju o takvim glupostima… Gledatelji danas ne žele istinu, žele zabavu." (str. 165)

* "Dok je puštao vodu, na pamet mu je pala neočekivana pomisao. Ovo je papinski toalet, pomislio je. Upravo sam se popišao u papinsku WC školjku. Morao se nasmijati. Sveta stolica." (str. 261).

Svakom novom stranicom Brownov roman šokira, zgražava, sablažnjava... Kako protumačiti očigledno proturječje, naime, Brownov insinuirani sukob između Crkve i znanosti s jedne strane i, s druge strane, ljubav pape Ivana Pavla II. prema znanosti, njegova obraćanja znanstvenicima, i njegovo podupiranje znanosti? Da bi to objasnio Brown je u svojoj glavi došao na nebuloznu zamisao: "Papa je imao dijete"! (str. 443). Evo tog odlomka. Komentar nije potreban.

"Carlo, njegova ljubav… bila je kreposna. (…) Prije mnogo godina Papa, koji je tada bio običan svećenik, zaljubio se u mladu časnu sestru. Oboje su se zavjetovali na celibat i ni u jednom trenutku nisu ni pomislili raskinuti zavjet dan Bogu. Pa ipak, kako je njihova ljubav postajala sva jača, iako su se mogli oduprijeti tjelesnom iskušenju, oboje su počeli čeznuti za nečim što nikad nisu očekivali, da sudjeluju u najvećem Božjem čudu stvaranja, stvaranju djeteta. Njihovog djeteta. Ta čežnja, pogotovo njezina, postala je neodoljiva. Pa ipak, Bog im je još uvijek na prvom mjestu. Godinu dana kasnije, kad je njihova frustracija dosegla gotovo sam vrhunac, došla mu je puna uzbuđenja. Upravo je pročitala članak o novom čudu znanosti - postupku kojim dvoje ljudi bez spolnog odnosa mogu imati dijete. Za nju je to bio znak od samog Boga. Svećenik je mogao vidjeti sreću u njezinim očima i pristao je. Godinu dana kasnije rodila je dijete začeto umjetnom oplodnjom…(…) "Carlo, to je razlog zašto je Sveti Otac uvijek bio sklon znanosti. Osjećao se dužan. Znanost mu je dopustila da osjeti radosti očinstva, a da pri tom ne prekrši zavjet celibata. Sveti Otac mi je rekao da ne žali ni za čim osim jednim, što ga je visok položaj u Crkvi sprečavao da bude sa ženom koju voli i gleda svoje dijete kako raste." (str. 444).

Izdvojili smo nekoliko prizora iz opsežnog opusa Dana Browna. Dan Brown rođen je 1964. godine u malenom gradiću Exter, New England. Njegovi romani trenutno su na samom vrhu čitanosti. Samo romana Da Vincijev kod prodano je do danas u oko 24 milijuna primjeraka. Na zavidno intrigantan način Brownova omiljena tema je Katolička Crkva, kao neprijatelj broj jedan, i njezine dogme u koje je Crkva, navodno, uobličila svoje laži. Teorija zavjere, znatiželja, puka razbibriga, ili što drugo, manje je važno što će ponukati kojeg čitatelja da posegne za nekom od Brownovih knjiga, samo neka se nitko ozbiljno ne nada da će u njima otkriti dokaz postojanja bilo čijeg, osim Brownovog koda.

I što reći na kraju?! Zbog ovakvih romana, kao ni zbog ptičje gripe, doista ne treba stvarati paniku, ali treba biti na oprezu jer, dok je virus ptičje gripe još uvijek pod nadzorom, virusi romana Dana Browna već su odavno postali prava pandemija zapadnog društva.