"Knjiga zapečaćena sa sedam pečata", kako je predstavljena u knjizi Otkrivenja, označava sudbinu svijeta. Sedam pečata kojima je zapečaćena priopćuju da je ona stvorenjima nedostupna. U nju nema uvida nikakav vidovnjak, vrač ili prorok. Jedino "Lav iz plemena Judina", zaklani Jaganjac, Isus Krist Sin Božji, ima uvid u nju i On nam je došao objaviti njezin sadržaj. On jedini gospodar je sudbine! Ova knjiga sadrži poruku spasenja koja bi, kad bismo iz nje uklonili zaklanog Jaganjca, ostala samo knjiga poučnih priča i mudrih izreka, ali bez svoje spasiteljske snage. Sudbinu svega svijeta i svakog pojedinca osvjetljava nam jedino Isus Krist. "Izvan Isusa Krista" - reći će genijalni B. Pascal - "ne znamo ni što je naš život, ni što je naša smrt, niti što je Bog, niti što smo mi sami" (Misli, 548.).

Ipak, do nas danas prispjeli su mnogi radovi koji su nastojali "prodrijeti" u sadržaj knjige "zapečaćene sa sedam pečata", ali mimo Isusa Krista! No, uslijed odbacivanja "zaglavnog kamena" (usp. Dj 4, 11) koji nosi cijelo biblijsko zdanje, kao što ćemo uskoro pokazati, samovoljni pustolovi duha pretvorili su se u duhovne nomade, dezorijentirani u vlastitim kalkulacijama. Umjesto poruke spasenja, oni u Bibliji nisu našli drugo doli kriptogram, svojevrsnu križaljku ili rebus, a u najgorem slučaju sveli su je na puku knjigu za proricanje sudbine, tipa kineske gatalice I Ching.

Jedan takav uradak koji u Bibliji traži "tajni kod" neke "izvanzemaljske" ili "više inteligencije" koja upozorava čovječanstvo na predstojeće opasnosti predstavlja i bestseler Michaela Drosnina Biblijski kod na kojeg se želimo osvrnuti i u ovom prilogu.

Dvije godine nakon ubojstva izraelskog premijera Yitzhak Rabina (1995.), u javnosti se oglasio jedan novinar, imenom Michael Drosnin, koji je tvrdio da je uz pomoć suvremene kompjutorske tehnologije u izvornom hebrejskom tekstu pronašao kodirano zloguko proročanstvo. Štoviše, isti novinar je tvrdio da je godinu dana ranije upozorio premijera na prorečeni atentat, ali se premijer na njegovo upozorenje oglušio. Poslije njega objavljeni su i drugi više ili manje senzacionalistički napisane članci i knjige srodnog sadržaja koji, navodno, predstavljaju neoborivi dokaz da iza Biblije postoji neka viša "inteligencija", koja se njome poslužila da nas upozori na predstojeće katastrofe. "Neka inteligencija koja je mogla vidjeti budućnost kodirala je Bibliju. Ona je znala da će postojati opasnost. Ona je dizajnirala taj kod tako da ga pronađe tehnologija koja će se razviti tek tada. Da li bi Biblijski kod mogao biti ta zapečaćena knjiga? Ona je bila zapečaćena, jednom vrstom vremenske brave, koja se nije mogla otvoriti dok nije izmišljen kompjuter."

Postoji li doista tajni biblijski kod? Što dokazuju knjige ovakvog sadržaja i trebaju li Bibliji slični "dokazi"?

Ideja o postojanju nekakvog tajnog koda u Bibliji nipošto nije novijeg datuma. To je jedna od osnovnih zamisli kabale, tradicionalnog židovskog misticizma s kojim smo čitatelje već upoznali u ranijim prilozima. Korijeni Drosninovog interpretiranja Biblije, dakle, nadahnjuju se na kabalističkim izvorima podgrijanima apokaliptičkim elementima, koji su svoj vrhunac dosegli prelaskom iz starog u novo tisućljeće. Tada je, zapravo, i njegova knjiga ugledala svjetlo dana. Prema kabalističkom učenju, kako proizlazi i iz riječi jednog kabalista iz osamnaestog stoljeća (Genius of Vilna): "Opće je pravilo da je sve što je bilo, što jest, i što se još ima zbiti sve do konca svijeta, sve je već uključeno u Toru, od prve pa do posljednje riječi. I to ne samo u općenitom smislu, već do u najsitnije detalje svake vrste kao i svake osobe, pa i detaljâ detaljâ svega što se kome desilo od dana njegovog rođenja pa do dana njegove smrti." Dakle, prema ovoj kabalističkoj interpretaciji, Biblija bi u sebi sadržavala puno prizemnije informacije, nego što je sama poruka spasenja. Plod takvog shvaćanja jesu i mnoga usiljena tumačenja Biblije koja češće sadrže umetanja vlastitih misli u Bibliju, nego li traženje izvorne biblijske misli. Istraživač biblijskog koda Jeffrey Satinover tvrdi, štoviše, da židovski mistici vjeruju da i slova hebrejskog alfabeta, od kojih je sastavljena knjiga Postanka, u sebi sadrže nevjerojatnu mističnu moć: ona nisu samo puki opis događaja, nego štoviše sredstvo samog čina stvaranja. Jedan drugi kabalistički rabin iz 13. stoljeća, Bahja ben Ašer, pisao je o određenim skrivenim informacijama do kojih je došao čitajući svako 42. slovo knjige Postanka. Upravo na toj kabalističkoj podlozi ispuštanja pojedinih i čitanja preostalih slova, u naporu da se dođe do skrivenih poruka, temelji se Drosninov bestseler Biblijski kod.

Njegovo božanstvo, kompjuter!

Drosninov lajtmotiv predstavljaju riječi iz knjige proroka Danijela: "A ti, Danijele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka!" Biblijski kod bi, prema Drosninu, bio sinonim za tu "zapečaćenu knjigu". "Biblijski kod može biti jedan vremenski niz otkrivenja, od kojih je svako dizajnirano za tehnologiju svoga doba". Drosnin tvrdi da se pojam "kompjuter" u Bibliji pojavljuje šest puta, skriven unutar biblijske riječi "misao". Drosnin ide toliko daleko tvrdeći kako je u kodu otkrio da su i Božjih deset zapovijedi urezane u kamene ploče, zapravo, djelo kompjutera. Riječi iz knjige Izlaska: "Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u pločama urezano" (Izl 32, 16) Drosnin interpretira kao: "To je uradio kompjuter". Na drugom mjestu isti autor nastavlja: "Skriveni tekst Biblije kodiran je jednom vrstom vremenske brave. Ona se nije mogla otvoriti dok nije pronađen kompjuter." Dakle, tvrdi Drosnin, "postoji Biblija ispod Biblije", čije otkriće dugujemo eri kompjutera. Iako je istina da su danas pojedinci postali upravo opsjednuti računalima, Drosninova je teza, izgleda, da je računalo čak i Bog koji nas je stvorio!

Njegovo je mišljenje da se i u pozadini starozavjetnog pojma "čudo" nalazila jedna "napredna tehnologija" koju, prema njemu, kod i opet naziva "kompjuter". Tako bi Biblijski kod bio trag postojanja inteligencije više od čovjeka koja bi se, navodno, objavila kroz Bibliju. Biblija koju je Mojsije primio od te "više inteligencije", zapravo bi predstavljala "drevni kompjutorski program". Štoviše, nastavlja Drosnin, ime Josipa egipatskog koji je glasovit po svojem tumačenju snova, na hebrejskom znači "dešifrant koda"!

Biblijski kod postoji samo u hebrejskom, jer je on originalni jezik Biblije. Da bi taj kod otkrio Eliyahu Rips, sa svojim kolegama s Jeruzalemskog hebrejskog sveučilišta, uklonio je sve razmake među riječima, i cijelu Bibliju pretvorio u neprekinuti niz slova dug 304.805 slova. Kompjuter pretražuje taj niz slova tragajući za imenima, riječima i rečenicama koje se dobivaju preskakanjem jednog, dva, ili tri slova, pa sve do nekoliko tisuća, kao i križanjem vertikalno, horizontalno i dijagonalno. Prema Drosninu, "Biblija je konstruirana kao jedna džinovska križaljka. Kodirana od početka do kraja riječima koje se povezuju dajući jednu skrivenu priču". Drosnin kaže da je ime Yitzhaka Rabina pronašao u biblijskom tekstu čitajući svako 4772. slovo. Složivši biblijski tekst u redove od po 4772 slova, vidio je da se, čitano okomito, Rabinovo ime ukrštava s rečenicom iz Pnz 4, 42 u vodoravnom redu, koja glasi: "ubojica koji nehotice ubije svoga bližnjega" što je on, svojevoljno, protumačio kao: "atentator koji će izvršiti atentat".

Na ozbiljne prigovore da se ovakvim proizvoljnim tumačenjem slične poruke mogu pronaći i u bilo kojem drugom tekstu, a ne samo u Bibliji, Drosnin se nije odviše obazirao, nego je odgovorio: "Svojim ću kritičarima povjerovati tek kad kodiranu poruku o ubojstvu premijera pronađu u [romanu] Moby Dick."

Nije samo Biblija "kodirana" knjiga. Profesor Brendan McKay s Odsjeka kompjuterske znanosti na Austrijskom nacionalnom sveučilištu prihvatio je Drosninov izazov i pomoću kompjutera proveo opsežna istraživanja engleskog teksta romana Moby Dick. Na temelju rezultata svojih istraživanja, do kojih je došao služeći se istom Drosninovom metodom, McKay tvrdi da je u spomenutom romanu pronašao "proročanstvo" o ubojstvu Yitzhaka Rabina, ali i o ubojstvu Indire Ghandi, Martina Luthera Kinga, ml., Johna F. Kennedya, Abrahama Lincolna, i drugih.

Ako i zanemarimo upravo navedene osporavatelje Dronsinove metode, nikako ne možemo previdjeti njegovu drugu veliku slabu točku u pristupu Bibliji. Naime, tvrdnje da su kodirane poruke sakrivene u "izvorni" hebrejski tekst pokreću lavinu novih pitanja. Drosninova tvrdnja: "Sve danas postojeće Biblije na izvornom hebrejskom jeziku identične su od slova do slova", potpuno je neodrživa. Umjesto jednog "standardnog" teksta, danas su u upotrebi razna izdanja hebrejske Biblije, koja se temelje na različitim drevnim rukopisima. Iako je u svim tim drevnim rukopisima biblijska poruka ista, pojedinačni rukopisi se ne podudaraju u svakom slovu. A samo jedno slovo više, ili manje, dovoljno je da poremeti cijeli niz drugih slova i dade drugačiji ishod i značenje.

Mnogi današnji prijevodi Biblije napravljeni su na temelju Lenjingradskog kodeksa - najstarijeg hebrejskog masoretskog rukopisa (datira iz 930. godine), a danas posjedujemo preko 3.000 srodnih masoretskih manuskripta. Drosnin se, međutim, u svojem eksperimentu koristio drugim rukopisom, poznatim kao Korensko izdanje, koji se brojem slova razlikuje od Lenjingradskog kodeksa, a oba se po broju slova razlikuju od svitaka otkrivenih na Mrtvome Moru. Dakle, iako se spomenuti rukopisi sadržajem međusobno slažu, ipak postoje neznatne razlike u nekim sitnicama, osobito u broju slova što, za onog koji u Bibliji traži kodirane poruke metodom brojenja slova, predstavlja nepremostivu zapreku. Dakle, samo jedno jedino promijenjeno slovo potpuno bi promijenilo poredak slova - i samu kodiranu poruku, ako je uopće i ima. Bog je putem Biblije sačuvao svoju poruku, no nije sačuvao i svako slovo u njoj, jer su mnoge pravopisne promjene kroz povijest utjecale i na promjenu slova u samome tekstu. Već to je dovoljan razlog da se ne obaziremo na Drosninove banalnosti.

Drosnin je nepokolebljiv u svojoj tvrdnji: "Jedina stvar koju mogu utvrditi sa sigurnošću je to da postoji kod u Bibliji, i u nekoliko dramatičnih slučajeva on je prorekao događaje koji su se desili točno kako je prorečeno." Nasuprot Drosninovoj tvrdnji moramo konstatirati da je postojanje Biblijskog koda u Bibliji bez ikakvog znanstvenog temelja, iako znamo da će spekulacije o njemu i dalje postojati u kabalističkim kuloarima. U prilog našoj tvrdnji podastiremo slijedeće argumente:

- Ako bismo prihvatili teoriju postojanja nekakvoga koda skrivenog u Bibliji onda svi prijevodi Biblije na sve svjetske jezike, izuzev hebrejskog originala, ne bi vrijedili ništa;

- Od 3.000 "izvornih" (masoretskih) rukopisa do danas sačuvanih, a koji se međusobno razlikuju po broju slova, koji bi rukopis trebalo prihvatiti kao "izvorni", odnosno iz kojega bi trebalo iščitavati biblijski kod?

- "Tek smo počeli razumijevati Biblijski kod. On je kao slagalica s bezbroj dijelova, a mi imamo samo nekoliko stotina ili tisuća. Kompletnu sliku možemo samo nagađati" - piše Drosnin. Biblija bi, u slučaju postojanja nekakvoga koda, bila reducirana na rebus ili križaljku, sa svrhom predviđanja budućih događaja;

- Poruka spasenja imala bi ustupiti mjesto "crnoj kronici" budući da su događaji "kodirani" u Bibliji uglavnom "proročanstva" o mogućim predstojećim katastrofama;

- Biblijski kod eksplicitno ignorira Svemogućeg Boga, stvoritelja i spasitelja. Jer, prema Drosninu, "inteligencija" koja je Bibliju kodirala bila je dovoljno velika da predvidi buduće nesreće, ali ih nije bila sposobna izmijeniti, nego je to prepustila nama. Dakle, Drosnin izričito dovodi u sumnju Božju svemoć. Biblijski kod, dakle, ne približava kršćane Bogu, nego ih odvlači od Boga na stranu neke "izvanzemaljske inteligencije";

- Drosninova knjiga nastala je na prijelazu iz jednog u drugo tisućljeće i zato spada u apokaliptičku literaturu koja radije plaši predstojećim katastrofama, nego li što poziva na radosno obraćenje Bogu Spasitelju. Prema Drosninovom biblijskom kodu, "svršetak vremena" je već počeo. "To je početak dugo prorokovane Apokalipse." Ipak, to ne zaboravimo, apokaliptičari su oni koji svoja proroštva temelje na apokalipsi, a tumače ih prema vlastitoj mašti! Ilustrativan primjer toga jest i Drosninov Biblijski kod.

- Svaki predviđeni događaj, piše Drosnin, izgleda da je kodiran s dva moguća ishoda: "Kod može biti ni 'točan' ni 'pogrešan'. On nam vjerojatno govori što bi se moglo dogoditi, a ne ono što će se stvarno dogoditi." Ako je s Biblijskim kodom tako, naime, da on ne predviđa stvarnu, nego samo potencijalnu budućnost, onda u čemu je njegova vrijednost?;

- Pri traženju informacija o pojedinim osobama, skrivenih u navodnom Biblijskom kodu, otvoreno je pitanje kako možemo biti sigurni da nema više osoba istog imena, kao i za koja je imena od šest milijardi ljudi koji danas žive na Zemlji u Bibliji "prorečena" sudbina, a da i ne spominjemo rijeke ljudi koji su ovu Zemlju već napustili;

- Drosninov ključ za razumijevanje Biblije, čije konačno značenje čeka da bude otpečaćeno u "vrijeme svršetka", dakako, nije Isus Krist, nego, prema Drosningovom pisanju, "kompjutorski program": "Biblija nije samo knjiga - ona je i kompjuterski program". Umjesto radosne poruke o Isusu Kristu Sinu Božjemu, Biblija bi bila pretvorena u tehnički udžbenik gatanja;

- Biblija je nadahnuta knjiga. Ključ njezinog razumijevanja nisu računala, nego jedino Isus Krist. Zato će sv. Pavao napisati "Ta nismo vam navijestili snagu i dolazak Gospodine našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva" (2 Pt 1, 16). Ipak, još uvijek je veliko mnoštvo onih koji će radije slijediti "izmudrene priče", nego li ići za živim Bogom čija nam je objava na najsavršeniji način zasjala u Isusu Kristu. Paradoksalna je činjenica da za skrivenim porukama u Bibliji najviše tragaju oni koji najmanje drže do njezinih "otkrivenih" poruka!