On dolazi sa sjevera (odozgora) i spušta se kroz dimnjak, koji simbolizira čovjekovu kralježnicu. Djed Božićnjak ulazi u dimnjak sa vrha krova (našeg tijela), odnosno kroz čakru sahasraru. Upravo to je opisano u  Bibliji kao Silazak Duha Svetoga na Apostole, kada iznad njihovih glava lebde i spuštaju se plamenovi jezici. Ti jezici su vatra Svetog Duha, ili vatra Djeda Božićnjaka, koji nije osoba nego energija, sila. To su darovi Svetog Duha. Zbog toga je to vrijeme poznato kao vrijeme darivanja, ali ne materijalnih darova na kakve smo navikli u obliku poklona koje stavljamo ispod jelke, nego onih mnogo vrednijih, duhovnih darova.

Priča dalje kaže da, kada se djed Božićnjak spusti kroz dimnjak, tada iz torbe vadi poklone i stavlja ih ispod božićne jelke. Božićna jelka također predstavlja ljudsku kralježnicu ili Drvo života. Drvo života koje se spominje u Bibliji i drugim spisima  u raznim tradicijama simbolizira kičmeni stup. Lampice na božićnoj jelki predstavljaju osjetila naše duše ili čakre koje trebamo probuditi ili upaliti kako bi zatim mogli u sebi poroditi Krista. Kada upalimo ta svjetla u našoj kralježnici, unutar sedam „crkvi“ ili čakri opisanih u Knjizi otkrivenja, tada dolazi Djed Božićnjak i donosi darove.

Prekrasno dijete - Krist - se rađa u nama kada se naša Božanska Majka, koja prebiva na dnu kičme, sjedini sa Ocem, koji boravi u točki između obrva. Sile Božanske Majke će se na svom putu prvo susresti sa silama Sina u srcu, a zatim sa silama Oca u pinealnoj žlijezdi (treće oko ili ajna čakra). Pritom će proći kroz trideset i tri kičmena kralješka – koje simbolički predstavljaju 33 godine života Isusa Krista.

Božansko dijete uvijek rađa djevica. Ako i mi želimo „roditi„ Krista u sebi, trebamo pripremiti svoje tijelo da postane čisto poput djevice, transmutiranjem i pročišćavanjem njegovih životnih sila.

Dijete-Krist se rađa u staji među životinjama, koje simboliziraju životinjske strasti, požudu, poroke i mane koje zarobljuju čovjekovu svijest. Svaka životinja predstavlja određenu manu, defekt; one zajedno čine ego ili mnogostruki „ja“. Dijete polako odrasta okruženo mnoštvom životinja. Ono se razvija tako što eliminira svaku od tih mana, poroka. Prisjetimo se Mitre koji ubija bika, svetog Jurja koji ubija zmaja ili Herkula koji ubija Minotaura – to su sve simbolički prikazi pročišćavanja na putu posvećenja. Muke kroz koje prolazi Dijete su vrlo naporne; ono u sebi mora dezintegrirati sve te životinje iz staje; mora prevazići svo zlo i iskušenja koja prate svakog čovjeka rođenog u fizičkom tijelu.

 Važno je znati da je Isus, veliki Kabir koji je došao na svijet prije 2000 godina, i koji je naučavao ovo učenje, znao vrlo dobro da svaki čovjek posjeduje svojeg posebnog, osobnog Isusa Krista. Zbog toga je rekao da želi da svatko slijedi svog vlastitog, osobnog Krista, da je taj Krist onaj koji je važan, jer je on naš Spasitelj. Taj naš vlastiti Krist je onaj koji dolazi pomiriti nas sa našim vlastitim Ocem koji je u tajnosti; on je veliki Pomiritelj.

Nakon što uspije u tome, biva proslavljen, i vrijedan je svake slave i hvale jer je prevladao svo zlo u sebi. To zlo nije prevladao izvan sebe, nego u sebi. Bio je žrtvovan poput janjeta i stoga se naziva Žrtveno Janje. Krist je žrtvovao sebe da nas spasi svojom krvlju; što znači, sa vatrom. U alkemiji vatra predstavlja Svetu Vatru Kundalini.

Zakon Solarnog Logosa, Kozmičkog Krista, je žrtvovanje za čovječanstvo. On se žrtvuje od začetka života, razapinjući se u svim svjetovima, na svakom novom planetu koji se rađa kako bi sva bića imala život, i kako bi živjela u obilju.“

Znakovi na nebu

Na ljetni suncostaj (solsticij) Sunce dosegne najvišu točku svoga godišnjeg putovanja  Taj se najduži dan slavi kao dan rođenja sv. Ivana Krstitelja, odnosno Ivanje (24. lipnja), a naziva ga se i "ljetni božić". Obilježava se paljenjem kresova kojima se Sunce snaži da što jače prosine kako bi plodovi zemlje dobili dovoljno topline.

Od ljetnog solsticija (21.6.) Sunce se počinje spuštati prema južnoj hemisferi. 22.12. Sunce se prestaje spuštati južnije, ostajući 3 dana na najnižoj točci horizonta, ispod sazviježđa “Južni križ”. Sunce je “razapeto” i nakon 3 dana mirovanja, 25.12 (zimski solsticij) počinje se dizati prema sjevernoj hemisferi, donoseći sve više svjetla i topline, odnosno “spasenje”.

“Kako gore, tako i dolje”; “Kako na nebu, tako i na Zemlji”. Kozmičku dramu Sunčevog raspeća i uskrsnuća, umiranja kako bi drugima bio podaren život, ponavlja se u životima svih onih koji su inkarnirali Krista, u ljudskom mikrokozmosu.

Betlehemska zvijezda koja se pojavljuje na nebu prilikom rođenja Krista predstavlja naš vlastiti individualni Duh, našu vlastitu Monadu. Ona nas podsjeća na to da uvijek trebamo slijediti našu vlastitu zvijezdu ili Monadu.

Simbolika

Krist se na grčkom piše kao ??????? (Hristos). Prva dva slova tog imena su grčka slova H i R, koja se pišu u obliku znaka X i slova P. Kombinacija ta dva slova daje hieroglif koji predstavlja Kristovo ime