... Znaj, pobjedniče grijeha, jednom kad Sovani prijeđe sedmi Put, sva priroda uzdrhti u radosnom strahopoštovanju i osjeti se pokorenom. Srebrna zvijezda odsvjetluca novost noćnom cvijeću, potočić odžubori priču kamenčićima, tamni će je oceanski valovi prenijeti stijenama o koje se lome, mirisavi povjetarci otpjevati dolinama, a ponosni će borovi tajnovito šaputati: "Gospodar je rođen, Gospodar Dana".

On sada stoji poput bijelog stupa na zapadu; na njegovo lice rađajuće Sunce vječne misli izlijeva svoje najuzvišenije valove. Njegov se um, poput smirenog beskrajnog oceana širi u beskrajnom prostoru. On drži život i smrt u svojoj snažnoj ruci.

Da, moćan je on. Snaga života koja se u njemu oslobodila, ta snaga koja je on sam, može podići tabernakul iluzije visoko iznad bogova, iznad velikog Brahme i Indre. Sad će sigurno doći do svoje velike nagrade!

Zar neće iskoristiti darove koji mu se nudi za vlastiti odmor i blaženstvo, za zasluženu dobrobit i slavu - on, pobjednik velike Obmane?

Ne, o kandidate za skrivena učenja prirode! Ako želiš slijediti stope svetog Tathagate, znaj, ti darovi i moći nisu za tebe.

Zar tako želiš zagraditi vode rođene na Sumeru? Zar ćeš skrenuti tok rijeke zbog svojeg vlastitog dobra ili je vratiti njenom prvobitnom izvoru na vrhuncima ciklusa?

Želiš li da rijeka teško stečenog znanja i nebeske mudrosti ostane slatka voda tekućica, ne daj joj da postane ustajala bara.

Znaj, ako želiš postati suradnikom Amitabhe, "Bezgranične dobi", moraš isijavati stečeno svjetlo, sličan dvojici Bodhisattvi u sva tri svijeta.

Znaj da se rijeka nadljuskog znanja i devičke mudrosti koju si zadobio, mora iz tebe, provodnika Alaye, preliti u drugo korito.

Znaj, Najrole s Tajnog puta, njezine čiste i svježe vode moraju zasladiti gorke oceanske valove - to moćno more tuge nastalo od ljudskih suza.

Jao! Kad jednom postaneš poput zvijezde stajačice na najvišem nebu, to sjajno nebesko tijelo mora iz dubina prostora sjati za sve - samo za sebe ne; mora svjetlo svima davati, a ni od koga uzimati.

Jao! Kad jednom postaneš poput čistog snijega u planinskoj dolini, na dodir hladan i neosjetljiv, topao i zaštitnički za sjeme što spava duboko u njedrima - snijeg mora primiti na sebe oštrinu mraza i udare sjeverca, štiteći tako od oštrih i okrutnih zuba zemlju što čuva obećanu žetvu, žetvu koja će nahraniti gladne.

Osuđen na život u budućim kalpama, neviđen i nehvaljen od ljudi, ukliješten poput kamena među bezbrojnim drugim kamenjem koje čini "Obrambeni Zid", takva te budućnost čeka ako prođeš kroz Sedma vrata. Izgrađen rukama mnogih Učitelja samilosti, podignut na njihovim mukama, učvršćen njihovom krvlju, on štiti čovječanstvo od njegova postanka, braneći ga od nove i još veće bijede i patnje.

Ipak, čovjek ga ne vidi, neće ga primijetiti, niti će obraćati pažnju na riječ Mudrosti ... jer je ne poznaje.

Ali ti si je čuo, ti znaš sve, o čovječe čeznutljive i bezazlene duše ... i moraš izabrati. Zato poslušaj opet.

Na putu Sovana, o Srotapatti, ti si siguran. Da, na toj Margi gdje samo tama dočekuje umornog hodočasnika, gdje krv kaplje iz ruku izbodenih trnjem, gdje oštri neumoljivi kremen reže stopala i mara drži svoju najjaču vojsku - odmah iza toga leži velika nagrada.

Miran i sabran, hodočasnik je nošen rijekom što vodi do nirvane. On zna da što mu noge više krvare, to će sam biti čišći. Dobro zna da će nakon sedam kratkih i prolaznih rođenja nirvana biti njegova ...

Takav je put Dhyane, utočište jogina, sveti cilj kojem teže Srotapattiji.

Ali nije takav kad prijeđe i osvoji put Aryahata.

Tamo Kleša biva zauvijek uništen, korijenje Tanhe zauvijek iščupano. Ali stani, učeniče... Još jednu riječ. Možeš li uništiti božansku Samilost? Samilost nije osobitna. To je Zakon nad zakonima - vječni sklad, Alayin Ja; beskrajna univerzalna bit, svjetlo vječne Pravde, red svih stvari, Zakon vječne ljubavi.

Što više s njime postaneš jedno, što više stopiš svoje biće s njegovim Bićem, to je više tvoja duša jedno s onim što Jest, to ćeš više ti postati Apsolutna Samilost.

Takav je put Arye, savršenih Buddha.

Ipak, što znače sveti svici zbog kojih kazuješ:

"Om! Ne vjerujem da svi Buddhe ulaze u Nirvana-Dharmu".

Da, na putu Arya nisi više Srotapatti, ti si Bodhisattva. Prešao si rijeku. Istina je da imaš pravo na ruho Dharmakaye, ali je Sambogakaya veći od onoga koji je dosegnuo nirvanu, a još je veći Nirmanakaya - Buddha Samilosti.

Prigni glavu i dobro slušaj, o Bodhisattva - Samilost govori i kaže: "Zar može biti blaženstva kad sve što živi pati? Zar želiš biti spašen i slušati plač cijelog svijeta?"

Sada si čuo što je rečeno.

Doći ćeš do sedmog koraka i proći vrata konačne spoznaje, ali samo da bi prigrlio patnju. Želiš li biti Tathagata, slijedi svope svojeg prethodnika, ostani nesebičan do beskrajnog kraja.

Ti si prosvijetljen. Izaberi svoj put. ...

Pogledaj blago svjetlo kako plavi istočno nebo. Nebo i zemlja se sjedinjuju u hvali. A od četverostruko manifestiranih sila diže se pjesma ljubavi: iz vatre što plamti, iz vode što teče, iz mirisne zemlje i šumnog vjetra.

Čuj! ... iz bezdanog vrtloga zlatnog svjetla što kupa Pobjednika, uzdižu se nijemi zvuci cijele prirode, objavljujući kroz tisuće glasova:

VESELITE SE, LJUDI MYALBE.

JEDAN SE HODOČASNIK VRATIO S "DRUGE OBALE". NOVI ARHAN JE ROĐEN ...

Mir svim bićima.

(Citati iz Knjige zlatnih pravila H. Blavatsky)