Temeljni aspekti novih religijskih pokreta i sekta

Sljedbe u velikoj mjeri njeguju takozvano fundamentalno, nekritičko tumačenje Biblije. Izvlače riječi iz konteksta i tumače ga po svojoj volji, često ono sporedno pretvaraju u glavno i obratno. »U skladu s tim ne priznaje se valjanost ni jednoga drugog puta k spasu osim vlastitog, jer samo taj vlastiti vodi do cilja bezuvjetno i nepogrešivo, a oni koji njime idu jesu 'izabranici'... Karakteristično je i osobno zalaganje kao i pobožnost temeljena na doživljaju.«

U nemalom broju sljedbâ odlučujuću ulogu igraju objava i proroštvo, ekstatične pojave i opsjednutost nadosjetilnim. Većina sekta zanemaruje znanstveno tumačenje svojeg nauka. Sljedba se poziva na čuvstvo i volju, a ne na razum. Uvjereni su da su samo oni »izabranici«. Postoje miroljubive i tolerantne sekte, ali ima i takvih koje su velika prijetnja za slobodu ljudi i društva općenito. »Po svojoj strukturi najčešće su autoritarni; koriste se utvrđenim pranjem mozga i mentalnom kontrolom; služe se kolektivnom prisilom, pobuđuju osjećaje krivnje i straha.« Većina tih pokreta imaju živoga karizmatskog vođu koji je vrlo autoritativan i često traži posvemašnju poslušnost. Program tih pokreta je šarolik: od neokršćanskih do protukršćanskih stavova. Broj sljedbenika proteže se od nekoliko stotina do više milijuna. Postoje pokreti s pretežno muškim i oni s pretežno ženskim članovima. Neki se integriraju u društvo, drugi se izoliraju. Neki su agresivni u svojoj propagandi, drugi su pasivni.

Psiho-fizička konstitucija novih članova

S obzirom na psihičku konstituciju, neki razlikuju dvije vrste: prva vrsta - osobe psihički »normalne« koje ulaze u sekte nakon neke krize ili razočaranja (zaljubljenost, rastava roditelja); druga vrsta - osobe s većim ili manjim psihičkim opterećenjem koje u sektama traže svoju sigurnost i liječenje depresivnih stanja. »Nerijetko se naiđe na neslomivi otpor kad se susretnu žestoki vjerski fanatici kod kojih 'izolirani' kompleksi predodžaba s vrlo naglašenim afektima jednostrano određuju misao i volju odbijajući bilo koje logične ili realne ograde... Gdje osjećajni život - patološka depresija ili nastrano ponašanje - ima glavnu riječ, tamo će biti ušutkane razumne strane života« (G. Roth).

Kad su u pitanju psihološke strukture ličnosti, dinamička psihologija i psihopatologija dijeli osobe na narcističko shizoidnu, depresivnu, opsesivnu ili prinudnu i histeričnu strukturu. Svaka od spomenutih ličnosti na svoj način doživljava Boga i kao takva sklona je određenoj vjerskoj sekti. U svome članku »Psihologija i religija«, priznati psiholog Vladeta Jerotić kaže sljedeće: »Za razliku od prinudnih neurotičara, koji su skloni strogim protestantskim kršćanskim sektama (kao što su Jehovini svjedoci ili adventisti), narcističko-shizoidni tip vjernika radije odlazi u neku grupu koja njeguje neku od istočnjačkih forma filozofije i religije, kojima u osnovi leži svijet kao privid, što sasvim odgovara prividnom življenju ovakvih ljudi, nikad dovoljno inkarniranih u ovu zemlju i njenu realnost.« Odnos depresivne osobe prema religiji obilježen je velikim osjećajem krivnje zbog slabe vjere, mlake ljubavi i skoro nikakve nade. »Ako još ima sačuvane snage za intelektualnu radoznalost, dešava se da se depresivni čovjek okrene od kršćanstva budizmu, čija mu filozofija pesimizma više odgovara.« Konačno, histeričnu strukturu ličnosti karakterizira pojačana samosvijest, površnost, erotično-seksualna uzbudljivost, sklonost tjelesnim senzacijama koje su izraz burnih duševnih zbivanja te pretjerana srdačnost i neumorni optimizam. Religiozni život histeričnih osoba često je izobličen. Odlikuje se naglim oduševljenjem i brzim popuštanjem. »Zbog uključivanja erotično-seksualnog u većinu svojih događanja, histerici i u vjerskom životu miješaju religiozno s erotičnim i seksualnim, kao i emotivnim, uopće... Upućeni uglavnom na vanjske manifestacije vjere, histerični tipovi se vezuju za ceremonijalno u crkvenom životu... Boga doživljavaju histerici na dječji način, jer i sami ostaju cijelog života u mnogo čemu infantilni, i to kao ‘dobrog oca’ koji, naravno, njih posebno voli, i to i pokazuje. Zbog toga njihova vjera ostaje umnogome nezrela, naivna, željni su čuda i skloni da u njih brzo povjeruju, bez snage naprezanja da se nešto trajnije i dublje u toj vjeri ostvari.« Histerične strukture ličnosti sklone su onim sektama u kojima ima puno ezoterije, antropozofije, magije pa i sotonističkih elemenata.

Treba reći da spomenutih struktura ličnosti ima ne samo u sektama nego i u svim religijskim zajednicama. K tome, još treba nadodati da postoje i sasvim zdrave osobe koje slobodno pristupaju sektama zbog svojih osobnih motiva.

Propagandne metode i manipulacije

Prema mišljenju američkog psihijatra Johna Clarka, žrtve vjerskih sljedba najčešće su labilne osobe koje imaju svjesni ili nesvjesni strah od samostalnosti. Takve osobe traže bilo kakvu falsificiranu stvarnost koja bi im mogla ponuditi neko, makar privremeno, emocionalno utočište. Kad pronađu svoje utočište u nekoj vjerskoj sljedbi ili kod nekog gurua, onda nastupa faza preobraženja u kojoj se događa svojevrsna promjena ličnosti, odnosno usvajanje nove religiozne svijesti koja postaje imuna na racionalnu kritiku logičkim putem. U pridobivanju novih članova, pojedine se sljedbe na početku služe pozitivnim elementima: novog člana obasiplju velikom pažnjom i ljubavlju, pohvaljuju novog člana što je odabrao njihovo društvo, dijele im potrebne lijekove i hranu, da bi u drugoj fazi prešli na tzv. »intelektualno bombardiranje«. U ambijentu što veće izolacije vrši se svojevrsno »pranje mozga« kako bi se napustila ne samo stara vjerovanja nego i stari prijatelji pa i roditelji i najbliža rodbina ukoliko ne prihvaćaju ideje sljedbe. Novi članovi drže se u stalnoj napetosti i poslu kako nikada ne bi bili sami. U tu svrhu služe poticaji i nagovori voditelja, stalna formacija, uništavanje unutarnjeg otpora, izazivanje strahova koje kandidat ne može nadvladati bez pomoći vođe ili gurua kojemu treba sve više iskazivati poslušnost bez prigovaranja. Utemeljitelj i vođa »Crkve ujedinjenja« Sun Myung Moon izričito je rekao svojim sljedbenicima: »Ja sam vaš mozak.« Vođa sljedbe »Djeca Božja« David Berg tražio je od ženskih članova svoje sljedbe da se bave prostitucijom kako bi tako pridobivale nove članove i skupljale novac za potrebe sljedbe. Američki akademik Larry D. Shinn, istražujući razloge neprijateljskog odnosa prema sljedbi Hare Krišna, zaključuje kako nije čudo da ljudi pomisle kako se u toj sljedbi događa »pranje mozga«, budući da mladi koji postanu obožavatelji Krišne moraju na jedan radikalni i traumatični način napraviti skok iz zapadnjačke kulture u jednu sasvim novu, njima potpuno stranu i strogo hijerarhijski ustrojenu sljedbu, što veoma zastrašuje roditelje mladih sljedbenike toga religijskog pokreta.

Višestruki su uzroci pojave nove religioznosti i novih vjerskih sljedba. S jedne strane radi se o nikad zadovoljenoj gladi za Bogom. Ljudsko srce ne može se smiriti osim u Bogu, kako to lijepo reče veliki Aurelije Augustin. Prema nekim ozbiljnim misliocima, sekularizacija je dospjela do svojih krajnjih granica. Sve utopije koje su navješćivale raj na zemlji, odnosno sreću bez Boga, propadaju i prolaze, a u srcu čovjeka ostavljaju još veću čežnju za izgubljenim rajem. Čovjek se ne može lako pomiriti s idejom da Boga nema ili da je on mrtav, kako je to tvrdio Nietzsche. Toj nezasitnoj čovjekovoj gladi za Bogom izlaze u susret novi religijski pokreti i vjerske sljedbe, ali nažalost, s površnim i nezadovoljavajućim odgovorom, nudeći čovjeku najčešće krive slike Boga. Nove vjerske sljedbe koje dolaze i s Istoka i sa Zapada nude današnjem čovjeku religiju po njegovu ukusu. Tako neke sljedbe naviještaju Boga kao strogog suca koji nemilosrdno kažnjava grešnike i sprema skori kraj svijeta, što odgovara nekim vjernicima jer takav bog više odgovara psihičkoj strukturi njihove osobnosti. Onima pak koji traže Boga koga mogu vidjeti i doživjeti, koji žele »instant« sreću, više odgovara bog kojim će oni moći na neki način manipulirati, bog koji bi trebao odmah davati ekspresne odgovore na naše molbe i želje. Mnoge vjerske sljedbe nude sreću ovdje i sada, po principu »ključ u ruke«. Biblija uči da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, tj. obdario ga slobodom i mogućnošću da ljubi. Neki bi pak željeli stvoriti Boga na svoju sliku, kako bi to bio korisni bog koji bi ispunjavao sve čovjekove želje i prohtjeve. Mnoge vjerske sljedbe nude upravo takvog boga, boga s kojim se može i manipulirati. Jedan od razloga pojave i širenja sljedbâ jest svakako i nesposobnost velikih religija da zadovolje religiozne potrebe svojih vjernika, posebno na afektivnoj razini. Neki se osjećaju razočaranima u svojim crkvama i onda utjehu traže na drugom mjestu. A ima i onih koji drže da su »novokomponirane« sljedbe đavolsko djelo s namjerom da se uništi kršćanska vjera.

Mijo Nikić

Glas koncila, 2/02