FUNKCIJA I PRIRODA MANTRE

Dakle, mantre su riječi, zvukovi ili vibracije koje posebno utječu na našu svijest. Najčešće se spominju u tibetanskoj i indijskoj tradiciji, a točan broj im je nepoznat. Ima ih mnogo i služe različitim svrhama. Mantra, bilo kao slog ili kao pjesma, prvenstveno je kanal koji dovodi do stanja povišene svijesti, a spoj je dviju riječi: «man» i «tro». «Man» znači um, a «tro» je ono što oslobađa um od svega što ga okružuje ili ograničava. Mada postoje fizičke, mentalne i duhovne mantre, njima se primarno zadovoljavaju duhovne potrebe. Ovako je to na slikoviti način objasnio Nityashuddhananda: «Ljudska bića žele sreću u životu, a sreća koja se u fizičkom svijetu dobiva od fizičkih objekata je ograničena. Tijekom evolucije ljudska su bića shvatila da im materijalni objekti ne mogu pružiti pravu sreću pa su se okrenuli duhovnoj strani života. Da bi ispunili unutarnju stranu života, moraju uroniti u sebe. Otkrili su da je zvuk ili riječ pravi mediji kako bi uronili u unutarnju stranu života.»

Što to znači da rječju uranjamo u sebe? Probajmo to sagledati na ovaj način; ako izgovorimo, primjerice,“ram”, to je jedna mantra. Kad taj zvuk čujemo, on je već materijaliziran u materijalnom svijetu i mi ga čujemo kao “ram”. No, on nije nastao na jeziku ili grlu već u dubinama naše svijesti. Tamo mu je početak, a put koji mantra mora prevaliti od svog početka (najfinijeg aspekta našeg bića) do riječi je realan i konkretan. Kad se u meditaciji mantra ponavlja, ona zapravo predstavlja vibraciju koja nas vodi prema svom izvoru, sve dok ne dođe do najfinijeg aspekta bića. Sljedeći korak jest da vibracija nestane, a osoba zakorači u ono što se naziva transcedentalnom sviješću, odnosno u stanje bez misli koje se u istočnjačkim tradicijama zove samadi, satori i sl. i ključ je svih istočnjačkih duhovnih škola.

Može se reći i da se unošenjem mantre u svijest zapravo unosi vibracija čija je svrha postavljanje cijelog živčanog sustava u isto stanje, tako da organizam funkcionira potpuno sinkrono i savršeno. Taj fiziološki efekt mantre može se koristiti u svrhu ozdravljenja. No, kad se gleda spiritualno, onda nas mantra što češće treba dovoditi u stanja bez misli, sve dok se to stanje u nama ne stabilizira. Tada ćemo ovaj svijet prepoznati kao iluziju tj. suočit ćemo se sa spoznajom da je svijet napravljen od istog materijala kao i naša svijest, a da su naša percepcija i viđenje svijeta iluzija koju stvara naša fiziologija - mozak, živčani sustav i sl. Duhovni cilj mantre je dovesti osobu u stanje da vidi da je jedno sa svime što vidi oko sebe.

Mantra se može izgovoriti na tri načina. Jedan način je glasni, vokalni izričaj, drugi je samo mumljanje u ustima, a treći je na mentalnoj razini. Jogiji zatvaraju oči i u svom umu izgovaraju zvukove pomoću dišnog sustava jer su zvuk i dišni sustav usko povezani. Recimo, ako je nečije disanje vrlo brzo, znači da mu je um nadražen. Kada je prisutno unutarnje ponavljanje, kad se na mentalnoj razini ponavljaju zvukovi, potrebna je i određena kontrola disanja. Zato u nauci jogija postoji sustav vježbi disanja (kontroliranog disanja i njegovog usporavanja) koji se u sanskrtu zove pranayama. Disanje, prema starim učenjima, ima veliki utjecaj na dužinu ljudskog života. Tijekom života moramo udahnuti određeni broj puta, a procjenjuje se da ljudsko biće u jednom danu udahne 21.000-24.000 puta. Vježbama disanja može se usporiti sustav disanja, a produžavanjem trajanja udisaja, produžit će se i životni vijek. To je dio vježbi jogija u čemu mantra ima važnu ulogu jer smiruje um.

SVEUKUPNA REZONANCIJA

Kad se govori o bilo kakvom smislenom zvuku, ključna riječ je rezonancija. Tu nam možda može pomoći Don Conreaux, utemeljitelj i učitelj «Puta gonga” iz Međunarodnog centra za holističku rezonancu. Kako je gong instrument čiji zvuk rezonira s cijelim spektrom zvukova i pogađa sve frekvencije našeg tijela, opisuje ga se kao ocean zvukova. U njemu ne postoji stroga melodija, sklad ili ritam već samo ton za tonom. Conreaux kaže da se u tom zvuku «jednostavno kupamo» te da prepuštanje zvuku gonga stvara «osjećaj kao da zaranjamo». Muziciranje gongom naziva «gongovom kupkom», a kupka se zbiva u oceanu koji jogiji zovu «akaša» ili zvuk tišine. Zvuk gonga smiruje um, što nas opet dovodi i u terapeutske vode, mada - kaže Conreaux - ne liječi. No, potiče samoizlječenje jer se ionako samo sami možemo izliječiti. I dodaje kako istraživanja mozga bacaju novo svjetlo na tu temu:
«Od vremena reptila, od prije 400 milijuna godina, postoji dio mozga koji se nalazi neposredno uz potiljak i zove se «cerebellum», a imaju ga sve životinje. Taj je dio mozga isti u svih bića koje dišu i nije se više razvijao tijekom 400 milijuna godina. Ali u ljudskom se biću razvio «cerebrum» - veliki mozak, te moždana ovojnica, a to je dio mozga zadužen za više funkcije. Mi to nazivamo Budinim umom, Kristovim umom, umom intuicije i inspiracije. Jedna od najvažnijih stvari danas jest mogućnost da putem sugestije, namjere i frekvencije zaista možemo promijeniti ili izmijeniti DNK tijela, a DNK svoje naredbe dobiva od samog uma. Većina problema koje ljudi imaju danas, svi ti ratovi, patnja i zlostavljanje, potječu od činjenice da «cerebellum», tj. mali mozak, koji sve te događaje snima poput pomoćnog računala, ima krive informacije - bilo da su to kompromisi na koje ste pristali kao dijete ili neki drugi oblici patnje i bola. Oni uporno utječu na naš proces razmišljanja u velikom mozgu, njegovoj lijevoj i desnoj polovici. Divna je stvar u ovoj glazbi da ona prožima svaku stanicu mozga, opušta um, ublažava naš osjećaj za vrijeme, pojačava osjećaj levitacije i blaženstva. Kada izađete iz toga, osjećate se ponovno kao dijete. Osjećate se nevinim, čistim. Čini vam se kao da su sve vaše brige i problemi isprani. To uzrokuje pjesma gonga, mantra gonga.»

Postoji vrlo konkretni primjeri djelovanja vibracija zvuka na materiju. 1787. je pravnik, glazbenik i fizičar Ernst Chladni, udarivši temelje akustike, objavio slijedeće otkriće: violinsko gudalo je okomito vukao po rubovima raznih ploča prekrivenih pijeskom i tako stvarao uzorke i oblike koje danas zovemo «Chladnijevim likovima«. Pokazalo se da zvuk doista može stvaralački djelovati na materiju.

TAJNA DREVNIH JEZIKA

1967. je švicarski liječnik Hans Jenny objavio knjigu o kimatici. Kimatika je proučavanje načina kako vibracije utječu na uzorke i oblike. Jenny je uzimao pijesak, spore ili željeznu strugotinu, te ih stavljao na ploče koje su vibrirale raznim vibracijama. Nastajali su razni oblici i uzorci, ovisno o frekvenciji ili amplitudi vibracija. No, najzanimljivije tek dolazi. Smislio je i jedan izum - tonoskop - koji je činio ljudski glas vidljivim bez elektroničkog posrednika, pa je bilo moguće izravno vidjeti fizičku sliku samoglasnika, tona ili pjesme. Otrkio je da kod izgovaranja samoglasnika drevnih jezika, kao što su hebrejski ili sanskrt, pijesak poprima oblik pisanih simbola za te samoglasnike, što nije slučaj sa samoglasnicima modernih jezika. Slično je otkrio i kod drugih «svetih» jezika, kao što su tibetanski, egipatski i kineski. A Nityashuddhananda nam je objasnio:
«Postoji nekoliko klasičnih jezika, sanskrt, hebrejski, te stari vedski jezici koji su dio sanskrta. To su klasični jezici koji imaju temeljnu povezanost sa unutarnjim zvukom. Ljudska bića imaju oko pedeset temeljnih različitih tendencija uma. To su osjećaji poput ljutnje, straha, pohlepe, suosjećanja, ljubavi. Svaku od tih tendencija predstavlja različita vibracija zvuka. Te vibracije su se razvile u abecedu klasičnih zvukova. Na primjer, «a», «alfa», ili u indijskom jeziku «o», jest prvi zvuk stvaranja te predstavlja samo stvaranje. U našem tijelu postoji pedeset žlijezda koje predstavljaju ti zvukovi, te stoga postoji pedeset slova abecede. Tih pedeset žlijezda kontrolira sedam psihičkih centara koji se nazivaju čakre.»

Nityashuddhananda također spominje i energiju kundalinija koju opisuje kao «zmijoliku ovojnicu koja se nalazi u najnižem dijelu tijela, u kralježnici, a ako dođe do duhovnog uzdizanja, prolazi kroz različite čakre.» U tom procesu nastaje neka vrst temeljne abecede koja je vidljiva u starim jezicima:
«Korijen izraza u jeziku nalazi se u najnižem dijelu tijela. Na sanskrtu se to zove Muladhara čakra. Tu dolazi do izraza. On prolazi kroz različite živčane centre. Kada stigne do grla, želi biti izražen. Kada je izražen, dolazi do realizacije različitih jezika. Do razine grla svi su jezici isti. Na primjer, želim reći da sam gladan. Na hrvatskom će jeziku to zvučati drugačije nego na sanskrtu. Ali do razine grla, rečenica «Ja sam gladan» potpuno je ista na svim jezicima. Do razlika među jezicima dolazi zbog različitih geoloških i bioloških struktura.»

Iz svega navedenog može se zaključiti da osnovni, klasični jezici bolje predstavljaju temeljni, unutarnji zvuk.

U POČETKU BIJAŠE ZVUK

U priči o zvuku, Nityashuddhananda nas vodi i puno dublje u prošlost, sve do samih početaka , gdje se i opet nalazila - vibracija: «Kada je, prema duhovnom shvaćanju, nastajao svijet, stvorena je prva vibracija zvuka. U fizici isto tako stoji da ondje gdje postoji akcija, postoji i vibracija, a gdje postoji vibracija, ondje je i zvuk. Zvuk je prva vibracija materijalnog svijeta. Kada se taj zvuk zgusne, onda nastaju zrak, vatra, tekućina, baš kao i materija. Prema tom shvaćanju, zvuk je na višem položaju od fizičke tvari.»

U razgovorima koje sam vodio tijekom pripreme emisije, čuo sam zanimljive priče o uspoređivanju različitih molitvi ili bajalica iz raznih, međusobno vrlo udaljenih, kultura. Usporedbe su pokazale da mnoge od njih imaju slični ritam ili osnovni obrazac melodije, mada se izgovaraju na raznim jezicima. No, kao niti s mantrama, tako se nisam u životu susreo niti s bajalicama. Ali jesam s molitvama, koje su me na prvi pogled podsjetile na mantre. Greška! Nityashuddhananda je razriješio moju zabunu:
«Mantra se sastoji od dva sloga ili od riječi, a molitva se sastoji od dugačkih rečenica. U molitvama tražimo nešto od Boga, da nam da ovo ili ono, a mantra je povezivanje s unutarnjim glasom uma. Mantra reprezentira dva aspekta života - fizički aspekt i mentalni aspekt. Kada se između njih uspostavi veza, onda se fizički aspekt povezuje s mentalnim aspektom.»

Da bi određene riječi bile mantra, postoje određeni uvjeti. Konkretno, dva: «Prva je stvar pravilan izgovor, a druga je ideja koja stoji iza toga. Jedno bez drugoga neće dovesti do željenog učinka. U isto vrijeme, bilo koja riječ ne može postati mantra. To mora biti riječ koju podržava određena akustika koja se mora spojiti s odgovarajućim značenjem. Primjerice, mi dišemo i naše disanje ima ritam. U skladu s time, cijela je naša unutarnja vibracija ritmična. Kada se ta unutarnja vibracija spoji sa vibracijama zvuka koje se nazivaju mantrom, ona se usmjerava prema duhovnoj strani, i dobivamo željeni rezultat - duhovno ispunjenje. U suprotnom, učinak će izostati.»

Možda zvuči čudno, ali sličan je primjer liječnika koji liječe pomoću vibracije zvuka tj. - hipnozom. Kod hipnoze liječnik ponavlja neke zvukove i navodi osobu da se usredotoči na određeni objekt ili zvuk. Osoba potom utone u san, tj. hipnotizirana je, a liječnik je onda liječi.

Sličan se proces, prema Nityashuddhanandi, zbiva i u duhovne svrhe. Riječ koja je povezana s fizičkim postojanjem osobe koristi se za duhovno uzdizanje tog bića. Mantre su glavni alat za taj, vrlo važan posao. ja došlo bi do ozdravljenja. To bi bila bila savršena medicina o kojoj govore Vede tvrdeći da se nekada, za vrijeme zlatnog doba Satjajuge, tako liječilo.

Ekskluzivno za Svjetlost: Krešimir Mišak

www.grombol.com