II. TOČKE O LJUBAVI

79. Ako dobro držiš na uzdi jezik i misao, te redovito okrećeš osjećaj srca k Bogu, tvoj će se duh božanski rasplamsati.

80. Ne napastuj svog duha čim drugim osim Bogom: Odstrani pažnju od stvorova i imat ćeš mir i sabranost srca.

81. Budi duhom spokojan uz ljubavnu pažnju prema Bogu; pa kad treba da govoriš, čini to istom spokojnošću i mirom.

82. Uvijek se sjećaj vječnog života, i misli kako će najniži i najsiromašniji, oni koji sami sebe manje cijene, uživati više mjesto u većoj slavi Neba.

83. Stalno se raduj u Gospodinu, koji je tvoje spasenje, i misli na to da je dobro trpjeti na bilo koji način radi Onoga koji je sama dobrota.

84. Misli na to da moraš biti sam sebi neprijatelj, hodeći putem svete stroge savršenosti, i razmisli da će Bog tražiti strog račun o svakoj riječi izgovorenoj mimo poslušnosti.

85. Goji unutarnju želju da ti Božansko Veličanstvo dade sve što ono znade da ti je potrebno za njegovu slavu.

86. Razapet s Kristom na unutarnji i na izvanjski način živjet ćeš u ovom životu u punoj sitosti i zadovoljstvu svoje duše, koju ćeš posjedovati u svome ustrpljenju.

87. Goji ljubavnu pažnju prema Bogu, a da ne želiš osjetiti ni razumjeti o njemu ništa posebno.

88. Goji trajnu povjerljivost s Bogom, cijeneći u sebi i svojoj braći ono što Bog više cijeni, to jest duhovna dobra.

89. Uđi u svoje srce i hodaj u prisutnosti svoga Zaručnika, koji ti je uvijek prisutan i miluje te.

90. Ne primaj u svoj duh stvari koje u sebi nemaju suštinu duha, jer će učiniti da izgubiš okus pobožnosti i sabranosti.

91. Nek ti bude dosta Raspeti Krist, s njim pati i s njim se odmaraj, a bez njega ne primaj ni muke ni odmora; a zato se moraš poništiti u svim stvarima, vanjskim i unutarnjim.

92. Nastoj uvijek da stvari za te ne znače ništa, ni ti za njih, pa – zaboravivši na sve – boravi u svojoj sabranosti sa svojim Zaručnikom.

93. Mnogo ljubi trpljenje i drži da nije vrijedno ničega, da tako uđeš u milost Zaručniku, koji nije dvoumio za te umrijeti.

94. Budi u srcu čvrst protiv svega što ga može odalečiti od Boga, i budi prijatelj Kristovih muka.

95. Goji unutarnju odvojenost od svega i ne postavljaj zadovoljstva ni u što vremenito; tvoja će duša brati dobra koja ne možeš zamisliti.

96. Duša koja hoda u ljubavi niti se sama umara niti umara drugoga.

97. Siromah koji je gol bit će obučen: duša koja je lišena težnja da nešto hoće ili neće, bit će od Gospodina obučena u božansku čistoću, u božansko uživanje i htijenje.

98. Ima duša koje se valjaju u blatu kao nečiste životinje; a druge lete poput ptica te se kupaju i čiste u zraku.

99. Vječni Otac izgovara samo jednu Riječ, to jest svoga Sina, i uvijek je izgovara u vječnoj šutnji, pa treba da je duša sluša u šutnji.

100. Ne smijemo prilagoditi poslovima sebe, nego poslove sebi.

101. Tko ne traži Kristov Križ, ne traži Kristovu slavu.

102. Da se Bog zaljubi u dušu, ne gleda na njezinu veličinu, nego na veličinu njezine poniznosti.

103. Ako se netko, veli Gospodin, bude stidio da mene prizna pred ljudima, i ja ću se njega postidjeti pred svojim Ocem (Mt 10,33).

104. Kosa, koja se često češlja, postane svijetla i lako se češlja koliko se puta hoće. Tako i duša, koja često ispituje svoje misli, riječi i djela – to je njezina kosa – i koja sve čini radi ljubavi Božje, imat će veoma svijetlu kosu; pa će zaručnik, zagledavši se u samo jednu vlas na vratu ljubljene, biti zarobljen; kao što će biti ranjen jednim njezinim okom, to jest čistoćom nakane kojom ona obavlja sva djela.

105. Nebo je stalno i nije podložno rađanju: tako su i duše, koje su po naravi nebeske, stalne i nisu podložne tome da se iz njih rađaju požude nj bilo što drugo, jer su na svoj način slične Bogu koji se nikad ne mijenja.

106. Ne jedi zabranjeno voće, to jest jelo sadašnjeg života: Blaženi koji gladuju i žeđaju pravde, jer će se nasititi.

107. Sva nam je dobrota, koju imamo, bila dana u zajam, a samo je Bogu vlastita: On djeluje, a njegovo je djelo On sam.

108. Mudrost ulazi u dušu putem ljubavi, šutnje i mrtvenja. Velika je mudrost znati šutjeti i trpjeti i ne obazirati se na riječi ni na djela drugih, niti na život što ga provode.

109. Sve za mene, ništa za Tebe.

110. Sve za Tebe, ništa za mene!

111. Pusti da te poučavaju, pusti da ti zapovjedaju, pusti da budeš podložan i bit ćeš sretan.

112. Svaka požuda na pet načina šteti duši: umara je, muči je, čini je tamnom, čini je nečistom i oslabljuje je.

113. Savršenost se ne sastoji u krepostima koje duša u sebi vidi, nego u krepostima što ih Bog vidi u duši; pa je duša kao zapečaćeno pismo, te se ne može sobom hvaliti, nego se radije ne pouzdaje u se.

114. Ljubav se ne sastoji u tom da se u sebi osjeća velike stvari, nego da se osjeća veliku lišenost i da se trpi za Ljubljenoga.

115. Više vrijedi jedna misao negoli cijeli svijet; stoga je sam Bog dostojan ljudske misli i dužni smo misliti samo na njega. Dosljedno je svaka misao, koju čovjek ima izvan Boga, Bogu ukradena.

116. Moći se i osjeti ne smiju u cijelosti utrošiti na stvorene stvari, nego samo koliko je nužno te se ne može izbjeći: ostalo treba sačuvati na okupu za Stvoritelja.

117. Ne obaziri se na nesavršenosti drugih, čuvaj šutnju i vodi neprekidan saobraćaj s Bogom: tako ćeš iščupati iz duše velike nesavršenosti i postat ćeš bogat velikim krepostima.

118. Tri su znaka po kojima se raspoznaje unutarnja sabranost. Prvo, da duša ne nalazi užitka u prolaznim stvarima. Drugo, da uživa u samoći i šutnji, gdje stiče sve veću savršenost. Treće, da su joj razmatranje i čini razglabanja, koji su joj prije obično pomagali, sada na smetnju, te nema drugog oslona za molitvu do same vjere, ufanja i ljubavi.

119. Ako duša ima više ustrpljivosti u podnašanju i više snage da se odriče ugodnosti, znak je da je više napredovala u kreposti.

120. Vrabac samotnik ima pet slijedećih svojstava. Prvo, da se postavlja na najviše mjesto što može. Drugo, da ne voli društva, pa ni društva drugih vrabaca. Treće, da kljun diže u zrak. Četvrto, da nema izrazite boje. Peto, da ljupko pjeva. Ista svojstva treba da ima duša u motrenju. Mora se uzdignuti iznad prolaznih stvari, ne osvrčući se na njih kao da i ne bi postojale. Tako će voliti samoću i šutnju da neće trpjeti nikakvo drugo stvorenje. Upravit će srce prema djelovanju Duha Svetoga, odgovarajući na njegova nadahnuća i želje, zato da postane dostojnijom njegovog društva. Ne treba da ima određenu boju, jer se nije odlučila ni na što drugo nego na ono što bolje spozna kao volju Božju. Konačno treba da ljupko pjeva u motrenju i u ljubavi svoga Zaručnika.

121. Navike onih nesavršenosti koje nikad ne uspijevaš prevladati sprječavaju ti ne samo da se s Bogom sjediniš nego i da napreduješ u savršenstvu. To su, naprimjer: navika odveć govoriti; kakva malena privrženost prema osobama, prema odijelu, prema sobi, knjigama, hrani, razgovorima; i drugi užici i želje, kao znati, čuti i slično.

122. Ako se želiš hvaliti, ali ne kao luđak, odaleči od sebe ono što nije tvoje, pa se hvali onim što ti preostane. Ali, bez sumnje, ako odbaciš što nije tvoje, vidjet ćeš da ti neće ostati ništa; dakle se ničim ne možeš hvaliti, ako nećeš da upadneš u taštinu. Sad, prelazeći na pojedinosti, ako promotrimo posebno one darove koji ljude čine milima Bogu, posve je sigurno da se njima ne možeš hvaliti, jer niti ne znaš da li ih imaš.

123. O, kako li će mi biti slatka tvoja prisutnost, prisutnost vrhovnog dobra! Približit ću ti se u šutnji, podignut ću ti pokrivač s nogu, ne bi li se udostojao ujediniti ne sebi bračnom vezom, i neću biti zadovoljna dok mi ne bude dano da uživam u tvome naručju.3 A sada te molim, Gospodine, da me ne napuštaš u mojem pabirčenju, jer ja sam rasipnica svoga imetka.

124. Dušu, koja je odvojena od svega što je vanjsko i unutarnje i koja je bez duha vlasništva s obzirom na božanske stvari, niti zadržavaju dobre niti priječe zle prilike.

125. Đavao se plaši duše koja je ujedinjena s Bogom kao samoga Boga.

126. On najčistije patnje rađa se najčistije shvaćanje.

3 Rut 3,4 sl.

127. Duša se, koja čezne da joj se Bog podade, mora sva podati Bogu, ne zadržavajući ništa za se.

128. Duša u ljubavnom ujedinjenju nije podložna ni prvim pokretima.

129. Koji su napredni u Božjem prijateljstvu vrlo teško vrijeđaju Boga, jer su već iznad svega što ih može navesti na to.

130. Ljubljeni moj, sve što je teško i naporno odabirem za se, a sve što je slatko i ugodno darujem tebi.4

131. Za napredak je najnužnije da ovom velikom Bogu šute požude i jezik, jer jezik koji on najbolje čuje jest šutljiva ljubav.

132. Boga treba tražiti u tami vjere. Svjetlo, koje u vanjskim stvarima pomaže da ne padnemo, proizvodi protivan učinak u Božjim stvarima; tako je u Božjim stvarima bolje ne vidjeti, i duša je sigurnija.

133. S Božjim se dobrima više stječe u jedan sat, negoli s vlastitima u cijelu godinu.

134. Voli ostati nepoznata, po sebi i po drugima. Ne osvrći se na tuđe, ni na dobro ni na zlo.

135. Hodaj u samoći s Bogom, drži se srednje mjere, čuvaj u tajnosti božanska dobra.

136. Biti na šteti i da nas svi iskorištavaju spada na odvažne duše, smione grudi i predana srca: radije davaju negoli primaju, čak i sami sebe, jer posjedovati sebe smatraju velikim teretom, i više vole da ih drugi posjeduju i da nisu svoji. I uistinu više pripadamo onom neizmjernom dobru negoli sami sebi.

137. Veliko je zlo više držati do Božjih dobara, molitve i lišenosti, negoli do samoga Boga.

138. Zagledaj se u ono neizmjerno znanje i u sakrivenu tajnu. Kojeg li mira, koje li ljubavi i šutnje u tim božanskim grudima! Uzvišenog li znanja kojemu nas Bog ondje uči! To su djela koja zovemo anagogičkim djelima: ona veoma uspaljuju srce.

139. Tajna se savjesti mnogo kvari i gubi na zasluzi svaki put kad netko ljudima očituje njezin plod, jer on tada za nagradu dobiva plod prolazne hvale.

140. Govori malo i ne uplići se u stvari o kojima nisi pitan.

141. Uvijek se trudi da ti Bog bude prisutan i da sačuvaš čistoću kojoj te uči.

142. Ne ispričavaj se i ne odbijaj da budeš ispravljan od svakoga. Slušaj vedra lica i misli da ti sam Bog govori.

4 Vidi br. 109 i 110

5 Kod nas je proširen naziv: strelovite molitve

12

143. Živi kao da na svijetu postoji samo Bog i ti, zato da ti srce može biti slobodno od svega ljudskog.

144. Smatraj velikim Božjim milosrđem što ti koji put kažu koju dobru riječ, jer ne zaslužuješ nijedne.

145. Ne dopusti da ti srce prekipi, pa ni za jedno Vjerovanje.

146. Nikad ne slušaj o tuđim slabostima, pa ako ti se netko tuži na drugoga, možeš ponizno reći da ti ne kaže ništa.

147. Ne tuži se na nikoga; ne pitaj ništa, a ako je potrebno pitati, učini to sa malo riječi.

148. Nemoj odbiti napor, ako ti se i čini da ga nećeš moći podnijeti. Neka svi kod tebe nađu razumijevanja.

149. Nemoj protivriječiti, uopće ne kazuj riječi koje ne bi bile vedre.

150. Govor nek ti bude takav da nikoga ne vrijeđa, i govori ono što ti ne može biti žao da bi svi doznali.

151. Ne uskraćuj nijedne stvari što je imaš, makar je imaš oskudno.

152. Šuti o onome što ti Bog govori i sjti se one riječi Zaručnice: Tajna je moja za me!153. Nastoj da uzdržiš srce u miru; neka te ne uznemiri nikakav događaj svijeta: misli na to da će sve svršiti.

154. Ne osvrći se, ni mnogo ni malo, da li je netko protiv tebe ili za tebe, nego se brini da uvijek ugodiš Bogu. Moli ga da se na tebi izvrši njegova volja; mnogo ga ljubi, jer ti je dužnost.

155. Dvanaest zvijezda da se stigne do vrha savršenosti: Ljubav prema Bogu, ljubav prema bližnjemu, poslušnost, čistoća, siromaštvo, pribivati koru, pokora, poniznost, mrtvenje, molitva, šutnja, mir.

156. Nikad za uzor svog ponašanja ne uzimaj čovjeka, koliko god bio svet, jer će te đavao vagnuti po njegovim nesavršenostima; nego nasljeduj Krista koji je posve savršen i svet, i nikad nećeš zastraniti.

157. Što čitajući istražuješ, u razmišljanju ćeš pronaći; što u molitvi tražiš, u motrenju će ti se otvoriti.

158. Upitan jednom blaženi Otac fra Ivan od Križa, kako je netko pao u ushit, odgovori: odričući se svoje volje i vršeći Božju; jer ushit i nije drugo nego da se duša riješi sebe i da se uzdigne k Bogu; a to čini onaj koji sluša, i to znači da izlazi iz sebe i iz vlastitih težnji i da se rasterećen utaplja u Bogu.