50. Sve je stvari prevladao onaj koji se ne veseli nad njihovom slatkoćom, niti se žalosti nad njihovom gorčinom.
51. Ako želiš stići do svete sabranosti ne smiješ postupati potvrđujući, nego odričući.
52. Kamo god s tobom pođem, Bože, bit će mi onako kako po tebi želim.
53. Do savršenosti može doprijeti samo onaj koji se zadovoljava sa ništa, tako da bilo naravna bilo duhovna požuda budu zadovoljene da stoje u praznom. To se zahtijeva da se steče najveća duhovna spokojnost i mir, i na taj je način ljubav Božja često djelatna u čistoj i jednostavnoj duši.
54. Budući da je Bog nedostupan, pazi da se ne utječeš onomu što tvoje moći ili tvoj osjet mogu shvatiti ili osjetiti; da se ne bi zadovoljio nečim što je manje od Boga, te da ti duša ne izgubi gipkost i lakoću koja je potrebna da dođe k njemu.
55. Kao onaj koji vuče kola uz brijeg, tako ide prema Bogu duša koja ne otresa sa sebe isprazne skrbi i ne mrtvi požude.
56. Bog neće da se duša uznemiruje za bilo što, niti da trpi neugodnosti, pa ako u suprotivštinama trpi, to se događa stoga što je slaba u krepostima, dok savršena duša uživa u onom u čem nesavršena trpi.
57. Put života ne voli buku ni prazne riječi; radije traži mrtvenje volje negoli mnogo znanja. Koji se manje naslađuje zemaljskim stvarima, više će na tom putu napredovati.
58. Ne misli da se ugoditi Bogu sastoji u tom da mnogo uradiš, koliko u tom da radiš s dobrom voljom, bez duha vlasništva i bez ljudskih obzira
59. Na kraju života polagat ćeš račun o ljubavi. Nauči se, dakle, ljubiti kako Bog hoće da ga ljubiš, i ostavi svoj osebujan način.
60. Pazi da se ne uplićeš u tuđe poslove, te da ih se i ne sjećaš, jer tko zna hoćeš li obaviti svoje koje si dužan.
61. Ako na nekoj osobi ne odsijevaju kreposti koje su tebi na pameti, neće ona biti manje vrijedna pred Bogom, po drugim krepostima o kojima ti ne slutiš.
62. Čovjek se ne zna dobro radovati niti žalostiti, jer ne razumije razliku između dobra i zla.
63. Čuvaj se da se odmah ne ražalostiš u suprotivštinama ovoga života, jer ne znaš što one donose dobra, koje je po Božjem sudu određeno za vječnu slavu izabranika.
64. Ne veseli se vremenitoj sreći, jer nisi siguran da ti ona pribavlja vječni život.
65. U nevoljama se odmah s pouzdanjem uteci Bogu i bit ćeš ojačan, rasvijetljen i poučen.
66. U radostima se i u slatkoći odmah uteci Bogu s iskrenim strahom, i nećeš biti prevaren niti zapleten u taštine.
67. Izaberi Gospodina za svog zaručnika i prijatelja, s kojim možeš stalno drugovati, i nećeš griješiti nego ćeš se naučiti ljubiti, i potrebne će ti stvari sretno uspijevati.
68. Bez napora podložit ćeš sebi narode, i stvari će služiti tebi, ako budeš znao zaboraviti njih i sebe.
69. Smiri se i odaleči od sebe svaku skrb i ne misli što se sve događa, pa ćeš služiti Bogu kako je njemu milo i radovat ćeš se u njemu.
70. Promisli da Bog kraljuje samo u mirnoj i nezaokupljenoj duši.
71. Ma uradio ti mnoge stvari, ako se ne naučiš odricati svoje volje i podložiti se drugome, prepuštajući skrb o sebi i o svojim stvarima, nećeš napredovati u savršenstvu.
72. Što koristi da Bogu dadeš jednu stvar, kad on od tebe traži drugu? Razmisli što Bog od tebe traži i izvrši to, pa će na taj način tvoje srce ostati zadovoljnije negoli sa stvarima koje su tebi po ćudi.
73. Kako se usuđuješ veseliti se bez bojazni, kad ti se treba pojaviti pred Bogom da položiš račun o svakoj najmanjoj riječi i o svakoj misli?
74. Misli na to da je mnogo zvanih, ali malo izabranih, i da je, ako se ne pobrineš za se, sigurnija tvoja propast negoli spasenje, tim više što je put koji vodi u vječni život veoma uzak.
75. Nemoj se tašto veseliti, jer dok znadeš koliko si grijeha počinio, ne znaš da li si Bogu drag; stoga se boj, ali s pouzdanjem.
76. Budući da ćeš se kod polaganja računa kajati što sadašnje vrijeme nisi upotrijebio na službu Bogu, zašto ga sada ne upotrebljavaš onako kako bi na času smrti htio da si ga upotrijebio?
77. Ako hoćeš da se u tvom duhu porodi pobožnost i da poraste ljubav prema Bogu i želja za božanskim stvarima, pročisti dušu od svake težnje, od svake privrženosti i htjenja, tako da se ne brineš tjeskobno ni o čemu. Jer kao što bolesnik, kad izbaci zle sokove, odmah osjeti blagodat zdravlja i tek za hranu, tako ćeš se opet naći u Bogu, ako se liječiš na rećeni način; inače, što god činio, nećeš napredovati.
78. Ako želiš naći duševni mir i utjehu i istinski služiti Bogu, ne traži zadovoljstva u onome što si ostavio, inače ćeš se naći ondje gdje si bio, ili spriječen kako si i prije bio spriječen, a možda i više; nego ostavi sve stvari koje ti preostaju i ograniči se na jednu koja donosi sa sobom svako dobro: to jest izaberi svetu samoću, s kojom je združena molitva i božansko čitanje, i tu ustraj u zaboravu svih stvari. Ako ti te stvari ne nalaže dužnost, više ćeš ugoditi Bogu što čuvaš i usavršuješ samoga sebe, negoli da ih sve skupa stečeš; jer što koristi čovjeku da steče cijeli svijet, ako dušu svoju izgubi?