201

Pošto Isus uđe u Hram, pismoznanci i farizeji mu dovedoše ženu uzetu u preljubi. Oni govarahu međusobno: “Ako je spasi to je suprotno Zakonu Mojsijevom, i tako ćemo imati njega kao krivca, a ako je osudi to je suprotno njegovom vlasitom nauku, jer on propovjeda milosrđe”. Stoga oni dođoše Isusu i rekoše: “Gospodaru, mi smo ovu ženu našli u preljubi. Mojsije naređuje da (takva) treba biti kamenovana: šta onda ti kažeš?”

Nato se Isus sage i svojim prstom načini ogledalo na zemlji, u kojem je svako mogao vidjeti svoje vlastite griješnosti. Pošto su oni još tražili odgovor, Isus se podiže i pokazujući u ogledalo svojim prstom, reče: “Onaj među vama koji je bez grijeha neka je prvi kamenuje”. I opet se on sage dodirujući ogledalo.

Tad ljudi videći ovo, odoše jedan po jedan, počevši od najstarijeg, jer ih je bilo stid da gledaju svoje gnusnosti.

Isus, pošto se podiže, i ne videći nikoga osim žene reče: “Ženo, gdje su oni koji su te osuđivali?”

Žena odgovori plačući: “Gospodaru, oni su otišli; a ako mi ti oprostiš, Boga mi živog, ja više neću zgriješiti”.

Tad reče Isus: “Blagoslovljen neka je Bog! Idi svojim putem u miru i ne griješi više, jer Bog me nije poslao da te osudim”.

Onda, pošto su farizeji i pismoznanci bili sabrani Isus im reče: žRecite mi: “Kad bi jedan od vas imao stotinu ovaca i ako bi izgubio jednu od njih, zar ne biste išli da je tražite, ostavivši devedeset devet? I kad je nađete, zar je ne biste stavili na ramena i pozvavši svoje susjede rekli im: ”Radujte se sa mnom jer sam našao ovcu koju sam bio izgubio?" Sigurno biste tako uradili.

Pa recite mi, hoće li Bog manje voliti čovjeka za kako je stvorio svijet? Tako mi Boga živog, isto tako postoji radost pred anđelima Božjim nad grešnikom koji se pokaje, jer grešnici Božiju milost čine poznatom".

202

“Recite mi, ko doktora više voli: oni koji nikad nisu imali nikakvu bolest, ili oni koje je doktor izliječio od teške bolesti?”

Ferizeji mu rekoše: “A kako će onaj koji je zdrav voljeti doktora? Sigurno će ga voljeti samo zato što on nije bolestan; i nemajući znanja o bolesti on će voliti doktora samo malo”.

Tad sa žestinom duše Isus izreče govoreći: “Tako mi Boga živog, vaši sopstveni jezici osuđuju vašu oholost, jer je naš Bog više voljen od grešnika koji se pokaje, znajući veliku Božju milost nad sobom, nego od pravednika. Jer pravednik nema znanje o milosrđu Božjem. Stoga ima više radovanja pred anđelima Božjim nad grešnikom koji se pokaje nego nad devedeset devet pravednih osoba.

Gdje su pravednici u naše vrijeme? Tako mi Boga živog pred kojim stoji moja duša, veliki je broj pravednih nepravednika; njihovo stanje se kao ono u Satane".

Pismoznanci i farizeji odgovoriše: “Mi smo grešnici, zato će Bog imati milost nad nama”. Oni ovo rekoše iskušavajući ga; jer su farizeji i pismoznanci najvećom uvredom smatrali biti nazvani grešnicima.

Tad reče Isus: “Ja se bojim da ste vi pravedni nepravednici. Jer, ako ste vi zgriješili, a poričete svoj grijeh, nazivajući se pravednicima, vi ste nepravednici; a ako se vi u svom srcu držite pravednim, a svojim jezikom vi kažete da ste grešnici, onda ste vi dvostruko pravedni nepravednici”.

Čuvši ovo pismoznanci i farizeji bijahu zbunjeni i odoše ostavljajući Isusa sa njegovim učenicima, a oni odoše u kuću Šimuna gubavca, čiju je on gubavost izliječio. Građani su bili skupili bolesne u kuću Šimunovu i molili Isusa za liječenje bolesnih.

Tad Isus, znajući da je njegov čas blizu, reče: “Pozovite bolesne koliko god ih ima, jer Bog je moćan i milosrdan da ih izliječi”.

Oni odgovoriše: “Mi ne znamo da ima iko više bolestan ovdje u Jerusalemu”.

Isus plačući odgovori: “O Jerusaleme, o Izraele, ja plačem nad tobom, jer ti ne znaš svoju kaznu; jer ja bih te rado sakupio ka ljubavi Boga tvog Stvoritelja, kao što kokoš sabire svoje piliće pod svoja krila, a ti ne bi! Zato ovako Bog kaže tebi:

203

“O grade tvrdokorna srca i perverzna uma, Ja sam ti poslao svog slugu na kraju, da bi te on obratio tvom srcu i ti se mogao pokajati; međutim ti si o grade konfuzije, zaboravio sve šta sam učinio s Egipatom i faraonom iz ljubavi prema tebi, o Izraele. Mnogo puta ti plačeš da bi Moj sluga izliječio tvoje tijelo od bolesti; a ti tražiš da ubiješ mog slugu, jer on traži da izliječi tvoju dušu od grijeha.

Hoćeš li onda samo ti ostati od Mene nekažnjen. Hoćeš li ti onda živjeti vječno? I hoće li te tvoja oholost izbaviti iz Mojih ruku? Sigurno ne. Jer, Ja ću dovesti prinčeve sa vojskom protiv tebe, a oni će te okružiti silom i Ja ću te na takav način izručiti u njihove ruke, da će tvoja oholost pasti u pakao.

Ja neću oprostiti starcima niti hudovicama, Ja neću oprostiti djeci, nego ću sve vas izložiti gladi, maču, izrugivanju; a Hram na kojeg sam gledao s milošću, učiniću ga opustošenim s gradom, tako da ćete vi biti za bajke, izrugivanje i poslovice među narodima. Takav će biti Moj gnjev nad tobom, a Moja srdžba ne spava".

204

Rekavši ovo, Isus opet reče: “Zar ne znate da ima i drugih bolesnih ljudi? Tako mi Boga živog, manje je onih u Jerusalemu koji imaju svoju dušu zdravu, nego onih koji su tijelom bolesni. A da bi vi mogli znati istinu, ja vam kažem, o bolesni narode, u ime Boga, neka tvoja bolest ode od tebe!

I kad on ovo reče, odmah oni bijahu izliječeni.

Ljudi su plakali kad su čuli za bijes Božji nad Jerusalemom i molili za milost; kad Isus reče: “Ako Jerusalem bude oplakao za svoje grijehe i učinio pokoru idući Mojim putevima”, kaže Bog, “Ja se neću sjetiti njegovih grijeha više, i neću mu učiniti nikakvo zlo koje sam rekao. Ali, Jerusalem plače za svoju propast, a ne za svoje obeščašćenje mene, čime on huli moje ime među narodima. Zato je moj bijes raspaljen još više. Tako mi mog života vječnog, kad bi Job, Abraham, Samuel, David i Daniel, moje sluge, sa Mojsijem, molili za ovaj narod, moj gnjev nad Jerusalemom ne bi popustio”. Rekavši ovo Isus se povuće u kuću, dok svi ostali ostaše u strahu.

205

Dok je Isus večerao sa svojim učenicima u kući Šimuna gubavca, spazi Mariju, sestru Lazarevu, kako ulazi u kuću i razbivši sud proli ulje po glavi i odjeći Isusa. Videći ovo, Juda izdajnik je bio spreman da Mariji zabrani da ovo radi, govoreći: “Idi i prodaj ulje i donesi novac, da bih ga ja mogao dati siromasima”.

Reče Isus: “Zašto joj ti zabranjuješ? Neka je, jer ćeš ti imati siromašne uvijek sa sobom, ali mene nećeš.”

Juda odgovori: “O Gospodaru, ovo se ulje može prodati za tristo novčića: vidi sad koliko siromašnih bi se moglo pomoći”.

Isus reče: “O Juda, ja znam tvoje srce: imaj strpljenja pošto ću ti ja sve dati. Svi su jeli sa strahom, a učenicima je bilo žao, jer su oni znali da Isus mora uskoro otići od njih. Ali, Juda je bio gnjevan jer je znao da gubi trideset novčića na neprodanom ulju, pošto je on krao desetinu svega šta je davao Isusu.

On ode da nađe prvosvećenika koji je sabrao na savjetovanje svećenike, pismoznance, ferizeje, kojima je Juda govorio, rekavši: “Šta ćeš mi dati, a ja ću izdati u tvoje ruke Isusa, koji bi da napravi sebe kraljem Izraela?”

Oni odgovoriše: “Pa kako ćeš ga predati u naše ruke?”

Juda reče: “Kad saznam da on izlazi van grada da se moli ja ću vam reći i on će vas odvesti u mjesto gdje će on biti nađen; jer ščepati ga u gradu bilo bi nemoguće bez pobune”.

Prvosvećenik odgovori: “Ako nam ga izručiš u naše ruke, mi ćemo ti dati trideset zlatnika i ti ćeš vidjeti kako ću te ja lijepo tretirati”.

206

Kad je došao dan, Isus ode u Hram sa velikim mnoštvom naroda. Nato se provosvećenik privuće govoreći: “Reci mi o Isuse, jesi li zaboravio sve šta si priznao, da ti nisi Bog, niti sin Božji, niti čak Mesija?”

Isus odgovori: “Ne, sigurno nisam zaboravio; jer ovo je moje priznanje koje ću ja donijeti pred sudsko sjedište Boga na dan sudnji. Jer, sve šta je napisano u Knjizi Mojsijevoj je sama istina, pošto je Bog naš Stvoritelj (Bog) jedan, a ja sam Božji sluga i želim da služim Božjeg Poslanika kojeg vi zovete Mesija”.

Prvosvećenik reče: “Pa šta koristi da dođe u hram veliko mnoštvo naroda? Tražiš li ti možda da učiniš sebe kraljem Izraela? Pazi da te kakva opasnost ne snađe!”

Isus odgovori: “Da sam ja tražio svoju vlasititu slavu i želio udio ovog svijeta, ja ne bih pobjegao kad su ljudi iz Naina htjeli da me učinu kraljem. Vjeruj mi da ja ništa ne tražim na ovom svijetu”.

Tad reče prvosvećenik: “Mi želimo da znamo stvar o Mesiji”. I onda svećenici, pismoznanci i farizeji načiniše krug oko Isusa.

Isus odgovori: “Kakva je stvar koju tražite da znate o Mesiji? Možda je to laž? Ja vam sigurno neću reći laž. Jer da sam ja rekao laž, ti bi me obožavao i pismoznanci (i) farizeji sa svim Izraelom: ali zato što sam vam rekao istinu, vi me mrzite i tražite da me ubijete”.

Prvosvećenik reče: “Pa mi sad znamo da ti imaš đavala u leđima; jer ti si Samaritanac, i nemaš respekta prema svećeniku Božjem”.

207

Isus odgovori: “Tako mi Boga živog, ja nemam đavola u leđima, nego ja tražim da izbacim đavola. Zato iz ovog razloga đavo buni svijet protiv mene, jer ja nisam od ovog svijeta, nego tražim da se slavi Bog koji me je poslao na svijet. Poslušajte me zato i ja ću vam reći ko ima đavola u svojim leđima. Tako mi Boga živog pred kojim stoji moja duša, onaj ko djeluje po volji đavola, on ima đavola u svojim leđima, koji je na njega stavio uzdu svoje volje i upravlja njime po svom čejfu, dajući da on uđe u svaki grijeh.

Kao što odijelo promjeni svoj naziv kad promjeni svog vlasnika, iako je posve isto odijelo; tako takođe ljudi, iako su svi od jednog materijala, različiti su zbog djela onog ko djeluje u čovjeku.

Ako sam ja (kao što znam) zgriješio, zašto me vi ne prekorite kao brata, umjesto da me mrzite kao neprijatelja? Doista članovi tijela pomažu jedni druge kad se oni ujedine s glavom, a oni koji su odsječeni od glave, ne daju joj pomoć. Jer, ruke jednog tijela ne osjećaju bol nogu drugog tijela, nego tijela s kojim su sjedinjene. Tako mi Boga živog pred kojim stoji moja duša, onaj ko se boji i voli Boga svog Stvoritelja ima osjećaj milosti nad njima (nad) čijim glavama Bog ima milost: a pošto Bog neće smrt grešnika, nego čeka za svakog čeka da se pokaje, ako ste vi od tog tijela u kojeg sam ja inkorporiran, tako mi Boga živog, vi biste mi pomogli da radim prema svojoj glavi".

208

“Ako činim grijeh prekorite me i Bog će vas voliti, jer ćete vršiti volju njegovu, ali ako me niko ne može ukoriti to je znak da vi niste sinovi Abrahamovi kao što se nazivate, niti ste vi inkorporirani sa onom glavaom s kojom je Abraham bio inkroporiran. Tako mi Boga živog, Abraham je tako jako volio Boga, ne samo da je polomio u komade lažne idole i napustio svog oca i mater, nego je bio voljan da zakolje vlastitog sina u poslušnosti Bogu”.

Prvosvećenik odgovori: “Ja ovo tražim od tebe i ja ne tražim da te ubijem zato nam reci: ”Ko je bio ovaj sin Abrahamov?"

Isus odgovori: “Žar tvoje časti, o Bože me pali i ja ne mogu da zadržim svoj mir. Doista kažem, sin Abrahamov je bio Jišmael od kog mora poteći Mesija obećan Abrahamu, da će u njemu sva plemena zemlje biti blagoslovljena”.

Tad prvosvećenik bi gnjevan čuvši ovo i povika: “Kamenujmo ovog bezbožnog čovjeka, jer on je Ismaelita i govorio je hulu protiv Mojsija i protiv Zakona Božjeg”.

Nato svaki farizej i pismoznanac sa starješinama narodnim uze kamen da kamenuje Isusa koji iščeze od njihovih očiju i iziđe iz Hrama. A onda kroz veliku želju koju su imali da ubiju Isusa, zaslijepljeni bijesom i mržnjom, oni navališe jedan na drugog tako da tu umrije hiljadu ljudi i oni isprljaše sveti Hram. Učenici i vjernici koji su vidjeli da Isus izlazi iz Hrama (jer od njih on nije bio skriven) slijediše ga do kuće Šimunove. Nato Nikodem dođe tamo i posavjetova Isusa da ode iz Jerusalema kraj potoka Kedron, rekavši: “Gospodru, ja imam vrt sa kućom kraj potoka Kedron, molim te zato, idi samo sa nekima od tvojih učenika, da ostaneš tamo dok ova mržnja naših svećenika ne prođe; jer ja ću te služiti čime je potrebno. I mnoštvo učenika te ostavlja ovdje u kući Šimunovoj i u mojoj kući, jer Bog će vas sve opskrbiti”.

A Isus ovo učini želeći samo da ima sa sobom dvanaest prvonazvanih apostola.

209

U ovo vrijeme, dok je Djevica Marija, majka Isusova, bila u molitvi, posjeti je anđeo Gabriel i ispriča joj progon njenog sina, rekavši: “Ne boj se Marijo, jer Bog će ga zaštititi od svijeta”. Zato Marija plačući ode iz Nazareta i dođe u Jerusalem u kuću svoje sestre Marije Salome, tražeći svog sina.

Ali pošto se on tajno povukao uz potok Kedron, ona više nije bila u stanju da ga vidi na ovom svijetu; izuzev nakon djela sramote, jer zato ga je anđeo Gabriel sa anđelima Mikaelom, Rafaelom i Urielom donio njoj po zapovijesti Božjoj.

　

210

Kada je konfuzija u hramu nakon odlaska Isusa prestala, prvosvećenik se pope visoko i davši svojim rukama znak za tišinu, on reče: “Braćo šta mi radimo? Zar ne vidite da je on prevario čitav svijet sa svojom đavolskom vještinom? Pa kako je on iščezao, ako nije bio vrač? Sigurno je, da je on bio svetac i prorok on ne bi hulio protiv Boga i protiv Mojsija (Njegovog) sluge i protiv Mesije, koji je nada Izraela. I šta da kažem? On je hulio na sve naše svećenstvo, zato vam uistinu kažem, ako se on ne odstrani sa svijeta, Izrael će se isprljati i naš će nas Bog izručiti narodima. Vidite sad kako je zbog njega ovaj sveti Hram isprljan”.

A prvosvećenik je govorio na takav način da su mnogi napustili Isusa, zato što je tajni progon pretvoren u otvoreni, tako da je prvosvećenik lično otišao Herodu i rimskom guverneru, optužujući Isusa da je želio da se učini kraljem Izraela, a o ovome su oni imali lažne svjedoke.

Tad je održan opšti savjet protiv Isusa, jer ih je rimljanski dekret uplašio. Tako je rimski Senat dva puta poslao dekret o Isusu: u jednom dekretu je zabranjeno pod prijetnjom smrću da iko zove Isusa iz Nazereta, prorokom Jevreja, ili Bogom ili sinom Božjim; u drugom je zabranio pod smrtnom kaznom, da se bori iko protiv Isusa iz Nazareta, proroka Jevreja. Zato je iz ovog razloga među njima bila velika podjela. Neki su željeli da ponovo pišu u Rim protiv Isusa; drugi su govorili da bi ostavili Isusa samog, bez obzira šta je on govorio, kao budalu; drugi su iznosili velika čuda koja je on iznio.

Prvosvećenik je stoga govorio pod prijetnjom anateme da niko ne izgovori ni riječ za odbranu Isusa; i on je govorio s Herodom i guvernerom rekavši: “U svakom slučaju mi u svojim rukama imamo riskantan podhvat, jer ako ubijeno ovog grešnika, djelovaćemo suprotno Cezarovom dekretu, a ako mu dopustimo da živi i on se načini kraljem, kako će stvar ići?” Tad se Herod diže i zaprijeti guverneru rekavši: “Pazi da zbog tvog favoriziranja ovog čovjeka ova zemlja ne postane buntovna: jer ja ću te optužiti pred Cezarom kao buntovnika”. Tad se guverner pobojao Senata i postao prijatelj Herodov (prije ovoga su oni mrzili jedan drugog na smrt) i oni se ujediniše za smrt Isusovu i rekoše prvosvećeniku: “Kad god saznaš gdje je zlotvor, pošalji po nas, jer mi ćemo ti dati vojnike”. Ovo je bilo učinjeno da se ispuni proročanstvo Davidovo koji je proricao o Isusu, proroku Izraela, govoreći: “Prinčevi i kraljevi zemlje su se ujedinili protiv sveca Izraelovog, jer on najavljuje spas svijeta”.

Poslije tog dana bila opšta potraga za Isusom kroz Jerusalem.

211

Isus - boraveći u kući Nikodema kraj potoka Kedron - je tješio svoje učenike: “Čas kad ja moram otići sa svijeta je blizu; utješite se i ne žalite, pošto gdje god idem, ja neću osjetiti nikakvu nevolju. Pa hoćete li vi biti moji prijatelji ako budete traženi na moju dobrobit? Ne, naprotiv, prije neprijatelji. Kad se svijet bude radovao, vi budite tužni, jer se radovanje svijeta pretvara u plakanje; međutim vaša tuga biće pretvorena u radost i vašu radost vam niko neće oduzti; jer radovanje koje srce osjeća u Bogu svom Stvoritelju, čitav svijet ne može oduzeti. Gledajte da ne zaboravite riječi koje vam je govorio Bog mojim ustima. Budite moji svjedoci protiv svakog ko iskvari svjedočenje koje sam svjedočio svojim Evanđeljem protiv svijeta, i protiv ljubitelja svijeta”.

212

Zatim se on podigavši svoje ruke Gospodu, pomoli rekavši: “Gospode naš Bože, Bože Jišmaela i Isaka, Bože očeva naših, imaj milosti nad onima koje si mi dao i spasi ih od svijeta. Ja ne kažem uzmi ih sa svijeta zato što je potrebno da oni svjedoče protiv onih koji će krivotvoriti moje Evanđelje. Ali ja te molim da ih sačuvaš zla, da bi na Dan sudnji oni mogli doći sa mnom da svjedoće protiv svijeta i protiv doma Izraelovog koji je krivotvorio tvoj testament. Gospode Bože, moćni i ljubomorni, koji se svetiš nad idolatrijom, protiv sinova idolopokloničkih očeva čak na četvrtoj generaciji - Ti prokleti vječno svakoga ko će krivotvoriti moje Evanđelje koje si mi dao, kad oni napišu da sam ja sin Tvoj. Jer ja, ilovača, sam sluga Tvojih sluga i nikad nisam mislio da sam Tvoj dobri sluga; jer ja ti ne mogu dati ništa za uzvrat onom šta si Ti dao meni, jer su sve stvari Tvoje. Gospode Bože milosrdni, koji pokazuješ milost nad hiljadu generacija, nad onima koji te se plaše, imaj milosti nad onima koji vjeruju u moje riječi, koje si mi Ti dao. Jer kao što si Ti istinski Bog, tako je Tvoja riječ koju sam ja govorio istinita; jer ona je Tvoja, obzirom da sam ja uvijek govorio kao neko ko čita, koji ne može čitati izuzev onog šta je zapisano u knjizi koju on čita: isto tako sam ja govorio ono šta si mi Ti dao.

Gospode Bože Spasitelju, spasi one kojima si dao mene, da Satana ne bi bio u stanju učiniti ništa protiv njih, i ne spasi samo njih nego i svakog ko u njih bude vjerovao.

Gospode, darežljivi i milošću bogat, podari da tvoj sluga bude u društvu Tvog Poslanika na Dan suda; i ne samo ja nego i svako kome si me Ti dao, sa svim onima koji će vjerovati kroz propovjedi. I učini ovo Gospode radi sebe, da se Satana ne razmeće protiv Tebe Gospode.

Gospode Bože koji svojim proviđenjem opskrbljuješ Izrael svim potebnim stvarima, imaj na umu sva plemena Zemlje za koja si obećao da će biti blagoslovljena tvojim Poslanikom, za kojeg si Ti stvorio svijet. Imaj milosti nad svijetom i pošalji brzo svog Poslanika, da bi Satana, Tvoj neprijatelj, izgubio svoju imperiju". I rekavši ovo Isus reče tri puta: “Tako budi, Gospode veliki i milosrdni!” A oni odgovoriše plačući: “Tako budi”, svi izuzev Jude, jer on ništa nije vjerovao.

　

　

213

Pošto dođe dan za jedenje janjeta, Nikodem tajno posla janje u vrt Isusu i njegovim učenicima, objavljujući sve šta je dao dekretom Herod sa guvernerom i prvosvećanikom.

Tad se Isus obradova u duši govoreći: “Blagoslovljeno neka je Tvoje sveto ime, o Gospode, što me nisi odvojio od jednog broja tvojih sluga koji su progonjeni od svijeta i ubijeni. Ja ti zahvaljujem moj Bože, jer ja sam izvršio Tvoje djelo”. I okrenuvši se Judi, on mu reče: “Prijatelju šta ti čekaš? Moje je vrijeme blizu, zato idi u učini ono šta ti moraš učiniti”.

Učenici mišljaše da Isus šalje Judu da kupi nešto za dan Pashe: međutim Isus je znao da će ga Juda izdati, pa, želeći da ode sa svijeta, tako je on govorio.

Juda odgovori: “Gospodaru, dopusti mi da jedem i ja ću ići”.

“Jedimo”, reče Isus, “jer ja sam žarko želio da jedem ovo janje prije no što se rastavim od vas”. I ustavši, on uze peškir i opasavši slabine svoje i nalivši vodu u lavor, on poče da pere noge svojim učenicima". Počevši od Jude Isus stiže do Petra. Petar reče: “Gospodaru, bi li oprao moje noge?”

Isus odgovori: “To šta ja radim ti ne znaš sad, ali ćeš znati kasnije”.

Petar odgovori: “Ti nikad nećeš oprati moje noge”.

Isus ustade i reče: “Niti ćeš ti u mom društvu doći na Dan sudnji”.

Petar odgovori: “Ne peri samo moje noge, gospodaru, već moje ruke i moju glavu”.

Kad su učenici bili oprani i posjedali za sto da jedu, Isus reče: “Ja sam vas oprao, a još niste svi čisti, jer sva voda koliko je u moru neće oprati onog koji mi ne vjeruje”. Ovo Isus reče jer je znao ko ga izdaje. Učenici su bili tužni na ove riječi, kad Isus ponovo reče: “Uisitnu ja vam kažem, jedan od vas će me izdati, tako da ću ja biti prodat kao ovca; ali jao njemu, jer on će ispuniti sve šta je naš otac David rekao o jednom takvom, da će on pasti u rupu koju je pripremio drugima”.

Nato učenici pogledaše jedan na drugog govoreći sa žaljenjem: “Ko će biti izdajnik?”

Tad Juda reče: “Hoću li to ja biti, o gospodaru?”

Isus odgovori: “Ti si mi rekao ko će biti taj ko će me izdati”. A apostoli to ne čuše.

Kad je janje bilo pojedeno, đavo dođe na leđa Judina, i on iziđe iz kuće, a Isus mu ponovo reče: “Učini brzo ono šta moraš učiniti”.

214

Pošto je izišao iz kuće Isus se povuće u vrt da se moli, onako kako je on imao običaj da se moli, kleknuvši na koljena sto puta i padnuvši ničice na svoje lice. Juda, pošto je znao mjesto gdje je Isus sa svojim učenicima, ode prvosvećeniku i reče: “Ako mi date šta je obećano, ove ću vam noći predati u vaše ruke Isusa kojeg tražite; jer on je sam sa jedanaest drugova”.

Prvosvećenik odgovori: “Koliko tražiš?”

Reče Juda: “Trideset zlatnika”.

Tad odmah prvosvećenik izbroja njemu novac i posla farizeje guverneru da dovedu vojnike i Heroda, a oni dadoše legiju njih, zato što su se bojali naroda; stoga oni uzeše svoje oružje i sa bakljama i fenjerima na palicama iziđoše iz Jerusalema.

215

Kad se vojnici sa Judom privukoše blizu mjesta gdje je bio Isus, Isus začu približavanje mnoštva naroda, zato se on sa strahom povuće u kuću. A jedanaestorica su spavali.

Tad Bog videći u opasnosti svog slugu naredi Gabrielu, Mihaelu, Rafaelu i Urielu, svojim izaslanicima, da uzmu Isusa sa svijeta.

Sveti anđeli dođoše i izvukoše Isusa kroz prozor koji gleda na Jug. Oni ga otkriše i smjestiše u treće nebo u društvo anđela koji vječno slave Boga.

216

Juda uđe hitro u sobu prije svih, odakle je Isus uzdignut. A učenici su spavali. Nato je čudesni Bog čudesno djelovao tako da je Juda bio tako izmijenjen u govoru i licu nalik Isusu da smo mi vjerovali da je on Isus. A on je, probudivši nas tražio gdje je gospodar. Mi smo se tome čudili i odgovarali: “Ti gospodaru, si naš gospodar; zar si nas sad zaboravio?”

A on, smješeći se reče: “Pa jeste li ludi pa ne znate da sam ja Juda Iskariot!”

I dok je on ovo govorio vojnici uđoše i spustiše svoje ruke na Judu, jer je on po svemu bio sličan Isusu.

Mi, pošto smo čuli šta Juda kaže, i vidjevši mnoštvo vojnika, pobjegosmo kao izvan sebe.

A Ivan, koji je bio umotan u laneno platno, se probudi i uteče, a kad su ga vojnici ščepali za laneno platno, on ostavi laneno platno i pobježe go. Jer Bog je čuo molitvu Isusovu i spasio jedanaestoricu od zla.

217

Vojnici uzeše Judu i svezaše ga, ne bez izrugivanja. On je istinski poricao da je on Isus; a vojnici rugajući mu se rekoše: “Gospodine, ne boj se, jer mi smo došli da te načinimo kraljem Izraela, a mi smo te svezali jer znamo da ti odbijaš kraljevstvo”.

Juda odgovori: “Pa jeste li vi izgubili razum! Vi ste došli da uzmete Isusa iz Nazareta sa oružjem i fenjerima kao (protiv) lopova; a vi ste svezali mene koji sam vas vodio, da me učinite kraljem!”

Tad vojnici izgubiše strpljene i sa udarcima i šutovima počeše da se izruguju Judi i oni ga s bijesom odvedoše u Jerusalem.

Ivan i Petar su slijedili vojnike izdaleka; i oni su potvrdili onom koji piše da su vidjeli svo ispitivanje Jude od prvosvećenika i vijeća farizeja koji su se skupili da Isusa kazne smrću. Potom je Juda izgovorio mnoge riječi ludosti tako da su se svi smijali, vjerujući da je on stvarno Isus, i da je on zbog straha od smrti izigravao ludost. Nato pismoznanci povezaše zavojem njegove oči i rugajući mu se govoriše: “Isuse, proroče Nazarenaca (jer tako su oni zvali one koji su vjerovali u Isusa), ”reci nam, ko je bio taj ko te je udario?" A oni su ga udarali i pljuvali mu u lice.

Kad je nastalo jutro, tamo se sakupilo veliko vijeće pismoznanaca i narodnih starješina; a prvosveštenik je sa farizejima tražio lažne svjedoke protiv Jude vjerujući da je on Isus: i oni ne nađoše ono šta su tražili. A zašto ja kažem da su svećeničke vođe vjerovali da je Juda Isus? Štaviše, svi učenici, sa onim koji piše, su vjerovali to; i još je sirota djevica majka Isusova sa svojom rodbinom i prijateljima to vjerovala, tako da je tuga svakojeg bila nevjerovatna. Tako mi Boga živog, onaj koji piše je zaboravio sve šta je Isus rekao: kako će on biti uzdignut sa svijeta i da će on propatiti u trećoj osobi, i da on neće umrijeti do kraja svijeta. Zato je on otišao sa majkom Isusovom i sa Ivanom do krsta.

Prvosvećenik je dao da se Juda pred njega dovede vezan i upita ga o njegovim učenicima i njegovom naukovanju.

Nato Juda, iako izvan sebe, ne odgovori ništa na to. Prvosvećenik ga onda zamoli Bogom živim Izraelovim da mu on kaže istinu.

Juda odgovori: “Ja sam vam rekao da sam ja Juda Iskariot, koji sam vam obećao da ću vam u ruke dati Isusa Nazarenca; a vi ste, ne znam kako - izvan sebe, jer pošto poto hoćete da sam ja Isus”.

Prvosvećenik odgovori: “O perverzni zavodniče, ti si obmanuo sav Izrael, počevši od Galileje čak do Jerusalema ovdje, sa svojim naukom i lažnim čudima: a sad misliš da umakneš zaslužnoj kazni koja ti pristaje izigravajući da si lud? Tako mi Boga živog, ti joj nećeš umaći!” Rekavši ovo on naredi svojim slugama da ga udaraju boksajući i šutajući, tako da bi mu se njegovo razumijevanje vratilo u glavu. Izrugivanje koje je on onda pretrpio u rukama sluga prvosvećenika je izvan vjerovanja. Jer oni su sa žarom izmišljali nove izume da bi zadovoljili svijet. Tako ga oni obukoše kao mađioničara i tako su ga obrađivali rukama i nogama, da bi se i sami Kananaci sažalili da su vidjeli taj prizor.

Ali svećenički prvaci i narodne stariješine su imali svoja srca tako razjarena protiv Isusa da su - vjerujući da je Juda stvarno Isus - uživali gledajući ga tako tretiranog.

Kasnije ga odvedoše vezanog guverneru koji je potajno volio Isusa. On-misleći da je Juda Isus, dade da on uđe u njegovu prostoriju i govorio je sa njim pitajući ga iz kog razloga su ga svećeničke vođe i narod dali u njegove ruke.

Juda odgovori: “Kad bih ti rekao istinu, ti mi ne bi vjerovao; jer ti si možda obmanut kao što su (vođe) svećeničke i ferizeji obmanuti”. Guverner odgovori (misleći da on želi govoriti o Zakonu): “Pa zar ti ne znaš da ja nisam Jevrej?, međutim (vođe) svećenika i narodne starješine su te dale u moje ruke; zato nam reci istinu da bih ja mogao učiniti ono šta je pravedno. Jer, ja imam moć da te oslobodim i da te kaznim smrću”.

Juda odgovori: “Gospodine, vjeruj mi, ako me kazniš smrću učinićeš veliku grešku, jer ćeš ubiti nevinu osbu, videći da sam ja Juda Iskariot, a ne Isus koji je vrač i svojom vještinom me je tako transformisao”.

Kad je ovo čuo guverner, on se naveliko čudio, tako da je mislio da ga pusti na slobodu. Guverner zato iziđe vani i smješeći se reče: “U jednom slučaju, ovaj čovjek nije vrijedan smrti već prije sažaljenja”. “Ovaj čovjek kaže”, reče guverner, “da on nije Isus, nego izvjesni Juda koji je vodio vojnike da uzmu Isusa i on kaže da ga je Isus Galilejac svojom magijskom vještinom tako preobličio. Zato - ako je ovo istina - bila bi velika greška ubiti ga pošto je on nevin. Ali, ako je on Isus, a poriče da jest, sigurno je izgubio pamet i bilo bi bezbožnički ubiti luđaka”.

Tad svećeničke vođe i narodne stariješine sa pismoznancima i farizejima, povikaše govoreći: “On je Isus iz Nazareta, jer mi ga znamo; jer da on nije zločinac mi ga ne bismo dali u tvoje ruke. Niti je on lud, već prije opak, jer ovom hujdurmom on traži da umakne iz naših ruku, a pobuna koju bi on podstakao ako bi umakao, bila bi veća od prethodne”.

Pilat (jer takvo je bilo ime guvernera), da bi se otresao od ovakvog slučaja, reče:"On je Galilejac, a Herod je kralj Galileje: zato ne pripada meni da takav slučaj sudim, zato ga vodite Herodu".

U skladu s tim oni odvedoše Judu Herodu koji je dugo vremena želio da Isus dođe u njegovu kuću. Međutim Isus nikad nije želio otići u njegovu kuću, zato što je Herod bio mnogobožac i obožavao je krive i lažne bogove, živeći na način nečistih mnogobožaca. Sad kad je Juda bio tu doveden, Herod ga upita za mnoge stvari na koje Juda nije dao prave odgovore, poričući da je on Isus.

Tad mu se Herod izrugivao sa svim svojim sudom i dao da bude obučen u bijelo kao što se luđaci oblaće i posla ga nazad Pilatu rekavši mu: “Ne omahni u pravdi prema narodu Izraela!”

A ovo je Herod napisao zato što su mu svećeničke vođe, pismoznanci i ferizeji dali veliku količinu novca. Guverner, čuvši da je to tako bilo od sluge Herodovog, a da bi on takođe mogao dobiti nešto novca, simulirao je da on želi da pusti Judu na slobodu. Nato on dade da ga njegovi robovi bičuju, a bili su plaćeni od pismoznanaca da ga ubiju pod udarcima. Međutim, Bog koji je odredio stvar, je rezervisao Judu za krst, da bi on pretrpio tu strašnu smrt kojoj je prodao drugog. On nije dopustio Judi da umre pod udarcima bića uprkos tome što su ga vojnici tako žestoko bičevali da je iz njegovog tijela lila krv. Potom u izrugivanju oni ga obukoše u staru purpurnu odjeću govoreći: “Pristaje našem novom kralju da ga obučemo i krunišemo ga”: tako oni sakupiše trnja i načiniše krunu, kao one od zlata i dragog kamenja koje kraljevi nose na svojim glavama. I ovu krunu od trnja oni staviše na Judinu glavu, stavivši mu u ruku trsku kao žezlo i prisiliše ga da sjedne na visoko mjesto. I vojnici dođoše pred njega, klanjajući se u izrugivanju, pozdravljajući ga kao kralja Jevreja. I oni ispružiše svoje ruke da prime darove, kao što je običaj da daju mladi kraljevi; i ne primivši ništa oni izudaraše Judu, govoreći: “Pa kako si ti krunisan ludi kralju, ako nećeš platiti vojnicima i slugama?”

Svešteničke vođe sa pismoznancima i farizejima, vidjevši da Juda nije umro pod bičevanjem i stršeći se da ga Pilat ne pusti na slobodu, oni dođoše novčani poklon guverneru, koji, primivši ga - predade Judu farizjima i pismoznancima kao osuđenika na smrt. Tad oni osudiše dva lopova s njim na smrt na križu.

Oni ga tako odvedoše na brdo Kalvarija, gdje su obično vješali zločince i tu ga oni razapeše golog radi veće sramote.

Juda ne učini ništa osim što povika: “Bože zašto si me ostavio, pošto je zločinac pobjegao, a ja umirem nepravedno?”

Uistinu, kažem da je glas, lice i osoba Judina bila tako slična Isusu, da su njegovi učenici i vjernici posve mislili da je on Isus; zato neki ostaviše nauk Isusa, vjerujući da je Isus lažni prorok i da je magijskom vještinom učinio čuda koja je učinio: jer Isus je rekao da on neće umrijeti do kraja svijeta; jer on bi u to vrijeme bio uzet sa svijeta.

Ali oni koji su ostali čvrsti u nauku Isusovom bili su tako opsjednuti tugom, videći da umire onaj koji je sasvim sličan Isusu, da se oni nisu sjećali šta je Isus rekao. I tako u društvu sa Isusovom majkom oni odoše na brdo Kalvarija i nisu samo bili prisutni pri smrti Jude, neprestano plačući, nego su pomoću Nikodema i Josipa iz Arimateje dobili od guvernera tijelo Judino da ga sahrane. Nato ga oni skinuše s krsta s takvim plačem da niko ne bi povjerovao i sahraniše ga u novu Josipovu grobnicu, omotavši ga u stotinu skupocjenih masti.

218

Potom se svaki čovjek vrati svojoj kući. Onaj koji piše sa Ivanom i Jakovom njegovim bratom, ode sa majkom Isusovom u Nazaret.

Oni učenici koji se nisu bojali Boga, odoše noću (i) ukradoše tijelo Judino i sakriše ga šireći vijest da je Isus uskrsnuo ponovo; otud nastade velika zbrka. Prvosvećenik onda naredi da niko ne govori o Isusu iz Nazareta, pod prijetnjom anateme. I tako tu nastade veliki progon i mnogi bijahu kamenovani, a mnogi prebijeni, a mnogi prognani iz zemlje, jer oni nisu mogli da ostanu mirni na takvu stvar.

Novosti stigoše u Nazaret kako je Isus, njihov sugrađanin, nakon što je umro na krstu ponovo podignut. Nato onaj koji (ovo) piše zamoli majku Isusuvu da se ostavi plakanja, jer je njen sin opet bio podignut. Čuvši ovo Djevica Marija reče plaćući: “Hajmo u Jerusalem da nađemo mog sina. Umrijeću zadovoljna kad ga vidim”.

219

Djevica se vrati u Jerusalem sa onim koji piše i Ivanom i Jakovom, na onaj dan na koji je prvosvećenik izdao dekret.

Nato Djevica koja se bojala Boga, iako je ona znala da je dekret prvosvećenika nepravedan, naredi onima koji su stanovali s njom da zaborave njenog sina. Pa kako je svaki pojedinac bio uzbuđen! Bog koji raspoznaje srca ljudi, zna da smo između žala za smrću Jude, za kojeg smo vjerovali da je Isus naš gospodar - i želje da ga vidimo uskrsnutog opet, mi sa majkom Isusovom izgarali.

Tako se anđeli, koji su bili zaštitnici Marijini, uznesoše na treće nebo, gdje je bio Isus u društvu anđela i sve mu ispričaše.

Zato Isus zamoli Boga da mu da moć da vidi svoju majku i svoje učenike. Tad milosredni Bog naredi svojoj četvorici omiljenih anđela, koji su Gabriel, Mihael, Rafael i Uriel, da odnesu Isusa u kuću njegove majke i da ga tu čuvaju tri dana neprestano, dopuštajući da ga vide samo oni koji su vjerovali u njegov nauk.

Isus dođe okružen blještavilom u sobu gdje je boravila Marija Djevica sa svoje dvije sestre Martom i Marijom Magdalenom i Lazarom i onim koji piše i Ivanom i Jakovom i Petrom. Nato oni od straha padoše kao mrtvi. A Isus podiže svoju majku i druge sa tla govoreći: “Ne bojte se, jer ja sam Isus; i ne plačite, jer ja sam živ, ne mrtav”. Oni ostaše svi dugo vremena izvan sebe na prisustvo Isusa, jer su svi zajedno vjerovali da je Isus mrtav. Tad Djevica plačući reče: “Reci mi sine moj zašto je Bog dozvolio da umreš na sramotu tvoje rodbine i prijatelja i na sramotu tvog nauka, pošto ti je dao moć da dižeš mrtve? Jer, svako ko te je volio bio je kao mrtav”.

220

Isus odgovori, grleći svoju majku: “Vjeruj mi majko, ja ti uistinu kažem da ja uopće nisam bio mrtav; jer Bog me je ostavio do kraja svijeta”. I rekavši ovo on zamoli četiri anđela da se pokažu i posvjedoće kako je stvar prošla.

Nato se anđeli pokazaše nalik na četiri sjajna sunca, tako da od straha ponovo svi padoše kao mrtvi.

Tad Isus dade četiri lanena platna anđelima da bi mogli da se pokriju, da bi se mogli vidjeti i čuti s njegovom majkom i njenim pratiocima. I podigavši ih sve, on ih utješi, rekavši: “Ovo su pomagači Božji: Gabriel, koji najavljuje Božje tajne, Mihael, koji se bori protiv Božjih neprijatelja; Rafael, koji prima duše onih koji umiru; i Uriel, koji će svakog pozvati na sud Božji na Dan posljednji”.

Potom četiri anđela ispričaše Djevici kako je Bog poslao po Isusa i preobličio Judu, da bi on mogao iskusiti kaznu kojoj je prodao drugog.

Tad reče onaj koji piše: “O gospodaru, da li mi je dopušteno da te sad pitam, kao što je bilo dopušteno kad si boravio sa nama?”

Isus odgovori: “Pitaj šta želiš Barnaba, a ja ću ti odgovoriti”.

Tad reče onaj koji piše: “O gospodaru, pošto je Bog milosrdan, zašto nas je tako mučio, dajući da vjerujemo da si ti mrtav?, a tvoja majka je tako plakala za tobom da je bila blizu smrti; a ti koji si sveti Božji, na tebe je Bog dopustio da padne kleveta da si ubijen među lopovima na brdu Kalvarija?”

Isus odgovori: “Vjeruj mi Barnaba, da svaki grijeh, ma koliko mali bio, Bog kažnjava sa velikom kaznom, pošto grijeh vrijeđa Boga. Pošto su moja majka i moji vjerni učenici koji su bili sa mnom voljeli mene malo sa zemaljskom ljubavlju, pravedni Bog je htio da ovu ljubav kazni sa sadašnjom tugom, da ona ne bi bila kažnjena u plamenovima pakla. I mada sam ja bio nevin na svijetu otkad su me ljudi nazvali ”Bog i “sin božji”, Bog je - a da mi se demoni ne bi rugali na Dan sudnji - htio da mi se ljudi rugaju na ovom svijetu smrću Jude, čineći da svi ljudi vjeruju da sam ja umro na krstu. A ovo izrugivanje će se nastaviti do dolaska Muhammeda Poslanika Božjeg, koji će, kad on dođe otkriti ovu prevaru onima koji vjeruju u Božji Zakon."

Govoreći tako Isus reče: “Ti si pravedan, o Gospode Bože naš, jer samo tebi pripada čast i slava bez kraja.

　

221

I Isus se okrenu onom koji piše i reče: “Gledaj Barnaba da obavezno napišeš moje Evanđelje o svemu šta se zbilo za vrijeme mog boravka na svijetu. I opiši na isti način ono šta se desilo Judi, da vjernici ne budu prevareni i da svi vjeruju istinu”.

Tad reče onaj koji piše: “Sve ću učiniti ako Bog htjedne, o gospodaru; međutim kako se to desilo Judi ja ne znam, jer nisam vidio sve”.

Isus odgovori: “Ovdje su Ivan i Petar koji su vidjeli sve i oni će ti reći sve šta se zbilo”.

I Isus nam naredi da pozovemo njegove vjerne učenike, da bi oni mogli da ga vide. Tad Ivan i Petar sazvaše zajedno sedam učenika sa Nikodemom i Josipom i mnoge druge od sedamdesetdvojice i oni jedoše sa Isusom.

Trećeg dana Isus reče: “Idite na Goru Maslinsku sa mojom majkom, jer ja ću se tamo uspeti u nebo i vi ćete videjeti ko će me uznijeti”.

Tako tamo odoše svi, izuzev dvadesetpetorice od sedamdesetdva učenika, koji su zbog straha pobjegli u Damask.

I pošto oni svi stajaše u molitvi, u podne dođe Isus sa velikim mnoštvom anđela koji su hvalili Boga: a sjaj njegovog lica ih tako prestravi da oni padoše svojim licima na zemlju. Međutim, Isus ih podiže tješeći ih i govoreći: “Ne bojte se, ja sam vaš gospodar”.

I on ukori mnoge koji su vjerovali da je on umro i opet ustao, rekavši: “Da li vi mene i Boga držite lažljivcima?, jer Bog mi je podario da živim skoro do kraja svijeta, kao što sam vam rekao. Uistinu, ja vam kažem, ja nisam umro, nego Juda izdajnik. Pazite, jer Satana će ućiniti svaki pokušaj da vas prevari, budite moji svjedoci u svom Izraelu i po čitavom svijetu, o svim stvarima koje ste čuli i vidjeli”.

I govorivši tako on zamoli Boga za spas vjernika i obraćenje grešnika. I njegova molitva se završi, on zagrli svoju majku, rekavši: “Mir neka je tebi majko moja, počivaj u Bogu koji je stvorio tebe i mene”.

I tako govoreći on se okrenu svojim učenicima, rekavši: “Neka je Božja milost i milosređe uz vas”.

Potom pred njihovim očima četvorica anđela ga uznesoše u nebo.

　

222

Nakon Isusovog odlaska učenici su se razasuli kroz različite dijelove Izraela i svijeta, a istina je - koju mrzi Satana - bila proganjana, kao i uvjek, lažju. Jer neki zli ljudi su, izdavajući se za učenike, propovjedali da je Isus umro i ponovo ustao. Drugi su propovijedali da je on stvarno umro, ali ne i uskrsnuo. Neki su propovijedali i još propovijedaju da je Isus sin Božji, među kojima je Pavle obmanut. Ali mi, onako kako sam ja napisao, tako mi propovijedamo onima koji se boje Boga, da bi se oni spasili na Dan posljednji od Božjeg suda. Amen.

KRAJ EVANĐELJA