Bir Krishna Goswami: “Srila Prabhupada je bi jako protiv centralizacije. GBC, uglavnom da provjerava uravnotezenost u duhovnom i menadzerskom pogledu, ali ne previse menadziranja. Jos jedna vazna duznost GBC-ja je da on napravi aranzmane za postizanje onoga sto je Srila Prabhupada nazvao ‘Jedinstvo u razlicitosti’.

Kao sto ste svi vi vec vjerovatno svjesni toga, postaje razlicita misljenja cak i u pokretu za Svjesnost Krisne. Postoje recimo konzervativci, postoje liberali, pa onda postoje ultraliberali pa ultrakonzervativci. Recimo postoje ljudi koji misle ‘dijeljenje knjiga je jedini nacin, svi ostali su u velikoj mayi!’, ili recimo drugi misle ‘dijeljenje prasadama je jedini nacin!’ ili recimo brahmacariji misle ‘biti brahmacari je jedini nacin!’, a grihasthe (porodicni ljudi) misle ‘ozeniti/udati se to je jedini nacin!’, a sannyasiji misle ‘svi ostali su u mayi!’.

A recimo grihasthe misle ‘sannyasiji su u mayi zato sto stalno primaju donacije!’. Tako da na ovaj nacin postoje razlicita misljenja o Svjesnosti Krishne, ili o razlicitim sluzbama itd., i imamo tendenciju da budemo pravi fanatici u vezi ovih stvari. To dolazi od gune strasti - misliti ‘mi smo najbolji’. Recimo ovdje u Evropi imate nogometne utakmice i svi prestanu raditi samo da bi gledali te utakmice, ne znam da li je tako u BiH? I svi navijaju za svoj tim, i misle ‘ubi protivnicki tim’ i ako njihov tim izgubi onda prave nerede po gradu. Ne znam da li se to desava ovdje ali u Juznoj Americi kada njihov tim izgubi navijaci izadju na ulici i razbijaju izloge, radnje i udaraju druge ljude okolo. (Daksa dobacuje: “to su naucili od nas”) Ha, ha, o naucili su to od Bosanaca? Tako, to je zapravo strast i malo neznanja, ili puno neznanja. Tako da zasnovano na nasem laznom egu mi uvijek zelimo biti najbolji. To radimo cak i u pogledu duhovnih ucitelja. Recimo mi imamo sklonost slaviti naseg duhovnog ucitelja kao najboljeg, jer to ce uspostaviti nas kao boljeg bhaktu od drugih bhakta ‘ja imam najboljeg gurua!”.

Ali, tada zapravo nismo uistinu zainteresirani da slavimo svog gurua, vec zapravo zelimo slaviti samog sebe! Tako da ‘jedinstvo u razlicitosti’ znaci doci do gune vrline. A to znaci postati ponizan i cijeniti svaciju sluzbu. A ne da mislimo ‘moja sluzba je najbolja’ ili ‘ja sam najbolji’.

 I zapravo vise od vanjske manifestacije necije sluzbe mi zapravo vise cijenimo manifestaciju ‘bhakti’ u srcima ljudi. Jer posto imamo prirodnu sklonost da pronalazimo greske i zavist, mi radije zelimo kritizirati ljude zbog onoga sto oni nemaju, umjesto da uocavamo ono sto imaju.

 

Kada bi Srila Prabhupada vidio nekog bhaktu kako radi neku sluzbu on bi ohrabrivao tog bhaktu, to bi bilo poput rasplamsavanja iskre da bi se napravila vatra. A ono sto mi radimo je da kada vidimo malu iskru onda ‘oh, to je mala iskra, udarimo je cekicem, to je samo jedna mala glupa iskra!’

Dat cu vam primjer, jedan od mojih ucenika je nedavno propovijedao jednoj novoj osobi. Govorio je toj osobi ‘moras mantrati 16 krugova, moras postaviti oltar kod kuce, moras biti striktna u Svjesnosti Krishne, mantraj, mantraj, mantraj!!!’ Onda mi je ta dama prisla i rekla ‘Svjesnost Krishne je previse za mene, uvijek se moram poklanjati, on me tjera da mantram, da li moram imati oltar kod kuce, da li moram mantrati?’ Onda sam joj ja rekao, vrlo interesantno propovijedanje, ‘ne, ne moras mantrati, ne moras imati oltar’. Tako, neko bi mogao pomisliti ‘Oh, Maharaja je u mayi!’, jer ‘on govori ljudima da ne mantraju! Kakav je to sannyasi?’ Ja sam toj dami rekao ‘Ne brini, ti si prirodno bhakta. Ti ces spontano mantrati iz svog srca. A ovaj nitkov sto te tjera da mantras – ne obracaj nikakvu paznju na njega. Jer Krishna se nalazi u Svetom Imenu i spontano ces zeljeti mantrati, a taj prabhu, ti ces uskoro mantrati i vise od njega. I ti ces napraviti svoj vlastiti oltar kada budes entuzijasticna za to, i on te nece moci zaustaviti.’

I sljedeca stvar koja se dogodila je da sam sljedeceg dana dobio e-mail poruku od te dame u kojoj mi je rekla ‘sada mantram osam krugova dnevno’. A nedelju dana poslije mi je poslala sliku svog oltara kojeg je kod kuce postavila. A jos sedmicu poslije toga, moj ucenik a njen zarucnik mi je poslao e-mail u kojem govori da ona toliko puno napreduje u predanom sluzenju da je sad on flipnuo! (smijeh) Znate, ostavlja ga iza sebe! A ja sam mu rekao ‘Ne brini, sada ti mozes uzeti njeno utociste’ (smijeh). Znaci, ovdje je primjer, umjesto da sam joj govorio ‘moras mantrati 16 krugova, moras napraviti oltar, ne radis ovo, ne radis to’, ja sam zauzeo pozitivan stav i cijenio je. Naravno, to se ne moze vjestacki raditi, to nije trik. Moras biti u stanju vidjeti srce ljudi. I bi smo trebali biti sretni cak i ako neko dobrovoljno ucini i nesto sasvim malo, malo u Svjesnosti Krishne, jer Krishna je takav. Kao sto je Prabhupada jednom ispricao pricu o pacovu koji se jedanput popeo na oltar, na neki nacin tu je gorjela ghee-lampica, pacov se zapalio tu se vrtio i vratio se Bogu.

 

Stoga bi smo trebali jako cijeniti cak i ako neko cini i malo sluzbe, i vidimo malo bhakti. Cak i ako to nije sluzba koju mi radimo, ali to je sluzba za Krishnu. Recimo, tipican konflikt koji je ranije nastajao je bio konflikt izmedju porodicnih ljudi (grihastha) i sannyasija, ili brahmacarija.

Sannyasiji su npr. kritizirali grihaste zbog mnogih stvari. Postojale su cak grupe sannyasija i brahmacarija koji su putovali sirom zemlje (Radha Damodara Party) i ohrabrivali brahmacarije da napuste hramove, samo da bi se odmakli od grihastha. Putujuca grupa sannyasija i brahmacarija bi dosla u hram, nocu bi propovijedali brahmacarijima da napuste hram govoreci im ‘Zasto ste ovdje, zasto zivite sa svim ovim grihastama, trebali ste ici i putovati sa nama, to je pravo mjesto za vas!’ I tako bi kidnapovali brahmacarije. Onda bi se sljedeceg jutra probudio predsjednik hrama i saznao da su svi brahmacariji napustili hram.

Poenta je ta da oni koji se nalaze u odvojenom redu zivota (poput sannyasija i brahmacarija) bi trebali postovati sluzbu koju obavljaju grihaste (porodicni ljudi). Jer znate, predivno je, oni odgajaju djecu svjesnu Krishne. A porodicni ljudi bi trebali cijeniti sannyasije koji putuju i odrzavaju duhovne centre. Svako ima svoju duznost u skladu sa svojom prirodom. To je kao velika masina koja ima razlicite dijelove. Svaki dio masine saradjuje sa drugim kako bi pomogao u funkcioniranju cijele masine. Stoga, to je jedna od duznosti GBC-ja, da bhaktama bude omoguceno da budu razliciti ali da cijene jedni druge, i da saradjuju jedni s drugima, ali ne samo na vjestacki nacin. To nije vjestacka menadzerska stvar, oni stvarno trebaju osjecati ljubav jedni prema drugima.

 

Ali da bi smo to postigli trebamo odustati od nase zavisti i zelje da budemo najbolji. Zapravo ta zelja da budemo najbolji, da budemo br. 1 – to je sve strast. I trebali bi smo prepoznati zavist kada se pojavi u nasem srcu. I cim se pojavi, cim smo zavidni prema nekome, odmah bi smo trebali tu osobu poceti slaviti. Ako osjetimo da smo bijesni ili negativni prema nekom vaisnavi, odmah bi reakcija u nasem umu trebala biti ‘hajde da ga slavim’, ‘hajde da kazem nesto lijepo o toj osobi’. To jedan od zadataka za GBC-ja: rjesavanje konflikata, ali ne samo to, vec i vise od toga – transformacija odnosa.

Zato jer je Prabhupada rekao, dadati pratigacchati guhyam akyati paccati bhuikte bhojayate caiva na vidha priti laksanam (Nektarska Uputstva, stih 4), nas pokret se ekspandira razmjenom ljubavi. A ekspandiranje naseg pokreta ce biti zaustavljeno svadjama, nerazumijevanjem ili ne cijenjenjem izmedju raznih vaisnava. To je to, to je jedna od glavnih duznosti sannyasija ili GBC-ja. Koliko je sati? Hocemo li nastaviti s Srimad Bhagavatamom ili? Oh, da nastavimo s ovim, dobro, znaci nema krsna-katha? (smijeh). Sta da jos kazem? Prabhupada je rekao, da bi se cak i GBC-i trebali sastajati i da bi njihova glavna tema diskusije trebala biti ‘Jedinstvo u razlicitosti’. To znaci svi su razliciti. Kao sto smo sad napravili listu i saznali sluzbe od svakoga ovdje, neko je umjetnik, jel’ tako? Ako bi ste mene pitali da budem umjetnik, to bi bile gore slike od njegovih tamo (od malog Tadije). Ali, ja to bar mogu cijeniti. Ili recimo, neko odijeva Bozanstva, ja to mogu cijeniti, mi ne bismo trebali imati sektaski stav.

 

Recimo, ja znam za konflikt koji vi ovdje imate. Dat cu vam primjer. Mi propovijedamo u Americi (SAD). Ali primjetili smo da u posljednjih nekoliko godina nismo napravili puno novih bhakta. A kada analiziramo kako prosiriti Svjesnosti Krisne, prvo trebamo zaokupiti svoj um reklamiranjem Svjesnosti Krishne. A da bi ste reklamirali SK ili bilo sta drugo, znaci da prvo trebate ispitati svoje trziste, sta je ljudimo potrebno, sta ljudi zele. I izgleda da u vecini hramova u Americi i Zapadnoj Evropi, mnogi kulturni predmeti su pomalo sokirajuci za nove ljude kada oni prvi put dodju u hram. Kao i u mom slucaju, prvi put mi je predstavljena Svjesnost Krisne 1969. godine. Ubrzo nakon toga sam posjetio hram. I kada sam dosao u hram, vidio sam stvari koje su me sokirale toliko puno da me je to odvratilo od pokreta oko godinu dana. Vidio sam ljude koji su trcali oko grma, i poklanjaju se grmu, sjede na podu i jedu hranu sa masnog papira, jer u to staro doba nismo koristili papirne tanjire, vec bi samo postavili masni papir na pod i jeli hranu sa njega. To mi je bilo tako sokirajuce, da sam sebi rekao ‘Oh, ovaj pokret nije za mene!’ Srecom, godinu ili dvije kasnije Srila Prabhupada je licno dosao i spasio me! Tako, da poenta koju ja isticem, jer ispitivali smo propovijedanje u mnogim zemljama, morate imati neku uvodnu situaciju za ljude. Npr. u Aucklandu (Novi Zeland) bhakte imaju LOFT Preaching Program, mozda ste culi za to? Loft znaci drugi sprat. Nije vazno kako se zove, uglavnom oni imaju ‘bridge preaching program’ (propovijedacki program za premoscavanje). To je nesto poput yoga centra. Tako da ljudi dolaze uciti hatha-yogu tri puta sedmicno, rade vjezbe, malo mantraju ‘Om Kesavaya namaha’. Nakon toga, tih vjezbi, sjednu okolo u obicne zapadnjacke kauce i fotelje i pricaju jedni s drugima o obicnim stvarima i duhovnom zivotu. A nakon toga jedu prasadam. A taj prasadam su generalno zapadnjacke preparacije, znate poput pizze, lasagna. Tako da su ti ljudi dovedeni u okruzenje koje im ne predstavlja prijetnju.

Ali nakon nekog vremena kako se druze s bhaktama postanu radoznali i postavljaju pitanja. Znate, ne samo da tu imaju casove yoge, ponekad imaju i ‘filmske veceri’ kada prikazuju karmi filmove poput ‘Matrix-a’ i diskutuju o duhovnim poentama zasnovano na Svjesnosti Krisne. Jer tu se uvijek nalaze strucni bhakte koji ce diskusiju usmjeriti prema Svjesnosti Krisne. I ono sto se s vremenom desava je da ti ljudi postaju redovni Hare Krisna bhakte, znate sa dhotijima ili sarijima, mantraju izlaze u sankirtan i sve rade. Taj je program prema izreci koju je koristio Prabhupada ‘udji kao igla izadji kao plug’.

 

I oni saradjuju zajedno sa tamosnjim hramom. I nakon sto ti ljudi postanu kultivirani oni postanu clanovi hrama. Znate, to je situacija savrsene saradnje. Jer postoje razne specijalnosti u kultiviranju ili dovodjenju ljudi, ili obucavanju ljudi u Svjesnosti Krisne, i svaka priznaje drugu, jer igra ulogu u cjelokupnoj slici. Tako da hramski bhakte ne kritiziraju taj propovijedacki program, cak iako to nije njihovo raspolozenje propovijedanja ili njihov mentalitet - oni ga cijene. Jer toliko puno novih bhakta se pridruzuje, to je najuspjesniji zapadnjacki propovijedacki program koji imamo. A taj propovijedacki program je napravio Njegova Svetost Devamrita Maharaja. I kroz taj program je napravio toliko puno novih bhakta da je bio u stanju da posalje neke od tih bhakta u Juznu Ameriku da pomognu tamosnjim hramovima u propovijedanju. Stoga, svaki dio programa je vazan: hram, propovijedacki centar, bhakti-sange, svi medjusobno saradjuju, to je izvanredna situacija u Aucklandu (Novi Zeland) koju sam licno vidio sa svojim ocima. Bilo je pomalo smijesno na pocetku kada sam ja dosao u posjetu, jer obicno sannyasiji ne dolaze posjetiti njihov propovijedacki centar. U tom centru svi bhakte nose obicnu zapadnjacku odjecu, tako da sam morao zakazati termin kada cu otici tamo, tako da ljudi ne bi posizili kada me vide. I tako sam pokucao na vrata, oni su pogledali kroz malu spionicu na vratima, i rekli su mi, dobro, mozes ostati, ali moras otici u drugu sobu, ne mozes biti u sobi za yogu. I umjesto da se naljutim ‘Ja sam sannyasi, ja mogu ici gdje god ja hocu!!’. ‘Svi vi ste u mayi!!!’. ‘Gdje je ikad Prabhupada rekao da bi smo trebali ovo raditi?!’ Umjesto toga, razumjeo sam i cijenio sam ono sto su oni radili. Trebali bi smo uvijek cijeniti, iako smo razliciti. Dat cu vam jos jedan primjer iz Prabhupadovog vlastitog ‘bridge preachinga’ (propovijedanje premoscavanjem). Prabhupada je poslao dvojicu sannyasija u Iran prije mnogo godina dok je jos seih (kralj) vladao tom drzavom. To je bilo prije ere Homeinija. I ovi sannyasiji, da bi bili u stanju da propovijedaju morali su ljude poucavati hatha-yogom. Jer nisu mogli izaci na ulice i imati harinam, jer znate bilo je malo opasno, tako da su cak i clanove kraljeve porodice poucavali hatha-yogu, cak i kcerku kralja. Tako da je cijela porodica postala zainteresirana za Svjesnost Krisne. I kada bi clanovi kraljeve porodice dolazili u Los Angeles cak bi posjecivali nas hram. Naravno, kasnije se desila revolucija u Iranu, ali to nije bila nasa greska. Da, neko moze citirati stih ‘Kada osoba postane svjesna Krisne, Krisna joj sve oduzima’ (smijeh), ali nije se to dogadjalo. I kada je Prabhupada cuo za to propovijedanje, postao je vrlo sretan, ta dvojica sannyasija koji su bili odjeveni poput yogija. I umjesto da kaze ‘To je maya!’, on je to cijenio, znate ‘uci kao igla a izaci kao plug’. Prabhupada je bio ekspert u aranziranju raznolikih nacina propovijedanja. Kao recimo u slucaju Bhakti Svarup Damodar Maharaja, njemu je Srila Prabhupada rekao ‘Nastavi sa svojim studiranjem na univerzitetu i stekni svoju doktorsku titulu, i propovijedaj naucnicima’. Tako sam napisao Prabhupadu pismo, jer sam i ja zelio uciniti istu stvar. Napisao sam ‘Prabhupada, ja mogu ici na univerzitet, i moji roditelji ce platiti moje skolovanje, i dobit cu doktorsku titulu u nuklearnoj fizici, i propovijedat cu!’ A Prabhupada je odgovorio ‘Kakva je korist od takve stvari?’ (smijeh), ‘bolje ostani u hramu, budi Hare Krishna bhakta’. Znaci, tu su dvije potpuno razlicite instrukcije za dvoje ljudi, i obje su savrsene instrukcije Srila Prabhupada. Jer da sam ja nastavio mozda bi bio negdje profesor na univerzitetu umjesto da sam sannyasi. Poenta je u tome, Bhakti Svarup Damodar Maharaja ima svoju sluzbu, ja imam svoju sluzbu, ali mi volimo jedan drugog. Jer ako ne volimo jedni druge, nikada necemo biti uspjesni u sirenju Svjesnosti Krisne. Tako, je li to dovoljno? Razumijete?

 

Ovi konflikti koji nastaju, trebali bismo nauciti vidjeti ono pozitivno. Recimo poput muhe koja traga za izmetom, uvijek trazi negativno. Mi bismo uvijek trebali tragati za pozitivnim. Trebamo biti pozitivni. Postoji jedna knjiga ‘Moc pozitivnog razmisljanja’. Ako uvijek budemo pozitivni, bit cemo uspjesni, sretni, propovijedat cemo Svjesnost Krisne. Ponekad me ljudi kritiziraju, ‘Ti si previse pozitivan, Maharaja!’, naravno oni su tada negativni, ‘ti mislis da je sve dobro.’ A moj odgovor je ‘Da, sve je dobro. Cak su i materijalne bijede sjajne. Nemojte mi slati dodatne (smijeh), imam ih dovoljno za ovaj zivot, ali one su namijenjene da nam pomognu da postanemo odvezani od ovog materijalnog svijeta. Adyatmika, adibhautika, adidaivika, bijede od uma, tijela, materijalne prirode i drugih zivih bica, one su zapravo milost Krisne’. Kada stvari krenu na lose, to je Krisnina milost, to je zapravo prilika za uzmemo utociste Krisninih svetih imena. Kada me ljudi ne cijene, to je Krisnina milost tako da ne postanem jako ponosan. Tako da na sve gledamo pozitivno. Jedina stvar u pogledu koje trebamo biti negativni je negativnost. Mi nismo namijenjeni tome da kao neki Krscani govorimo ljudima da ‘ce svi ici u pakao’. Prije neki dan sam citao clanak u novinama, koji je u stvari razgovor sa sadasnjim predsjednikom Slovenije (Janez Drnovsek), on je ustvari radikalni vegetarijanac. I to je tema tog clanka. I zapravo on je propovijedao bolje od bhakta (smijeh). Ima kopiju tog clanka, mogu vam ga proslijediti e-mailom. I u tom razgovoru su ga pitali: ‘Da li ste svjesni da u ljudima u crkvi govore da svako ko je vegetarijanac ce ici u pakao?’ (smijeh). ‘Pitali su, zar niste zabrinuti da cete otici u pakao?’, jer on je clan te religije. A on je odgovorio: ‘Nasrecu, lideri te religije nisu oni koji odlucuju ko ce ici u pakao a ko ne’. (smijeh) Jos jedna dodatna zanimljivost vezana za predsjednika Slovenije. U nasem hramu u Ljubljani se nalazi jedan bhakta, Mrgendra, i on odrzava kurseve kuhanja svuda po Sloveniji. I jedna od polaznica njegovih kurseva kuhanja je sekretarica predsjednika drzave. I sada je tog bhaktu sekretarica predsjednika zamolila da on bude predsjednikov licni kuhar. Tako da ce uskoro predsjednik svakog dana castiti prasadam! A ovaj bhakta kada propovijeda odrzavajuci kurseve kuhanja on se ne ponasa heavy prema drugima, on predstavlja samo pozitivne aspekte vegetarijanstva. Ako smo pozitivni prema ljudima, napravit cemo neogranicen broj bhakta. Jer ljudi traze ljubav u ovom svijetu. Maloprije smo govorili o reklamiranju Svjesnosti Krisne. A koja je to velika potreba koju ljudi imaju u sadasnjem modernom drustvu? Ta velika potreba je potreba za prijateljstvom i ljubavlju. Posebno u modernom drustvu, ljudi su zapravo ekstremno usamljeni. U tradicionalnom drustvu imali ste selo oko sebe, produzenu porodicu, i nikad se niste osjecali usamljeno. Imali ste svoju baku, djeda, vase roditelje, prijatelje, znate, zivjeli bi ste u selu. I ako bi ste se htjeli ozeniti/udati, vasi roditelji bi nesto aranzirali. Ali sada, ljudi zive u gradovima, ne zive vise sa svojom rodbinom, ako zele da nekoga upoznaju i vjencaju se, moraju ici u neki bar, ili se prikljuce na internet i pocnu svima slati svoje slike. Zar nije tako? Jedan od glavnih razloga za danasnji veliki problem alkoholizma je sto je to nacin na koji se ljudi mogu druziti jedni s drugima. U velikim gradovima postoje vjerovatno tri bara (kafane) u svakoj ulici. Ne znam kako je to ovdje u Bosni? I ako mi razumijemo da je to potreba ljudi i ako djelujemo da udovoljimo toj potrebni ljudi na nacin svjestan Krisne, postat cemo svaciji prijatelji i nece biti ogranicenja u broju bhakta koje mozemo dobiti. A da bi smo to ostvarili moramo biti pozitivni. I moramo svakoga voljeti. Yastu sarvani bhutani atmani vanu pasyati sarva bhutesu catmanam, to je Sri Isopanisada, “Onaj ko svakog vidi kao dio i cesticu Krisne, ne mrzi nikoga niti bilo sto’. Posebno ne bi smo trebali mrziti bhakte.

 

Bolje je da naucimo kako da se slazemo s bhaktama, jer to su ljudi s kojima cemo zivjeti vjecno u duhovnom svijetu. Recimo ulazimo u duhovni svijet i srecemo na ulazu Jaya i Vijaya, i oni nam kazu ‘Dobrodosao u duhovni svijet!’, i jos nam kazu ‘Hej, i tvoj stari prijatelj Govardhan das je ovdje!’ A mi kazemo ‘Sta?’, ‘ako je on ovdje ja ne ulazim!’ (smijeh) ‘Radije cu biti u paklu!’ (smijeh). Tako da sve ove ljude koje sada vidite, Govardhan das ili dasi, morate naviknuti zivjeti sa svim tim ljudima, jer oni ce vjecno zivjeti sa vama. Ukoliko ne nauciti slagati se i zivjeti s njima sada – necete biti u stanju otici u duhovni svijet. Da li ima jos nekih pitanja?

Pitanje (by Daksa das): Pitanje je u vezi ta dva programa u Aucklandu (yoga centar i hram). Da li je Devamrta Maharaja ukljucen u oba ta programa?

Bir Krishna Maharaja: Ne. On nije tamo ‘big boss’ (veliki sef) svega. On nije tamo GBC. Ne, uopste nije ukljucen u hramski projekat. Jer on nije GBC. Taj program (yoga centar) je njegov specifican program i doprinos na mnogim mjestima, i on tu nije GBC. Znate, jer yoga daje ljudima izgovor da dodju, a hatha-yoga sama po sebi nije toliko vazna, mi nismo toliko zainteresirani u hatha-yogu. Ali daje ljudima neprijeteci izgovor da dodju i, znate, rade yogu. I ja cu uskoro otvoriti takav centar na nekim drugim mjestima, i necemo raditi samo hatha-yogu, vec i druge stvar, imat cemo seminare o ayurvedi. Imam prijatelja u Vrindavanu, Dr. Liladar Gupta, on putuje svijetom i daje seminare o ayurvedi, on ce doci. Onda imam prijatelja koji radi “Regresije proslih zivota”. Te stvari privlace mnogo ljudi, i ponekad moramo iznajmiti auditorijum da bi smo primili sve ljude. Ali cijela poenta je u tome da ljudima damo izgovor da se druze sa bhaktama. I onda postanete njihov prijatelj. Dat cu vam jedan primjer. Jednom sam otisao na misu Mormona. I kada sam usao oni su bili tako sretni sto me vide, znate, tu sam naisao na bolju dobrodoslicu od one koje dobivam u Hare Krishna hramovima (smijeh), svi bi me zagrlili ‘Oh, tako smo sretni sto te vidimo brate Swami!’ (smijeh), i onda bi govorili drugima ‘Oh, zelim da upoznas brata Swamija, oh tako sam sretan sto te vidim’ Tog dana mi je skoro otpala ruka od pozdravljanja sa svima. Znate, bila je to jedna topla dobrodoslica, i onda prateci program, ti ljudi su me kasnije kontaktirali. Ali ne brinite, necu postati Mormon. Ali neki bhakte koje poznajem su postali Mormoni. Zbog topline u njihovom drustvu. Razumijete? Jer ljudima je to potrebno. Jos jedan primjer je moj godbrother, koji je napustio tijelo, Visnujana Swami. Da li je iko cuo za njega? Da, onaj poznati. Kada sam ga prvi put sreo, nikad ga prije nisam vidio, prvu stvar koju je on uradio, zagrlio me je i rekao ‘Oh, tako sam sretan sto te vidim!’ Ali to nije bio neki teatarski gest, on je zapravo tako osjecao, i onda ste prirodno osjecate privuceni takvom osobom, kada se neko tako ophodi prema vama. Ili recimo kao kada sam ponekada zajedno sa Sacinandana Maharajem, on kada govori svima kaze ‘Nas Bir Krishna Maharaja’, on koristi tu zamjenicu posjedovanja. To je tako toplo, da osjecate kako se topite. A umjesto toga mi kada govorimo o nekome kazemo ‘Ti!’, ‘Oni!’, ‘Ono!’ (smijeh) Ne znam kako je kod vas, ali u mnogim jezicima postoji prisno ‘Ti’ i zvanicno ‘Vi’. A postoji i ‘Ono’, ‘To’, ‘Oni’. To nije lijepo.

 

Pitanje (by Istadeva Gaura das): U vezi tog yoga-centra. Da li je taj yoga centar sam po sebi cilj? Spomenuto je da su novi ljudi iz yoga centra postali bhakte i postali redovni clanovi hrama?

Bir Krishna Maharaja: Krajnji cilj tog centra da dovede ljude do Krisninih lotosovih stopala. Koja je nasa svrha? Moja jedina svrha je da ljude dovedem do Krisninih lotosovih stopala. Ako treba da visim naopacke i to ce ljude dovesti, onda cu to uraditi. Hram takodjer propovijeda. Ali svaki pojedini centar, i hram i preaching centar imaju svoj specifican fokus na odredjene vrste novih ljudi. Postoji razlog za postojanje oba mjesta (hram i centar). Hram je dobar za zajednicu, da drzi sve ljude zajedno, da kultivira ljude koji su spremni za hram, a preaching centar je dobar za dovodjenje ljudi koji bi inace mogli biti jako sokirani kada bi dosli u hram. Zar ne? Jer ponekad kao bhakte ne mozemo cijeniti kako nas drugi ljudi vide. Imamo nase razlicite prakse poput odavanja postovanja i dr. Recimo, jucer sam bio na beogradskom aerodromu, da sam tu odavao postovanje ljudi bi vjerovatno dosli i uperili puske u mene! (smijeh) Ili da sam dosao u Srbiju sa dhotijem, tulasi ogrlicom i svim – vjerovatno mi ne bi dopustili da udjem u zemlju. Stoga, ponekad moramo da prilagodimo neke izvanjske stvari, tako da se ljudi osjecaju udobnije u drustvu s nama. Ali hram nije namijenjen za to. Hram je namijenjen tome da bude standardna, tradicionalna situacija. Jer imate ovdje Bozanstva – to je tradicionalna situacija. Zato su nam potrebne obje vrste situacija. Jednom je Prabhupada rekao, umjesto otvaranja novih hramova trebali bi smo otvoriti “Citaonice” u centru grada, gdje ljudi mogu doci, izabrati jednu knjigu i samo citati. I da se tu mogu udobno osjecati. Kada sam ja jednom od prvih puta usao u jedan nas hram, htio sam citati jednu od Srila Prabhupadovih knjiga. I tako sam uzeo jednu knjigu i poceo citati. A onda su mi bhakte prisli i poceli propovijedati ‘Zar ne shvatas da Kali-yuga dolazi! Ljudi ce zivjeti pod zemljom! Ljudi ce biti niskog rasta! Ljudi ce jesti jedni druge! Stoga, bolje predaj se odmah sada!’ A ja sam rekao ‘Ali ja sam zelim citati jednu od SP knjiga.’ (smijeh) Nisu mi dopustili da citam SP knjige. Tako da sam naucio te lekcije svojim vlastitim iskustvom. Naravno, ako je neko vec super predana dusa, onda mozete biti malo heavy s njim. U suprotnom – nemojte.

www.iskcon.sarajevo.com