Sacinandana Swami Maharaj: “ U Austriji sam sreo mladog umjetnika kojeg su izbacili iz škole jer je napravio neku glupost. Bio je vrlo nesretan i nije znao što da radi sa svojim životom. Zatim je odjednom sjeo i napisao pjesmu, sastavio bend i postao vrlo popularan u Austriji. Pjesma se zvala „ Flay to the skay“ – „Poleti u nebo“. Dakle, inspiracija mu je došla iz srca. Imate li i vi ponekad inspiraciju koja dolazi iz srca?. Zelio bih vam pročitati nešto sto je Mocart jednom napisao o tom polju inspiracije.

 

„Kada se osjećam dobro i u dobrom sam raspoloženju ili kada se vozim ili kada hodam, misli se gomilaju u mom umu lakše nego sto možete zamisliti. Kada i kako su došle, ne znam i nemam ništa s tim. Jednom sam imao samo temu i tada je došla melodija koja se potpuno nadovezivala na nju u skladu s potrebom kompozicije u cjelini. Ako ništa ne bi uznemirilo moju pozornost, djelo bi se samo razvijalo“.

 

Tada je opisao kako je sa svojom intuicijom napisao muzička djela koja su ljudima jako zabavna. Želio bih vam pustiti zadnje Mocartovo djelo koje se zove „Requiem“, ali da biste ga cijenili, potrebno je da saznate nešto vise o njemu.

 

Requiem je muzička kompozicija, koja se izvodi za vrijeme nečijeg sprovoda. Neki bhakte – posvečenici, vole imati meditaciju na Krishnu kao na svoj Requiem. Ali, u stara vremena bogati ljudi bi tražili od kompozitora da napišu Requiem koji će biti izvođen samo za njih. Tako je jednom Mocart sjedio u svojoj radnoj sobi, kada mu je odjednom došao čovjek u sivom i rekao: „Mocarte, zelim da napišeš Requiem za mene“. Stavio je poveliku količinu novca na njegov stol i rekao mu da odmah započne raditi.

 

Mocart je započeo, ali od tada je postajao i sam veoma bolestan. Odlučio je otići u Prag, i putujući jednom cestom koju sam i ja posjetio na mom zadnjem putovanju tamo, ugledao je povorku sprovoda kako nosi lijes mrtvog covjeka. Kada se zagledao u ljude koji su bili u toj procesiji, vidio je onog istog čovjeka koji mu je došao u Beču i zatražio da napiše Requiem za njega.

 

Tada je Mocart shvatio: „To je moja vlastita smrt koja me je prerušena došla zamoliti da napišem svoj vlastiti Requiem s vrlo neobičnom inspiracijom“.

 

Moram vam priznati da ne znam skoro ništa o Mocartovoj muzici i ne mogu je toliko cijeniti jer nisam nikada ulazio duboko u nju. Mislim da je i vi nećete moći toliko cijeniti jer se vaš ukus sada promijenio. Sada volite slušati meditacije na Krishnu i druge vaishnava bhajane. Poenta nije u tome da li vam se ova muzika sviđa ili ne sviđa. Poenta je, da kada slušamo ovu muziku, želimo meditirati o tom vrlo, vrlo lakom načinu da komuniciramo s Bogom u srcu [ Svevišnji Gospodin se nalazi u svačijem srcu kao Nad-duša, bili mi toga svjesni ili ne ], a to znači, da slušamo inspiraciju koja dolazi iz srca.

 

Kada čujemo da je Krishna svuda prisutan, Gospodinovo prisustvo u našem osobnom duhovnom životu postaje nam posebno otkriveno kada primimo snagu od Njega u teškim situacijama i kada nam put postane jasan.

 

Gospodinovo prisustvo nam takodjer postaje otkriveno kada dobijemo neku inspiraciju, kada znamo kojim putem trebamo ići i kako riješiti neke probleme u našem životu......Srila Prabhupada je jednom 1967 napisao,  jednoj bhaktini, Krishna devi dasi o napretku u svjesnosti Krishne i kako je osoba s tim napretkom sposobna vidjeti Gospodina u srcu.

 

Srila Prabhupada je rekao:“S napredovanjem u svjesnosti Krishne, osoba je sposobna realizirati da je Krishna uvijek sa svojim bhaktama i ne samo s bhaktama nego i sa drugima, poput Mocarta i mnogih drugih primjera, ali razlika je u tome sto bhakte mogu prepoznati to prisustvo a drugi ne“.

 

Ono što zelim reći je, da je u našem vlastitom duhovnom životu neophodno, i dobar je znak napretka, ako možemo uspostaviti vezu s Nad-dušom u nasem srcu. Ako se ta povezanost iz nekog razloga ne dogodi, trebali bismo vidjeti šta mozemo učiniti da se ta povezanost dogodi.......“. 

 

KOMENTAR: Pošto imam namjeru da vam s vremenom pokušam prenijeti jos neku realizaciju osoba koje se bave japa-meditacijom, možda i neku svoju koja se tiće naših iskustava u životu, kada upadamo u neke situacije koje nismo mogli sami riješiti, u kojima smo dobili pomoć na misteriozan nacin u zadnji momenat, želim ovim putem da možda potaknem barem neke od vas da počnete pisati o svojim realizacijama, i o inspiracijama iz srca, te o misterioznim stvarima, koje su vam se dogodile. Možete pisati na e-mail:

Sona Gauranga (das) JPS <sona.gauranga@yahoo.com>

26.10.2009.

 

www.ashraya.blogger.ba