KOZMOGENEZA I ANTROPOGENEZA

ODNOS ČOVJEKA PREMA BOGU

U prijašnjim člancima smo promatrali odnos čovjeka prema trima od pet svjetova, u kojima se odvija njegov razvoj. Te smo svjetove djelomično opisali i upoznali se s raznim nosačima kroz koje čovjek s njima dolazi u vezu. Promatrali smo njegov odnos prema drugim prirodnim kraljevstvima - rudnom, biljnom i životinjskom, upoznali smo razlike među nosačima i raznolikost stanja svijesti kod čovjeka i triju prirodnih kraljevstava. Pratili smo životni krug čovjekov u trima svjetovima i ispitali djelovanje zakona-blizanaca, reinkarnacije i uzroka i posljedica, u njihovom djelovanju na razvoj čovjeka.

Da bismo saznali daljnje pojedinosti o čovjekovom napretku moramo upoznati njegov odnos prema uzvišenom graditelju Univerzuma, prema Bogu i raznim hijerarhijama nebeskih bića na mnogim stepenicama Jakobovih ljestava, koje se pružaju od čovjeka do Boga i onoga svijeta.

Treba se podsjetiti da svjetovi i kozmičke sfere ne leže u prostoru jedna iznad druge nego da su sedam kozmičkih sfera zajedno i da prožimaju svih sedam svjetova. Oni su stanja duhovne tvari koja se međusobno prožimaju tako da Bog i spomenuta velika bića u prostoru nisu daleko jedno od drugoga. Oni prožimaju svaki dio svojih vlastitih i onih kraljevstava koja su gušća od njihovih. Oni su u našem svijetu uvijek prisutni i stvarno su "bliži nego ruke i noge". Doslovno je istina kad kažemo "u Njemu živimo, krećemo se i postojimo" jer nitko ne bi mogao stajati izvan tih velikih inteligencija koje uzdržavaju naš svijet sa svojim životom.

Pokazali smo da se eterska oblast pruža iznad atmosfere našeg gustog svijeta, da se svijet požude u prostoru strši iznad eterske oblasti i da se svijet misli u međuplanetarnom prostoru izdiže dalje van nego ikoji drugi. Svjetovi fine materije zauzimaju veći prostor nego fizički svijet koji se je kristalizirao i koji se je zgusnuo i zato treba manje prostora.

Po istom principu su postavljene kozmičke sfere. Najgušća od svih je sedma (ako brojimo odozgo prema dolje). Ona zauzima manji prostor nego ijedna druga kozmička sfera, ali ipak ne smijemo zaboraviti da je ona neizmjerno velika, daleko iznad svake ljudske predodžbe. Obuhvaća milijune Sunčevih sustava sličnih našemu, koji služe kao polje razvoja bezbrojnim kraljevstvima bića otprilike našega stanja.

O šest kozmičkih sfera koje leže iznad naše mi ne znamo ništa, osim kako nam je rečeno, da one služe velikim hijerarhijama neopisivog veličanstva kao polje njihovog djelovanja.

Kada napredujemo iz našeg fizičkog svijeta prema nutarnjim i finijim svjetovima i uspinjemo se kroz kozmičke sfere onda nalazimo Boga, graditelja našeg Sunčevog sustava, izvor i cilj našeg postojanja, u najvišem odjeljenju sedme kozmičke sfere. Tamo je njegov svijet. Njegovo kraljevstvo obuhvaća razvojni sustav našeg Sunčevog sustava koji se provodi na planetima: Uran, Saturn, Jupiter, Mars, Zemlja, Venera, Merkur i njihovim satelitima.

U najvišem svijetu sedme kozmičke sfere stanuje Bog našeg Sunčevog sustava i Bogovi svih drugih Sunčevih sustava našega Univerzuma. Ova velika bića su također trostruka u svojim očitovanjima kao i najuzvišenije biće. Njihova tri aspekta su Volja, Mudrost i Djelatnost.

Svaki od tih sedam planetarnih duhova koji izlaze iz Boga, kojima je povjeren nadzor života nad pojedinim od sedam planeta, također je trostruk i dijeli se u sebi samom na stvaralačke hijerarhije koje prolaze evolucije od sedam stupnjeva. Razvoj kojim prolazi jedan planetarni duh razlikuje se od metode razvoja svakog drugog.

Još treba navesti da bića koja su se u ranijim stadijima najdalje razvila, koja su već u prošlim evolucijama postigla visoki stupanj, preuzimaju rad i djelatnost prvih planetarnih duhova. Onda se oni raniji planetarni duhovi povlače iz aktivnog sudjelovanja i samo savjetuju nove regente.