U početku bijaše tama i oko nje tama,

    sve bezobliko ko poplavna voda.

    I Ono sred praznine,bogato životom,

    rodi se od žara svoga htijenja.

 

     I rodi Ono ljubav,a ljubav zače miso.

     Mudraci    mišlju zaroniše u srce

     I spoznaše srodstvo i vidješe vezu

      koja spaja nebitak i bitak.

 

      I crtu razdijelnu popreko su vukli.

      Što se nadje gore a što dolje?

      Sila plodovita,sila vrlo snažna,

      dolje nagon rasta,gore darivanja.

 

      Tko to zbilja zna i tko će nam reći

     od čega sve posta,odakle ishodi?

     Jer bozi dodjoše,kad svijet već bijaše stvoren:

     tko da onda sazna gdje je iskon svemu?

 

      I što je Ono,veliko počelo,

      i da li stvori svijet ili ga ne stvori

       Onaj što stoluje na najvišem nebu:

      On jedini zna,a možda i on ne zna?