Franjina sestrica Smrt, naročito kada u svoj naručaj uprti koju dragu osobu, među onima po koje će se kasnije vratiti izaziva ojađenost, osjećaj bespomoćnosti, i ostavlja prazninu kojoj nikakva ljudska domišljatost nije kadra dati smisao. Još i više, bilo čija smrt jest kao memorandum, podsjetnik onima živima, da se približava dan u koji će i njihova "srebrna vrpca" biti prekinuta, i "zlatna svjetiljka" razbijena, i "vrč na izvoru" razlupan, i "točak na bunaru" slomljen, a započeti će posao ostati zavazda nedovršen. Na tu ljudsku kob kao na "čekaonicu smrti" ukazuju dramatične riječi A. Crowleya: "Svaki čovjek je osuđeni kriminalac, samo što ne zna dan svog pogubljenja". Još davno prije njega istom jezom zaškripalo je i pero B. Pascala: "Zamislite četu ljudi u lancima. Svi su osuđeni na smrt, a od njih je svakoga dana jedan ubijen naočigled ostalih. Oni koji ostaju vide svoj udes u sudbini svojih drugova, pa gledajući jedan drugoga s bolom i bez nade čekaju svoj čas. To je slika stanja ljudske sudbine."

Nasuprot rasprostranjenom nihilizmu koji niječe Božju opstojnost Katolička Crkva, u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu "Radost i nada", Drugoga vatikanskog sabora, naučava da čovjek "i po prirodnom nagonu svoga srca ispravno sudi kad s jezom odbija posvemašnje razorenje i nepovratno skončanje svoje osobe. Klica vječnosti što je u sebi nosi, nesvediva na samu materiju, buni se protiv smrti" (GS, 18). No, čovjeku koji je daleko od kršćanske objave, ili onom nezrelom u vjeri, ili pak drugom oslijepljenom žalošću zbog smrti bliske osobe, jedino "eksperimentalne" potvrde "sada i ovdje" znače nadu. U tim okvirima se mogu tražiti i korijeni spiritizma koji će, u ambijentu New agea, iznjedriti channeling.

Channeling (engleski) ili kanaliziranje, predstavlja tek moderniziranu verziju spiritizma iznjedrenu u ambijentu New agea. Slično djelovanju radija ili televizije, koji pretpostavljaju ne samo postojanje centra iz kojeg se program emitira i nekog medija (radio ili TV-prijemnik), nego ih je potrebno podesiti na određeni val, odnosno, pronaći određeni "kanal", tako i pojam "kanaliziranje" u svijetu New agea označava podešavanje (ili kanaliziranje) "medija" (senzitivca) na određeni "kanal" kako bi mogao uhvatiti i prenijeti "onostrane" poruke. "Kanaliziranje" možemo usporediti i s ulogom telefona koji služi kao posrednik pri komunikaciji dviju strana na velikoj udaljenosti.

Iako nismo u mogućnosti ponuditi neku kronološku povijest razvoja channelinga, nema sumnje da je on tijesno povezan s teozofskim pokretom koji je od svojih osnutaka bio u doticaju s Akaša kronikom, Uzašlim Majstorima, Velikim Bijelim Bratstvom ili Univerzalnom Bijelom Ložom, odakle su se ideje preselile u razne pokrete i grupe tipa Full Moon Meditation, zatim, u grupu "Ja Jesam", osnovanu od Guy Ballarda koji tvrdi kako je u kontaktu s uzašlim majstorom "Saint-Germainom", i brojne druge.

Još i prije teozofskog pokreta pojave bliske channelingu prepoznatljive su kod E. Swedenborga (1688-1772), kao i kod austrijskog glazbenika Jakoba Lorbera (1800-1864) koji je napisao, kako je vjerovao, upravo po Kristovom neposrednom diktatu koji je izvirao iz njegove nutrine, dvadeset i pet volumena, od po 500 stranica svaki. Nasljednici njegovog opusa nisu od njih načinili novu sljedbu, nasuprot slučaju s Gabrijelom Witteck (rođena 1933.), koja se od talentiranog medija pretvorila u "proročicu našega vremena" i osnovala sljedbu Univerzalni život, u Hrvatskoj vrlo rasprostranjenu i aktivnu, čija je misija izgradnja kraljevstva Božjeg na zemlji, počevši od Würzburga gdje im je sjedište, kao priprava za nadolazeće Novo doba. U Njemačkoj je poznata i sljedba Orden Fiat Lux koju je 1980. godine, također na objavama putem channelinga, zasnovala Uriella (Erika Bertschinger-Warter), a poruke predstavljaju sinkretizam kršćansko-hinduističkih elemenata. U Koreji je na sličnim temeljima nastala i Crkva Ujedinjenja rev. Moona. On je na Uskrs 1936. započeo kanaliziranje objava od Isusa Krista koji, kako slijedi iz objava, upravo njemu povjerava misiju spasenja svijeta. U Japanu je poznata i sljedba Mahikari u čijem posjedu se nalazi i, po njihovom vjerovanju, Isusov grob, budući da su oni uvjereni da je Isus umro u Japanu. U Brazilu je poznata umbanda koja je nastojala ujediniti religiozne vrijednosti lokalne kulture, na temelju spiritizma izmiješanog s ostacima afričke kulture i s katoličkim pučkim pobožnostima.

Od poznatijih autora channelinga, uz spomenute, možemo navesti i zloglasnog maga A. Crowleya, slavnu američku glumicu Shirley MacLaine; pisce: J. Redfielda, Gerdu Johst, Neale D. Walscha; iscjeliteljicu Barbaru Ann Brennan; gurue Sri Aurbinda, Sri Chinmoya, Sai Babu.

Među nezaobilazne zvijezde channelinga spada i Amerikanka Jane Roberts koja je, spiritizmu karakterističnim tehnikama automatskog pisanja, u transu, primala poruke od entiteta imenom Frank Whiters koji je dio Setha, bića obdarenog iznimno velikim energijama, čije objave će postati izvorom skoro religioznog pokreta, sastavljenog od stotinjak grupa zauzetih na širenju njegovih poruka. Na kanaliziranim objavama nastalo je 1962. godine, u Škotskoj, i glasovito globalno Selo i ekološka zajednica-vrt prozvan Findhorn, Meka New agea, poznat i po komuniciranju s duhovima prirode. Nije moguće predstaviti sve channelingom primljene objave i njihove "kanale" ali, radi boljeg razumijevanja samog fenomena, moramo još jednom zaviriti iza teozofskih zastora.

Alice Ann Bailey, prva čelnica teozofskog pokreta nakon smrti osnivačice, Ruskinje H. P. Blavatsky, objave Uzašlih Majstora dijeli u tri faze:
- pripravna faza (1875-1890) čije obilježje predstavlja kapitalno teozofsko djelo Tajna doktrina i osnivanje teozofskog društva, oboje od strane H. P. Blavasky;
- međufaza (1919-1949) za vrijeme upravljanja same Bailey i njezinog osnivanja Škole Arkana;
- treća i posljednja faza obilježena je Vječnom Mudrošću koju će svijetu predati za to posebno obučeni inicijant na početku XXI. stoljeća.

Sama Bailey je telepatskim putem od tibetanca Djwahl Kuhla primila dvadeset i četiri knjige.

Doktrinarne postavke

Channeling, prema J. Klimu (smatra ga se najboljim poznavateljem channelinga), predstavlja iskustvo pripadnosti jednom i sveopćem Biću. Nasuprot klasičnom spiritizmu, prema kojemu mediji prenose poruke pokojnika, prema channelingu svi smo uronjeni u ocean sveopće energije, kao dijelovi istoga Uma ili Duha, nasuprot našem uvjerenju da živimo s vlastitom osobnošću od njega odijeljenom. Kao posljedica rečenoga, posredstvom toga sveopćeg Uma-Duha mi možemo komunicirati s različitim entitetima od kojih je on sastavljen. Način komuniciranja ovisi jedino o razini svijesti. Channeling, prema izloženom učenju, predstavljao bi svjesnu sposobnost pojedinca - sastavnog dijela velikog Bića - približiti se tome sveopćem Biću kojega su ljudi samo dijelovi. Njega jedni nazivaju sveopćom sviješću, kozmičkim umom ili mozgom, a neki i Bogom.

Godine 1988. u Bavarskoj je održana i prva međunarodna konferencija channelinga na kojoj je on definiran kao komunikacija s rastjelovljenim duhovima, posredstvom pojedinaca nadarenih posebnom senzibilnošću, s naglaskom na njegovoj važnosti pri ulasku u Novo doba.