Naime, nova istraživanja na bebama i djeci, predstavljena u časopisu New Scientist, pokazala su da je mozak uređen tako da sebe doživljava odvojeno od tijela. Stručnjaci smatraju da nam ova distanca omogućuje da vjerujemo u nadnaravno i zamišljamo imaginarne prijatelje.
Neka druga, ranija istraživanja otkrila su pak da ljudski umovi imaju pretjerano razvijen osjećaj za uzrok i posljedicu koji nas navodi da posvuda vidimo svrhu i dizajn, čak i kada ih nema.
Tako djeca već sa sedam godina vjeruju da su kamenje, rijeke i ptice stvoreni s određenom svrhom.
Ove dvije sklonosti zajedno čine nas savršeno programiranim za vjerovanje u Boga, zaključuju znanstvenici.
Profesor Paul Bloom, psihijatar na sveučilištu Yale u SAD-u kaže kako postoje „mnogi dokazi da su nam temelji vjerovanja usađeni“. "Svi ljudi imaju takve moždane krugove i oni nikada ne nestaju“, objasnio je.
"Naravno, sve je u umu; dakle Boga nema!", komentirat će ateisti.
"Naravno, čovjek je i stvoren da vjeruje; to potvrđuje da Boga ima!", odgovorit će vjernici. (njd)
bglavac
edin.kecanovic
