POVIJEST OPĆE NEPOZNANICE 

Nikome do danas još nije pošlo za rukom postaviti neku opće prihvaćenu definiciju New age-a. To je sasvim razumljivo ako se ima u vidu da New age nije nikakva organizacija, nema razvijenu hijerarhijsku strukturu, dogme, niti ima bilo kakav vrhovni autoritet koji bi mogao prosuditi u smislu njegove autentičnosti. Stoga, svaki prikaz New agea, bilo od strane njegovih pristalica ili vanjskih promatrača, obilježen je subjektivnošću i svjetonazorom samog izlagača pa se, i to s pravom, može govoriti o "mojem" New age-u kojemu bi bilo pogrešno suprotstavljati "njegov" New age, nego se radije obojma poslužiti u svrhu cjelovitijeg osvjetljavanja njegove kompleksne stvarnosti. Ipak, govor ili pisanje o New age-u bez postavljanja ikakvih granica o samom predmetu koji se želi elaborirati, prijeti da se pretvori u spekulaciju o crnoj mački u mračnoj sobi, mački koje, tako se ispostavilo nakon što se upalilo svijetlo, u sobi zapravo uopće nije ni bilo. Da i sami ne bismo podlegli toj opasnosti najprije ćemo postaviti neke okvire New age-a, pa makar i samo provizorne. 

Drugu kategoriju na audijenciji kod pape predstavljaju servisne službe, tj. redari, policajci, čistači, trgovci bižuterijom ili sendvičima i sladoledom, taksisti koji tamo uvijek traže svoju klijentelu… Često mnogi od njih ne mare za papine poruke, nego na audijenciji prodaju i nude vlastite usluge. Slično i u New age-u postoje komercijalni menadžeri te klijentela koja kupuje njihove usluge. Tako npr. pojedinci koji posjete nekoga da im čita iz dlana, ili gleda u karte, ili pohode kakvog iscjelitelja… obično ne pristupaju pokretu New age-a, nego plate usluge te, ako budu zadovoljni, vraća se ponovno ili, ako su nezadovoljeni, traže novog menadžera ili se ne vraća više nikada.

Treću kategoriju predstavljaju hodočasnici koji su papi došli iz pobožnosti. Tako i u New age-u postoje njegovi malobrojni lideri i glasnogovornici, pa čak imaju i svoje konkretne centre.

Da sažmemo. Pripadnost New age-u je slojevita. Najmnogobrojniji su konzumenti nekih proizvoda New age-a, npr. literature i filmova, zatim klijentela koja, povremeno, kupuje neke njihove usluge (posjećuje vračeve, iscjelitelje) i, na koncu, najmalobrojniji su "vjernici" New age-a koji New age prihvaćaju kao vlastiti svjetonazor. 

Nasuprot prevladavajućem ali i pogrešnom kvalificiranju New age-a kao Američkog derivata, moramo istaknuti da New age nije nikao na američkom, nego na europskom tlu. Plodno europsko tlo su mu pripravila okultno-ezoterijska gibanja 20. stoljeća, napose gnoza, alkemija, probuđena milenaristička iščekivanja i, nadasve, teozofski pokret. 

S povijesne točke gledano, prema Jacksonu Spielvogelu, presudni za rađanje New age-a bili su milenaristički pokreti i renesansna ideja oživljavanja jedne nove sakralne kulture na hermetičkim principima s idejama stvaranja "Novog Jeruzalema" u Münsteru, u Njemačkoj, u 16. stoljeću. Prvi stadij razvoja milenarističkih pokreta predstavlja kriza društva obilježena i katastrofama. Pojedinci u takvom društvu osjećaju se nemoćni pred moćnom silom koja ugrožava njihovu egzistenciju. Konfuzija i strah od razaranja dovode do drugog stadija, tj. "vizija" ili "objava" koje nude rješenje njihovim problemima. Ove "objave" uključuju poosobljenje demonskih elemenata, odgovornih za katastrofe, s jedne strane, i postojanje "odabranih" ili od Boga "predodređenih" kao spasitelja. U ovom stadiju obično na površinu ispliva neka mesijanska figura (poput Sai Babe i Sun Yung Moona) koja naviješta novu viziju pod kojom se ljudi ujedinjuju. U trećem stadiju slijedi bitka protiv sila zla i uništavanje opakih. Borba dobrih protiv zlih predstavlja početak novog doba te inauguraciju Novog Jeruzalema, milenarističkog raja, u kojemu će sve biti preobraženo. Milenaristička strujanja koja su utjecala na rađanje paradigme New age-a osobito su prepoznatljiva u pokretu taborista koji je nikao u Češkoj pokrajini Boemi kao reakcija na smrt nacionalnog heroja Johna Hussa s jedne strane, i pokret anabaptista, s druge strane.

Sekulariziranu milenarističku verziju Novog Jeruzalema razvio je njemački nacizam u 20. stoljeću koji se i sam služio raspirivanjem apokaliptičkog mentaliteta i milenarističkom teologijom. Primjerice, Hitler je izvikivao: "U tijeku je gigantski proces uništenja našeg naroda i naše domovine". Uzrok svih zala, po Hitleru, bili su Židovi, koje je on uspoređivao s parazitima koji ubijaju vlastiti organizam koji ih ugošćuje, tj. Njemačku, koju oni navodno namjeravaju razoriti svim raspoloživim sredstvima: od marksizma do klasnih borbi, preko liberalizma i svjetskih financija, pa sve do sredstava javnog priopćavanja. Nasuprot demoniziranim Židovima, nacisti stajahu kao "izabrani narod", predodređeni, da pod vodstvom novog mesije, tj. Hitlera, daju život Novom dobu. Hitlerov povjerljivi suradnik Ernst Rohm, obznanio je da "ovo vrijeme u kojem živimo, predstavlja prekretnicu novoga, predstojećeg svijeta borbe za život i svjetlo, koje će buduće generacije smatrati rođenjem jedne nove ere". Ali taj put u novi svijet imao bi proći kroz redove demoniziranog neprijatelja. Hitler nedvojbeno govoraše: "Borite se protiv demonskih sila koje hoće propast Njemačke. Borite se protiv marksizma i zagovornika ove svjetske kuge, ove epidemije: Židova. Ujedinivši se u novi pokret jasno vidimo samo dvije mogućnosti: ili će neprijatelji proći preko naših trupla, ili mi preko njihovih". Hitlerov cilj je bio sekularizirani milenarizam: Treći Reich, tj. nebesko kraljevstvo na zemlji u kojemu bi znanost stvorila Nietzscheovog "übermenscha" (nadčovjeka).

Znamo da je Treći Reich propao, i znamo da "Novi Jeruzalem", satkan u snovima hermetičara i ezoterista, nikada nije postao stvarnost. Ali san o njemu ni do danas se još nije raspršio, štoviše, kao da je iznova uskrsnuo i svoj novi izričaj našao upravo u New age-u. New age nije ništa drugo nego ponovni pokušaj oživotvorenja ovog drevnog čovjekovog sna o izgubljenom raju na Zemlji o kojemu su jednako snatrili taboristi, anabaptisti kao i nacisti, pa ako hoćete i teroristi (Bin Laden), iako su imali i imaju čak i proturječne vizije njegovog ostvarenja.

Nasuprot upravo predstavljenom Spielvolgelovom prikazu sličnosti New age-a i milenarističkih pokreta, D. Spangler veću pozornost posvećuje njihovoj različitosti. Dok milenarizam ima jednu mesijansku figuru u svojstvu vođe, New age je pokret koji nema jedinstvenog vođe, nego mnoštvo glasnogovornika. Nasuprot jedinstvenoj milenarističkoj viziji novog poretka, vizija New age transformacije nije jedinstvena: dok su jedni uvjereni da će se ona ostvariti zahvaljujući sve većem znanstvenom i tehnološkom razvoju, drugi misle da će se to dogoditi zahvaljujući tehnološkim istraživanjima i alternativnim stilovima života koji uzrokuju socijalne i političke promjene, treći je, opet, očekuju od najnovijih znanstvenih otkrića u svemiru, svijetu i čovjeku samome, nadajući se da će ona potisnuti staru paradigmu i zamijeniti je novom, dok neki, opet, smatraju da je jezgra preobrazbe tek unutrašnja. Nasuprot milenarističkoj uniformiranosti, spomenute različite vizije preobrazbe New age-a uzrokuju i različite akcije i strategije. Nadalje, nasuprot milenarizmu, New age ne poznaje opće prihvaćenu objavu, nema određenog neprijatelja protiv kojega se bori i ne očekuje nikakvu božansku intervenciju u vlastitu korist. Prema D. Spangleru New age može biti definiran kao ostvarenje planetarne simbioze među svim ljudima, te između ljudi i prirode, dakle, stvaranje jedne planetarne kulture. Ipak, ta kultura nosi religiozna obilježja: "U svome najdubljem temelju New age predstavlja objavu. Mi objavu zamišljamo kao neko gledanje i razumijevanje što moramo činiti, kamo moramo ići, kako moramo djelovati". Ističući da je, prema njemu, objava "otvorenost prisutnosti sakralnoga", D. Spangler nastavlja: "Objava je jedno usklađivanje, susret s temeljnom kreativnošću koja čini sve novo. Jedan susret s cjelovitošću, koja prigrljuje sve stvari, ljubi ih i čini da budu jedno. Susret s najvišom moći koja nudi sebe samu kao život svemira."

Rečeno drugačije, nasuprot novim religioznim pokretima koji su hijerarhijski čvrsto strukturirani, New age predstavlja nomadsku (nestrukturiranu) duhovnost koja se razvila iz modernističke vjere u svemoćni napredak znanosti, čiji su korijeni presađeni na religiozno tlo; iz vjere u duhovnu preobrazbu čovjeka i društva, s izraženim sinkretističkim, evolucionističkim, ekološko-holističkim, te ranije spomenutim, hermetičkim i milenarističkim tendencijama.

Pojam je na svjetlo dana isplivao u generacijskim previranjima oko 1968. godine, zahvaljujući teozofskim publikacijama među kojima je, možda, najznačajniju ulogu odigrala knjiga Alice Bailey (1880-1949) Kristov povratak (1948) koja je najavljivala skori povratak novog mesije, vođe Uzašlih Majstora, s kojim bi imala započeti Era Vodenjaka. Prema "Akasha kronici" to bi bio početak perioda univerzalnog sklada, napose snažnog utjecaja mistike na socio-politički život, i period individualnog samoostvarenja. "Manifest" ove vizije prenio je musical Hair (inauguriran u New Yorku 17. listopada 1967.). 

Kad je Mjesec u sedmoj kući,
a Jupiter se poravna s Marsom
onda će mir upravljati planetima,
a ljubav vladati zvijezdama.
To je izvor doba Aquariusa,
dob Aquariusa,
Aquarius! Aquarius!
Sklad i razumijevanje,
simpatija i istinsko obilje.
Ne više sile izrugivanja,
vizionarski snovi života u zlatu.
Mistične objave u kristalu
i istinsko oslobođenje uma.
Aquarius! Aquarius!