Dakle, osnovna je ideja u tome da su stari narodi cijelu godinu simbolički poistovjećivali sa životnim ciklusom zamišljenoga Boga Sunca koji se rađa na zimski suncostaj (21. prosinca), pa kako godina prolazi tako i on raste od djeteta do mladića, zrelog muškarca, kralja na vrhuncu moći, pa do starog mudraca i konačne smrti na jesensku ravnodnevicu (22. rujna). Potom se još jednom javlja usred jeseni (1. studenoga) kao duh iz onoga svijeta te navješćuje svoje ponovno rođenje na zimski suncostaj. Tako se može objasniti nevjerojatno mnogo narodnih običaja. Oni imaju potpuni smisao unutar tog zanimljivog mitologema proisteklog iz drevne indoeuropske mitologije, kojim je metaforički ispričana srž paganske filozofije.
Kolo godine zadobilo je svoju konačnu formu i interpretaciju u neopaganizmu, nakon što ga je popularizirala neopaganska skupina Wicca.
Ovih devet kratkih dokumentaraca napravio sam kako bi mogli dočarati tu priču. Ako se svi filmovi pogledaju kronološki kako su navedeni, svakim novim poglavljem razotkrit će se po jedan dio mozaika. Na koncu se dobiva možda i najraniji sačuvani mitologem u povijesti indoeuropskih naroda.
To je nešto o čemu će struka tek reći svoje mišljenje, no nastavak ovog rada odvest će nas u povezivanje i s običajima drugih civilizacija, poput indijske, afričkih, azijskih i drugih... o tome drugom prilikom.
Uskoro će biti gotov i filmić o Mjesečevu ciklusu koji se pak bavi drugom vrstom paganskih svetkovina (ezbati). Dotad pogledajte ove uratke. Uvodni video te po jedan o svakom sabatu (solarnom paganskom blagdanu). U svakom filmu, svaki je sabat ispričan po cjelinama koje su navedene i u knjizi. Svaki pokazuje kako su se običaji vezani za taj paganski blagdan prenijeli u kršćanstvo.
Kolo godine
Yule
Imbolc
Ostara
Lammas
Mabon
Samhain