Osnovne predispozicije sticanja znanja su:

- Traženje pomoći od Allaha dž.š. i traženje od Allaha (dovom) korisno znanje

Allah dž.š. je naredio posljednjem Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem da od Njega traži povećanje znanja: ''I reci, Gospodaru moj povećaj mi znanje'' (Prijevod značenja sure Ta Ha, 114.).

Također, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je imao običaj učiti dovu: ''Gospodaru moj, daj da se okoristim onim što si me podučio, poduči me onome što će mi koristiti i povećaj mi znanje'' (Tirmizi).

- Bogobojaznost (takvaluk) i čuvanje od grijeha

Uzvišeni Allah kaže: ''Bojte se Allaha, Allah će vas podučiti, On sve zna'' (Prijevod značenja sure El-Bekare, 282.).

U drugom ajetu Uzvišeni kaže: ''O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam dati sposobnost da istinu od neistine razlikujete'' (Prijevod značenja sure El-Enfal, 29.) tj. dat će vam znanje preko kojeg ćete moći razlikovati istinu od neistine.

Stoga Ibn Mesud kaže: ''Ja smatram da čovjek zaboravi nešto što je znao zbog grijeha koje čini.'' (Ibn Abdul-Berr).

Dakle, znanje je svjetlost, a bogobojaznost zajedno sa znanjem je svjetlo nad svjetlošću koje osvjetljava srce daije i ukazuje mu na mjesta istine, pojašnjava mu ispravna sredstva i načine koji su prikladni i koji odgovaraju uslovima, situacijima i pojedinim osobama. Jedan od ehlus-selefa veli: ''Čuli smo da je mudrost strah od Allaha i spoznaja Allaha.''

Jedan od tabi'ina, Ebul-Alije kaže: ''Strah od Allaha je vrhunac svake mudrosti.''

- Oslobađanje od stida i oholosti prilikom traženja znanja

Od Aiše r.a.se prenosi da je rekla: ''Divne li su žene ensarija, stid ih nije sprječavao da uče o vjeri.'' (Buhari)

Mudžahid, učenik Ibn Abassa r.a. je rekao: ''Znanje ne može naučiti onaj koji se stidi, niti onaj koji je ohol.''

- Ulaganje truda u traženju znanja i upornost u stalnom ponavljanju naučenog, te njegovo čišćenje (zekat), a zekat na znanje je njegovo širenje i podučavanje onoga ko ne zna.

 

2. Postupanje po znanju uz iskrenost

Ovo je jedan od najvažnijih puteva preko kojih se stiče mudrost, odmah nakon Allahove pomoći, blagodati i dobrote. Šejhul-islam Ibn Tejmijje je rekao: ''Više ehlus-selefa je reklo: 'Mudrost je spoznaja vjere i rad po tome'.''

Znanje bez rada po tom znanju će na Sudnjem danu biti dokaz protiv onoga koji ga posjeduje. Stoga, Allah dž.š. je iz milosti prema vjernicima, opomenuo ih da ne govore ono što sami ne rade. Ibn Mesud kaže: ''Kod koga se djela razlikuju od riječi on sam sebe kori i prigovara sebi.'' (Ibn Abdul-Berr). A Sufijan Ibn Ujejne kaže: ''Najveća neznalica je onaj koji ostavi rad po onome što zna, a najučeniji čovjek je onaj koji radi po onome što zna.'' (Ed-Darimi)

U djelu 'Zuhd' od imama Ahmeda stoji: ''Primjer onoga koji uči, te mu se znanje povećava, a ne radi po njemu je kao primjer čovjeka koji nacijepa drva, a zatim zaveže jedan naramak i krene noseći ga, pa ne uspije u tome, a onda pridoda još jedan naramak.''

Daija koji ne radi po onome to zna, Allah mu neće dati bereket u njegovoj da'vi, pa će ljudi od njega bježati i njegovi savjeti će skliznuti sa srca kao što kap sklizne s lista. To je zato što, uglavnom, kada govor iziđe iz srca, on uče u drugo srce, a kada iziđe s jezika, ne odlazi dalje od ušiju koje ga slušaju.

 

3. Blagost (Hilm)

Ona se ogleda u suzdržavanju kod ljutnje i smirenju kada se pobude emocije ili kada se čovjek uzbudi.

Blagost je srednje stanje između 2 poroka: ljutnje i ravnodušnosti. Ako se osoba prepusti svojoj srdžbi bez uviđanja posljedica, ona je upala u jedan nedostatak (porok), a ako ostane ravnodušna te izgubi svoje pravo i bude zadovoljna nepravdom, upala je u drugi nedostatak. Ali, ako se okiti blagošću uz snagu koju ima, te blago postupa prema onome ko to zaslužuje, to je velika vrijednost i to je ono što se traži.

Početak blagodati se ogleda u savladavanju srdžbe za koju je neophodno mnogo borbe i truda. Kada čovjek uspije u savladavanju srdžbe svaki put bez poteškoća, on postaje okićen svojstvom blagosti, a to je svojstvo koje voli Allah i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem.

Poslanik sallallahu alejhi ve selllem je rekao Munziru ibn 'Aizu r.a.: ''Zaista ti imaš dva svojstva koja Allah Uzvišeni voli, a to su blagost i smirenost...'' (Muslim)

Od stvari koje potvrđuju da je blagost jedna od najvećih temelja mudrosti je i to da je ona jedno od Allahovih lijepih imena i da je jedna od najuočljivijih osobina vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem.

Svaki od njih je od strane svoga naroda nailazio na ono što izaziva srdžbu i podstiče na odmazdu, ali su se blago odnosili prema njima i bili milostivi. Najbolji u tome je bio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kojeg je odgojio njegov Uzvišeni Gospodar i podučio ga ovom uzvišenom moralu.

To vidimo iz mnogo ajeta, kao što su riječi Milostivog: ''Ti sa svakim postupaj lijepo, traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište kod Allaha, On uistinu sve čuje i sve zna.'' (Prijevod značenja sure El-E'araf, 199-200)

Ili riječi Allaha dž.š.: ''Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine, zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima.? (Prijevod značenja sure Alu Imran, 159)

Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je u svojoj blagosti dostigao najviši stepen.

Kako bi daija bio blag neophodno je da ima čvrstu odluku i da se stalno bori sa sobom. Stoga je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ''Nije jak onaj koji se dobro hrva, nego je jak onaj koji sebe savlada u srdžbi.'' (Mutefekun alejhi)

 

Covjek mora težiti oslobođenju od srdžbe, a to se postiže na dva načina:

- Zaštita, a ona je bolja od liječenja i postiže se čuvanjem od onoga što prouzrokuje srdžbu. Ti uzroci su: oholost, samoljublje, uobraženost, pretjerana zabava i šala, malo spominjanje Allaha, nervoza, prouzrokovanje problema itd.

- Lijek (kada dođe do ljutnje), a ogleda se u: traženju zaštite od Allaha (učenje e'uze), abdestu, promjeni stanja-kao što je sjedenje ako si stajao ili ležanje ako si sjedio, prisjećanje na nagradu koja je obećana i vrijednosti suzdržavanja u ljutnji, kao što je npr. ajet: ''...oni koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju, a Allah voli one koji dobra djela čine.'' (Prijevod značenja sure Alu Imran, 134) ili hadis: ''Ko se suzdrži u ljutnji a u mogućnosti je da uzvrati, Allah će ga pozvati ispred svih stvorenja na Sudnjem danu i dati mu da izabere koju god od hurija bude htio.'' (Ebu Davud i Tirmizi)

Od stvari kojima je neophodno da daija teži kako bi bio blag i mudar su: milost; prijezir i izbjegavanje ružnog govora, griješenja i grubosti u govoru; dobročinstvo prema onome koji se prema tebi ogriješio; opraštanje onome koji ti je nepravdu učinio; uspostavljanje veza s onim koji ih prekida; iskorjenjivanje pogrešnog ubjeđenja da je blagost nemoć, opraštanje slabost, a ostavljanje i odlazak od neznalice strah.

Većina ovih stvari je skoro nestala iz naše svakodnevnice i zbog toga da'va trpi posljedice. Mnoge greške i problemi na koje nailaze braća i sestre su rezultat nepostojanja ovih plemenitih svojstava.

Pripremila: sestra Fadila

www.annisa.net