17. poglavlje

METODE STICANJA ZNANJA IZ PRVE RUKE

Kako je na početku rečeno nema posebnih "darova" koje bi neko dobio. Svi mogu sami saznati istinu o hodočašću duše, o prošlom razvoju i budućem određenju svijeta, a da se ne moraju oslanjati na vjerodostojnost drugih. Postoji metoda putem koje se može postići ova dragocjena sposobnost, kroz koju se može onaj tko je ozbiljno zainteresiran osposobiti da prodre u ono nadčulno kraljevstvo. Metoda kojom se mogu steći snage Boga ako se uporno istražuje i radi. Za prve korake može poslužiti ovaj jednostavni primjer. Najbolji mehaničar je bespomoćan bez alata svog zanata. On ga brižno izabire jer zna da uspjeh posla jednako ovisi o njegovoj upotrebljivosti koliko i o vlastitoj spretnosti.

Ego ima razne instrumente - fizičko tijelo, životno tijelo, osjećajno i intelekt. To je njegov alat i o njegovim svojstvima i njegovom stanju ovisi koliko će mnogo ili malo moći ego izvesti svoju zadaću, da u svakom životu sakupi iskustva.

Ako su instrumenti slabi ili tupi postići će samo slabi duhovni rast i život će biti besplodan ukoliko je u pitanju duh. Mi obično ocjenjujemo život kao "uspješan" prema stanju konta u banci ili prema postignutom položaju, bezbrižnoj egzistenciji i sigurnoj okolini.

Kada se život promatra na taj način onda se zaborave glavne stvari koje se odnose na vječnost. Individuum je zaslijepljen prolaznim i umišljenim stvarima. Bankovni mu konto izgleda tako velikim uspjehom da kraj toga zaboravlja činjenicu, da ego od časa kad napusti svoj zemaljski omot više nema udjela na zlatu ili bilo kojem zemaljskom blagu. Cak će možda teško trpjeti kada će gledati kako to drugi troše. A zaboravlja se i to, da se izvanredni društveni položaj gubi čim se prekine srebrna nit. Sve je taština što je od ovoga svijeta. Od prave vrijednosti je samo ono što kao blago duha može preći s nama preko praga.

Sobna biljke izgleda prekrasno u svom zaštićenom stakleniku ali ako izostane vatra koja ju zagrijava ona mora uginuti. Naprotiv biljka koje je rasla na kiši i Suncu za oluje i nevremena, preživjet će zimu i svake će godine nanovo procvasti. Sa stanovišta duše su sreća i zaštićena okolina obično nepovoljne okolnosti. Razmaženi sobni pas podliježe bolestima za koje pas lutalica, koji se za svaki zalogaj mora boriti, ne zna. Zivot psa lutalice je težak, ali on stiče iskustva koja ga čine pokretnim i žilavim. Njegov je život bogat doživljajima i on sakupi mnogo iskustava, dok razmaženo psetance gubi vrijeme u strašnoj monotoniji.

Položaj ljudskog bića je sličan. Možda je i teško boriti se s glađu i siromaštvom ali sa stanovišta duše ima takav život beskrajnu prednost pred lijenim životom u luksuzu. Gdje bogatstvo služi za pomaganje čovječanstvu tako da ga podiže, onda ono može biti veliki blagoslov i svom posjedniku pomoći u rastu. Ali ako se upotrebljava za sebične svrhe i za potiskivanje drugih, onda je to pravo prokletstvo.

Duša je ovdje zato da stiče iskustva kroz svoje instrumente. Oni su alat koji svatko dobiva kod svog rođenja i oni su dobri, loši ili neodređeni, već prema tome što smo mi kroz prošla iskustva na njihovoj izgradnji naučili. Općenito uzevši mi ih upotrebljavamo onakve kakvi oni jesu. Ali ako se iz obične letargije probudimo i potrudimo napredovati, postavljam pitanje što činiti?

Bez dobro uzdržavanog alata zanatlija ne može uspješno raditi. Isto se tako moraju instrumenti ega čistiti i brusiti. Kada radimo s tim čudnovatim alatom on uporabom postaje sve bolji i sve djelotvornija pomoć u poslu. Predmet tog rada jest sjedinjenje s višim "Sebe".

Tri su koraka putem kojih se pobjeđuje niža priroda, ali oni se ne poduzimaju jedan za drugim. U stanovitom smislu oni idu zajedno tako da se na sadašnjem stupnju prvome posvećuje najveća pažnja, drugome manja a trećem najmanja. Vremenom, kada je prvi potpuno učinjen, može se drugima posvetiti veća pažnja.

Prva pomoć je rasna religija koja pružanjem pomoći u svladavanju osjećajnog tijela pripravlja sjedinjenje s Duhom svetim.

Puno djelovanje ove pomoći pokazalo se na Duhove. Kako je Duh sveti Bog rasa on se izražava na svim jezicima. Zato su apostoli na skupštinama ispunjeni Duhom svetim govorili na raznim jezicima i svi su ih slušatelji mogli razumjeti. Njihovo je osjećajno tijelo bilo dovoljno pripravljeno da je moglo izvesti željeno sjedinjenje.

U hiperborejskoj epohi dok još čovjek nije imao osjećajno tijelo postojao je samo jedan opći način sporazumijevanja i kada će osjećajno tijelo biti dovoljno pročišćeno, svi će ljudi biti opet sposobni međusobno se razumjeti jer će onda nestati razlike među rasama.

Druga pomoć koju sada čovječanstvo ima je religija Sina, kršćanska. Njoj je cilj sjedinjenje s Kristom putem čišćenja i svladavanja životnog tijela.

Pavao je mislio na ovo buduće stanje kada je rekao: "kada se Krist u vam rodi" i svoje slušatelje nagovarao da se oslobode svakog tereta, jer su oni ljudi koji se u tome natječu.

Osnovni princip kod izgradnje životnog tijela je ponavljanje. Ponavljana iskustva rade na njemu da bi stvorili pamćenje. Vodiči čovječanstva, koji su željeli kod raznih vježbi pružiti nesvjesnu pomoć, postavili su molitvu kao sredstvo da bi čiste i uzvišene misli djelovale na životno tijelo, pa su od nas tražili da "neprestano molimo".

Ako pravilno molimo mi se uzdižemo do Boga i čistimo naše životno tijelo. Ali tu postoji smetnja: Mi se obično bavimo više s vremenskim stvarima nego s našim duhovnim podizanjem. Molimo za kišu, za pobjede, za bogatstvo... To je molitva na rasnog Boga koja ne djeluje očišćavajuće. Ona je od požudnog tijela koje ovako računa: Gospode, ja držim Tvoje zapovjedi pa tražim da i ti učiniš Svoje.

Krist je čovječanstvu dao molitvu koja je kao i on sam jedinstvena i sveobuhvatna. Ona sadrži 7 jasno odvojenih molitvi, jedna za svaki od 7 principa u čovjeku. Trostrukom tijelu, trostrukom duhu i povezujućem intelektu. Svrha molitve koja se odnosi na trostruko tijelo je njegovo produhovljavanje i izvlačenje trostruke duše. Molitva koja se odnosi na trostruki duh pripravlja ga da prihvati izvučenu esenciju trostruke duše. Molitva za intelekt ima cilj da ga podrži u njegovom pravilnom odnosu, kao vezi između više i niže prirode.

Treća pomoć koju će čovječanstvo primiti biti će religija Oca. Mi malo znamo o tome kakva će ona biti - samo toliko, da će ideal biti još viši nego opće bratstvo, i da će kroz nju fizičko tijelo biti produhovljeno. Religije Duha svetoga, rasne religije, postojale su radi podizanja ljudskih rasa putem osjećaja rodbinstva, koje je bilo ograničeno na obitelj, pleme ili narod.

Cilj religije Sina, Krista, jest dići čovječanstvo još dalje, putem stvaranja općeg bratstva raznih individua. Ideal religije Oca biti će isključenje svake odvojenosti, jedno opće stapanje, tako da više neće biti nikakvog "Ja" niti "Ti" nego će uistinu sve biti Jedno. To se neće dogoditi dok smo još stanovnici fizičke Zemlje, ali na jednom dolazećem stanju u kojem će se ostvariti naše jedinstvo sa Svemirom i u kojem će svatko imati pristup do spoznaje stečene po svakom pojedinom.

Individualni duh će zadržati pamćenje o svojim posebnim iskustvima, a istovremeno će svima drugima davati plodove svojih osobnih doživljaja. To su koraci i stepenice kroz koje se čovječanstvo nesvjesno vodi.

Zapadne metode za zapadne narode

U Indiji se primjenjuju razne metode raznih sustava joge. Joga znači sjedinjenje s višim "Ja". Ali da bi metoda bila djelotvorna ona se mora prilagođavati. Nosači Indijaca različiti su od onih Kavkazaca. Indijci su mnogo godina živjeli u okolini i klimi koja je temeljito drugačija nego naša. Oni imaju druge metode mišljenja koje su, iako vrlo visoke vrste, ipak u svom djelovanju drugačije nego naše. Zato je za nas beskorisno prihvatiti njihove metode, koje su izljev najviših okultnih spoznaja i njima potpuno prilagođene, ali za narode Zapada neprikladne - kao zob za lava.

Tako se na primjer traži da jogi sjedi u stanovitom položaju da bi posebna kozmička strujanja na određen način tekla kroz njegovo tijelo. Ovakve upute su za Kavkazca beskorisne jer je on radi svog načina života neosjetljiv na takva strujanja. Radi toga su u srednjemu vijeku u raznim dijelovima Europe uređene "Misterije". Alkemičari su bili napredni učenici više okultne znanosti. Narodno praznovjerje o tome da je cilj njihovih eksperimenata pretvaranje nižih kovina u zlato, nastalo je iz njihovog simboličnog govora kojim se na taj način opisivalo njihovo nastojanje pretvoriti nižu prirodu u duh. Tvrdnja da su Rosenkreuzeri osnovali društvo koje se posvetilo traženju formule za "kamen mudrosti" bila je i jest točna. Istina je i to da su taj čudnovati kamen mnogi ljudi dotakli. Ali općenito on je od koristi samo za onoga koji si ga sam napravi. Formula se dobije u ezoterijskom odgoju i u tom pogledu se Rosenkreuzer ne razlikuje od pripadnika bilo koje druge okultne škole. Svi se bave s time da naprave taj vruće željeni kamen, ali svaki upotrebljava svoju vlastitu metodu jer ne postoje dva jednaka individuuma, a stvarno djelotvoran posao mora uvijek biti osoban u svojoj neprisiljenosti.

Sve se okultne škole dijele u sedam - kao zrake svjetla i praduhovi. Svaka škola ili red pripada jednoj od tih 7 zraka. Mogu se usporediti sa 7 boja spektra.

Red Rosenkreuzera uglavnom je osnovan za one koji su radi svoje visoke duhovne razvijenosti tražili da se srce progna. Intelekt zapovijedajući traži logično tumačenje, za sve i sva - tajnu svijeta, pitanja života i smrti, razlog postojanja i način rada.

Za sve ljude koji su blagoslovljeni takvim pitajućim intelektom od neprispodobive je važnosti da prime pouke za kojima čeznu da bi srce moglo progovoriti nakon što je glava smirena. Intelektualna spoznaja je tek sredstvo za postizavanje cilja, nije sam cilj. Zato Rosenkreuzer nastoji mudrosti žednoga prvo uvjeriti da je sve u svijetu razumno, da bi tako stekao prevlast nad pobunjenim intelektom. Kada ovaj prestane kritizirati i kada je spreman prihvatiti pojedine tvrdnje kao možda istinite, kojih se istinitost neposredno ne da dokazati, onda i tek onda će ezoterijski odgoj uspješno razviti više sposobnosti, putem kojih čovjek prelazi od vjerovanja do znanja iz prve ruke.

Učenik se treba sjetiti da u Svemiru ne može postojati ništa što je nelogično, i da je logika najsigurniji vodič kroz sve svjetove. Ali ne smije zaboraviti da su njegove sposobnosti ograničene, i da može biti da se za rješenje datog problema traži više nego dosežu njegove snage. Na tom stupnju razvoja potrebno je još nepokolebljivo povjerenje u učitelja. Rad s pola srca ne donosi koristi.

Rad na raznim čovjekovim tijelima vrši se istovremeno. Ne može se djelovati na jedno tijelo, a da to ne bi uplivalo na druga. Glavni posao može se učiniti na bilo kojem od njih.

Ako se briga obrati na higijenu i dijetu onda to uglavnom služi fizičkom tijelu, ali ono djeluje također na životno i osjećajno tijelo, jer će od čišćeg i boljeg materijala fizičkog tijela i ostala tijela imati koristi. Ako se usprkos raznih kočenja njeguje sređen temperament i njeguje literarni i umjetnički ukus, onda će životno tijelo roditi osjećaj osjetljivosti i prezira prema fizičkim okolnostima i stvoriti oplemenjene osjećaje u osjećajnom tijelu. Kada se nastoji zauzdati uzbuđenja onda to djeluje i na druga tijela i pomaže da se ona poboljšaju.

Nauka o ishrani

Prvo vidljivo stanje ljudskog embrija jest mala kašasta masa kuglastog oblika, poput bjelanjka u jajetu. U toj kašastoj kuglici pojavljuju se razni djelići nešto čvršće tvari. Oni se polagano šire i debljaju, dok se međusobno ne dotaknu. Ove razne točke doticanja pretvaraju se polagano u zglobove i tako stvaraju mrežu od čvrste tvari iz čega postepeno nastaje kostur.

Za vrijeme stvaranja te mrežaste građe nagomila se okolna kašasta masa i mijenja oblik, dok se konačno ne razvije onaj stupanj organizacije koji mi poznajemo kao fetus. Taj postaje sve veći, čvršći i savršeniji do rođenja, kada počinje vrijeme dojenčeta.

Isti proces učvršćivanja, koji je počeo kod prvih vidljivih stupnjeva života, ide dalje. Čovjek prolazi razne razvojne stupnjeve: doba dojenčeta, djetinjstva, mladenaštva, zrelog doba, starosti, do one promjene koju zovemo smrt.

Svaki od tih stupnjeva je karakteriziran većom tvrdoćom i čvrstoćom tijela.

To je postepeni rast gustoće i čvrstoće kostiju, žila, hrskavice, vezivna tkiva, kože, pa čak i supstance želuca, jetre, pluća i drugih organa. Zglobovi postaju ukočeni i suhi. Počinju škripati kad se kreću, jer se sluzava tekućina koja ih podmazuje i održava mekima smanjuje i postaje gusta i žilava, pa više ne može pravilno služiti svojoj svrsi.

Srce i mozak, čitav sustav mišića, kralježnica, živci, oči itd. jednako sudjeluju u otvrdnuću i postaju sve više ukočeni. Milijuni kapilarnih žilica, koje se kao grane stabla šire po čitavom tijelu, sve se više začepljuju i pretvaraju u čvrsta vlakna koja ne propuštaju dovoljno krvi.

Veće krvne žile, arterije i vene otvrdnjavaju, gube svoju elastičnost, bivaju uže i nesposobne otpremati potrebnu količinu krvi. Sokovi tijela se zgusnu, postaju truli i natovareni zemaljskim tvarima. Koža vene, postaje smežurana i suha. Kosa ispada zbog pomanjkanja masti. Zubi trunu i ispadaju također radi nedostatka hladetine. Motorni živci počinju se sušiti, pokreti tijela postaju nespretni i polagani. Osjetila zakažu, cirkulacija krvi postaje polagana, krv zastaje i postaje gusta u žilama. Tijelo gubi sve više svoju raniju snagu. Nekada elastično, zdravo, čvrsto, savitljivo, aktivno i tankoćutno postaje ukočeno, sporo i bez osjećaja. Konačno umire od staračke slabosti.

Sada se postavlja pitanje: Sto je uzrok toj postepenoj okoštalosti tijela koja donosi ukočenost, staračku slabost i smrt?

S čisto fizičkog stanovišta čini se da se kemičari slažu u mišljenju da se to ima pripisati u prvom redu porastu fosforno-kiselog vapna (supstanca kostiju), ugljično-kiselog vapna (obično vapno) i sumporno-kiselog vapna (gips), povremeno s malo magnezija i neznatnog dijela drugih mineralnih tvari. Jedina razlika između tijela starog čovjeka i dječjeg tijela sastoji se u većoj gustoći, žilavosti i ukočenosti, što je velikim dijelom uzrokovano mineralnim tvarima koje sadrže vapno, a ulaze u organizam. Kosti jednog djeteta sastavljene su iz tri dijela hrskavice i jednog dijela mineralnih tvari. U starosti je taj odnos upravo obrnut. Sto je dakle uzrok tom smrtonosnom gomilanju čvrstih tvari?

Čini se da je osnovno to da krv hrani čitavo tijelo pa sve što se nalazi u tijelu, ma što to bilo, najprije se nalazi u krvi. Analize pokazuju da krv sadrži mineralne tvari iste vrste kao stvrdnute tvari, pri čemu arterijska krv sadrži više mineralnih tvari nego venozna krv.

To je vrlo važno. Ono pokazuje da krv kod svakog kruženja odlaže mineralne tvari. Krv je opće prijevozno sredstvo preko kojeg organizam biva začepljen. Ali svoju zalihu mineralnih tvari mora negdje obnavljati, inače ne bi mogla dalje nastavljati. Gdje ona obnavlja svoj smrtonosni tovar? Na to postoji samo jedan odgovor: iz hrane i pića, nema nikakvog drugog izvora.

Jela i pića koja hrane naše tijelo istovremeno su i izvor mineralnih tvari koje sadrže vapno, koje krv odlaže po čitavom organizmu, što uzrokuje staračku slabost i konačno smrt. Da izdržimo zemaljski život moramo jesti i piti. Ali kako ima mnogo živežnih namirnica s obzirom na spomenute činjenice, korisno je ispitati koje među njima sadrže najmanje razornih tvari. Ako takve trošimo možemo naš život produljiti, a i s okultnog gledišta je poželjno da živimo što dulje u tom gustom tijelu, pogotovo nakon što smo stupili na "put". Kod svakog se utjelovljenja utroši toliko vremena na djetinjstvo i usijanu mladost koje treba odgajati dok konačno duh ne stekne kontrolu nad tijelom, pa je onda bolje što dulje zadržati jedno tijelo, kad se ono već podvrglo vodstvu duha. Zato je osobito važno da učenik uživa samo takvu hranu i piće koje taloži najmanje otvrdnjavajućih tvari u naš organizam, a koja istovremeno čine djelotvornim organe izlučivanja.

Koža i mokraćni sustav čuvaju čovjeka od preranog groba. Kad njihov pravilan rad ne bi izlučio većinu mineralnih tvari iz naše hrane, nitko ne bi mogao preživjeti ni 10 godina. Procijenjeno je da obična, nedestilirana izvorna voda sadrži toliku količinu ugljičnih kiselih soli i drugih sastojaka vapna da bi prosječna količina koju jedna osoba dnevno potroši u obliku čaja, kave itd., bila dovoljna da se od nje izradi u 40 godina blok od čistog vapna ili mramora veličine čovjeka. Također je vrijedno spomenuti da se vapneni fosfat uvijek nalazi u mokraći odraslih, ali nikada u mokraći djece, jer kod djece brži rast kostiju traži da se te soli zadrže. Za vrijeme trudnoće ima vrlo malo mineralnih sastojaka u mokraći majke, jer ih ona upotrijebi za izgradnju fetusa. Ali pod uobičajenim okolnostima ima vrlo mnogo mineralnih tvari u mokraći odraslih i samo toj činjenici imamo zahvaliti da zemaljski život dosegne sadašnju dužinu.

Nedestilirana voda koju pijemo najveći je čovjekov neprijatelj, ali primijenjena izvana njegov je najveći prijatelj. Ona drži pore kože otvorenima, potiče krvotok i čuva od zatvora koji je najbolja prilika za odlaganje smrtonosnih fosfata.

Harvev koji je otkrio cirkulaciju krvi, rekao je da zdravlje znači slobodnu cirkulaciju, a da je bolest posljedica otežane cirkulacije krvi.

Kada za kupanje velika je pomoć u održavanju zdravog tijela, pa ju učenik višeg života treba obilno koristiti. Znoj, bio opažen ili neopažen, izlučuje više mineralnih tvari iz tijela nego bilo koji drugi postupak.

Dok god se vatri dovodi hrana i ona oslobađa pepeo, ona i dalje gori. Bubrezi su važni jer uklanjaju pepeo iz tijela, ali usprkos velikog dijela mineralnih tvari koje se mokraćom izlučuju, ostaje ih često još uvijek dosta u mjehuru da se stvori pijesak i kamenac, koji uzrokuju neizrecive boli, a često i smrt.

Ne treba se zavaravati ako mislimo da kuhana voda sadrži manje kamenca. Kamen što se stvara na dnu kotlića za čaj ostao je tamo od vode koja je iz kotla izašla kao para. Kada bismo paru opet ohladili onda bismo dobili destiliranu vodu koja je važna pomoć da se tijelo održi mladim.

Destilirana voda je apsolutno slobodna od mineralnih sastojaka, kao i kišnica, snijeg i tuča (izuzevši ono što se skupi s krovova). Ali kava, čaj ili juha što se pripremaju s običnom vodom, svejedno koliko dugo kuhani, nisu bez mineralnih tvari. Naprotiv, što se dulje kuha - to su više opterećeni pepelom. Oni koji pate od bolova mokraćnih putova morali bi uvijek piti destiliranu vodu.

Općenito se može reći o našim čvrstim živežnim namirnicama da svježe povrće i zreli plodovi sadrže najviše hranjivih tvari i najmanje štetnih tvari.

Zdrava hrana uzimana u pravo vrijeme i pod normalnim okolnostima neće samo liječiti nego će i predusretati bolesti. Općenito se misli da su šećer ili bilo koje njegove prerađevine štetne za zdravije, osobito za zube, jer uzrokuju gnjiljenje. To vrijedi samo pod stanovitim pretpostavkama. On je štetan kod određenih bolesti, kao bolesti žuči, loše probave ili ako se predugo drži u ustima. Ali ako ga čovjek uživa umjereno i kod dobrog zdravlja pa količinu samo polagano povećava da se želudac na njega priuči, šećer je vrlo hranjiv. Zdravlje crnaca za vrijeme žetve šećerne trstike mnogo se popravlja, premda upravo tada mnogo više rade. To se pripisuje njihovoj osobitoj sklonosti slatkom šećernom soku. Isto važi i za konje, krave i druge životinje u onim krajevima gdje ih hrane otpacima sirupa. Za vrijeme žetve oni se udebljaju, njihova krzna postanu glatka i sjajna. Konji hranjeni nekoliko tjedana slatkom repom dobiju, zahvaljujući slatkom soku te biljke, krzno poput svile. Šećer je hranjiva i korisna hrana i ne sadrži nimalo pepela.

Plodovi su idealna hrana. Njih stablo donosi zato da pozove životinje i ljude da ih jedu, da bi se sjeme rasulo, tako kao što cvijeće mami pčele sa sličnom svrhom.

Svježi plodovi sadrže vodu najčišće i najbolje vrste, koja je u stanju prožeti naš organizam na čudnovat način. Sok grožđa djeluje sasvim osobito i to rastvarajuće. On razrjeđuje krv, otvara osušene i začepljene kapilarne žile ukoliko proces otvrdnuća nije odviše napredovao. Kod liječenja grožđanim sokom koji još nije prokipio oporavljaju se ljudi koji su imali prije upale oči, smezuranu kožu i loš izgled, pa dobivaju svježu boju lica. Poboljšana propusnost tkiva dozvoljava duhu da se izražava slobodnije i s novom energijom.

Kad promatramo tijelo sa zemaljskog stanovišta, možemo ga usporediti s kemijskom peći za taljenje, pri čemu hrana predstavlja gorivo. Bilo bi ludo kad bi čovjek napustio običnu prehranu kojom se mnogo godina izdašno hranio i prihvatio novu, a da prije toga dobro ne promisli što njegovoj svrsi najbolje odgovara. Jednostavno izostaviti meso iz prehrane čovjeka koji se time hranio, nesumnjivo bi dovelo do narušavanja zdravlja. Jedini siguran put jest da se stvar prouči i isproba. Čvrstih pravila nema. Izbor odgovarajuće hrane jednako je osobna stvar kao i svaka druga. Sve što mi možemo učiniti jest da opišemo opći utjecaj svakog kemijskog elementa, što učeniku omogućuje da si izradi vlastitu metodu.

Ne smijemo dopustiti da nas zavede vanjski izgled jedne osobe, kada sudimo o njenom zdravstvenom stanju. Stanovite opće smjernice kako bi zdrava osoba trebala izgledati mogu se prihvatiti, ali nema opravdana razloga da samo po njima prosuđujemo. Crveni obrazi mogu kod jedne osobe značiti zdravlje, kod druge bolest. Nema posebnih pravila po kojima bi se moglo ustanoviti dobro zdravije, osim osjećaja lagodnosti i dobrog raspoloženja same osobe, što je neovisno o vanjskom izgledu.

Voda je značajno sredstvo za rastvaranje. Dušik ili protein (bjelančevina) najvažniji je građevni materijal za meso, ali sadrži nešto mineralnih sastojaka. Ugljični hidrati ili šećer glavni su stvaraoci energije. Mast je stvaratelj topline i spremnica rezervnih snaga.

Pepeo je mineralan i začepljuje organizam. Ne trebamo se bojati da ga ne primamo dovoljno za izgradnju kostiju, naprotiv, ne možemo biti dovoljno oprezni da ga što manje uzimamo.

Kalorija je jednostavna toplinska jedinica. Od jedne funte brazilskih oraha kupljenih na trgu 49,6% je bezvrijedno (lupina), a ostalih 50,4% sadrži 1485 kalorija. To znači da se gotovo polovica baci, ali ostali dio da sadrži navedene kalorije.

Da bismo stekli za nas potrebnu snagu, moramo kod jela paziti na to koliko kalorija ono sadrži, jer iz njih vučemo energiju koju trebamo za dnevni posao.

Čokolada ima najveću hranjivu vrijednost, premda je prah kakao najopasnija živežna namirnica jer sadrži tri puta više pepela nego većina drugih. Ona je snažna hrana, ali i velik otrov, jer začepljuje organizam brže nego druge namirnice.

Naravno da je potrebno prije svega razmisliti o tome kako sebi osigurati najbolju prehranu, a to se isplati jer osigurava nesmetanu upotrebu tijela, zdravlje i dug život, pa omogućuje da se onda predamo višim stvarima. Nakon određenog vremena čovjek se tako usavrši u znanju o prehrani da se više ne treba posebno time baviti.

Treba podsjetiti da nisu sve kemijske tvari sadržane u namirnicama upotrebljive za organizam, pa postoje i stanoviti sastojci koje tijelo ne može usvojiti.

Od povrća probavljamo otprilike 83% bjelančevina, 90% masti i 90% ugljičnih hidrata.

Od voća probavljamo 85% bjelančevina, 90% masti i 95% ugljičnih hidrata.

Fosfor je glavni element pomoću kojega je ego sposoban izražavati misli i djelovati na gusto tijelo. Također je činjenica da količina i kakvoća te tvari odgovara stupnju inteligencije čovjeka. Idioti imaju vrlo malo fosfora, a oštroumni mislioci ga posjeduju mnogo. U svijetu životinja stoji stupanj svijesti i inteligencije isto tako u omjeru s udjelom fosfora u mozgu.

Zato je vrlo važno da učenik koji hoće svoje tijelo upotrijebiti za duhovni rad u tu svrhu opskrbi svoj mozak hranom koja se za to traži. Većina povrća i plodova sadrži određenu količinu fosfora, ali značajna je činjenica da se veći dio nalazi u lišću koje se obično baca. On se u znatnoj količini nalazi u grožđu, luku, grahu, klinčićima, ananasu i lišću i stabljikama brojnog povrća, a također u soku šećerne trske, ali ne u rafiniranom šećeru.

Slijedeća tabela pokazuje sadržaj fosforne kiseline u pojedinim živežnim namirnicama:

100.000 dijelova od:

ječma, suhog
graha	292
blitve	167
blitvino lišće	690
heljda (hajdina)	170
mrkva	395
mrkvino lišće	963
lanovo sjeme	880
stabljika lana	118
pastrnjak	111
lišće pastrnjaka	1784
grašak........ sadrži 210 dijelova fosforne kiseline	190

Zaključak: Neka učenik izabere one namirnice koje su najlakše probavljive, jer što se lakše uzima snaga iz hrane to ostaje više vremena organizmu za izgradnju. Mlijeko ne bi trebalo nikada piti kao čašu vode. Ako se samo proguta, ono u želucu stvara velike komade sira koji su sasvim nepristupačni za rad probavnog soka. Mlijeko treba gutati polako, onda ono stvara mnogo malih kuglica u želucu, koje se lako probavljaju. Plodovi limuna djeluju jako dobro protiv truljenja, a od žitarica je osobito riža protuotrov velikog djelovanja.