• Primjer grupnog slijepila.
• Nakon pada vlade Mubaraka u Egiptu, popustila je i policijska disciplina kojom je Mubarakov režim održavao red. Kratko nakon toga, grupa muslimana je zapalila koptsku (hrišćansku) crkvu u Kairu i tom prilikom je stradalo 12 ljudi, što muslimana, što hrišćana. Slijedeći dan pratim na CNN nekog islamskog klerika koji razgovara sa reporterom izpred poluizgorene crkve, gdje on sav uzbudjen i mlatarajući rukama skoro viče kako je laž da su muslimani zapalili crkvu, jer on zna su to učinili ‘Amerikanci ili cionisti.’

Duboki biblijski slijedbenici su za(b)luđeni onim što jedino i uporno prate. I pored sve boljih naučnih objašnjenja oko onoga što se događa u današnjem svijetu, stavovi vjernika oko uzročnika značajnijih događaja u svijetu baziraju se uvijek na dva generalna zaključka: (a) misterije ili (b) čuda. Misterija je sve ono tajnovito oko čega pojedinci ne smiju čačkati ni za živu glavu, obzirom da je to božije a time ovozemaljcima nedokučivo. On je tako odlučio i tačka. Zato, tu ne tražite objašnjenje. Odlične primjere distanciranja od ovakvih diskusija naći ćete ako posjetite religiozni dio mnogih Internet foruma zemalja u tranziciji, gdje ćete sa zaprepašćenjem konstatovati kako neki mladi—naša nada za budućnost i buduće vođe školovani ili se školuju uz kompjuter i uz pristup internetskim riznicama znanja—mogu da budu toliko zaslijepljeni.

A šta je ‘čudo’? E, to vam je kada vatra uništi sve kuće u ulici, ali poštedi jednu. Čudo je i kada se autobus pun putnika surva niz liticu i svi poginu izuzev jedne osobe. O čudu se može otvoreno raspravljati i donositi ovozemaljski zaključci, s tim da se tu ne raspravlja o slučajnosti; za biblijska objašnjenja, slučajnost ne postoji. Naravno, ne ulazi se u to zašto je Bog dozvolio da se autobus surva i mnogo dobrih ljudi izgubi život, a preživi samo jedan. Dakle, u čudima postoji doza fleksibilnosti oko slobodnih mišljenja i ličnih stavova vjernika, obzirom da se sam događaj može ali ne mora povezati sa Njegovim akcijama. Ovo je jako važno za vjernike, jer tražeći i nesebično nudeći vlastita objašnjenja osjećaju se bliži Bogu, obzirom da samo oni—uz vidovitost koja im je data kao ‘poseban dar od Boga’—najbolje shvataju o čemu se radi.

Sve, sve, ali nikako ne mogu da shvatim da danas neko odbija da prihvati evoluciju. Vrijeđao se neko ili ne, svi koji to javno propagiraju su za mene prešli u neko letargično stanje i to bez obzira da li su u to potpuno ubijeđeni, ili samo žele da u diskusiji sa drugima pišaju uz vjetar. Kao da u njihovom sasvim prosječnom, normalnom mozgu kakav posjedujemo vi i ja, postoji specijalni pretinac za organizovanu religiju, gdje hemijski proces funkcioniše po drugim pravilima, i gdje moždane ćelije funkcionišu na božanski način. Tačno, slažu se oni, postoje okamenjeni ostaci izumrlih životinja, ali tu ‘nema dokaza’ da su te životinje postojale prije ljudi. Tačno, dinosaurusi su nekada hodali po zemlji, ali ‘postoje dokazi’ da su uz njihove okamenjene tragove otkriveni i tragovi stopala ljudi. Pa ne trebamo se ni čuditi: u američkom Kongresu postoje razni komiteti od kojih je jedan za nauku i tehnologiju, i u kojem kao punopravan član sjedi republikanski kongresmen Dr. Paul Broun—doktor medicine a ne nekakav kvazi doktor—koji javno tvrdi da je Zemlja stara 9000 godina, te da su nauka o evoluciji i embriologija nastale u paklu! Doktor nije svoje stavove iznosio profesorima dok je studirao, jer sigurno da ne bi dogurao do diplome. Naravno, sada kada je doktor a time i uvažen član društva, može si priuštiti da sa autoritetom tvrdi da je priča o stvaranju prvog čovjeka—Bog uzeo malo prašine i u to ‘udahnuo život’—tačna. Na sreću i veselje svih istomišljenika koji su glasali za doktora da ih predstavlja u Kongresu.

Dozvolite za samo mali primjer koliko je nauka napredovala a posebno ona koja se bavi istraživanjem DNK (deoksiribonukleinske kiseline), koja sadrži genetičke odrednice za specifični biološki razvoj živih ćelija. DNK se nalazi u genomu koji odredjuje sve nasljedne detalje ne samo kod ljudi nego kod svih ostalih živih vrsta, uključujući i mnoge viruse. U istom se nalazi i gen nazvan FOXP2, za koji se smatra da izmedju ostalog ima ulogu oko regulisanja govorne komunikacije; ako je isti oštećen, takve osobe imaju poteškoću ili potpunu nemogućnost verbalnog izražavanja. FOXP2 sadrži jedan dug genetski proteinski lanac od 715 specifično poredanih amino kiselina. Od gena miševa i čimpanzi, taj ljudski gen se razlikuje samo po tome što ima dvije dodatne amino kiseline u lancu. Zato mi možemo da se sporazumijevamo govorom, a čimpanze i miševi ne mogu. A ovo je samo jedan od bezbroj načina i primjera kojima se služi nauka, što opet potvrđuje koliko ima sličnosti izmedju svih živih bića... izuzimajući naravno gore pomenutu ‘božansku prašinu.’

Nemam nikakvu namjeru da iznosim daljnje primjere za ovo obzirom da je evolucija davno naučno dokazana, a kome treba više neka isto proučava počevši od Darwina, pa do zaključaka poznatih svjetskih stručnjaka putem kvalitetnih studija koje su prošle kroz mnoge eksperimente, kroz antropološke dokaze (primjer: fosili), višestruke testove, te iscrpne i nepristrasne naučne diskusije. Posjeta kakvom prirodoslovnom muzeju također je dobrodošla. Dalje, svakako treba pročitati knjige Oksfordskog profesora evolucionarne biologije Richarda Dawkinsa “Najveća predstava na svijetu” (The Biggest Show on Earth), ili “Priča našeg pretka” (The Ancestor’s Tale), gdje se nalazi mnoštvo naučnih dokaza o evoluciji. Sigurno je da u nauci kao dugom procesu traženja istine može da dođe i dolazi do dopuna i promjena, te neki od ranijih zaključaka mogu da dožive vlastitu evoluciju ili da se čak odbace. A to je opet dokaz kvalitetnog prilaza i strpljivog istraživanjua, a nikako dokaz o ignoranciji ili neznanju kao što je slučaj sa svetim materijalima. Znamo da se evolucija potvrđuje svaki dan bez obzira šta Vatikan ili brojni apokrifi misle o tome. Čak su i tvrdokorni američki vjernici morali konačno da shvate nešto o evoluciji (vidi link), pa mi je glupo dalje gubiti vrijeme ili slušati naklapanja polu-priučenih kreacionista koji crpe informacije isključivo iz materijala pisanog prije više od dva milenija, i to pišu za one kojima je Istina zadnja po stepenu vrednovanja.

TPreporučujem da posjetite datim linkom jedno od veoma interesantnih lokacija gdje su nađeni i nalaze se brojni ostaci flore i faune stari nekih 50 miliona godina. To je UNESCO zaštićena zona u blizini Darmštata u Njemačkoj, poznata kao Messel Pit. U toj nekada vodenoj površini u koju se nisu ulijevale svježe vode te je nivo kisika bio nedovoljan za razvoj bakterija, taložile su se milionima godina organske i anorganske materije i kreirale uljne slojeve koji su se vremenom stvrdli. Tijela uginulih životinja, riba, i bilja iz te epohe koje su padale na dno bilo je prekriveno tom vrstom organskog blata, koje ih je sačuvalo od trulenja i raspadanja. Veliki broj primjeraka životinjskog svijeta iz perioda Eocena koji je tu nađen, pruža naučnicima izvanrednu mogućnost da dalje istražuju evoluciju flore i faune u tom dijelu Evrope.

Skoro negdje na TV gledam kako su neke od iguana sa Galapagosa u potrazi za hranom bile prisiljene da pređu sa ishrane travom, korijenjem i sličnom kopnenom vegetacijom, na ishranu putem algi u moru. Naime, jedan dio iguana koje žive u unutrašnjosti nekih od otoka Galapagosa se kao i sve kopnene životinje hrane zelenom vegetacijom. Obzirom da na jednom od vulkanskih otoka gdje žive nema zelenila, lokalne iguane su prisiljene da rone i da se hrane zelenim algama iz mora. Naučnici su ih čak nazvali ‘morskim iguanama’ jer dok rone i ‘pasu’ alge na dnu mora, one zadržavaju dah. S druge strane, ’klasične’ iguane sa Galapagosa se hrane samo na kopnu. Ali da bude interesantnije, pojedini dijelovi nekih od otoka Galapagosa nude nedovoljnu mogućnost kopnene ispaše, pa zato tu postoje i ‘hibridne’ iguane koje se hrane kako u moru tako i na kopnu! Dakle, tri grupe iguana koje se razlikuju samo po tome što su se našle u različitim situacijama zbog ograničenog načina ishrane.