Pošto sam u Kašmiru proveo nekoliko sretnih tjedana, morao sam se vratiti u Bengal jer je počinjao jesenski semestar na seramporeškom koledžu. Sri Yuktesvar ostao je u Srinagaru s Kanaijem i Auddyem. Prije nego što sam otputovao učitelj mi je dao naslutiti da će se u Kašmiru njegovo tijelo razboljeti.

"Gospodine, izgledate zdrav kao dren", prosvjedovao sam.
"Postoji mogućnost da čak i napustim ovu zemlju."
"Guruđi!" Pao sam mu pred noge preklinjajući ga.
"Molim vas obećajte mi da nećete sad napustiti tijelo. Potpuno sam nespreman da bez vas dalje živim."
Sri Yuktesvar je šutio, ali mi se nasmiješio tako suosjećajno da sam se umirio. Ostavio sam ga teška srca.
"Učitelj teško bolestan." Stigao je Auddyev telegram pošto sam se vratio u Serampore.
"Gospodine", telegrafirao sam zdvojno svome guruu, "tražio sam Vaše obećanje da me nećete ostaviti. Molim Vas zadržite svoje tijelo. Inače ću i ja umrijeti."
"Neka bude kako želiš", glasio je njegov odgovor iz Kašmira.
Nekoliko dana kasnije stiglo je Auddyevo pismo u kojem me obavještava da se učitelj oporavio. Kad se za dva tjedna vratio u Serampore, tužno sam ustanovio da se tijelo moga gurua smanjilo na polovicu njegove uobičajene težine.
Na sreću po svoje učenike Sri Yuktesvar je u vatri svoje teške groznice u Kašmiru sagorio mnogo njihovih grijeha. Metafizička metoda za prijenos bolesti poznata je vrlo uznapredovalim yogijima. Snažan čovjek može pomoći slabijem nositi težak teret. Spiritualni nadčovjek može tjelesne i duševne terete svojih učenika svesti na najmanju mjeru tako što će poreuzeti dio njihove karme - posljedice njihovih prošlih djela. Kao što bogat čovjek izgubi nešto novca kad otplati veliki dug svog rasipnog sina i tako ga spasi od posljedica njegove vlastite ludosti, tako i učitelj dobrovoljno žrtvuje dio svog tjelesnog bogatstva da bi olakšao jade svojih učenika.(1)

Tajnom metodom yogi sjedinjuje svoj duh i svoje astralno tijelo s duhom i astralnim tijelom čovjeka koji pati. Bolest se tada djelomično ili u cjelini prenosi na tijelo sveca. Majstor koji je spoznao Boga u tijelu u kojem je sad na zemlji, za to tijelo više ne mari. Premda mu može dopustiti da zabilježi svaku bolest kako bi olakšao patnje drugih ljudi, to nikad ne djeluje na njegov duh koji se ne može onečistiti. Majstor se smatra sretnim što može tako pomagati. Postići krajnje spasenje u Gospodu, zapravo znači otkriti da je ljudsko tijelo potpuno ispunilo svoju svrhu. Tada se majstor njime koristi onako kako nalazi za shodno.

Guruov posao na ovom svijetu jest da ublažuje patnje čovječanstva spiritualnim sredstvima, intelektualnim savjetima, snagom volje ili prenošenjem bolesti na svoje tijelo. Budući da može pobjeći u nadsvijest kad god to zaželi, učitelj može zaboraviti tjelesnu patnju. Ponekad izabire da tjelesnu bol stoički podnese kao primjer svojim učenicima. Preuzimajući bolesti drugih, yogi može umjesto njih zadovoljiti karmički zakon uzroka i posljedice. Taj zakon funkcionira mehaničkom i matematičkom točnošću, pa ljudi koji posjeduju božansku mudrost, mogu na znanstveni način upravljati njegovim mehanizmom.

Spiritualni zakon ne zahtijeva da se učitelj razboli kad god izliječi nekog drugog. Svetac obično iscjeljuje raznim metodama trenutnog iscjeljenja, koje ne škode duhovnom iscjelitelju. U rijetkim prilikama, međutim, učitelj koji želi znatno ubrzati razvoj svojih učenika, može dobrovoljno preuzeti veći dio njihove loše karme (na svoje tijelo).
Isus je sam sebe označio kao otkupitelja za grijehe mnogih. Svojim božanskim moćima(2) mogao je lako odvratiti smrt na križu, da nije želio surađivati sa suptilnim kozmičkim zakonom uzroka i posljedice. Tako je na sebe preuzeo posljedice karme drugih, osobito svojih učenika. Na taj način znatno ih je pročistio i osposobio da prime i sveprisutnu Svijest koja se kasnije spustila na njih.
Jedino učitelj koji je spoznao samoga sebe, može svoju životnu silu prenijeti na druge ili bolesti drugih preusmjeriti na vlastito tijelo. Običan čovjek ne može koristiti tu jogijsku metodu iscjeljivanja. A to nije ni poželjno, jer bolestan tjelesni instrument ometa meditaciju o Bogu. Hinduski sveti spisi naučavaju da je svaki čovjek obavezan održavati tijelo u dobrom stanju. U protivnom duh mu se neće moći predano koncentrirati.

Izuzetno snažan duh može, međutim, transcendirati sve tjelesne teškoće i postići bogospoznaju. Mnogobrojni sveci nisu se obazirali na bolest i uspjeli su u svojoj potrazi za Bogom. Sv. Franjo Asiški npr. i sam teško bolestan liječio je druge, pa čak i uskrisivao mrtve.

Mnogi smatraju da svaki spiritualni učitelj jest ili bi trebao biti zdrav i snažan kao Herkules. Ta pretpostavka je bez temelja. Boležljivo tijelo ne ukazuje na to da guru nije u dodiru s božanskim silama kao što ni doživotno zdravlje ne ukazuje na unutarnje prosvjetljenje. Drugim riječima stanje tijela ne može biti mjerilo za učitelja. Njegove se kvalitete moraju tražiti u njegovoj vlastitoj domeni, a ta je spiritualna.

Brojni smeteni tragaoci na Zapadu pogrešno misle kako riječiti govornik ili pisac na području metafizike mora biti i učitelj. Ršiji su, međutim, istakli da je pravo mjerilo da li je netko učitelj ili nije, jedan jedini nepromjenjiv zahtjev, a taj je da čovjek kad god zaželi može preći u stanje u kojem ne diše, to jest neprekidno biti u nirvikalpa samadhiju(3). Samo time ljudsko biće može dokazati da je "ovladalo" mayom ili dualnom kozmičkom obmanom. Jedino takav čovjek može kliknuti iz dubina spoznaje: "Ekam sat" - "postoji samo jedan."

Samo veliki gurui mogu preuzeti karmu svojih učenika. Sri Yuktesvar ne bi se razbolio u Srinagaru da nije dobio dozvolu Duha u sebi, da na takav neobičan način pomogne svojim učenicima. Malo je bilo svetaca koji su tako tankoćutno mogli osjetiti Božje zapovijedi kao moj s Bogom usklađen učitelj.

Kad sam se usudio izraziti svoje suosjećanje zbog njegovog mršavog lika, moj guru veselo je odgovorio: "Ima to i dobrih strana. Sad mogu opet obući neke male potkošulje koje nisam nosio godinama."
Slušajući učiteljev dobrodušan smijeh, sjetio sam se riječi sv. Franje Saleškog: "Svetac koji je tužan, tužan je svetac!"

(1) Mnogi poznati kršćani sveci, među njima i Tereza Neumann, poznavali su mogućnost metafizičkog prenošenja bolesti.
(2) Prije nego što su ga odveli da ga pribiju na križ Krist je rekao: "Ili misliš da ne mogu zamoliti Oca svoga da mi u ovaj čas pošalje više od dvanaest legija anđela? Ali kako bi se onda ispunila Pisma prema kojima tako mora biti?" - Matej 26, 53-54. I opet: "Zato mu Pilat reče: , ... Ne znaš li da imam vlast osloboditi te i da imam vlast razapeti te?', Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti', odgovori mu Isus, kad ti ne bi bilo dano odozgo'" - Ivan 19, 10-11.

(3) Upornom meditacijom dostiže više stanje nirvikalpa samadhija u kojem se slobodno kreće svijetom i izvršava svoje dužnosti ne gubeći ni trena zajedništvo s Bogom. Kalpa znači vrijeme, eon. Savikalpa znači podložan vremenu ili promjeni - zadržana je veza sa prakrti ili materijom. Nirvikalpa znači bezvremen, nepromjenjljiv, "bez sjemena".

Citat iz knjige: "Autobiografija jednog yogija",
Paramahansa Yoganande

 

www.reiki-hara.hr