-------------------------------------------------------------------

Rođena sam u katoličkoj vjeri. Moja baka, koja me odgajala do moje sedme godine i koja je imala veliki uticaj na mene i ostavila neizbrisiv trag u mom životu, bila je vrlo pobožna žena. Moj tata je, također, bio revan vjernik, često je odlazio u crkvu i ispunjavao sve svoje obaveze prema njoj, i još uvijek ih ispunjava. A ja, išla sam u crkvu sve dok su me vodili, a ponekad i kasnije, išla na vjeronauk i obavila sve crkvene obrede. Pošto, u to vrijeme, nije bilo popularno ići u crkvu, ko još pametan vjeruje u nepostojećeg Boga, a i počela sam da razmišljam o religijama i o Bogu, postepeno sam prestala da idem. Iako smo živjeli svi zajedno, pripadnici različitih religija, vjernici i nevjernici, u miru i slozi, ipak se događalo da, recimo, roditelji zabranjuju djevojci da ima momka druge vjere i obrnuto. Prolivene su mnoge mladalačke suze zbog takvih zabrana, koje nisu mogle biti shvaćene od mladih ljudi koji su vjerovali samo u ljubav. Jednom me je jedan momak, koji nije pripadao istoj vjeri, pitao da li vjerujem u Boga. Sjećam se da sam odgovorila da nisam sigurna u Njegovo postojanje, ali bih jako voljela da postoji...

Tako su Bog i religija u mom životu bili jedno vrijeme po strani, imala sam mnogo drugih obaveza i život je tekao sasvim obično i bez posebnih problema. Udala se, rodila troje lijepe i zdrave djece, i radila na dobrom radnom mjestu. Ipak, često sam znala prizvati Boga u pomoć, a ponekad i izmoliti "Očenaš"...

A onda, jednog lijepog dana, došao trgovački putnik u moju firmu i između ostalih knjiga imao je i vjerske knjige. Pomislim tada, da ne bi bilo loše malo se vjerski obrazovati, a i pojavio se interes za vjerske knjige. Pomislila sam i to kako bi bilo dobro da počnem od Biblije, jer mi je ona nekako najbliža, a do tada je nisam imala u rukama, a da ne kažem da je nisam nikada čitala. Kupim, tako, Bibliju, stavim u ladicu od radnog stola da je čitam kad budem imala malo slobodnog vremena. Prošlo je od tada nekoliko mjeseci, i onda uzmem tu knjigu i počnem da čitam. Ispočetka mi se ona priča o stvaranju učinila poznatom i onda preskočim sve i počnem da čitam Evenđelje po Mateju. I tada, ostanem oduševljena otkrićem Isusa i njegove prave ljubavi. Moje otkriće i moje oduševljenje bili su tim veći zbog vruče situacije u Zemlji koja se sve više i više zagrijavala. Bilo je to sredinom 1991. kada su se svi vajni vjernici zahuktavali u svojim silnim svađama i optužbama jednih protiv drugih, uzdižući na pijedestal pripadnost svojoj religiji. Čitajući Isusove riječi, shvatim da ti samozvani kršćani ili hrišćani, stvarno nemaju pojma o svom učitelju čijim se imenom, nekim slučajem, zovu. Koliko samo zavisti, koliko mržnje, koliko bijesa i netrpeljivosti pokazuju jedni prema drugima, bilo je strašno slušati i čitati. Kakve li ironije, zovu se imenom Bogočovjeka koji je sušta Ljubav, a u njihovim srcima ni traga od ljubavi, potpuni mrak, što se i pokazalo u silnom krvoproliću, koje je, nedugo zatim, uslijedilo u jednom bratoubilačkom ratu. Nevjerovatno kakva provociranja, kakve težnje za vlašću, kakva pohlepa i kakva ignorancija svoga bližnjeg. Ni jedna strana nije oskudijevala u tome, naprotiv, takmičili su se ko će biti bolji u ocrnjivanju, u blaćenju, u napadanju, prijetnjama, ma da su mogli proždrli bi jedni druge, onako, natašte. Shvatim da se u ovom vrelom loncu ljudskih strasti kuva opasna kaša koja prijeti da iskipi i sprži mnoge, sve u ime Boga, ali bez Boga.

A da li su znali da Isus uči:

Matej 22;37-40

-          A Isus reče mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.

-          Ovo je prva i najveća zapovijest.

-          A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.

-          O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.

Matej 5;44-48

-          " A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone;

-          Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.

-          Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne čine li to i carinici?

-          I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci?

-          Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski."

Čitajući te Isusove riječi u meni se stvori silna želja da na neki način kažem, bolje reći, viknem da me svi čuju: "Hej, ljudi, čujte, vi ste prevareni, vi ne znate šta Isus govori! Ako kažete da vjerujete Njemu, i njegovim imenom želite da se zovete, onda vjerujte i krenite drugim putem, njegovim putem, putem Ljubavi, a ne putem mržnje!!!" Tada sam, počela da pišem, pišem i pišem sve što sam u tom trenutku znala. Pisala sam o Isusu, o religiji koja se zove njegovim imenom, o totalnom formalizmu, o religiji u službi zla... Napisala sam podosta i mislila se, šta da radim s tim? To što ja sada znam i što sam napisala, kako da kažem svima, a tako im je potrebno reći! Onda sam vidjela jednu rubriku u jednim dnevnim novinama koja je bila posvećena čitaocima i u kojoj su mogli iznijeti neko svoje mišljenje. Bez dvoumljenja, uzmem taj svoj tekst i pravo u redakciju. Sjećam se kako sam rekla uredniku da sam donijela svoje jedno razmišljanje o Bogu, religiji i ljudima i da ga želim objaviti, potpisujem pseudonimom, ne zbog toga što se bojim, već zbog toga što mi ni muž ne zna o ovom što sam napisala, a tako želim da ovo svi čuju. Ljubazan čovjek uzme tekst, broj telefona i kaže da će mi javiti kad pročita.

I, objavio je. Istina, malo skraćeno, morala sam skratiti tekst, jer je bilo dosta toga, a rubrika mala. Objavio je u dva dijela i slova su bila jako sitna, jer je bio ograničen prostor za rubriku. Moja silna želja se, makar tako, ispunila, viknula sam, pa ko je čuo, čuo, to jest pročitao...

O, kako je tačno Isus rekao onima koji se samo formalno njegovim imenom zovu:

Matej 15;8-9

-          "Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.

-          No zaludu me poštuju učeći naukama i zapovijestima ljudskima."

Nevjerovatno koliko može vjera, ako nije prava, ako je krivo prenesena, umjesto da spaja ljude, strahovito da ih razdvaja. To je još jedan dokaz da to nije vjera u jednoga Boga, istinska vjera. Sjećam se kako sam u to suludo vrijeme, kada se samo po vjeri određivala pripadnost "svom" narodu, jednom u autobusu, slučajno čula razgovor dvojice mladića, kako su nazvali one tamo neke nepoznate ljude iz nekih dalekih zemalja, "naši". "Našim" su nazivali one koje nikada nisu vidjeli a možda nikada i neće vidjeti, a one koji sjede do njih u školskoj klupi, one čija su vrata preko puta njihovih u istoj zgradi i sa kojima su se do juče igrali, postali su "njihovi", postali su neprijatelji.

Izašao je moj tekst i to mi je bilo malo olakšanje, eto učinila sam što sam mogla, što je bilo u mojoj moći da se zaustavi prijeteća strašna oluja, kojoj je sve slutilo i kojoj je sve vodilo, svaka izgovorena riječ i svaka akcija, onih koji su imali moć i kojima je bila data vlast. Vladao je predstavnik zla, onaj koji je učio ljude zlu, a što je bilo najžalosnije, skrivao se pod božjim imenom. Bio je to moj mali doprinos nekom tako željenom miru, koji je, po svemu sudeći, tada bio izbrisan iz večine ljudskih glava.

Tada se u gradu pojave plakate na kojima je pisalo kako će se održati jednomjesečno predavanje pod nazivom "Put, istina i život" sa programom. Nisam tada znala odakle te riječi, koje su me tako magično privlačile, ko sada ne bi želio da sazna koji je to pravi put, šta je istina i šta život dostojan čovjeka. Morala sam da odem na predavanje, a pozvala sam i svog supruga, rekavši mu koliko me to privlači. On nije bio zainteresovan i otišla sam sama. Sjećam se, na tom prvom predavanju, sala je bila puna do posljednjeg mjesta. Sjela sam pored nekog starijeg čovjeka i on me je pitao da li znam o čemu je predavanje, i kako misli da su to pripadnici neke sekte. Odgovorim mu kako mi to nije važno, već kako je danas važno čuti nešto pametno, zar ne. Predavanje je otvorio jedan bračni par sa pjesmom. Ne sjećam se pjesme, ali se sjećam muzike koja je na mene ostavila poseban dojam. Jedan njihov muzički instriment bila je ručna pila za rezanje drveta, iz koje su izvlačili vrlo prijatne tonove. To nije tako bitno, jedino zbog snažnog utiska koji je ostao u meni. Onda je izašao dotični profesor, predavač, pred govornicu i odmah je rekao o čemu će govoriti. U ruci je držao upravo tu istu knjigu koja je toliko zaokupljala moju pažnju u posljednje vrijeme, rekao je da će govoriti o Bibliji i o onome o kome ona svjedoči, o Isusu Kristu, Spasitelju. Ozarila me ta vijest, eto prilike da još saznam o tom Isusu čija me savršena ljubav već osvojila. Interesantno, za Isusa sam čula kako znam za sebe, ali nisam čula o toj njegovoj apsolutnoj, savršenoj ljubavi, koju je ostavio svijetu u amanet, da je primi ili odbaci, svako po vlastitom izboru... Tako, kada se predstavio naš predavač i rekao o čemu će biti riječ, odjednom se mnogi podigoše i napustiše salu. Bila sam na svakom predavanju i pažljivo slušala zadivljujuće stvari. Tako je mene Duh vodio u jednu od protestantskih crkvi, gdje sam našla svoje mjesto i tu ostala.

Ako mene pitate jesam li vjernik i kojoj crkvi pripadam, reći ću vam da sam vjernik i da pripadam Božjoj Crkvi, crkvi Jednog i Jedinog Boga, Boga Ljubavi. Vjerujem u Boga a put do njega našla sam u Isusu, koji je sam rekao da je Put, Istina i Život. Shvatam jako dobro da svaki čovjek ima svoj put kuda ga njegov duh vodi, a svi putovi su različiti. Ovo je moj put, put ka Bogu, u kojem sam našla život i vjerujem da je istina, "...jer Bog je Ljubav...."

1.Jovanova (Ivanova) poslanica 4;7-8, 20

-          "Ljubazni! da ljubimo jedan drugoga; jer je ljubav od Boga, i svaki koji ima ljubav, od Boga je rođen, i poznaje Boga.

-          A koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog ljubav.

-          Ako ko reče: ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi?"

Moji neki rođaci i prijatelji me nisu sasvim shvatili, govorili su kako sam napustila vjeru svojih roditelja, svojih predaka, rekla sam im da je nisam napustila, već, naprotiv, još više je učvrstila. Moj jedini pravi učitelj je Onaj čijim imenom se moja vjera zove, a niko drugi što uči naukama i zapovijestima ljudskim. Ostala sam u crkvi u koju me moj put doveo, jer smatram da je tu nauka koju uče, najbliža Njemu i da tu ima najviše istine. Ne garantujem za ljude, ljudi su skloni fanatizmu, pogrešnom shvatanju, nerazumijevanju, skloni su samoljublju i svim negativnim osjećanjima kojima ih njihova tjelesnost vuče. U svakom slučaju, lijepo je osjećanje zajedništva, bratstva, podrške, dijeljenja istih misli i rasta u vjeri, i svakojake pomoći koju čovjek može dobiti od drugih u zajednici kojoj pripada.

"Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega, Rođenog od Boga, svjetlo od svjetla, pravog Boga od pravog Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.  I utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom. Raspet također za nas, pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan.  I uskrsnuo treći dan, po Svetom Pismu. I uzašao na nebo, sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji silazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima. I u jednu svetu opću i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućeg vijeka."- Tako su svoju vjeru priznavali prvi kršćani.

Vjerujem u Boga, jer vjera u Boga uključuje sve druge vjere: vjerujem u Ljubav, jer je Bog Ljubav; vjerujem u pravdu, jer će se Bog pobrinuti za nju; vjerujem u vječni život, koji nam On obećava; vjerujem u Božju pomoć koju nam pruža kad vjerujemo i kad ga molimo; vjerujem u Njegovog Duha Svetog, koji nas vodi i uči pravoj vjeri; vjerujem u Njegove anđele, koji nas počesto izbavljaju iz nevolje; vjerujem u Njegovu milost koju dobijamo prihvatanjem Isusa, koji razumije naše slabosti i koji nas čisti od svih mana, da tako opravdani možemo stati pred Njegovu Svetost; vjerujem u dobrotu i poštenje ljudi, u kojima se, bez obzira kakvi su, skriva ona Božanska iskra koja se uvijek može upaliti vjerom; vjerujem...

Jevrejima poslanica 11;1, 6

-          " Vjera je pak tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo.

-          A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji hoće da dođe k Bogu, valja da vjeruje da ima Bog i da plaća onima koji ga traže."

Po prirodi sam otvoren čovjek, željan znanja, mudrosti, prijateljstva, druženja sa svim ljudima ovoga svijeta, i moja vjera me ne sprečava u tome. Naučila sam da je svuda gdje je Ljubav, tu i Duh Božji prisutan, ne njegujem duha straha. Sve mudrosti i svi mudri ljudi ovoga svijeta uvijek me samo upućuju i vraćaju Njemu, mom Učitelju, Spasitelju, koji se zove Isus, i samo osnažuju moju vjeru u Boga. Čak i oni koji napadaju Bibliju, pomažu mi na neki način, da shvatim neke stvari. Biblija je slikovita istorija ljudskih padova, neposlušnosti i protivljenja Bogu, ljudskih odvajanja od Boga i Božije milosti prema njima, Božijih smjernica za život a počesto i nama nerazumljivih reakcija Boga, jer ne možemo vidjeti ono što je bilo iza tih reakcija i ono što je Bog želio njima da postigne...

Mislim da svi koji vjeruju u Jednoga Boga, njeguju taj isti Duh, Duh prijateljstva, ljubavi, jedinstva, razumijevanja i da slobodno mogu govoriti i razmjenjivati svoja iskustva, svoja mišljenja i razloge zašto vjeruju ovako ili onako. Zapravo je jako interesantno slušati ljude, jer uvijek se ima nešto novo naučiti, neki zračak svjetlosti može da obasja neki kutak u našoj svijesti koji je bio u tami. Da nisam bila takva ne bih postala vjernik kakav sam sada.

Kaže Isus: Matej 7;12, 15-17

-          "Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.

-          Čuvajte se od lažnijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovčijemu, a unutra su vuci grabljivi.

-          Po rodovima njihovijem poznaćete ih. Eda li se bere s trnja grožđe, ili s čička smokve?

-          Tako svako drvo dobro rodove dobre rađa, a zlo drvo rodove zle rađa."

Galatima (Galaćanima) 5;22-23

-          "A rod je duhovni ljubav, radost, mir, strpljenje, dobrota, milost, vjera,

-          Krotost, uzdržanje; na to nema zakona."

Mnogim vjerskim zajednicama, zapravo je i jedini cilj povečati ili zadržati postojeći broj vjernika, pa makar oni bili to samo po imenu. Mnogi bi i silu upotrijebili samo da bi zadržali vjernike, ne osvrćući se na to što im Bog poručuje, iz knjiga koje su osnova njihove vjere. To su interesi neki ljudski, sebični, nisu Božiji, jer Bog daje svakome slobodu izbora. To se događalo kroz čitavu istoriju kršćanske crkve. Prvi kršćani su bili pravi, oni koji su se kstili svojevoljno Duhom i Istinom, često uz oštra protivljenja sredine i često trpeći progon i živote su polagali na oltaru Ljubavi, ostajući vjerni svom Bogu i Učitelju. Oni su odražavali Božju ljubav i Njegov karakter. A onda je došao jedan vladar, zvao se Konstantin, koji se sjetio da bi, umjesto što proganja kršćane, mogao iskoristiti njihovu vjeru i uvesti je kao državnu religiju, tako će lakše vladati svojim podanicima. Tako je on potplatio sve da dođu i da se krste i krčćanstvo pretvorio u državnu religiju. To je postala religija u kojoj su ljudi uspostavili svoju vlast i svoje zakone, zadržavajući sve neznabožačke obićaje i gradeći svoju nauku, i to je ostalo i do danas. Tek su, mnogo kasnije, neki ljudi počeli sami da traže Boga, da proučavaju njegovu riječ koja je bila dugo skrivena od svih, i otkrivajući Isusa i njegovu ljubav, počeli su shvaćati da je to prevara i da to ne može biti vjera Isusova. Nastala je borba, borba za Istinu, za Ljubav, za Život, koja još uvijek traje. Zato sam ja za slobodu vjere, jer kroz slobodu čovjek može naći sebe, naći pravi put k Bogu, ako ga potraži svim srcem svojim.

Sigurna sam da i u takvoj državnoj religiji, kao i u svim drugim, ima iskrenih ljudi koji srcem vole Isusa i u Boga Jednog vjeruju, kao što je bila i moja baka.

Matej 7;20-21

-          "I tako dakle po rodovima njihovijem poznaćete ih.

-          Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima."

I sve ljude, po rodovima njihovim poznaćete...

Pravi Isusovi učenici su kroz čitavu istoriju imali pune ruke posla, a i Isus je znao šta čeka njegove učenike rekavši im:

Matej 28;19-20

-           "Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime oca i sina i svetoga Duha,

-          Učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. "

 A i divna je radosna vijest koja dospije do nesrećne duše: "Hej, čovječe, nisi sam, raduj se i voli, jer ima neko ko je i tebe tako silno volio da je i svoj život položio za te, da ti dobiješ život vječni, a i sreću u ovom životu".

Zato bih poručila svima onima koji tvrde da u Isusa vjeruju, ono što je i apostol Pavle poručio Efežanima u svojoj poslanici:

Efescima 3;17, 4;29-32

-          " Da se Hristos (Krist) useli vjerom u srca vaša, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni;"

-          Nikakva rđava riječ da ne izlazi iz usta vašijeh, nego samo što je dobro za napredovanje vjere, da da blagodat onima koji slušaju.

-          I ne ožalošćavajte svetoga Duha Božijega, kojijem ste zapečaćeni za dan izbavljenja.

-          Svaka gorčina, i gnjev, i ljutina, i vika, i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošću.

-          A budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu (Kristu) oprostio vama.

I nemojte reći kako je to teško ili nemoguće jer:

Filibljanima 4;6-7, 13

-          "Gospod je blizu. Ne brinite se ni za što nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvaljivanjem da se javljaju Bogu iskanja vaša.

-          I mir Božij, koji prevazilazi svaki um, da sačuva srca vaša i misli vaše u Gospodu Isusu." i

-          " Sve mogu u Isusu Hristu (Kristu) koji mi moć daje."

A za sve važi ovo:

Rimljanima 14;11-13

-          Jer je pisano: tako mi života, govori Gospod, pokloniće mi se svako koljeno, i svaki jezik slaviće Boga.

-          Tako će dakle svaki od nas dati Bogu odgovor za sebe.

-          Zato da ne osuđujemo više jedan drugoga, nego mjesto toga ovo gledajte da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni."

I još nešto važno; lako iz usta teku riječi "ja vjerujem da me Bog voli", kada u životu sve teče mirno i bistro, ali kad se vode zamute i uzburkaju, kad bi najradije da nas nema, onda je najteže vjerovati i istovremeno najpotrebnije. Zato, vjerujte pa i kad  se sve trese i sve propada i nestaje. Ovako nas apostol Pavle tješi:

Jevrejima 12;6, 12-14

-          Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima.

-          Zato oslabljene ruke i oslabljena koljena ispravite,

-          staze poravnite nogama svojima, da ne svrne što je hromo, nego još da se iscijeli.

-          Mir imajte i svetinju sa svima; bez ovoga niko neće vidjeti Gospoda.

I budite sigurni da vas voli Bog kao što je i apostol Pavle bio potpuno siguran:

Rimljanima 8;38-39

-          Jer znam jamačno da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće,

-          Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas rastaviti od ljubavi Božije, koja je u Hristu (Kristu) Isusu Gospodu našemu.

I samo da ponovim:" Vjera je pak tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo."

 (Svi citati uzeti iz prevoda Biblije – Daničić-Karadžić)