Sjaj  božanske   slave

 

MEĐU  TISUĆAMA   POKLONIKA

 

Utvrdio sam da se moje opće zdravstveno stanje pogoršalo zbog smanjenog apetita, gubitka težine, trajnog osjećaja bola u području trbuha i opće slabosti. Jednog sam dana osjetio snažnu bol koja se protezala desnom stranom mojega tijela. Do tada sam bio sâm svoj liječnik i sjetio sam se da bih trebao krenuti za Puttaparthi kako bih sudjelovao u proslavi Babinog rođendana. Požurio sam našem obiteljskom liječniku i bliskom prijatelju, dr. K. V. Kameswara Raou. On me je pregledao i prekorio zbog nemara te me je uputio na snimanje uz pomoć rendgena u Institut kod dr. Kakarla Subba Raoa. Dobio sam barijev pripravak koji sam trebao uzeti i nakon toga je napravljeno snimanje iz tri položaja. Sljedeći je dan bila nedjelja, praznik i neradni dan, tako da su me zamolili da u ponedjeljak dođem podići snimke i nalaz liječnika.

Toga je poslijepodneva liječnik telefonirao u moj ured i obavijestio me da je razgovarao s institutom gdje je obavljeno snimanje i savjetovao me da zatražim dopust od deset dana i da se odmaram kod kuće u krevetu, a on će tijekom večeri doći k meni kući i dati mi savjete vezane uz buduće liječenje. Bez pogovora sam ga poslušao, barem u onom dijelu koji se odnosio na uzimanje odmora.

Nakon što sam stigao kući iz ureda, pomislio sam kako bih isto tako mogao započeti s liječenjem, nakon što se vratim iz Puttaparthija. Zato sam spakirao ono što je bilo potrebno i uputio sam se na autobusnu postaju. Opća fizička slabost pojačala se naporom kojega je uzrokovala duga, noćna vožnja neravnim putovima, tako da sam od slabosti počeo drhtati. Kada sam sljedećega jutra stigao u Puttaparthi ,  nekako sam uspio staviti šal i bedž i bio sam spreman za Babin daršan.

U mandiru su se obavljali radovi vezani uz obnovu. Oko dvadeset i pet dobrovoljaca bilo je zaposleno oko skidanja naslaga sa zidova uz pomoć dlijeta i čekića zajedno sa zidarima i pod nadzorom arhitekta, u skladu s planom uređenja pročelja kojega je odobrio Baba. U tom me je trenutku Baba, koji se već nalazio na terasi, pogledao uz osmijeh dobrodošlice i pozvao Praphul Patel (Hyderabad) i dao mu je neke upute pokazujući na mene i Khialdasa (Hyderabad). Patel je dao znak meni i Khialdasu da mu priđemo. Kada sam stigao na terasu, Baba je prišao nekoliko koraka bliže i stao ispred mene. Dotaknuo sam Njegova stopala i kada sam ustao, On je šapnuo: 'I ti dođi gore.' Žustrim sam se koracima uputio i sustigao ih kod stuba koje su vodile na kat.

Kada smo stigli u Babinu sobu, Patel je rekao: 'Svami je dao uputu da nas trojica srušimo nadstrešnicu koja je štitila od sunca, ispred Njegove sobe.' Zatvorili smo prozor kako bismo spriječili da prašina ulazi u Njegovu sobu i spustili smo se do nadstrešnice s čekićima u rukama. Čekić sam držao u lijevoj ruci. Da mi je Baba rekao koja je svrha mojega odlaska na kat, ja bih se ispričao Svamiju uz objašnjenje da me boli desna ruka. Pored toga, Patel je rekao kako je Baba odlučno dao upute da je posao potrebno dovršiti do jedanaest sati, prije nego što započne pjevanje bhajana. Usrdno sam molio da Baba dođe i vidi kako napredujemo s poslom, da bi primijetio moju nemogućnost da držim čekić u desnoj ruci te da mi dâ prasadam kako bih izliječio moju bolest.

Nisam mogao izbjeći ne pridružiti se drugoj dvojici u obavljanju dodijeljenog posla. Polako, moja je ruka očvrsnula i postala je snažna tako da sam u potpunosti zaboravio na bol i počeo sam udarati čekićem, snažno i odlučno. Završili smo posao puno prije jedanaest sati. Baba je otvorio prozor i pozvao nas da uđemo.

Nas trojica smo ušli i stajali prekriženih ruku. Na metalnom tanjuru koji se nalazio na malom stoliću, nalazili su se komadići zelenog 'Pista Burfi'. Baba ne jede slatkiše. Sve što je za jelo, a što mu šalju Njegovi poklonici, On dalje daje poklonicima i dječacima iz Pathasale. On je uzeo jedan komadić i dao ga Patelu govoreći: 'Pakoda! Obavio si dobar posao. Uzmi ovo i možeš ići.' Patel je dodirnuo Babina stopala, iskazao poštovanje, uzeo slatkiš i izišao. Nakon toga je drugi komadić stavio u ruku Khialdasu i rekao mu: 'I ti si isto tako dobro obavio posao, Bonda! Uzmi ovo i možeš ići.' On je tako i učinio i otišao. Njih su obojica bili krupne osobe. To je razlog zašto ih je Baba nazvao po njihovim nadimcima i oni su bili radosni što im se Baba obratio na taj način.

Baba je nakon toga zatražio od mene da sjednem. Uzeo je komadić istoga slatkiša i razlomio ga na dva dijela. Dao mi je jednu polovicu i rekao: 'Pojedi ovo. To je za bol koju osjećaš u rukama.' Pojeo sam. Dao mi je još jedan komadić koji je odlomio uz riječi: 'Ovo je za tvoju opću slabost, pojedi.' Poslušao sam. Nakon toga mi je dao i preostali treći dio govoreći: 'Ovo je za poteškoće koje uzrokuje tvoja slezena. Ja sam izliječio sve tvoje bolesti.' Sa slatkišem koji se još uvijek topio u mojim ustima, pao sam ničice pred Njim. Nakon toga sam sišao i rekao mojim prijateljima što se dogodilo te sam sjeo kako bih sudjelovao u pjevanju bhajana koji su trebali započeti za nekoliko minuta.

U Hyderabad sam se vratio nakon tjedan dana. Dr. Kameswara Rao došao je k meni kući sljedećeg dana. Pokazao mi je rendgenske snimke kako bi me uvjerio u ozbiljnost oštećenja moje slezene. Ispripovjedio sam mu o mojemu iskustvu iz Puttaparthija.

'Moći ćeš mi kasnije pričati o Babi i Njegovim čudima. Sada poslušaj ono što ti govori liječnik. Ako istoga trena ne odeš na liječenje u bolnic, sam ćeš biti   kriv za svoju smrt. Ne mogu ti to reći obzirnije,' upozoravao me je. 'Dobro, odredit ću jedan poseban dan kako bi me odveo u bolnicu,' odgovorio sam mu uz osmijeh. Otišao je nezadovoljan zbog mojega pristupa i nepromišljenosti. To samo govori o njegovoj ljubavi prema meni. Prošle su dvadeset i dvije godine. Taj poseban dan još uvijek nije došao.

Ovaj sam događaj ispripovjedio samo kako bi vam približio bezgranični, božanski, majčinski dodir u Babinim pohvalama i prijekorima, a ne da bih sebe prikazao kao velikog poklonika kojega je Baba spasio. Na kraju, niti sam ja jako posebna osoba, niti je moj život tako dragocjen.

 

- Izvadak iz 'Love is My form', B. V. Ramana Rao

 

PROSLAVE  U  PRASANTHI NILAYAMU

 

GLOBALNI  AKHANDA  BHAJANI

 

Globalni akhanda bhajani predstavljaju događaj od velikoga duhovnoga značenja, tijekom kojega milijuni poklonika širom svijeta neprestano pjevaju u slavu Boga tijekom 24 sata ispunjavajući ozračje svetim vibracijama božanskog imena. Akhanda bhajani u Prasanthi Nilayamu ove su godine održani 10. i 11. studenog 2012. godine. Mjesto na kojemu su pjevani akhanda bhajani bila je Sai Kulwant dvorana, koja je za ovaj poseban događaj bila prigodno ukrašena. Posebni cvjetni ukrasi resili su posljednje počivalište Bhagavāna, dok je lijepi stolac sa srebrnim kišobranom bio smješten na pozornici, za Bhagavāna. Akhanda bhajani započeli su molitvom upućenom Gospodu Ganeši u 18 sati, nakon pjevanja Veda u trajanju od sat vremena. Pjevači bhajana iz mandira i studentice iz kampusa u Anantapur, koji pripada Sri Sathya Sai institutu za više obrazovanje, naizmjenično su vodili bhajane tijekom prva tri sata, od 18. do 21 sat, a poklonici okupljeni u dvorani pridružili su se pjevanju s velikom predanošću. Osoblje iz ašrama, bolnice i kantine kao i druge skupine poklonika vodili su bhajane tijekom noći.

Ujutro je izveden Suprabhatam, od 5 do 5.15 sati. Nakon toga su nastavljeni bhajani koje su vodili studenti iz Prasanthi Nilayama, pjevači bhajana iz mandira i studentice iz kampusa u Anantapuru pri Institutu, a pjevanje se nastavilo do 18 sati 11. studenog 2012. godine. Veliku završnicu pjevanja akhanda bhajana predstavljale su snimke bhajana 'Manasa Bhajare Gurucharanam' i 'Subrahmanyam Subrahmanyam' koje je otpjevao Bhagavān,  zlatnim glasom. Pjevanje akhanda bhajana sretno je privedeno kraju izvođenjem aratija u 18 sati. Prasadam, koji se sastojao od riže s tamarindom i slatke riže, na kraju je podijeljen svim okupljenim studentima i poklonicima.

 

DEEPAVALI  I  PROSLAVA  GUJARATSKE  NOVE  GODINE

 

Velik broj poklonika među kojima su bila i djeca koja polaze balvikas program stigao je iz Gujarata kako bi, u svetom ozračju Prasanthi Nilayama proslavili praznik Deepavali i Gujaratsku Novu godinu u svetom ozračju Prasanthi Nilayama. Odličan kulturni program i veliki vatromet obilježili su proslavu Deepavalija – blagdana svjetlosti – dīpāvali, 13. studenog 2012. godine.

Ubrzo nakon pjevanja Veda kulturni je program započeo u 16 sati molitvom upućenom Gospodu Ganeši 'Gajananam Siddhinatham – Ganeša, ti koji osiguravaš uspjeh' na sanskrtu, koju su izvele mlade djevojke iz Gujarata. Slijedio je ples 'Hanuman Chalisa – Skladba posvećena Hanumānu'. Dok su pjevani stihovi pjesme 'Hanuman Chalisa' koja opisuje slavna djela Hanumāna, djevojčice koje polaze  balvikas program u Navsariju u Gujaratu, svojim su plesom prikazale neke od najvažnijih događaja.

Slijedio je glazbeni koncert poznatih pjevača, gospodina Anandam Sharme i Kumari Priti Sharme. Svojim poklonstvenim pjesmama posvećenim Bhagavānu Sri Sathya Sai Babi, duo je održao okupljene poklonike u stanju zanosa predanošću, melodijom i glazbom tijekom 45 minuta koncerta. Započevši svoj koncert pjesmom 'Subah Sham Ko Hoti Dekho Sai Ki Jaikar Hai – Saijevo ime slavi se ujutro i navečer', koncert su završili izvođenjem kirtana 'Sai Narayana Namah, Prthi Narayanaya Namah – Poštovanje Saiju, Gospodu Puttaparhija'. Po završetku koncerta oba su pjevača na poklon dobili šalove i druge darove. Šalove i darove isto su tako dobili i umjetnici koji su bili u njihovoj glazbenoj pratnji. Nakon toga je slijedio kratki program bhajana. Program je završio izvođenjem aratija u 18 sati, nakon podjele prasadama svima okupljenima. Po završetku dijela programa u Sai Kulwant dvorani, održan je prekrasan vatromet pored Yajur mandira, boravišta Bhagavāna, da bi se obilježila proslava Deepavalija i u skladu s tradicijom koju je uveo Bhagavān.

 

Veliki vatromet

 

Proslava Deepavalija u Prasanthi Nilayamu obilježena je izvođenjem velikog vatrometa uz prekrasne zvukove glazbe i kulturni program na Sri Sathya Sai Hill View stadionu, navečer, 13. studenog 2012. godine. Program je započeo u 18.45 sati pjevanjem vedskih himni skupine studenata u Santhi Vedik, gdje je bio postavljen lijep stolac za Bhagavāna. Vatromet je započeo glasnim praskanjem na dijelu stadiona gdje je vatromet bio pripremljen, nakon što su dvojica studenata prišla pozornici i iskazala svoje poštovanje i pozdrave Bhagavānu. U ovom dobro osmišljenom vatrometu studenti su već zauzeli svoje položaje s velikim zalihama svega potrebnog za vatromet kao što su žabice, fontane, rakete i slično. Cijeli stadion i noćno nebo billi su osvijetljeni šarenim raketama i fontanama koje su studenti ispaljivali s prostora za izvođenje vatrometa, Hanumānovog brda, prostora s desne strane stadiona i drugih istaknutih točaka. Između pojedinih dijelova izvođenja vatrometa prvo su studenti koji polaze Sri Sathya Sai srednju školu izveli živahni ples, a nakon toga su studenti, koji polaze Sathya Sai Mirpuri glazbeni koledž izveli glazbeni program da bi nakon njih studenti kampusa u Prasanthi Nilayamu pri Institutu, izveli zadivljujući instrumentalni program. Cijeli je program vatrometa trajao gotovo sat vremena i ispunio je srca studenata i poklonika prisjećanjima na veliki vatromet koji je održan na stadionu u božanskoj prisutnosti Bhagavāna, 5. studenog 2010. godine. Na kraju je bilo završno glasno praskanje na prostoru održavanja vatrometa. Program je završio izvođenjem aratija u 20 sati.

 

 

 

Proslava gujaratske Nove godine

 

Program proslave Gujaratske Nove godine sastojao se od tri dijela, pjesme, plesa i predstave. Program je započeo u 17 sati,14. studenog 2012. godine pjesmom 'Sai Naam Ki Mahima – Slava Saijevog imena', koju su lijepo otpjevale djevojke iz Gujarata. Slijedio je ples posvećen Gospodu Śivi. Cijela je Sai Kulwant dvorana odzvanjala pjesmom 'Om Namah Shivaja', dok su djevojčice, koje polaze program iz Umbera, Gujarat, plesale uz zvukove ove prekrasne pjesme. Posljednja točka programa bila je predstava pod nazivom 'Raj slobode', koju su izveli studenti Sri Sathya Sai škole iz Surata. Predstava je započela plesom u izvedbi studenata, uz zvukove dobro poznate domoljubne pjesme 'Yeh Bharat Desh Hai Mera – Ovo je moja zemlja Indija'. Predstava je oslikala idealizam i vrijednosti koji su obilježili borbu za oslobođenje Indije koju su predvodili Mahatma Gandhi, Subhash Chandra Bose, Sardal Patel, Sarojini Naidu i drugi veliki vođe. No, nažalost, taj su idealizam i vrijednosti doživjeli opadanje i zemlja se našla u jadnom stanju, naglašeno je u predstavi. Na kraju predstave puštena je audio snimka pjesme koju pjeva Bhagavān, a koja ukazuje kako bi ponovno uspostavljanje vrijednosti kao što su istina, ispravnost, mir, ljubav i nenasilnost, kao što je to predložio Bhagavān, moglo pokazati način izlaska iz te situacije. Predstava je uspješno prenijela poruku da je Saijev način jedini način da bi se spoznao raj slobode. Domoljubna tema, odlični dijalozi, živopisni plesovi i dobra gluma studenata doprinijeli su uspjehu predstave. Po završetku predstave izvođači su na poklon dobili odjeću. Slijedio je program bhajana. Program je završio izvođenjem aratija u 18.15 sati, nakon što je svima okupljenima podijeljen prasadam.

 

CHINNA KATHA

 

BOŽJA  MILOST  NAKON  PRIHVAĆANJA  NJEGOVE  ZAPOVIJEDI

 

Jednom je prilikom na svojemu putovanju u Vaikunthu mudrac Narada sreo jednog isposnika koji je bio zaokupljen provođenjem pokore. Isposnik je upitao Naradu: 'Svami! Ti ideš u Vaikunthu, zar ne? Lijepo te molim da pitaš Gospoda Višnua kada će moja pokora uroditi plodom i omogućiti mi da odem u Vaikunthu. Na svojemu povratku iz Vaikunthe, molim te, upoznaj me s odgovorom koji je dao Gospod Višnu.'

Stigavši u Vaikunthu, Narada je sreo Gospoda Narayanu. Nakon što je iskazao štovanje Gospodu uz propisane obrede, Narada Ga je upitao ono što ga je zamolio da pita isposnik kojega je sreo putem. Gospod Narayana je rekao: 'Narada! Reci mu da može pronaći ulazak u Vaikunthu nakon što bude provodio pokoru toliko života koliko je listova na drvetu pod kojim provodi pokoru.' Narada je pomislio kako će isposnika jako rastužiti, razočarati i odvratiti kada sazna što mu je Gospod Narayana odgovorio. Razmišljajući o tomu, Narada se vratio na Zemlju i prenio isposniku što je Gospod Narayana rekao o njegovom dolasku u Vaikunthu. Isposnik nije pokazao nikakvo razočarenje, već je, naprotiv, poskočio od radosti nakon što je čuo što mu je Narada rekao i potpuno je izgubio svijest o svojemu tijelu. U tom se trenutku Gospod Narayana pojavio pred njim i rekao isposniku: 'Ja ti darujem Vaikunthu ovoga trenutka.' Čuvši te riječi Gospoda Narayane, isposnik je rekao Gospodu: 'Svami! Ja bih radije pričekao toliki broj života koliko je listova na ovomu drvetu kao što si i prvobitno rekao mudracu Naradi. Ne bih želio da se Tvoje riječi pokažu neistinitima.' Tada mu je Gospod rekao: 'Kako si već prihvatio moju riječ i zapovijed, ja te sada oslobađam krugova rađanja i umiranja i dajem ti oslobođenje ovoga trenutka.' Oni koji prihvaćaju Božje riječi i zapovijedi radosno i s vjerom sigurno će zadobiti Njegovu milost.

 

Priča s posljednje stranice

 

Spoznajte svoju stvarnost

 

        Bog nije nešto što je različito ili odvojeno od nas. Iako je svatko jednak Bogu, tamni velovi vezanosti – rāga i mržnje – dveša prekrivaju naš božansku suštinu i sprečavaju nas da spoznamo našu unutarnju stvarnost. Jedina istina koju čovjek treba otkriti je istina o samomu sebi. Sve duhovne vježbe – sādhanā koje se provode imaju namjenu da otklone veo koji zaklanja tu stvarnost u čovjeku. No, sve duhovne vježbe i preispitivanja koje, ma kako dugo ih izvodili, neće biti ni od kakve koristi ako vaš um nije čist.

 

                                                                                                  - Baba