Nitko ne zna točno kako se i od kuda pojavila ideja za religijom i organiziranjem iste, općeprihvaćena je paradigma da su religije nastale iz animističkih vjerovanja, u pretke, prirodu i duhove. Znanost tvrdi da su njihovi prvi posrednici s višim svijetom bili šamani, te da su se eonima šamani ili vračevi polako preobrazili u svećenike i svećenice, fratre, časne, monahe, monahinje, derviše, hodže, brahmane, i slično.

Prvo i logično pitanje bi bilo kako je uopće pradavni čovjek shvatio da mu je potreban vanjski oblik obožavanja koji nije povezan s prirodom ili nečim višim u sebi? Zbog čega je to više u umovima naših pradavnih predaka trebalo postati odvojeno od nas samih čija se pravilna interpretacija mogla jedino shvatiti i uživati kroz posrednika, bez obzira je li to vrač ili svećenik?

Drugo pitanje koje se nama sasvim logično nameće je možemo li mi vjerovati znanosti u ovom slučaju sociologiji i povijesti o tome kako je nastala religija kada sociologija samo pretpostavlja kako je ista nastala ili se služi zapisima iz povijesti o kojoj se daje raspravljati koliko je točna. Najviše se prevarama u povijesti bavio Anatoly Fomenko o komu smo više pisali ovdje, njegov suradnik logičar i sociolog s Državnog Sveučilišta u Moskvi Alexander Zinoviev je napisao predgovor za knjigu Anatoly Fomenko-a „Povijest: Znanost ili Fikcija“: …Ono što su A. T. Fomenko i njegove kolege naučile tijekom godina za vrijeme njihovog istraživanja je bila činjenica da je cijela povijest ljudske vrste sve do XVII stoljeća falsifikat globalnih proporcija – falsifikacija je namjerna i univerzalna… (Kraj citata.)

 

Dakle povijest nam baš i neće pomoći da otkrijemo kako je nastala religija.

No kakvi bi ljudi uopće željeli postati posrednici do božanskog ili višeg, to vas sigurno interesira? Možete primijetiti da većina ljudstva nema potrebu niti želju da vodi u bilo čemu nekoga drugoga, također većina ljudi nema želju, govoriti drugima u što da vjeruju i kako da tu svoju vjeru iskažu, kakav je mentalni sklop ljudi koji žele biti posrednici do boga ili bogova. Mi bi rekli da su to autoritarni tipovi, neki su egzibicionisti, neki narcisoidni ali zbog svoje autoritarnosti zasigurno imaju crtu psihopatije, i tu dolazimo do malog broja ljudi koji žele većini ljudstva natuknuti svoje stavove svoju volju i svoje postulate bez obzira da li se mi s time slažemo ili ne. Odlika ovakvih ljudi je da su isključivi prema svemu što se ne slaže s njihovim mišljenjem i/ili njihovim bogom i bogovima, podsjeća li vas ovo na današnje svećenike i političare?

Po Robertu Hare-u vodećem znanstveniku na području psihopatije, psihopati su osobe kojih ima oko 1% – za čiju procjenu možemo s pravom ustvrditi da je vrlo konzervativna jer je iste jako teško otkriti testovima i psihološkim obrascima (te postoje mnoge varijacije narcisoidnih osoba koje su također jedna vrsta psihopatije jer i takve osobe imaju mnoga svojstva tipičnog psihopate) tako da je taj broj u stvarnosti zasigurno veći.

Vjerojatno vas interesira što su odlike psihopate?

Možemo sa sigurnošću pratiti Hare-ov opis ovih ljudi kao: sebičnih, egomanijakalnih, egocentričnih, šarmantnih, amoralnih, neosjetljivih, lažljivih, isključivih, gramzivih, predatorski nastrojenih osoba koje su u potpunosti operirane od empatije, osjećaja volje za surađivanjem (osim ako im to ne donosi neku vrstu koristi) i povezanosti s drugim ljudima.

Takve osobe ne razumiju našu bol ili žal i njima su osjećaji u potpunosti strani, jedino što ih interesira su njihovi vlastiti sebični često prizemni i tjelesni porivi koje žele što prije i što brže utažiti. Njihova glad za moći, uspjehom, obožavanjem i penjanjem u socijalnoj ljestvici je neutaživa i čak i kada su na vrhu piramide žele viši dio kolača često pokrećući ratove i sukobe bez obzira da li su oni na religijskoj ili političkoj osnovi. Uspješne psihopate se često slavi kao velike vođe, basnoslovno bogate poslovne ljude ili kao vođe kultova i religija koji se slave kao blaženi, svetci ili gurui.

Zašto psihopate toliko privlači religija i politika to jest upravljanje, je sasvim vidljivo iz njihovih osobnosti, piramide moći i utjecaja su alat s kojima oni mogu djelomično zatomiti svoju predatorsku glad.

Robert Hare je u knjizi pod nazivom: , Without Conscience, napisao:

„Psihopati su društveni predatori, koji šarmiraju, manipuliraju i bezobzirno upravljaju svojim putem kroz život, ostavljajući široki trag slomljenih srca, slomljenih očekivanja i praznih novčanika. Potpun nedostatak savjesti i osjećaja prema drugima, oni sebično uzimaju što žele i rade što žele, kršeći socijalne norme i očekivanja bez najmanjeg osjećaja krivnje ili žaljenja. Njihove zbunjene žrtve se pitaju: Tko su ti ljudi?“ „Što ih čini takvima kakvi jesu?“ „Kako se možemo zaštititi?“…

„Psihopati su u biti zadovoljni sami sobom i s njihovim unutarnjim životom, koji je u potpunosti skriven vanjskom promatraču. Oni ne vide da je išta loše u njima, osjećaju malo ili nimalo osobnog stresa, i smatraju da se racionalno ponašaju, i to im godi i zbog toga su zadovoljni: nikada ne gledaju u prošlost sa sažaljenjem ili u budućnost sa zabrinutošću. Oni sebe smatraju kao superiorna bića u neprijateljskom svijetu gdje svatko svakoga napada, gdje se svi natječu među sobom za moć i resurse. Psihopati smatraju  da je sasvim legitimno manipulirati i varati druge da bi ostvarili svoja „prava“ i njihova socijalna interakcija je plan da se manevrira kroz probleme koji im zadaju drugi.“ Kraj citata.

Ako obratimo pažnju na njihovu osobnost onda se ne morate pitati kome je i kako palo ma pamet da stvori organiziranu vjeru i kultove, takva ideja zasigurno nije pala na pamet nekom običnom čovjeku koji voli bližnjeg svoga i prirodu oko sebe.

Odlika psihopata je da se ponašaju kao virusi, njihova predatorska osobnost ne preže ni pred uništavanjem ljudi koje vode niti uništavanjem prirode i resursa oko sebe, isto kao što se virusi ponašaju tako što se kote brzinom većom nego li se bolesno tijelo može obraniti od njih tako se i psihopate u piramidama politike i religije množe i konfiguriraju na mjestima gdje s velikom lakoćom upropaštavaju zdravlje planete i svojih podanika bez obzira što njihova djela vuku ovu planetu u sigurnu propast.

Da li je takvim „ljudima“ problem stvarati propagandu i lagati o bilo čemu samo da bi imali svoje lojalne poslušnike? Mi vama prepuštamo da se zamislite nad tim pitanjem.

Pa kako je psihopata uspio stvoriti svoje stado ovaca?

Svaka socijalna grupa kreira svoja vlastita ograničenja na koje prisiljava svoje članove. To znači da postoje mnoge razlike koje se mogu primijetiti među različitim društvenim grupama, ali razlike unutar same grupe se ne toleriraju jako dobro.