PROČITANO

701

PUTA

OD 14.01.2018.

JUBILEJ REPRESALIJA - nastavak

Ovaj dossier represivnih mjera Ivana Pavla II. načinila je talijanska Agencija za tisak – Adista koja se punih četrdeset godina bavi proučavanjem religiozne stvarnosti katoličkog svijeta. Mislit će netko, ali pogrešno, da je ovdje izloženi sadržaj prikazan selektivno a samim time i zlonamjerno. Ništa se bolje, pretpostavljam, neće govoriti ni o ovom hrvatskom izdanju Adistinog dossiera. Međutim, vrlo je vjerojatno da Adista ni u kom slučaju nije imala namjeru sastaviti spis za kriminologe, nego, ponajprije, za široku masu nekritičkog i neupućenog svijeta, motivirana načelom: kritizirati sve što je za kritiku. Na toj liniji pripremljen je i ovaj prijevod dokumenta na hrvatski jezik.

JUBILEJ REPRESALIJA - 25 godina pontifikata pape Wojtyle viđenih na drugačiji način

http://www.zamirzine.net/spip.php?article6053

1990.
　Kongregacija za katolički odgoj zabranjuje Teološkom fakultetu Sveučilišta u Freiburgu (Švicarska) izdati diplomu “honoris causa” mons. Remberu Weaklandu, biskupu iz Milwaukee (SAD), poznatom zbog svojih liberalnih mišljenja (Adista br. 83/90).

1991.
　Vatikan uklanja meksičkog biskupa iz Oaxaca, mons. Bartolomèa Carrasco Briseno, jer je povezan s teologijom oslobođenja (Adista br. 1/91).
　Nadgledanje Clar-a(Latinskoameričke kongregacije za redovnike). Clar se podvrgava (Adista br. 13/91, 20/91, 31/91).
　Brazil: pod osudom Biblija od poznatog izdavača Edizioni Paoline, čije su izdanje podržali teolozi oslobođenja (Adista br. 33/91).
　Nadgledanje “Vozes”, najstarijeg katoličkog izdavača u Brazilu, zbog Leonarda Boffa, urednika istoimenog časopisa (Adista br. 40/91). Boff je otpušten (Adista br. 62/91) te godinu dana kasnije napušta franjevački red (Adista br. 52 i 56/92).
　Kongregacija za katolički odgoj obvezuje kard. Aloisia Larscheidera, nadbiskupa iz Fortaleza da “otpusti” tri oženjena svećenika sa Teološkog i pastoralnog instituta u jednom brazilskom gradu (Adista br. 50 i 52/91).
　Vatikan zabranjuje naučavanje teologu i psihoanalitičaru Eugenu Drewermannu koji, u svojim knjigama razotkriva mehanizme moći crkvenih organa te kritizira zakon obaveznog celibata (Adista br. 33 i 36/90, 70/91). Ubrzo nakon toga Drewermannu zabranjuju propovijedanje (Adista br. 5/92). Teolog, u ožujku, napušta svećeništvo (Adista br. 24/92).

1992.
　Kard. Ratzinger u siječnju stavlja pod optužbu kanadskog teologa moralistu Andréa Guindona čije tvrdnje – osobito glede pitanja spolnosti – sadrže teška razilaženja ne samo sa aktualnim naukom Učiteljstva, nego također i sa tradicionalnim naukom Crkve “ u pogledu spolnosti (Adista br. 9/92).
　Dominikanci isključuju teologa Mattewa Foxa, koji je već 1988. bio kažnjen od Vatikana, zbog toga što se nije složio sa spolnim naukom koji predlaže Rim (Adista br. 15/92).
　Vatikan proglašava da “nema mjesta” - čak niti diskusiji – glede prijedloga nadbiskupa Milwaukee, mons. Remberta Weaklanda, za ređenje oženjenih svećenika, u pastoralnim situacijama gdje se radi o “izvanrednim potrebama” (Adista br. 4/92).
　Pismom Communionis notio (28 svibnja) kard. Ratzinger daje restriktivnu interpretaciju Drugog vatikanskog sabora i biskupske kolegijalnosti koju Sabor naglašava (Adista br. 48/92).
　Vatikan negira nihil obstat　[11] dominikancu pateru Philippeu Denisu sa Teološkog fakulteta u Strasburgu: previše kritičan prema Opus Dei-u (Adista br. 83/92).

1993.
　Proširujući prostor papinske nepogrešivosti definirane 1870. na Prvom vatikanskom saboru, Wojtyla potvrđuje: “U područje istina koje učiteljstvo s razlogom može predložiti kao definitivne ulaze i oni principi koji, iako nisu sadržani u istinama vjere, s njima su na intiman način povezani” (Adista br. 25/93).
　22. travnja u vatikanskoj sali za štampu predstavljena je završna deklaracija jednog skupa Papinskog vijeća za obitelj održanog u ožujku. Tekst – potpisan između ostalih i od kard. Alfonsa Lópeza Trujilla, predsjednika Vijeća, i mons. Dionizija Tettamanzija – podržava tezu da kontracepcija “šteti supružničkoj intimnosti” te da se kršćanska zajednica mora suprostaviti legalizaciji razvoda (Adista br. 33/93).
　U zajedničkom pastoralnom pismu (10 srpanj) tri njemačka biskupa (od kojih je jedan mons. Karl Lehmann, biskup iz Magonza) podržavaju tezu da rastavljeni i ponovno oženjeni ukoliko su po svojoj savjesti uvjereni da je njihov prethodni brak nepovratno uništen mogu pristupiti sakramentu pričesti. Ali kard. Ratzinger obvezuje biskupe da povuku prijedlog (Adista br 76/94).
　22. listopada papa energično potvrđuje zakon svećeničkog celibata za latinsku Crkvu i, dodaje, nasuprot osporavanju i kritikama, “treba se odvažiti (njegujući celibat), nikada popustiti.”
　28. listopada, apostolski nuncij u Meksiku, mons. Gioralamo Prigione, obznanjuje da se mora udaljiti iz meksičke dijeceze San Cristóbal de las Casas mons. Samuel Ruiz (Adista br. 79/93). Mjere će ipak biti ’zamrznute’.

1994.
　KNV odbija engleski prijevod Katekizma katoličke Crkve jer ovaj previše usvaja “feministički” i “inkluzivan” jezik (Adista br. 29/94).
　Između travnja i svibnja odvija se “Poseban skup biskupske sinode za Afriku”. Sinod je dobio dozvolu od strane rimske Kurije na zahtjev afričkog episkopata, upućenog još 1977, da bi se organizirao afrički koncil. Sjednice se nisu odvijale u Africi, nego u Rimu, u Vatikanu, kako bi kontrola nad biskupima bila daleko efikasnija. Bilo je pokušaja da se rasprave usmjere prema pozicijama koje neće priječiti otvorenost prema temama kao što su inkulturacija, pravda i mir, međuvjerski dijalog (Adista dossier br. 20/94; Adista br. 25, 31, 33, 35, 37 i 38/94).
　Apostolskim pismom Ordinatio sacerdotalis (22. svibnja) papa, “snagom svoje službe potvrđuje braći” da “Crkva nema ni na kakav način sposobnost podijeliti ženama svećeničko zaređenje, te da ova odluka mora biti definitivno obdržavana od strane svih vjernika” (Adista br. 46/94).
　KNV, u pismu biskupima od 14. rujna podržava zabranu pričesti rastavljenim i ponovno oženjenim katolicima (Adista br. 76/94).
　KNV intervenira kako bi blokirala imenovanje katoličke teologinje (smatrane previše feminističkom) Terese Berger na katedru Liturgije Teološkog fakulteta Sveučilišta u Bacham-u, u Njemačkoj (Adista br. 61/94).

1995.
　Prefekt Kongregacije za Katolički odgoj, kard. Pio Laghi, uspio je, prema engleskom tjedniku “The Tablet”, postići da se izbriše jedna konferencija kojoj je u Rimu trebao predsjedati teolog oslobođenja Gustavo Gutiérrez u listopadu ’94 (Adista br. 1/95). Gutiérrez je godine 1990. publicirao svoju knjigu “Teologija oslobođenja” koje je tek djelomično ublažilo Ratzingerove sumnje glede teologovog pravovjerja.
　Vatikan doslovno prisiljava mons. Jacquesa Gaillota, biskupa iz Evreuxa (Francuska) da dadne ostavku, jer je svojom službom i djelovanjem prema marginaliziranima smetao političkom i crkvenom establishmentu (Adista br. 3, 5, 8, i 13/95).
　Pod pritiskom zamjenika vatikanskog Državnog tajnika mons. Giovannija Battiste Rea, i prefekta Kongregacije za Evangelizaciju naroda, kard. Jozefa Tomka, uklonjen je kombonijanski misionar p. Renato Kizito Sesana sa dužnosti urednika kenijskog časopisa “New Peple” (Adista br. 3/95).
　U enciklici Evangelium vitae (25. Ožujka) papa definira “tiranskim” one parlamente koji usvajaju zakone što podržavaju, u određenim slučajevima, dobrovoljni prekid trudnoće.
　Kard. Ratzinger nalaže Poglavaricama kongregacije “Sestara naše Gospe” (Sorelle di Nostra Signora) da pošalju u Europu na dvogodišnji studij “sigurne” teologije sestru brazilku Ivone Gebara – feminističku teologinju koja ne uživa simpatije KNV (Adista br. 47/95 i 53/95).
　Mons. Samuel Ruiz ostaje na svom mjestu, pomaže ga pomoćni biskup s pravom nasljedstva, mons. Raúl Vera Lopez (Adista br 57 i 59/95).

1996.
　U svom uvodniku L’Osservatore romano od 2. veljače potpisanom ***, KNV napada mišljenje 16 teologa moralista njemačkog govornog područja koji su u jednoj knjizi uputili prigovor enciklici Veritatis splendor „glede temeljnih pitanja moralnog nauka“ (6. kolovoza ’93.) utvrđujući kako je navedena enciklika bila autoritarni pokušaj postavljanja jednostrane teološke pozicije. Uvodnik rigidno upozorava na ulogu papinskog učiteljstva te na obvezu poslušnosti koja mu se duguje.

1997.
　Notifikacijom od 2 siječnja, kard. Ratzinger ekskomunicira teologa Tissa Balasuriya. Teolog će biti rehabilitiran, poslije ’mea culpa’, godine ’98. (Adista br. 7/98). Primjedbe glede knjige p. Tisse Balasuriya ’Mary end human liberation’, izrečene od strane KNV, bile su datirane 27. srpnja 1994. Kardinal smatra da teolog iz Šri Lanke “potkopava” bitne stvari kršćanske vjere“ (Adista br. 87/96 i 6/97).
　11. veljače 1997. Ruini od pape postiže dekret za nadzor Società di San Paolo, redovnika paulina: Ivan Pavao II imenuje mons. Antonia Buoncristiania, odanog kard. vikaru, delegatu pri Società S. Paolo sa dužnošću da „obavlja sve funkcije koje se tiču bilo vrhovnog bilo provincijalnog poglavara“. Specificirajući “za kompetentnost informacija“ kojim se njegov autoritet proteže na časopise “Famiglia cristiana”, “Jesus”, “Vita pastorale”, itd te na Edizioni San Paolo (Adista br 19 i 23/97). Slučaj je započeo u mjesecima koji su prethodili III. skupštini talijanske Crkve (Palermo, studeni 1995), kad je Ruini pokušao približiti neke redovnike pauline, među kojima je prvi bio don Stefano Andreatta, urednik „Jesus“-a, predloživši im plan reorganizacije talijanske katoličke štampe pod egidom Cei-a, uključujući također proširene i ugledne paulinske časopise. Ruini je isticao da se tu radi o papinoj želji. Andreatta, za razliku od svoje subraće, bio je prvi koji se pokorio zbog čega su ga subraća smijenila sa mjesta urednika časopisa “Jesus” kao i sa uredništva ostalih paulinskih časopisa. Reakcija kard. Ruinija nije se očekivala. Zatražio je i dobio od Tajnika države Vatikana, kard. Angela Sodana potpis na telegram kojim se nalagalo vrhovnom poglavaru paulina, don Silviu Pinottiju, da se ponovno reintegrira Andreatta. Nakon što je don Pinotti to odbio, Ruini nastoji staviti pod optužbu teološku i moralnu liniju paulinske štampe. Ali redovnici brane svoju ortodoksiju te Ratzinger protiv njih i njihovih časopisa ne otvara doktrinalni proces (Adista br. 89/95 i 23, 67 i 69/96). Tek tada Ruini dobiva papinu suglasnost. Poslije više od jedne godine, u listopadu ’98 Andreatta pakuje kofere: paulini su uglavnom očuvali svoju autonomiju. Ruiniju preostaje kao utjeha smjenjivanje urednika lista “Famiglia cristiana” don Leonarda Zega, koji je uklonjen iz vodstva tjednika u travnju ’98. te definitivno udaljen iz časopisa 12. listopada ’98 (njegov zadnji članak publiciran je 15. studenoga).
　Vatikan, poslije apostolske vizitacije koju je provodio mons. Xavier Lozano Barragân u meksičkim jezuitskim sjemeništima te poslije konzultiranja s prefektom Kongregacije za katolički odgoj kard. Pijom Laghijem, zatvara Interreligiozni institut i Centar katoličkih studija u gradu Meksiku, ovisnih o Konferenciji redovničkih meksičkih instituta (CIRM) i isusovački Teološki institut Collegio Maximo de Cristo Rey s pridruženim mu Centrom za teološka promišljanja. Laghi ukazuje na opciju prema teologiji oslobođenja kao glavnom uzroku “zbrke i kontroverzije” koje su doprinijele neslaganju s Rimom.
　Konferencija kolumbijskih redovnika prekorena je pismom koje je uputio mons. Tarcisio Bertone, tajnik KNV, radi devijacija što su nastale u osvrtu na prvi nacionalni susret o teologiji i redovničkom životu, održanom u Bogotà (travanj 1996.) a koji je objavio časopis “Vinculum” kolumbijske redovničke konferencije. Stil osvrta je “zahtijevan, agresivan i kritičan prema crkvenim hijerarhijama” te pretendira izraditi teologiju koja ne uvažava ozbiljan studij Pisma, tradicije i Učiteljstva (Adista br. 58/97).
　Interdikasterijalnom Instrukcijom (potpisanom 15. kolovoza od predstavnika osam dikasterija i ureda Kurije) Vatikan radikalno ograničava laičku suradnju u svećeničkoj službi, potvrđujući na taj način prodorni klerikalizam.
　20. rujna mons. Jorge Medina Estévez, prefekt Kongregacije Božanskog kulta, piše mons. Anthonyu Pilla, predsjedniku Biskupske konferencije SAD-a, priopćujući mu da engleski prijevod liturgijskih knjiga, odobren od američkih biskupa “ne izražava vjerno” smisao latinskog teksta te da “nije lišen doktrinarnih problema”. Glede navedenih pitanja osam američkih kardinala već su se bili susreli u Rimu s kardinalima Medinom i Ratzingerom (Adista br. 1/97).
　Međunarodni pokret „Noi siamo Chiesa“ (IMWAC) donosi u Rim 2, 5 milijuna potpisa katolika iz raznih zemalja, koji traže niz reformi (jednaku mogućnost za žene i muškarce glede službi, fakultativni celibat za svećenike, sudjelovanje čitave partikularne Crkve (dijeceze) u biranju vlastitih biskupa, pričest za rastavljene i ponovno oženjene). Sve su zamolbe ignorirane od strane Wojtyle koji ističe “Crkva nije demokracija” (Adista br. 73/97).
　Slijedeći pismo upućeno od strane prefekta Kongregacije za evangelizaciju naroda mons. Jozefa Tomka, Biskupska konferencija Koreje potvrđuje “zabranu publiciranja” trojici svećenika, p. Johnu Sye Kong – seok, p. Paulu Cheong Yang – mo (obojica docenti Sveučilišta Sogong di Seul, koje drže jezuiti) i p. Edouardu Ri Jemin (profesoru Katoličkog sveučilišta u Kwangiu i uredniku časopisa “Skinhak Chonmang”). Sva trojica podržavaju ideje koje “nikako nisu slične katoličkom nauku”, osobito glede tema koje se tiču svećeništva žena, svećeničkog celibata, evangelizacije i inkulturacije (Adista br. 73/97).

1998.
　Kard. Ratzinger ponovno otvara istragu o peruanskom teologu oslobođenja Gustavu Gutiérrezu, koju je KNV započela još 1983 (Adista br. 15/98).
　KNV stavlja pod nadzor australskog teologa Paula Collinsa zbog njegove knjige “Papinska vlast. Prijedlog za promjenu u katolicizmu Trećeg tisućljeća” (Adista br. 15/98 i 55/98). Collins će napustiti svećeništvo 2001. izjavljujući: “ne mogu biti više suučesnik trenutne teološke politike u Crkvi” (Adista br. 22/2001).
　Kongregacija za kler, kojom je predsjedao kard. Dario Castillón Hoyos nalaže engleskome biskupu mons. Peteru Smithu da ukloni jedan tekst iz školskog vjeronauka koji je podržavao teologiju oslobođenja te opisivao progon koji je pretrpio mons. Romero (Adista br. 17/98).
　Notifikacijom od 24. lipnja, KNV obznanjuje da je indijski isusovac Anthony de Mello u svojim djelima razvijao “stavove nespojive s katoličkom vjerom”. De Mello je bio mrtav već 11 godina (Adista br. 26/98).
　Ivan Pavao II. apostolskim pismom Ad tuendam fidem (motu proprio čija je snaga zakonodavna) čini još rigidnijom primjenu ispovijesti vjere. Pismo prati “Doktrinalno ilustrativna notifikacija” odaslana od KNV koja nalaže (29. lipnja) “ispovijest vjere” i “prisegu vjernosti” s kojom se, između ostalog, svaki teolog obvezuje “čvrsto” poštovati istine proklamirane „na definitivan način“ od strane Učiteljstva, čak i bez izričite “dogmatske definicije”. U tu kategoriju, precizira tekst, ulazi papinski nauk o svećeničkom ređenju rezerviranom samo za muškarce (Adista br. 53/98).
　Apostolskim pismom, motu proprio, Apostolos suos (datiranim 21. svibnja a objavljenim 23. srpnja) papa pridodaje restriktivnu interpretaciju – u odnosu na Koncil – o naravi i vlasti Biskupskih konferencija (Adista br 59/98).
　KNV isključuje iz pučavanja na Papinskom sveučilištu Gregorijana teologa-isusovca Jacquesa Dupius-a zbog njegove knjige „Prema kršćanskoj teologiji religijskog pluralizma“ (Adista br. 79/98). Osuda je podržana od strane kard. Ratzingera godine 2001. s Notifikacijom od 24. siječnja u kojoj se potvrđuje da u knjizi spomenutog isusovca postoje “brojne dvosmislenosti i poteškoće glede doktrinarnih točaka od velike važnosti, a koje mogu čitatelja uvesti u kriva i opasna razmišljanja” (Adista br. 19 i 30/2001).
　Kongregacija za katolički odgoj kojom je predsjedao kard. Pio Laghi, isključuje sa katedre Filozofije Prava Katoličkog sveučilišta Sacro Cuore u Milanu filozofa Luigia Lombardia Vallauria osuđujući, bez da mu je pružila mogućnost obrane, njegove teze o paklu, istočnom grijehu, autoritetu crkvenog učiteljstva i spolnom moralu (Adista br. 84/98, 16/99).

1999.
　Suspendiran a divinis američki župnik p. Jim Callon zbog povrede poslušnosti.
　’Reid’ kard. Ratzingera u USA: ukor zbog light katolicizma i zbog uloge lokalnih Katoličkih sveučilišta (Adista br. 15/99, br. 17/99; u 2000 godini izlazi vatikanski dokument o poučavanju na Katoličkim sveučilištima u USA, usp. Adista br. 2/2000).
　Vatikan povjerava Opus Dei-u normalizaciju Katoličkih učilišta počevši od onog u Lima-u (Adista br. 29/99).
　KNV odbija sve prijedloge za promjene koje predlaže “Dijalog za Austriju”, vrsta Sinode što je prethodne godine tražila reviziju vatikanskih normi koje zabranjuju kontracepciju, pričest rastavljenima i ponovno oženjenima te svećeničko ređenje za oženjene (Adista br. 30/99).
　Papa obvezuje njemačke biskupe da ne sudjeluju kao savjetnici državnog sistema koji, po zakonu, određuje da svaka žena koja želi abortirati treba posjedovati potvrdu o obavljenom savjetovanju (Adista br. 51, 52, 69 i 87/99; 73 i 83/2000, 9 i 23/2001).
　Inkriminiran mons. Luigi Marinelli koautor knjige “Via col vento in Vaticano”. Prelat se ne brani ali ukazuje na nepravdu crkvenog suda (Adista br. 55/99).
　S. Jeannine Gramick i p. Robertu Nugentu – američkim redovnicima – kard. Ratzinger zabranjuje “trajno biti aktivni u pastoralu s homoseksualnim osobama”, jer spomenuti ne osuđuju “unutarnju neurednost homoseksualnih čina” (Adista br. 58, 59 i 62/99, 51/2003).

http://www.zamirzine.net/spip.php?page=print&id_article=6053