„Vi, ljudi od nauke, koji se bavite astronomijom, koji proučavate naš svemir kroz vaše jake teleskope, kao da istrazujete neki predmet na dlanu vaše ruke; recite mi kako je postao svijet?“ Ovaj učenjak, iako nema duhovnog zapazanja, ipak velikodušno hoće da nas pouči i spremno odgovara. On kaze: „Prije milijarde i milijarde godina naš svijet je bio jedan komad materije i onda je došlo do ‘velike eksplozije’ u jezgri te ogromne mase materije i veliki komadi materije počeše letjeti na sve strane. Od te ‘velike eksplozije’ je postao naš sunčani sistem kao i galaksije i pošto u svemiru nije bilo otpora toj prapočetnoj pokretnoj sili koja je nastala od te prve eksplozije, zvijezde i planete plivaju u svojim putanjama. Naš svijet (svemir) se povećava. Galaksije se sve brze i brze udaljavaju od nas i, kad dostignu brzinu svjetlosti, mi ih nećemo više biti u stanju vidjeti. Moramo napraviti sve veće i bolje teleskope što prije, da bismo proučavali te vidike, inače zakasnit ćemo na voz“.
„Kad ste otkrili ovu bajku?“ – upitasmo ga.„Ne, to nisu bajke, nego su to naučne činjenice!“,reče naš prijatelj. „U redu je, prihvatam te vaše podatke, ali kada ste zaista došli do tih činjenica?“ „Nedavno!“, reče on. U historiji čovjeka, pedeset godina je „nedavno“.

„Jedan nepismeni Arap u pustinji prije 1400 godina nije mogao znati za teoriju ‘velike eksplozije’ i ‘povećanje svemira, zar ne?» – upitasmo ga. „Ne, nikako!“ – odgovori on hvalisavo.„E, pa evo onda, slušajte šta on reče po Bozijoj uputi“:

„Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i zemlja bili jedna cjelina pa smo ih Mi raskomadali? …“ (Kur’an, 21:30)

„I Njegovo (Allahovo) su djelo i noć i dan i sunce i mjesec sva (nebeska tijela) plove, svako po svojoj putanji.“ (Kur’an, 21:33)

„Zar ne vidite da su ove riječi naročito upućene i odnose se na VAS, učenjake, zemljopisce, astronome, koji, nakon što ste otkrili ove zapanjujuće pronalaske i predali ih čovječanstvu još uvijek ostajete toliko ’slijepi’ i ‘ne vidite’ Tvorca svemira?“„Sa našim naukama i enciklopedijama, mi često zaboravljamo BOZANSTVO u ovim laboratorijama“, kaze Thomas Carlyle. „Kako je ikako moguće da bi jedn gonič deva u pusinji mogao biti u stanju da sabere ‘vaše činjenice’ prije 1400 godina, osim ako ih nije dobio od samog Stvoritelja ‘velike eksplozije’?“

„A vi, biolozi, koji ste zarili prste u sav organski zivot i vi imate smjelosti da niječete postojanje izvora toga zivota, tj. Boga. Recite mi, prema vašim istrazivanjima, sa kojima se toliko hvalite, gdje je počeo zivot?“A on, kao i njegov učeni kolega astronom, „bezvjeran“, isto tako počinje –„Dakle, prije milijarde i milijarde godina, prvobitna materija u moru je počela proizvoditi protoplazmu iz koje je proizašla ziva ćelija, iz tog morskog mulja su protekle sve zive stvari. Drugim riječima, sav zivot je potekao iz mora, tj. iz vode!“

„A kad ste pronašli tu činjenicu da su sve zive stvari proizašle iz vode?“isti mu je odgovor, kao i njego vog kolege astronoma: „Nedavno“.

„Znači prije četrnaest stoljeća, nikakav učenjak, ni filozof, ni pjesnik, nikako ne bi mogao pogoditi ovo vaše otkriće, zar ne?“Naš biolog je isto tako odlučan kao i astronom. „Ne, nikako!“, reče. „E pa dobro, samo sada slušajte nepismenog sina pustinje“: „I da Mi od vode stvaramo sve zivo I zar nećete vjerovati?“ (Kur’an, 21:30)

A trebate imati na umu da su ove riječi Svemogućeg, Sveznajućeg Stvoritelja Svijet (Svemira) upućene Vama, učenjacima, kao odgovor vašem današnjem skepticizmu, a pravo značenje tih riječi je bilo neshvatljivo stanovnicima pustinje prije četrnaest stoljeća. Allah se obraća Vama, učenjacima, pa kako da Vi ne vjerujete u Boga? Barem Vi ne biste smjeli nijekati Njegovo postojanje, ali Vi ste baš ti što to činite! Šta je Vama? Čak i botaničari, zoolozi i fizičari, koji, usprkos njihove izvanredne pronicljivosti u stvarima prirode, neće da priznaju Tvorca. Kako nam oni onda mogu objasniti ove kur’anske riječi: „Neka je hvaljen Onaj (Svemogući Bog) koji u svemu stvara par u onome što iz zemlje niče (biljni svijet) i u njima samima (čovjek i zivotinjski svijet) i u onome što oni ne znaju (kao u fizici). (Kur’an, 36:36)

Ajeti iz ove Bozije Knjige razumiju se sami po sebi. Oni koji proučavaju Kur’an vide nepogrješivi Boziji prst u svakom novom pronalasku koji čovjek otkrije. To su bili „Znakovi“, „Čuda“ od Njegovog Milostivog Boga, Dobročinitelja, da bi otklonio sumnju čovjeka i potkrijepio njegovu vjeru.

„ … To su zaista pouke za one koji znaju.“ (Kur’an, 30:22)

Kakva ironija! Upravo su „učenjaci“ često ti koji su nepokorni i naduveni ponosom zbog njihovog bogatog znanja u pogledu materijalnih stvari. Oni nemaju prave i iskrene poniznosti koju bi čovjek trebao da ima, ako posjeduje pravo i istinsko znanje.

Literatura: "Kur’an – najsavršenija mu’dziza" od Ahmeda Deedata

Priredila: Saliha

www.kuraninauka.com