Taittirìya Upanišad kažu: „Volite majku kao božanskost, volite oca kao božanskost i volite gurua kao božanskost.“ Gurua smatramo i našom majkom i našim ocem jer je guru instrument za čovjekovo duhovno ponovno rodenje
(dvija). Inicijacija je ponovno rođenje, a guruovo vodstvo i praktične upute su božanska skrb za naš duhovni život.Nekoliko tisuća godina u Indiji ljudi slave Dan Ucitelja –
Gurupþrïimã. To je dan posvecen božanskom ucitelju koji je posvetio svoj život duhovnom napretku ucenika. Na taj dan, ucenik dolazi Ucitelju i nudi mu zahvalnost - s ljubavlju i odanošcu - za blagoslove koje je primio kroz milost Ucitelja i njegovo ucenje.Gurupþrïimã
pada na pun mjesec u srpnju mjesecu. To je rodendan velikog mudraca Mahãõúi Vyase, autora Mahãbhãrate (ukljucena i Bhagavadgìtã), Bhãgavatama, Brahmasþtri, 18 Purãïa i uredivaca Veda. Na pun mjesec imamo svjetlost kako danju tako i nocu, što simbolizira znanje ili prosvijetljenost. Kao što svjetlost otklanja tamu, tako neznanje nestaje pojavom znanja.Znanje o Sebstvu je svjetlo koje nas oslobada od tame patnje i tuge u životu.
U Vedsko doba õúiiji su živjeli u svojim kolibama smještenim u šumama, na obalama rijeka ili u planinama, gdje su imali dovoljna drva za ogrjev. Slicno tomu, ucenik je dolazio Ucitelju s drvom za ogrjev za žrtvenu vatru. Ucitelj je goruci plamen koji gori vjecnim svjetlom znanja i toplinom ljubavi. Taj plamen može sagorjeti sve što datakne, ukljucujuci sve negativne sklonosti. Ako je ucenik poput suhog drva, slobodan od ega, vrlo ce lako planuti i bit ce procišcen. Suprotno tomu, ucenik koji je pun ega je kao mokro drvo koje samo stvara dim. U drvu, vatra je skrivena, nemanifestirana.
Kao ulje u sezamovoj sjemenki, kao maslac u mlijeku, voda u rijecnoj struji, vatra u drvu, tako je i duša nevidljiva u životu svakog covjeka. U susretu guru-ucenik, drvo i vatra se ujedinjuju. To je žrtvena vatra – nudenje svih negativnosti sa molitvom za procišcenje. Kada je neznanje ponudeno u svjetlost i toplinu ljubavi, ponuda postaje sveta pricest (zajednica) preobrazbe.
Postoji jedna lijepa prica o mudracu Vyãsi i njegovom uceniku Jainini. Jainini je bio veliki ucenjak i ozbiljni ucenik mudraca Vyãse, ali je ipak imao ego u odnosu na vlastito intelektualno znanje.
Jednog je dana Vyãsa diktirao o spisima, a Jainini bilježio. Vyãsa je sastavio stih zakljucivši: „Osjetila su tako mocna da cak i covjek od znanja nekada može uciniti pogreške. Cuvši to, Jainini pomisli: „To nije moguce. Ako je covjek od znanja, kako može biti nadvladan iskušenjima osjetila? Prije ce on nadvladati osjetila.“ S takvom mišlju on je promijenio stih u sljedeci: „Premda su osjetila vrlo mocna, covjek znanja je slobodan od grešaka.“
Sveznajuci mudrac Vyãsa nije ništa rekao. Htio je nauciti ucenika istini života nadrugaciji nacin. To poslijepodne, Vyãsa je rekao Jaininiju da mora otici nekim poslom i da ce biti odsutan nekoliko dana. Uputio ga je kako da se pobrine oko žrtvene vatre.
Mudrac Vyãsa je nakon toga otišao. Tu vecer, poslije molitve, Jainini se povukao uprostoriju kako bi meditirao. Vani je bilo veliko nevrijeme, grmjelo je, kiša je padala i puhao je snažan vjetar. Tada Jainini zacuje kucanje na vratima, te otvori vrata i ugleda lijepu mladu ženu. Pitao ju je što može uciniti za nju.
„Na putu sam za svoje selo, ali zbog ovog nevremena ne mogu dalje. Mogu li dobiti utocište za ovu noc?“, žena je upitala. Jainini joj, u znak gostoljubivosti, dopusti da ude i provede noc u kolibi. Mlada žena mu je tada rekla da nije dobro za bramacariya da bude sa ženom u istoj sobi. Tako je Jainini izišao van i pokušao zaspati.
Tada je zapocela igra privida. Jainini je tiho sjedio, ali je njegov um jurio ka toj mladoj ženi i njenoj ljepoti. Mislio je: „Bilo bi lijepo provesti noc razgovarajuci sa njom.“
Pokucao je na vrata i rekao joj da je vani jako hladno i da bi bilo dobro da je unutra.
Ona se tome usprotivila, ali Jainini je bio uporan i ušao je u sobu. Pokušao je razgovarati s njom i neprestano ju je gledao, što se njoj nije svidjelo. Polako su njegova osjetila postajala sve jaca i nadvila se nad njegovom sviješcu. Prišao joj je blizu i dotaknuo je, i rekao da želi da budu zajedno na neko vrijeme. Ona mu odvrati: „Ti si brahmacari, ne smiješ tako misliti. To nije dobro.“ Zasljepljen strašcu, on dotakne njena stopala i zatraži ju za dopuštenje. Ona se na kraju s time složila, ali pod uvjetom da se sagne i hoda kao konj, a ona ce sjesti na njegova leda, pa ce tada napraviti sedam krugova oko žrtvene vatre. Tako ce je moci imati. Jainini je to prihvatio…
Dok je Jainini pokušavao hodati kao životinja sa ženom na svojim ledima, ona je pocela citirati stihove mudraca Vyãse koje je Jainini promijenio. Kada je Jainini to cuo, shvatio je svoju slabost. Ustao je i htio ju je ostaviti, ali njene dvije velike ruke su ga zgrabile i držale. To nisu bile nježne ruke žene nego ruke njegovog ljubljenog ucitelja, mudraca Vyãse.
Tako je mudrac Vyãsa naucio svog ucenika istini života i da uvijek mora biti obazriv i pažljiv na svakom koraku. Guru preobražava život ucenika tako što ga cini duhovnijim i dragocjenijim.
Neka božanski blagoslovi mudraca Vyãse i svih božanskih ucitelja obaspu život svakog duhovnog tražitelja i neka ih osnaže da dosegnu cilj života. S puno mira, blaženstva i radosti na povoljan dan Gurupþrïimã, Dan Ucitelja, neka svi ponudimo cvijet odanosti i ljubavi Božanskim stopalima Gurua i tražimo njihovo božansko vodstvo za svaki korak u našim životima.
Swami Paramahamsa Hariharananda Giri
(1907-2002)(Guru linija: Babaji-Lahiri Mahasaya-Bhupendranath Sanjal-Hariharananda)
30. lipanj 2009.
Družba „Zvuk Veda“
Izvor: hariharananda.org
bglavac
irida
edin.kecanovic
