U današnje je vrijeme uvriježeni stav društva da je riječ samo o fenomenu na kojeg se «furaju» mladi, koji je stvar mode i eventualno nekih skandinavskih heavy metal grupa. Kad se o tome počne pričati malo ozbiljnije, javljaju se struje koje govore: «Što je ovo, progon vještica, nismo opet u srednjem vijeku, uostalom sjetite se što tek radi crkva, ne treba mlade koriti zato što se okreću od crkve ...» i tome slično.

Neki će govoriti o praznovjerju, neki upozoravati na mogućnost masovne histerije vezane uz sotonizam, kao što je bio slučaj 1980-tih s «Crnom ružom», ili u novije vrijeme s crnim kombijima koji su navodno kružili gradovima i otimali djecu. Sve te primjedbe donekle stoje.

No, istina je nešto drukčija, i krije neke dublje probleme. Prema uvriježenom mišljenju, sotonizam bi trebao biti religija čiji je objekt štovanja, kao što to i ime kaže, Sotona. Na površini, čini se da je sotonizam izravno suprotstavljen vjerovanjima kršćanske crkve, međutim, to je samo površinski dojam. Ono što mi znamo pod nazivom «sotonizam» zapravo je sustav vjerovanja suprotstavljen svim religijama i školama koje zastupaju univerzalne Božje zakone, i sam naziv «sotonizam» u stvari objedinjava više različitih struja – crnu gnostičku crkvu, crnu tantričku jogu, crnu antropozofiju i mnoge druge oblike učenja – kojima je zajedničko obilježje prijezir prema ovom svijetu, njegovim univerzalnim i moralnim zakonima, te prema onome što čovječanstvo štuje kao Boga.

Samu sotonističku crkvu osnovao je Anton Szandor LaVey 1966. g. To su filozofije koje uče da je ovaj svijet stvoren kao klopka za ljudska bića čija je svrha da selekcionira one koji su dovoljno «pronicljivi» da otkriju tu «prevaru», te koji su u stanju izaći iz okvira tog svijeta prekršivši sve univerzalne ili Božje zakone i spoznati da je čovjek zapravo gospodar svemira. U tome mu, po tim filozofijama, «pomaže» sila koju kršćanstvo naziva Sotonom. Također, te filozofije uče da je čovjekova temeljna narav zapravo narav divlje zvijeri, koja se treba osloboditi da bi čovjek ostvario svoje pune potencijale i ostvario potpunu dominaciju nad svojom okolinom. «Čovjek je čovjeku vuk» jedno je od temeljnih načela sotonistički orijentiranih filozofija i crnih loža.

Potreba za kršenjem postojećih, poznatih univerzalnih Božjih zakona i pronalaženjem nekakve «dublje» stvarnosti očituje se i u devet sotonističkih naputaka koji vode aspiranta prema «dubljoj» istini, a koje  je Roman Polanski, režiser i bivši sotonist, iznio u svojem filmu «Deveta vrata»:

Vrata: 1 "Šutnja je zlato"
Vrata: 2 "Otvori ono što je zatvoreno"   
Vrata: 3 "Potrošeni dah čuva tajnu"   
Vrata: 4 "Prilika nije ista za sve"  
Vrata: 5 "Uzalud"  
Vrata: 6 "Obogaćujem se smrću"  
Vrata: 7 "Učenik nadmašuje učitelja"   
Vrata: 8 "Vrlina je poražena"
Vrata: 9 "Sada znam da sjene dolaze iz svjetlosti"  

I sažeo sljedećim opisom:
 
«Putovati u tišini dugom i zavojitom stazom,
Svladati strijele nesreće i ne bojati se ni omče ni vatre,
Igrati najveću od svih igara i pobijediti, bez obzira na cijenu,
Znači izigrati hirove sudbine i napokon doći do ključa
Koji će otključati Deveta vrata.»
 
Tu su i pravila sotonizma:
Jedanaest Sotonističkih Pravila Zemlje
Anton Szandor LaVey, 1967

1. Ne dajte mišljenja i savjete ako niste prethodno upitani.
2. Ne pričajte drugima svoje probleme ako niste sigurni da ih oni žele čuti.
3. Kada u tuđem brlogu, poštuje domaćina ili nemojte ići tamo.
4. Ako vas gost u vašem brlogu ometa, odnosite se prema njemu okrutno i bez milosti.
5. Nemojte se pokušati seksualno nametnuti, ako prethodno niste dobili signal za parenje.
6. Ne uzimajte ono što nije vaše, osim ako to predstavlja teret drugoj osobi koja se očajno toga želi riješiti.
7. Priznajte moć magije ako ste ju uspješno upotrijebili da bi ostvarili svoje želje. Ako poreknete moć magije nakon njena uspješna prizivanja, izgubiti ćete sve što se njome stekli.
8. Ne prigovarajte o ničemu što ne morate vi osobno podnositi.
9. Ne činite zlo maloj djeci.
10. Ne ubijajte ne-ljudske životinje osim ako ste napadnuti ili za hranu.
11. Kada hodate otvorenim teritorijem, ne smetajte nikoga.  Ako netko vas smeta, zamolite ih da prestanu.  Ako ne prestanu, uništite ih.

Devet Sotonističkih Navoda
iz The Satanic Bible, 1969
Anton Szandor LaVey

1. Sotona predstavlja ugađanje sebi umjesto apstinencije!
2. Sotona predstavlja vitalnu egzistenciju umjesto duhovnih laži!
3. Sotona predstavlja neoskvrnutu mudrost umjesto licemjerne samoobmane!
4. Sotona predstavlja dobrotu prema onima koji to zaslužuju umjesto ljubavi potrošene na nezahvalnike!
5. Sotona predstavlja osvetu umjesto okretanja dugog obraza!
6. Sotona predstavlja odgovornost odgovornima umjesto brige za psihičke vampire!
7. Sotona predstavlja čovjeka kao životinju, nekad bolju, često goru od onih koje hodaju na sve četiri koji je zbog svoje "božanske duhovnosti i intelektualne razvijenosti" postao najkrvoločnija od svih!
8. Sotona predstavlja sve takozvane "grijehe" jer svi vode ka fizičkoj, mentalnoj i emocionalnoj gratifikaciji!
9. Sotona je uvijek bio najbolji prijatelj Crkve, jer ju održao u poslu sve ove godine!

Ta filozofija, koja nudi mladima postojanje određenog tajnog znanja koje će ih uzdići iznad ostalih smrtnika, koja im nudi «kraći put», «prečicu» do velike moći i spoznaje, vrlo je primamljiva određenom broju mladih, tim više što se suprotstavlja crkvi i dobiva mlade na tu kartu.

No, da se poslužimo riječima Galadriel iz filma «The Lord of the Rings» - «They were all of them deceived».
Riječ je o velikoj, fatalnoj obmani s potencijalno vrlo opakim posljedicama po život i zdravlje mladih ljudi koji ulaze u to.
Naime, događa se sljedeće:
Ljudi koji su dublje zašli u spomenuta «crna» učenja, odmakli na tom putu i žive prema njegovim načelima, vjeruju da će proširiti svoju vlastitu moć i utjecaj na račun drugih, tj. njihovo vlastito napredovanje na tom «crnom putu» uvjetovano je brojem ljudi koje uspiju podčiniti, izmanipulirati, navesti ih na suicid ili neki drugi oblik autodestruktivnog ponašanja. 

Štoviše, spomenuta pravila i zakoni «crnog puta» zahtijevaju od njegovih sljedbenika da svjesno prekrše sva univerzalna Božja načela, između ostalog i ona koja se odnose na nenanošenje zla drugima. Najveće zlo je oduzimanje života, i zato je to jedan od krajnjih stupnjeva «odricanja» od Božjih zakona.

I tako, mladi ljudi koji ulaze u takve crne sekte zapravo postaju samo žrtvena janjad kojom se spomenuti aspiranti služe kako bi napredovali na svojem putu.
Na ovom mjestu važno je reći kako su velik broj odraslih voditelja i članova crnih loža zapravo visokoobrazovani ljudi, mnogi čak i iz društvenih i pomagačkih struka (među njima ima, recimo, određen broj psihologa), i ti su ljudi vrhunski manipulatori. Na različite načine ostvaruju vlast i moć nad mladima, ucjenjuju ih, izazivaju im osjećaj krivnje i grižnje savjesti, i malo po malo dovode ih u situaciju koja se mladima čini bezizlaznom i beznadnom. Budući da se, kako smo rekli, obično i radi o mladima koji su osjetljiviji, te koji često nose raznorazne psihološke ožiljke iz djetinjstva, utoliko je lakše manipulirati njima. Također, u to se uključuje i utjecaj opojnih droga – i to je jedan oblik ostvarivanja dominacije nad mladima.
Koliko mladih ljudi je pod tim utjecajem završilo u bolnicama za mentalne bolesti, u zatvorima, u ovisničkim komunama ili je izvršilo suicid, možemo samo nagađati.

Utjecaj sotonizma na mlade u našim krajevima

No, situacija u našim krajevima je sljedeća:
Sredinom 80-tih crna loža proširila se u Hrvatskoj i uključila veći broj mladih; dio tih mladih napredovao je u učenju u tim sektama, dok je drugi dio iskorišten kao «žrtve» za napredovanje onih drugih. Određen broj samoubojstava mladih pripisan je organizaciji zvanoj «Crna ruža», no to je bio samo vrh ledenog brijega – to su bili mladi ljudi namijenjeni tome da budu žrtvovani. Kad je ta priča izašla u medije i kad se digla masovna panika, vinovnici i glavni krivci povukli su se u ilegalu, promijenili imena i prezimena i nastavili djelovati inkognito. Broj mladih koji se ubio pod njihovim utjecajem nikad nije pouzdano utvrđen, iako se smatra da je riječ o nekoliko desetina, a nije utvrđen ni broj mladih koje su svojim manipulacijama uspjeli strpati u umobolnice.

Tijekom 90-tih njihov je utjecaj bio nešto slabiji, ali nastavili su s djelovanjem.
Međutim, nakon 2001., primjećuje se značajno povećanje broja mladih koji opet dolaze u kontakt s «crnim putem», djelomično preko masovne kulture, djelomično preko okultističkih knjiga, a djelomično preko poznanika koji su već «upućeni» u tajne.

Također, primjećuje se da u te oblike djelovanja (crne mise, orgije, rituale i sl.) biva uvučen sve veći broj vrlo mladih ljudi, mladića i osobito djevojaka od 13-14 godina naviše.

Kako se to događa?
Tipičan scenarij izgledao bi ovako:
Mlada osoba, koja možda ima određene traume iz djetinjstva, probleme u obitelji ili neki drugi psihološki ožiljak, postepeno postaje sve više razočarana svojim roditeljima, vršnjacima, okreće se mračnim stihovima, filmovima i knjigama koji govore o besmislu života i o licemjerju svih pripadnika društva.

U tome obično nalazi jednog ili više istomišljenika, koji potom formiraju tzv. darkersku skupinu, koja se zatim priključuje darkerskoj supkulturi. Do ovog trenutka stvari se još uvijek kreću tokom koji je relativno normalan za adolescenciju.
No, neki od tih mladih ljudi susreću se s nešto starijim osobama koje su upućene u neke tajne koje ih zanimaju. Te nešto starije osobe pripadaju nižim redovima crnih loža, i zadužene su za vrbovanje mladih. Obično su u dobi od 18-30 godina, i ne spadaju među glavne vođe sekti i loža. Također, u njihovim redovima kreće se i određen broj dilera drogom.

Ti ljudi koji «regrutiraju» mlade počinju im pričati o mogućnosti da ostvare svoje želje, snove, o mogućnostima da izađu iz licemjernog i pokvarenog društva u svijet pravih vrijednosti. Malo po malo otkrivaju im da je naziv «sotonizam» izmislila crkva kako bi zaštitila sebe i napala one koji ne misle poput nje, a da je zapravo njihovo učenje nešto drugo, te da vodi čovjeka u pravu slobodu ukoliko prihvati «životinju» u sebi i shvati da u životu vrijedi samo pravilo «pojedi ili budi pojeden», te «čovjek je čovjeku vuk». Uče ih da su svi ostali obične pasivne ovce koje treba iskoristiti u što je moguće većoj mjeri. Mnogi od tih vrbovatelja su vrlo karizmatični i omiljeni među mladima, i nije im teško ovako izmanipulirati mladu osobu.

Sljedeća faza sastoji se od vezivanja mladih za sektu, a to se čini na način da se mladu osobu uključi u određene aktivnosti koje bi po nju bile vrlo sramotne ukoliko bi šira javnost saznala za njih. Tako ih vabe na orgije i crne mise, čiji je cilj «oslobađanje zvijeri u sebi», ali koje su isto tako brižljivo dokumentirane i kasnije postaju sredstvo ucjene. Neke druge mlade ucjenjuju drogom, neke treće životima njihovih najmilijih, i tome slično. Nakon nekog vremena, mladi ljudi obrađeni su, i neki svjesno prihvaćaju sustav vrijednosti sekte u koju su ušli i svojevoljno ga nastavljaju promicati, neki pak drugi (oni kojima proradi savjest) žele se izvući iz toga, međutim budući da su ucijenjeni i izmanipulirani, te da im se prijeti na razne načine, najčešće padaju u teške krize, koje završavaju slomom ličnosti, psihičkim bolestima i/ili suicidom. Ta skupina mladih je ona skupina koja završava u Crnoj kronici.

Oni koji nastave djelovati u sekti, kasnije dolaze na više položaje, uče neke druge tehnike i metode utjecaja na druge ljude i manipuliranja, i žive u iluziji da napreduju.
Međutim, svi oni žive u strogo hijerarhijskom sustavu, i jedino vrhovni vođa sekte, koji se u nekim ložama naziva «Princ tame», raspolaže njihovim životima. Oni služe njemu, a on, pak, ispunjava svoje ciljeve i služi svojem vlastitom egu, pokušavajući ostvariti one gore spomenute temeljne ciljeve «sotonizma», tj. crnog puta, ili puta lijeve ruke, kako se ponekad naziva.

Posljedice svega ovoga na živote mladih ljudi, kao što smo rekli, mogu biti razorne. Vađenje mladih iz takvih sekti i loža dugotrajan je i složen proces, i najčešće zahtijeva jako mnogo znanja, strpljenja i dobre volje. Ukoliko je već došlo do težih psihičkih problema, bit će potrebne i specifične stručne intervencije. Mladim ljudima potrebno je pružiti nadu i mogućnost izlaska iz takvog svjetonazora, mogućnost promjene paradigme i mogućnost samoostvarenja. Potrebno ih je preusmjeriti i na filozofskoj razini, jer obične sociopedagoške metode najčešće same za sebe nisu dovoljne za «izvlačenje» iz crnih loža i njihovih filozofija. 

Kako prepoznati sektu crnog puta, tj. sektu sotonističke orijentacije?

Danas postoji veliki broj sekti i duhovnih sljedbi, od kojih su neke benigne, neke donekle opasne, a neke, kao gore opisani kultovi crnog puta, vrlo opasne.
Budući da nisu unificirane, tj. ne postoji samo jedna sekta crnog puta, potrebno je reći nešto više o zajedničkim obilježjima po kojima ih je moguće prepoznati.

Prije svega, sve su one okrenute protiv univerzalnih Božjih zakona, i izrazito suprotstavljene svim glavnim svjetskim religijama. Sve promatraju te religije kao mamac za naivne, i smatraju da se pravi cilj sastoji od izlaska iz ovog univerzuma na ovaj ili onaj način.

Sljedbenici tih sekti često su hedonistički orijentirani, egocentrični i egoistični, ali teško ih je prepoznati po nekom drugom obilježju, jer diskrecija i šutnja su vrlo važni elementi njihovog vjerovanja. Djeluju iz potaje, vrlo rijetko pričaju o onome čime se bave čak i najboljim prijateljima, i svoju filozofiju počinju otkrivati samo potencijalnim žrtvama. Ne karakterizira ih nikakvo posebno odijevanje niti znakovi, osim možda pokojeg sitnog detalja.

Često fanatično vjeruju u svoje ideje, i vrlo su osjetljivi na njih ukoliko se njihovo učenje dovede u pitanje. Najčešće je riječ o ljudima koji i sami u sebi nose duboku patologiju ili neki oblik traume, ili pak o ljudima koji imaju psihopatska obilježja ličnosti, i koji su u ovakvom svjetonazoru pronašli opravdanje za svoje amoralne porive nanošenja boli i patnje drugima.

Postoji i određeni broj čistih hedonista i/ili seksualnih pervertita kojima su ovakve sekte prilika za upražnjavanje određenih aktivnosti koje se u normalnim okolnostima smatraju zabranjenima.

Pitanje moći i dominacije vrlo im je važno, budući da se na tome temelji cijela njihova filozofija. U sebi grade sustav vrijednosti koji im opravdava uspostavu dominacije nad drugima. To je, naravno, povezano s gore spomenutim egocentrizmom, na koji se nadovezuje i određena doza megalomanije.
Takve osobe kao svoje žrtve prije svega biraju mlade ljude, budući da je većina odraslih ipak premalo podložna njihovim sugestijama da bi ovi ozbiljno mogli zagospodariti njihovim životima.

Kao što je već spomenuto u gornjem tekstu, žrtve crnih sekti često završavaju kao psihički bolesnici, ovisnici, ili pak pokušavaju i/ili uspijevaju u izvršenju suicida. To je još jedno obilježje koje ovakve sekte razlikuje od drugih sekti. Većina drugih sekti i sljedbi ima za cilj proširiti broj članova i zadržati ih, kako bi ih mogle financijski iskorištavati, no najčešće ne ostavljaju duboke posljedice po psihičko zdravlje i život sljedbenika. Osim toga, sljedbenici većine sekti mogu napustiti svoju sektu bez većih problema i komplikacija, dok im se u slučaju crnih sekti najčešće prijeti životom, ili životima njihovih najbližih; pored toga, sljedbenici tih sekti uvjereni su da ih njihovi vođe mogu pratiti i telepatskim putem, da ih na taj način kontroliraju, pa čak i da im mogu usaditi svoje vlastite misli. To je jedan od načina na koje dolazi do sloma ličnosti i psihičkih poremećaja.

Dakle, važno je zapamtiti sljedeće: sotonističke sekte i njihov utjecaj nije lako prepoznati. Svoje dijete morate poznavati vrlo dobro da biste mogli otkriti je li došlo u kontakt s nekim od ovih vrlo opasnih učenja. Ukoliko primijetite da se vaša kćer ili sin drže tajanstveno, ili čak uplašeno, a ne znate u kakvom se društvu kreću, ukoliko primjećujete da su se počeli samoozljeđivati i dobivati raznorazne morbidne i mračne ideje koje prelaze klasičnu adolescentsku krizu identiteta i zalaze u područje dubljih problema, možda je vrijeme da s njim/njom ozbiljno porazgovarate o tome i potražite pomoć.

Nebojša Buđanovac

www.andjeli-cuvari.com