151

“Ovaj čovjek je bio pravi farizej”, reče Isus svojim učenicima, “i neka Bog bude zadovoljan da mi mognemo njega na Sudnjem danu imati za našeg prijatelja”.

Isus se onda ukrca na lađu, a učenicima bi žao što su zaboravili da donesu hljeb. Isus ih prekori rekavši: “Pripazite na kvasac Farizeja danas, jer mali spaja masu jela”.

Tad rekoše učenici jedni drugima: “Kakav kvasac mi imamo, ako čak nikakav hljeb nemamo?

Tad Isus reče: “O ljudi od malo vjere, jeste li zaboravili šta je Bog uradio u Nainu, gdje nije bilo znaka od žita? A koliko ih je jelo i bilo zadovoljno sa pet hljebova i dvije ribe? Farizejski kvasac je nedostatak vjere u Boga i sebe, što je pokvarilo ne samo farizeje današnjice nego i čitav Izrael. Jer običan puk, koji ne zna da čita, radi ono šta vidi da farizeji rade, jer ih oni drže svecima.

Znate li vi šta je pravi farizej? On je ulje ljudske prirode. Kao što ulje ostaje na vrhu svake tekućine, tako dobrota pravog farizeja počiva na vrhu ljudske dobrote. On je živa knjiga koju Bog daje svijetu; jer sve šta on radi i govori je u skladu sa Zakonom Božjim. Zato, ko god radi kako on radi, postupa po Zakonu Božjem. Pravi farizej je so koja ne dopušta da se ljudsko tijelo pokvari grijehom; jer svako ko ga vidi ide k pokajanju. On je svjetlo koje osvjetljava put hodoćasnika, jer svako ko ne uzima u obzir svoje siromaštvo sa svojim pokajanjem, opaža da na ovom svijetu mi ne treba da zatvorimo svoje srce.

Ali onaj ko čini ulje užegnutim, kvari knjigu, kvari so, gasi svjetlo - ovaj čovjek je lažni farizej. Pazite da ne radite kao što radi današnji farizej, ako ne biste da stradate".

152

Isus, došavši u Jerusalem i pošto uđe na Dan sabata u Hram, vojnici se primakoše da ga iskušaju i da ga uzmu, i oni rekoše: “Gospodaru je li dozvoljeno voditi rat?”

Isus odgovori: “Naša vjera nam kaže da je naš život neprestana borba na zemlji”.

Vojnici rekoše: “Tako bi ti volio da nas prevedeš u svoju vjeru, i da mi zaboravimo mnoštvo bogova (jer sam Rim ima dvadesetosam hiljada bogova koji se vide) i slijedimo tvog Boga koji je jedan, i zato ne može biti viđen, nije poznato gdje je On, a On je možda uobrazilja”.

Isus odgovori: “Da sam vas ja stvorio kao što vas je stvorio naš Bog, ja bih tražio da vas prevedem”.

Oni odgovoriše: “Pa kako nas je stvorio tvog Bog pošto nije poznato gdje je on? Pokaži nam svog Boga i mi ćemo postati Jevreji”.

Tad reče Isus: “Kad bi vi imali oči da Ga vidite, pokazao bih vam Ga, ali pošto ste vi slijepci, ja vam Ga ne mogu pokazati”.

Vojnici odgovoriše: “Sigurno je da ti je čast koju ti ukazuje ovaj narod, oduzela shvatanje. Jer, svako od nas ima dva oka u svojoj glavi, a ti kažeš mi smo slijepci”.

Isus odgovori: “Tjelesne oči mogu vidjeti samo veliko i vanjsko: vi ćete zato biti u stanju samo da vidite svoje bogove od drveta i srebra i zlata koji ne mogu učiniti ništa. Ali mi Judini imamo duhovne oči, koje su strah vjere našeg Boga, zato mi možemo vidjeti našeg Boga na svakom mjestu”.

Vojnici odgovoriše: “Pazi kako govoriš, jer ako ti prezireš naše bogove, mi ćemo te dati u ruke Herodu, koji će se osvetiti za naše bogove koji su svemoćni”.

Isus odgovori: “Ako su oni svemoćni kao što vi kažete, oprostite mi, jer ja ću ih obožavati”.

Vojnici su se radovali čuvši ovo, i počeše da veličaju svoje idole.

Tad reče Isus: “Nema ovdje potrebe za riječima nego za djelima; dajte onda da vaši bogovi stvore mušicu, i ja ću ih obožavati”.

Vojnici su bili zapanjeni čuvši ovo i nisu znali šta da kažu, pa Isus reče: “Zasigurno - pošto oni ne prave iznova ni jedne mušice, ja neću radi njih napustiti onog Boga koji je sve stvorio jednom riječju; čije samo ime zastrašuje vojske”.

Vojnici odgovoriše: “Pa da vidimo ovo; jer mi smo spremni da te uzmemo”, i oni su bili raspoloženi da ispruže svoje ruke na Isusa.

Tad reče Isus: “Adonai Sabaot!” Nato vojnici bijahu izvaljani iz Hrama kao što se izvaljuju drvene bačve kad se isperu da bi se ponovo napunile vinom; tako da su čas njihove glave čas njihove noge udarale zemlju, a da ih niko nije doticao.

I oni bijahu tako preplašeni i pobjegoše tako da nikad više nisu bili viđeni u Judeji.

153

Svećenici i farizeji su mrmljali međusobno i govorili: “On ima mudrost Baala i Astarote, i tako je on učinio ovo u moći Satane”.

Isus otovri svoja usta i reče: “Naš Bog naređuje da ne treba da krademo stvari svog susjeda. Međutim ovo jedno načelo je tako kršeno i zlorobljeno da je napunilo svijest grijehom i takvim (grijehom) koji se nikad neće oprostiti kao što se opraštaju drugi grijesi: obzirom da svaki drugi grijeh, ako ga čovjek okaje i ne počini ga više i posti s molitvom i sadekom, naš Bog, moćni i milosrdni, oprašta. Međutim, ovaj grijeh je takve vrste da nikad neće biti oprošten, izuzev onog što se pogrešno uzme.”

Tad reče pismoznanac: “O gospodaru, kako je pljačka ispunila sav svijet grijehom? Sigurno sad milošću Božjom ima samo nekoliko lopova, i oni ne mogu da se pokažu jer odmah bivaju obješeni od strane vojske”.

Isus odgovori: “Ko god ne zna stvari, oni (sic) ne mogu znati ni lopove. Šta više, ja vam kažem da zaista mnogi kradu koji ne znaju šta rade, i zato je grijeh veći od onog kod drugih, jer bolest koja nije poznata, ne liječi se”.

Zatim se farizeji privukoše Isusu i rekoše: “O gospodaru, pošto ti jedini u Izraelu znaš istinu, pouči nas”.

Isus odgovori: “Ja ne kažem da ja jedini znam istinu, jer ova riječ ”jedino" pripada samo Bogu, a ne drugima. Jer on je Istina, koji jedini zna istinu. Pa ako bih ja tako rekao, ja bih bio veći lopov, jer bih krao čast Božju. A govoreći da ja jedini znam Boga, ja bih pao u veće neznanje od svih. Vi ste zato počinili težak grijeh govoreći da jedini ja znam istinu. A ja vam kažem da, ako kažete ovo da biste me iskušali, vaš grijeh je još veći".

Tad Isus, videći da su svi ostali mirni, ponovo reče: “Iako nisam ja jedini u Izraelu koji zna istinu, ja ću jedini govoriti; zato poslušajte mene pošto ste me pitali. Sve stvorene stvari pripadaju Stvoritelju, na takav način da ništa ne može polagati pravo na ništa. Tako su duša, svijest, tijelo, vrijeme, dobra i čast - svi su Božje vlasništvo, tako da ako ih čovjek primi ne onako kako Bog hoće, on postaje lopov. Na sličan način, ako ih on bude koristio suprotno onom kako Bog hoće, on je isto tako kradljivac. Kažem vam zato, da - tako mi Boga živog pred kojim stoji moja duša, kad planirate vrijeme govoreći: ”Sutra ću ga tako učiniti, ja ću reći takvu stvar, ja ću ići u to mjesto", a ne govoreći “Ako Bog htjedne”, vi ste kradljivci: a vi ste veći kradljivci kad provodite veći dio svog vremena u zadovoljavanju sebe, a ne u udovaljavanju Bogu, a provodite gori dio u službi Bogu: tad ste takođe kradljivci.

Ko god počini grijeh, ma kakav on bio, je kradljivac; jer on krade vrijeme i dušu svog sopstvenog života, koji treba da služi Boga, a daje ga Satani, Božjem neprijatelju".

154

“Čovjek, stoga, koji ima čast i život i dobra - kad bude ukradeno njegovo imanje, kradljivac će biti obješen; kad mu bude oduzet život, ubici će biti odsječena glava. A ovo je pravedno, jer Bog je tako naredio. Međutim, kad se oduzme komšijina čast, zašto se kradljivac ne razapne? Jesu li dobra doista bolja od časti? Je li Bog uistinu naredio da onaj koji uzima dobra bude kažnjen i onaj koji uzima život sa dobrima bude kažnjen, ali onaj ko oduzme čast bude slobodan? Sigurno ne; jer zbog njihovog mrmljanja naši očevi nisu ušli u obećanu zemlju, nego smo njihova djeca. A zbog ovog grijeha zmije su poklale oko sedmadeset hiljada ljudi.

Tako mi Boga živog, pred kojim stoji moja duša, onaj koji krade čast, zavrijeđuje veću kaznu od onog ko liši čovjeka stvari i čivota. A onaj ko sluša trač, kriv je na sličan način, jer jedan prima Satanu na svoj jezik, a drugi u uši svoje".

Farizeji su se jeli (od bijesa) čuvši ovo, jer oni nisu bili u stanju da osude njegov govor.

Tad se privuče Isusu učitelj i reče mu: “Dobri gospodaru, reci mi zašto Bog nije dao žito i voće našim očevima? Znajući da oni moraju propasti, on bi im sigurno darovao žito ili ne bi dopustio ljudima da to vide”.

Isus odgovori: “Čovjeće, ti me znaš dobrim, ali ti griješiš, jer samo je Bog dobar. A još više ti griješiš pitajući zašto Bog nije učinio u skladu s tvojim mozgom. Ja ću ti sve odgovoriti. Kažem ti da se Bog naš Stvoritelj u svom djelovanju ne prilagođava nama, stoga nije dopušteno stvorenju da traži svoj sopstveni put i pogodnost; već prije čast svog Boga Stvoritelja, a da bi stvorenje zavisilo od Stvoritelja, a ne Stvoritelj od stvorenja. Tako mi Boga živog, pred kojim stoji moja duša, da je Bog sve dao čovjeku, čovjek ne bi spoznao da je Božji sluga; i tako bi se on smatrao gospodarom raja. Zato je Stvoritelj, koji je blagoslovljen za svagda, zabranio njemu hranu, da bi čovjek ostao Njemu potčinjen.

I uistinu ja vam kažem, da ko god ima svjetlo svojih očiju čisto, vidi sve čisto, i izvlači svjetlo čak iz same tame; ali, slijepac ne čini tako. Zato vam kažem, da čovjek nije pogriješio, niti bih ja niti vi znali milost Božju i pravednost. A da je Bog načinio čovjeka nesposobnim za grijeh, on bi u toj stvari bio jednak Bogu; stoga je blagoslovljeni Bog stovorio čovjeka dobrim i pravednim, ali slobodnim da radi šta hoće u pogledu svog života, spasa ili prokletstva".

Učitelj je bio zapanjen kad je ovo čuo, i bi zbunjen.

155

Potom prvosvećenik pozva dva stara svećenika tajno i posla ih Isusu koji je bio otišao iz Hrama i sjedio na Solomonovom trijemu, čekajući da obavi podnevnu molitvu. A blizu njega su bili njegovi učenici sa mnoštvom naroda.

Svećenici se primakoše Isusu i rekoše: “Gospodaru, zašto čovjek jede žito i voće? Da li je Bog htio da on to jede ili ne?” A oni su ovo rekli iskušavajući ga; jer kad bi on rekao: “Bog je to htio”, oni bi odgovorili: “Zašto je on to zabranio?”, a ako bi rekao: “Bog to nije htio”, oni bi rekli: “Onda čovjek ima veću moć od Boga, jer on radi suprotno Božjoj volji”.

Isus odgovori: “Vaše je pitanje kao put preko planine koji ima ponor na lijevoj i desnoj strani: ali, ja ću ići sredinom”.

Kad oni čuše ovo, svećenici bijahu zbunjeni, vidjevši da je on znao njihovo srce.

Tad reče Isus: “Svaki čovjek za ono za što ima potrebu radi. Međutim, Bog koji nema potrebu nizačim, radi prema svom dobrom zadovoljstvu. Zato je on stvarajući čovjeka stvorio ga slobodnim, da bi on znao da Bog nema za njim potrebu; Verbi gratia, kao što radi kralj, koji da bi pokazao svoja bogatstva i da bi ga njegovi robovi više voljeli, daje slobodu svojim robovima.

Bog je zato stvorio čovjeka slobodnim da bi on mogao voljeti svog Stvoritelja mnogo više i da bi znao njegovu blagodat. Jer, mada je Bog svemoćan, nemajući potrebu za čovjekom stvorivši ga svojom svemoći, on ga je ostavio slobodnim svojom blagodati, na takav način da se on može oduprijeti zlu i činiti dobro. Jer iako Bog ima moć da spriječi grijeh, on neće kontrirati vlastitoj blagodati (jer Bog nema kontradikcije) zbog njegove svemoći i dobrote u čovjeku - on neće kontrirati zlu u čovjeku, kažem, da bi čovjek mogao činiti milost Božju i njegovu pravednost. A u znak da ja govorim istinu, ja vam kažem da vas je prvosveštenik poslao da me iskušate, a ovo je plod njegovog svećeništva".

Stari čovjek ode i sve prepriča prvosvećaniku koji reče: “Ovaj čovjek ima đavola u svojim leđima koji mu sve priča; jer on ima aspiraciju na kraljevstvo Izraela; ali Bog će se postarati za to”.

156

Kad je on obavio podnevnu molitvu, Isus, kad je izašao iz Hrama, nađe jednog slijepca od rođenja. Njegovi učenici ga upitaše govoreći: “Gospodaru, ko je zgriješio u ovom čovjeku, njegov otac ili njegova majka, pa je on rođen slijep?”

Isus odgovori: “Niti je zgriješio njegov otac, niti njegova majka, nego ga je Bog tako stvorio, radi svjedočenja Evanđelja”. Pozvavši sebi slijepca, on pljunu za zemlju i načini ilovaću i stavi je na oči slijepca i reče mu: “Idi na jezero Siloam i operi se!”

Slijepac ode, i opravši se primi svjetlo, te kad se vratio kući mnogi koji su ga sreli rekli su: “Ako je ovaj čovjek bio slijep, ja bih sigurno rekao da je to bio onaj čiji je običaj bio da sjedi na lijepoj kapiji Hrama”. Drugi su govorili: “To je on, ali kako je primio svjetlo?” I oni ga oslovljavaše govoreći: “Jesi li ti slijepac koji je običavao sjediti na lijepoj kapiji Hrama?”

On odgovori: “Ja sam on - a zašto?”

Oni rekoše: “Pa kako si primio svoje svjetlo?”

On odgovori: “Čovjek je napravio ilovaču pljunuvši na tlo i tu ilovaču je stavio na moje oči i rekao mi: ”Idi i operi se na jezeru Siloam". Ja sam otišao i oprao se i ja sad vidim: blagoslovljen neka je Bog Izraelov!"

Kada je čovjek rođen slijepim došao ponovo lijepoj kapiji Hrama, sav Jerusalem je bio ispunjen tim događajem. Zato je on bio doveden poglavaru svećenika, koji je zasjedao sa svećenicima i farizejima protiv Isusa.

Prvosvećenik ga upita, rekavši: “Čovječe, jesi li ti rođen slijep?”

“Da”, odgovori on.

“Iskaži slavu Bogu”, reče prvosveštenik, “i reci nam koji prorok ti se pojavio u snu i dao ti svjetlo? Je li to bio naš otac Abraham, ili Mojsije sluga Božji, ili neki drugi prorok? Jer, drugi ne bi mogli učiniti takvu stvar.

Čovjek rođen slijepim odgovori: “Nisam vidio u snu ni Abrahama ni Mojsija niti bilo kojeg drugog proroka iz snova - nije me je on izliječio, nego kako sam sjedio na kapiji hrama čovjek mi naredi da mu priđem i napravivši ilovaču od zemlje sa svojom pljuvačkom, stavi nešto od te ilovače na moje oči i posla me na jezero Siloam da se operem; nato sam ja otišao i oprao se i vratio sa svjetlom svojih očiju”.

Prvosveštenik ga upita za ime tog čovjeka.

Čovjek rođen slijepim odgovori: “Nije mi on rekao svoje ime, ali čovjek koji ga je vidio, pozvao me je i rekao: ”Idi i operi se kao što je čovjek rekao jer on je Isus Nazarenac, prorok i svetac Boga Izraelovog".

Tad reče prvosveštenik: “Da li te je možda danas izliječio, na Sabbat?”

Slijepac odgovori: “Danas me je izliječio”.

Reče prvosveštenik: “Vidi sad, kako da bude ovaj čovjek grešnik, obzirom da se ne drži Sabbata!”

157

Slijepac odgovori: “Da li je grešnik, ja ne znam; ali ja ovo znam, da pošto sam ja bio slijep, on me je providio”.

Farizeji ovo ne povjerovaše; tako oni rekoše prvosveštenku: “Pošalji po njegovog oca i majku, jer oni će nam reći istinu”.Oni tad poslaše po oca i majku slijepog čovjeka i kad oni dođoše, prvosvećenik ih upita govoreći: “Je li ovaj čovjek vaš sin?”

Oni odgovoriše: “On je stvarno naš sin”.

Tad reče prvosvećenik: “On kaže da je rođen slijep, a on sad vidi; kako se ova stvar dogodila?”

Otac i majka slijepo rođenog čovjeka odgovoriše: “On je zaista rođen slijep, ali kako je on mogao primiti svjetlo, mi ne znamo; on je odrastao pitajte ga, on će vam reći istinu”.

Nato oni bijahu otpušteni, a prvosvećanik ponovo reče čovjeku rođenom slijpim: “Iskaži slavu Bogu i govori istinu”.

(Sad je oca i majku slijepaca bilo strah da govore, jer je izišao dekret od rimskog senata da se ni jedan čovjek ne smije zauzimati za Isusa, proroka Jevreja, pod prijetnjom smrću: ovaj dekret je isposlovao guverner - zato su oni rekli: “On je odrastao, pitajte njega”).

Prvosvećenik zatim reče čovjeku rođenom slijepim: “Iskaži slavu Bogu i govori istinu, jer mi znamo za ovog čovjeka za kog ti kažeš da te je izliječio, da je on grešnik”.

Čovjek rođen slijep odgovori: “Da li je on grešnik ja ne znam; ali ja znam, da ja nisam vidio i da me je on osvijetlio. Sigurno je da od početka svijeta do ovog časa nikad nije bio niko osvijetljen ko je rođen slijep; a Bog ne bi slušao grešnike”.

Farizeji rekoše: “Pa šta je on učinio kad ti je dao svjetlost?”

Čovjek koji je rođen slijep, čudio se njihovom nevjerovanju: “Rekao sam vam, i zašto me pitate ponovo?”

Prvosvećenik ga onda izgrdi govoreći: “Ti si rođen u grijehu, i ti bi da nas poučiš? Odlazi i postani učenik takvog čovjeka!, jer mi smo učenici Mojsijevi i mi znamo da je Mojsije govorio s Bogom, ali što se tiče ovog čovjeka, mi ne znamo odakle je on”. I oni ga izbaciše iz sinagoge i Hrama, zabranivši mu da obavi molitvu sa čistima među Izraelom.

　

　

158

Čovjek rođen slijepim ode da nađe Isusa, koji ga utješi govoreći: “Nikad nisi bio blagoslovljen kao što si sada, jer ti si blagoslov našeg Boga koji je govorio preko Davida našeg oca i njegovog proroka, protiv prijatelja svijeta, govoreći: ”Oni proklinju, a Ja blagosiljam"; i preko Miheja proroka On je rekao: “Ja proklinjem vaš blagoslov”. Jer zemlja nije tako suprotna zraku, vatra vodi, svjetlo mraku, hladnoća toploti, ili ljubav mržnji, kao što je suprotna volja Božja volji svijeta".

Učenici su ga u skladu s tim pitali, govoreći: “Gospodaru, velike su tvoje riječi; reci nam zato značenje, jer mi još ne razumijemo”.

Isus odgovori: “Kad budete znali svijet, vi ćete vidjeti da sam ja govorio istinu, i tako ćete vi znati svakog proroka.

Vi znate da postoje tri vrste svjetova obuhvaćenih jednim imenom: jedan koji predstavlja nebesa i zemlju sa vodom, vazduhom i vatrom, i sve stvari koje su čovjeku inferiornije. Ovaj svijet u svim stvarima slijedi volju Božju, jer kako kaže David, prorok Božji: “Bog im je dao pravilo koje oni ne krše”.

Drugi predstavlja sve ljude, isto kao što “kuća jednog takvog” ne predstavlja zidove, nego porodicu. Sad ovaj svijet opet voli Boga; jer po prirodi oni žude za Bogom, jer kako po prirodi svako žudi za Bogom, isto tako oni griješe tražeći Boga. A znate li zašto svi žude za Bogom? Zato što svi oni žude za beskrajnim dobrom, bez ikakvog zla, a ovo je sam Bog. Zato je milosrdni Bog slao svoje proroke ovom svijetu za njegov spas.

Treći svijet je ljudsko posrnulo stanje zbog griješenja, što je sebe transformiralo u zakon suprotan Bogu, Stvoritelju svijeta. Ovo čini da čovjek postane nalik demonima, Božjim neprijateljima. A ovaj svijet Bog mrzi tako žestoko, da, da su proroci voljeli ovaj svijet - šta vi mislite?-sigurno bi Bog oduzeo od njih njihovo proroštvo. Tako mi Boga živog, pred kojim stoji moja duša, kad na svijet dođe Poslanik Božji, ako bi on začeo ljubav prema ovom zlom svijetu, sigurno bi Bog uzeo od njega sve šta mu je dao kad ga je stvorio, i učinio ga prokletim: tako je jako Bog suprotan ovom svijetu".

159

Učenici odgovoriše: “O gospodaru, tvoje su riječi prekomjerne, zato imaj milosti nad nama, jer mi ih ne razumjemo”.

Isus reče: “Mislite li vi možda da je Bog stvorio svog Poslanika da bude rival koji bi rado sebe učinio Bogu ravnom? Sigruno ne, nego prije kao svog dobrog roba koji neće htjeti ono šta njegov gospodar neće. Vi niste u stanju da ovo shvatite jer vi ne znate kakva stvar je grijeh. Zato poslušajte moje riječi. Doista, doista vam kažem, grijeh ne može nastati u čovjeku, izuzev kao suprotnost Bogu, pošto je grijeh jedino ono šta Bog neće: jer sve šta Bog hoće je krajnje strano grijehu. U skladu s tim, da su me naši prvosvećenici i svećenici, sa farizejima proganjali zato što me je narod Izraela prozvao bogom, oni bi činili stvar lijepu Bogu i Bog bi ih nagradio; ali pošto oni neće da govorim istinu, kako su oni iskvarili Knjigu Mojsijevu i onu Davidovu, proroke i prijatelje Božje, svojim tradicijama, i zato što me mrze i žele moju smrt - zato Bog drži njih u mržnji.

Recite mi - Mojsije je ubijao ljude i Ahab je bio ljude - je li ovo u svakom slučaju ubojstvo? Sigurno nije: jer Mojsije je bio ljude da bi uništio idalatriju i očuvao obožavanje pravog Boga, a Ahab je bio ljude da bi uništio obožavanje pravog Boga i očuvao idolatriju. Zato je za Mojsija ubijanje ljudi okrenuto u žrtvu, dok je za Ababa okrenuto u svetogrđe: tako je jedan i isti posao proizveo dva dva suprotna efekta.

Tako mi Boga živog, pred kojim stoji moja duša, da je Satana govorio anđelima da bi vidio kako oni vole Boga, on ne bi bio odbačen od Boga, nego zato što je tražio da ih odvrati od Boga, zato je on prokletnik".

Tad upita onaj koji piše: “Kako onda razumjeti ono šta je rečeno u Miheju proroku, o laži koju je Bog odredio da govore usta lažnih proroka, kao što je zapisano u Knjizi kraljeva Izraela?”

Isus odgovori: “O Barnaba, izrecitiraj ukratko sve šta se dogodilo, da bi smo mi mogli jasno vidjeti istinu”.

160

Tad reče onaj koji piše: “Prorok Daniel, opisujući istoriju kraljeva Izraela i njihovih tirana, piše ovako: ”Kralj Izraela se udružio s kraljem Jude i da se bori protiv sinova Belijalovih (tj. prokletnika) koji su bili Amoniti. Jehošapat, kralj Jude i Ahab kralj Izraela, sjedili su obojica na tronu u Samariji, a tu pred njima je stajalo četiri stotine lažnih proroka, koji rekoše kralju Izraela: “Idi protiv Amonaca, jer, Bog će ih vama dati na ruke, i ti ćeš rastjerati Amona”.

Tad reče Jehošapat: “Ima li ovdje ijedan prorok Boga otaca naših”.

Ahab odgovori: “Ima samo jedan, a on je zao jer on uvjek proriče zlo za mene; a njega ja držim u zatvoru”. A ovo on reče, tj. “ima samo jedan”, jer su mnogi koji su bili nađeni bili ubijeni dekretom od Ahaba, tako da su proroci, kao što si ti rekao, o gospodaru pobjegli na planinske vrhove gdje ljudi ne borave.

Tad reče Jehošapat: “Pošalji po njega ovdje, pa da vidimo šta on kaže”.

Ahab zato naredi da Mihej bude tamo poslat, koji dođe sa okovima na svojim nogama, a njegovo lice je bilo zbunjeno kao u čovjeka koji živi između života i smrti.

Ahab ga upita rekavši: “Govori Mihej u ime Boga. Hoćemo li ići protiv Amonaca? Hoće li Bog dati njihove gradove u naše ruke?”

Mihej odgovori: “Idite, idite, uspješno ćete ići, a još uspješnije pasti!”

Tad lažni proroci hvališe Miheja kao pravog proroka Božjeg i raskinuše okove na njegovim nogama.

Jehošapat koji se bojao našeg Boga i nikad nije kleknuo pred idolima, upita Miheja, rekavši: “Za ljubav Boga otaca naših, govori istinu, pošto si ti vidio ishod ovog rata”.

Mihej odgovori: “O Jehošapate, ja se bojim tvog lica, zato ti kažem da sam vidio narod Izraelov kao ovce bez čobana”.

Tad Ahab smješeći se reče Jehosaphatu: “Rekoh ti da ovaj čovjek proriče jedino zlo, ali ti nisi to vjerovao”.

A onda rekoše obojica: “Pa kako ti ovo znaš, o Mihej?”

Mihej odgovori: “Učinilo mi se da se sakupio savjet anđela u prisustvu Boga, i ja sam čuo Boga kako kaže: ”Ko će obmanuti Ahaba da bi se on digao protiv Amona i bio ubijen?" Nato jedni rekoše jednu stvar, a drugi drugu. Tad dođe jedan anđeo i reče: “Gospode, ja ću se boriti protiv Ahaba, i otići ću njegovim lažnim prorocima i staviti laž u njihova usta i tako će se on podići i biti ubijen”. I čuvši ovo Bog reče: “Sad idi i učini tako, jer ti ćeš nadvladati”.

Tad lažni proroci bijahu razjareni, a njihov šef ošamari Miheja, rekavši: “O prokletniče Božji, kad je anđeo istine napustio nas i došao tebi? Reci nam kad nam je došao anđeo koji je donio laž?”

Mihej odgovori: “Znaćeš kad budeš bježao od kuće do kuće zbog straha da ćeš biti ubijen, prevarivši svog kralja”.

Tad Ahab bješe bijesan i reče: “Ščepajte Miheja i okove koje je imao na nogama stavite na njegov vrat, i držite ga na ječmenom hljebu i vodi do mog povratka, jer ja sad znam kakvu bi mu smrt nametnuo”.

Oni odoše i stvar se zbi prema riječi Miheja. Jer kralj Amonaca je rekao svojim slugama: “Vidite, vi se ne borite protiv kralja Jude niti protiv prinčeva Izraela, nego ubijte kralja Izraela Ahaba, mog neprijatelja”.

Tad reče Isus: “Stani ovdje Barnaba; jer dosta je za naš cilj”.

161

“Jeste li sve čuli?”, reče Isus.

Učenici odgovoriše: “Da, gospodaru”.

Nato Isus reče: “Laganje je svakako grijeh, ali je ubojstvo veći, jer je laž grijeh koji pripada samo onom ko govori, međutim ubojstvo iako se odnosi na onog ko ga počini, je takvo da ono uništava također najdražu stvar koju Bog ima ovdje na zemlji, tj. čovjeka. A laž se može izliječiti govorenjem suprotno onom šta je rečeno: ubojstvo nema lijeka, pošto nije moguće dati život ponovo mrtvacu. Recite mi onda, da li je Mojsije sluga Božji zgriješio bijući one koje je pobio?”

Učenici odgovoriše: “Bože sačuvaj; Bože sačuvaj da bi Mojsije pogriješio u slušanju Boga koji mu je naredio!”

Tad reče Isus: “I ja kažem, Bože sačuvaj da bi anđeo pogriješio koji je obumanuo Ahabove lažne proroke lažju; jer kao što Bog prima ubijanje ljudi kao žrtvu, tako je on primio laž za pohvalu. Ustinu, uistinu, ja vam kažem, kao što dijete griješi - što daje da njegova obuća bude napravljena po mjeri diva, isto tako griješi onaj koji bi da podvrgne Boga zakonu, kao da je On kao čovjek pdvrgnut zakonu. Kad vi zato budete vjerovali da je grijeh samo ono što Bog neće, vi ćete naći istinu, kao što sam vam rekao. Pa pošto Bog nije smjesa niti je izmjenljiv, isto tako On nije u stanju da hoće ili neće jednu jedinu stvar; jer tako bi On u sebi imao kontradikciju, a otud i nevolju, i ne bi bio beskonačno blagoslovljen”.

Filip upita: “Ali kako razumjeti onu izreku proroka Amosa da ”nema zla u gradu kojeg Bog nije učinio?"

Isus odgovori: “Pa vidiš ovdje Filipe kako je velika opasnost biti u njemu kao što to rade farizeji, koji su za sebe izmislili ”predodređenost Božju među izabranicima" na takav način da su došli na to da kažu u stvari, da je Bog nepravedan, varalica i lažov i onaj koji mrzi sud (koji će na njih pasti).

Zato ja kažem da ovdje Amos prorok Božji govori o zlu koje svijet naziva zlom: jer da je on koristio jezik pravednika, njega svijet ne bi razumio. Sve nevolje su dobre-ili zbog tog što one brišu zlo koje smo počinili, ili su dobre zbog toga što nas srečavaju da činimo zlo, ili su dobre zbog toga što tjeraju čovjeka da spozna stanje ovog života, da bismo mi voljeli i žudili za vječnim životom. U skladu s tim prorok Amos je rekao: “Nema dobra u gradu, kojeg Bog nije uradio”, on je dao priliku za očajavanje ožalošćenima kad vide sebe u nevolji, a grešnike živeći u blagostanju. A što je još gore, mnogi, vjerujući Satani da ima takvu vlast nad čovjekom, bi se bojali Satane i činili mu službu, tako kao da neće trpiti nevolju. Amos je zato učinio kao što čini rimski imperator koji ne razmatra svoje riječi (kao onaj ko) govori u prisustvu prvosvećenika, nego razmatra volju i posao Jevreja koji ne zna da govori hebrejski jezik".

162

žDa je Amos rekao: “Nema dobra u gradu, a da ga Bog nije učinio”, tako mi Boga živog, pred kojim stoji moja duša, on bi načinio težu grešku, jer svijet ne drži dobrim ništa osim nepravde i grijeha koji se čine na isprazan način. Zato bi ljudi djelovali mnogo više nepravedno, vjerujući da neće biti nikakva grijeha ili poroka “kojeg Bog nije učinio”, čuvši što zemlja se tresež. I kad je Isus ovo rekao, odjednom nastade veliki zemljotres, takav da su svi popadali kao mrtvi. Isus ih podiže govoreći: “Pa vidite sad jesam li ja rekao istinu. Neka vam onda ovo bude dovoljno što je Amos rekao, kad je rekao da je ”Bog učinio zlo u gradu", govoreći sa svijetom govorio je o nevoljama koje samo grešnici nazivaju zlom. Hajmo sada na predestinenciju o kojoj vi želite da znate, a o kojoj ću vam ja govoriti blizu Jordana na drugoj strani, sutra, ako Bog da".

163

Isus ode u divljinu kraj Jordana sa svojim učenicima, i kad je obavljena podnevna molitva, on sjede blizu palminog drveta i pod sjenkom palme posjedaše njegovi učenici.

Tad Isus reče: “Predodređenje je tako tajno, o braćo, da će - ja vam uistinu kažem samo jednom čovjeku biti posve poznato. On je taj kojeg narodi očekuju i kojem su tajne Božje tako jasne da kod on dođe na svijet biće blagoslovljeni oni koji budu slušali njegove riječi, jer će ih Bog natkriti sjenkom svoje milosti, isto kao što nas palma sjenči. Da, kao što nas palma štiti od goruće vrućine sunca isto tako će Božja milost štititi od Satane one koji budu vjerovali u tog čovjeka”.

Učenici upitaše: “O gospodaru, ko će biti taj čovjek o kom ti govoriš, koji će doći na svijet?”

Isus odgovori radosna srca: “On je Muhammed, poslanik Božji, i kad on dođe na svijet - kao što kiša čini da zemlja rodi plodovima, kad ne pada duži period - isto tako će on biti uzrok dobrih djela među ljudima kroz obilnu milost koju će on donijeti. Jer on je bijeli oblak pun Božje milosti, koju će Bog poškropiti po vjernicima kao kišu”.

164

žJa ću vam sada reći ono malo što mi je Bog darovao da znam o ovom istom predodređenjuž. Farizeji kažu da je sve tako predodređeno da onaj ko je odbranik ne može biti prokletnik, a onaj ko je prokletnik ne može nikako biti odabranik; i da - kao što je Bog predodredio činjenje dobrog kao put kojim idu izabranici k spasu, isto tako je On predodredio grijeh kao put kojim će proketnici ići propasti. Proklet neka je jezik koji je ovo rekao, sa rukom koja je to napisala - jer ovo je vjera Satanina. Stoga čovjek može znati kakvi su Farizeji današnjice, jer oni su vjerne sluge Satane.

Šta može značiti predodređenje, već jednu apsolutnu volju da bi dala kraj nekoj stvari čiju namjenu čovjek ima u rukama?, jer bez namjene čovjek ne može odrediti kraj. Kako će on onda predodrediti kuću kojoj ne fali samo kamen nego i novac za trošenje, nego nema ni toliko zemlje da na nju stavi jednu nogu? Sigurno niko (ne može tako uraditi). Predodređenje nije ništa više nego - ja vam kažem - oduzimanje slobodne volje koju je Bog dao čovjeku iz svoje čiste darežljivosti, Zakona Božjeg. Sigurno je da to nije predodređenje, nego gnusaba koju mi zasnivamo.

Da je čovjek slobodan pokazuje Knjiga Mojsijeva, gdje je, kad je naš Bog dao Zakon na Gori Sinajskoj On govorio ovako: “Moja zapovijest nije na nebesima da biste se vi opravdali govoreći: Pa ko će ići da nam donese Božje zapovjesti i ko će nam možda dati snage da ih se držimo? To nije preko mora da biste se na sličan način opravdali. Međutim, moja zapovjest je blizu tvom srcu, da kad zaželiš možeš da je izvršavaš”.

“Recite mi, ako bi kralj Herod naredio starcu da postane mlad i bolesniku da postane zdrav, (i) kad oni to ne bi učinili dao da budu ubijeni - bi li ovo bilo pravedeno?”

Učenici odgovoriše: “Ako bi Herod dao ovu zapovijest, on bi bio najneprevadniji i najnevjerniji”.

Tad Isus uzdišući reče: “To su plodvoi ljudske tradicije, o braćo, jer u govorenju da je Bog predodredio prokletnika na takav način da on ne može postati izabranik, oni hule na Boga kao bezočnog i nepravednog. Jer, On naređuje grešniku da ne griješi, a kad zgriješi da se pokaje; dok takva predodređenost odnosi od grešnika moć negriješenja, i potpuno ga lišava kajanja”.

165

“Ali poslušajte šta kaže Bog preko Joela proroka: ”Tako mi života Mog (kaže) vaš Bog, Ja neću smrt grešnika, nego tražim da se on vrati pokajanju". Hoće li onda Bog predodrediti ono šta On neće? Razmotrite vi ono šta kaže Bog i šta kažu današnji Farizeji.

Dalje Bog kaže preko svog proroka Isaije: “Ja sam pozivao, a vi me niste slušali”. A koliko je Bog pozivao čujte kako kaže preko istog proroka: “Čitav dan sam raširio svoje ruke narodu koji mi ne vjeruje, nego mi kontrira”. A naši farizeji kad oni kažu da prokletnik ne može postati odabranik, oni ne kažu ništa drugo već da se Bog ruga ljudima, kao što bi se on rugao slijepcu koji bi da mu pokaže nešto bijelo, i kao što bi se rugao gluhom koji bi da mu govori na uši? A da izabranik može biti prokletnik razmotrite šta naš Bog kaže preko Ezekiela proroka: “Tako mi života mog, kaže Bog ako bi pravedni ostavio svoju pravednost i činio gnusobe, on bi stradao i ne bi se sjetio više ni jedne od svojih pravednosti; jer vjerujući u to, to će ga odvratiti od Mene i to ga neće spastiti”.

A o zovu prokletnika, šta kaže Bog preko proroka Hošee, do ovo: “Ja ću zvati. Bog je istina i on ne može govoriti laž: pošto je Bog istina, on govori istinu. Međutim farizeji ovog vremena sa svojom dogmom kontriraju Bogu”.

166

Andrija upita: “Ali kako razumjeti to šta Bog kaže Mojsiju, da će on imati milosti nad kim hoće, a otvrdnuće koga hoće da otvrdne?”

Isus odgovori: “Bog ovo kaže da čovjek ne bi vjerovao da je on spašen svojim vlastitim dejstvom, nego da opazi da mu je život i milost Božju darovao Bog iz svoje darežljivosti. A On to kaže da bi se ljudi klonili mišljenja da ima drugih bogova osim njega.

Ako je on zato otvrdnuo Faraona, On je to učinio zato što je on mučio naš narod i pokušao da ga svede na nulu, uništavajući svu mušku djecu u Izraelu: čime je Mojsije bio blizu gubitka života.

Otud, ja vam uistinu kažem, da predodređenost ima za temelj Božji Zakon i ljudsku slobodnu volju. Da, i čak ako bi Bog spasio čitav svijet tako da niko ne strada, on ne bi tako učinio da ne bi lišio čovjeka slobode koju čuva za njega da bi radio uprkos Satani i, da bi ovaj (grumen) ilovače prezren od duha - iako će on zgriješiti kao što je i duh učinio - mogao imati snagu da se pokaje i ode da boravi u onom mjestu odakle je duh izbačen. Naš Bog želi, kažem, da prati svojom milošću čovjekovu slobodnu volju i ne želi da napusti stvarenje svojom svemoći. I tako na Dan sudnji niko neće biti u stanju da da ikakvo opravdanje za svoje grijehe, pošto bi tada bilo za njih očito koliko je Bog učinio za njihov preobražaj i koliko često ih je zvao pokajanju".

167

Ako vaš mozak ne bude zadovoljan s ovim, i ako budete voljni da ponovo kažete: “Zašto tako?”, ja ću vam otkriti “zašto”. To je to. Recite mi zašto ne može (jedan) kamen počivati na vrh vode, iako čitava zemlja počiva na vrh vode? Recite mi zašto je tako - dok voda gasi vatru, i zemlja bježi iz zraka - da niko ne može ujediniti zemlju, vodu, vatru i zrak jednu harmoniju, a ipak su ujedinjeni u čovjeku i harmonično očuvani?

Ako onda vi ovo ne znate - štaviše, svi ljudi kao ljudi ne mogu to znati - kako će oni razumjeti da je Bog stvorio univerzum iz ničega sa jednom rječju? Kako će oni razumjeti Božju vječnost? Sigurno oni nikako neće biti u stanju da razumiju ovo, jer, pošto je čovjek konačan i kombinovan tijelom, koje je kako kaže prorok Solomon, kvarljivo, pritišće dušu, a pošto su djela Božja proporcionalna Bogu, kako će oni biti u stanju da ih razumiju?

Isaija prorok Božji, videći (da je to) tako, je uzviknuo rekavši: “Uistinu ti si skriveni Bog!” A o Poslaniku Božjem - kako ga je Bog stvorio - on kaže: “Njegovo rođenje ko će ispričati?” A o djelovanju Božjem on kaže: “Ko je bio njegov savjetnik?” Zato Bog kaže ljudskoj prirodi: “Kao što su nebesa uzdignuta nad zemljom, tako su moji putevi uzvišeni nad vašim putevima i moje misli iznad vaših misli”. Zato vam kažem da stvar predodređenosti nije očita ljudima, iako je istinita, kao što sam vam rekao.

Treba li čovjek onda, zato što ne može da nađe modus, poricati tu činjenicu. Zasigurno, ja nikad nisam vidio nikoga da odbija zdravlje, iako se njegova stvar ne razumije. Jer, ja čak ne znam kako Bog mojim dodirom liječi bolesne".

168

Tad rekoše učenici: “Doista u tebi govori Bog, jer nikad čovjek nije govorio kao što ti govoriš”.

Isus odgovori: “Vjerujte mi, kad me je Bog odabrao da me pošalje domu Izraelovom, On mi je dao Knjigu nalik na čisto ogledalo koje se spustilo na moje srce na takav način da sve što govorim izlazi iz te Knjige. A kad se ta Knjiga završi izlazeći iz mojih usta, ja ću biti uzet sa svijeta”.

Petar upita: “O gospodaru, je li to šta ti sad pričaš zapisano u toj knjizi?”

Isus odgovori: “Sve šta ja govorim za poznavanje Boga i službu Bogu, za znanje čovjeka i za spas čovječanstva - sve ovo izlazi iz te knjige koja je moje evanđelje”.

Petar reče: “Je li u njoj napisana slava raja?”

169

Isus odgovori: “Poslušaj i ja ću ti reći šta je raj i kako će sveti i vjernici boraviti u njemu bez kraja, jer ovo je jedna od najvećih blagodati raja, pošto sve, ma kako veliko - ko ono ima kraj - postaje malo, da, ništa.

Raj je dom gdje Bog čuva svoja uživanja, koja su tako velika - da je tlo koje ugaženo nogama svetih i blagoslovljenih tako dragocjeno - da je jedna drahma toga dragocjenija od hiljadu svjetova. Ta zadovoljstva je vidio naš otac David, prorok Božji, jer Bog mu ih je pokazao-pošto je dao da on vidi slavu raja: nato, kad se on povrati sebi on zatvori svoje oči objema rukama i plačući reče: “Ne gledajte više na ovaj svijet, o oči moje, jer sve je isprazno i nema dobrog!”.

O tim zadovoljstvima je rekao Isaija prorok: “Oči čovjeka nisu vidjele, njegove oči nisu čule, niti je ljudsko srce pojmilo ono šta je Bog pripremio za one koji ga vole”. Znate li zašto oni nisu vidjeli, čuli, pojmili takva zadovoljstva? To je zato što dok oni žive ovdje dole, oni nisu vrijedni da vide takve stvari. Pa iako ih je doista naš otac David vidio, ja vam kažem da ih on nije vidio ljudskim očima, jer, Bog je uzeo njegovu dušu i tako ujedinjen s Bogom on ih je vidio Božanskim svjetlom. Tako mi Boga živog, pred kojim stoji moja duša, pošto su zadovoljstva raja beskonačna, a čovjek je konačan, čovjek ih ne može sadržati; isto kao što mali zemljani krčag ne može sadržati more.

Vidi onda kako je lijep svijet u ljeto kad sve stvari donose plod! Sam seljak je opijen radošću zbog žetve koja je došla, da doline i planine odzvanjaju od njegove pjesme, zato on voli svoj posao najviše. Pa uzdignite isto tako svoja srca raju gdje su sve stvari plodonosne sa plodovima proporcionalnim onom ko ih je uzgajao.

Tako mi Boga živog, ovo je dovoljno za znanje raja, jer je Bog stvorio raj domom svojih sopstvenih zadovoljstava. Pa mislite li vi da beskonačna dobrota ne bi imala stvari neizmjerno dobre? Ili da neizmjerna ljepota ne bi imala stvari neizmjerno lijepe? Pazite, jer vi uveliko griješite ako mislite da ih on nema".

170

žBog ovako kaže čovjeku koji će ga vjerno služiti: “Ja znam tvoja djela koja činiš za mene. Tako mi moje vječnosti, tvoja ljubav neće prevazići moju dražljivost. Jer, ti mene služiš kao Boga svog Stvoritelja, znajući sebe kao moje djelo, i ne tražiš od mene ništa sem milost i milosrđe da mi služiš vjerno; jer ti ne stavljaš kraj na služenje meni, pošto ti želiš da me služiš vječno: isto tako ću Ja učiniti jer Ja ću te nagraditi kao da si ti bog meni ravan. Jer ne samo da ću staviti u tvoje ruke obilje raja, nego ću ti dati Sebe kao poklon; tako da, kao što si ti voljan da budeš moj sluga vječito, isto tako ću tebi Ja dati platu za stalno”.

171

“Šta mislite vi”, reče Isus svojim učenicima, “o raju”? Postoji li um koji bi mogao pojmiti takva bogatstva i zadovoljstva? Čovjek bi morao imati znanje koliko je i Božje, ako bi da zna šta Bog hoće da da svojim slugama. Jeste li vidjeli, kad Herod daje poklon jednom od svojih omiljenih barona, u kojoj formi on to radi?"

Ivan odgovori: “Ja sam to vidio dvaput; a sigurno bi deseti dio onog šta daje bilo dovoljno za siromaha”.

Isus reče: “Ali ako bi se predstavio siromah Herodu šta bi mu on dao?”

Ivan odgovori: “Jednu ili dvije pare”.

“Neka ovo bude vaša knjiga u kojoj ćete studirati znanje raja”, (reče Isus), “jer sve šta je Bog dao čovjeku na ovom sadašnjem svijetu za njegovo tijelo je kao što bi Herd dao novčić siromahu; međutim ono šta će Bog dati tijelu i duši u raju, je kao što bi Herod dao sve šta ima, da, i svoj sopstveni život, jednom od svojih sluga”.

172

žBog kaže ovako onome ko ga voli i služi ga vjerno: “Idi i razmotri pjesak morski, o moj slugo, koliko ga ima. Pa ako bi ti more dalo jedno jedino zrno pjeska, bi li ti to izgledalo malo? Sigurno da. Tako mi života mog, vašeg Stvoritelja - sve šta sam Ja dao na ovom svijetu svim prinčevima i kraljevima zemlje, manje je od zrna pjeska koje bi ti more izbacilo, u poređenju s onim šta ću ti dati u raju”.

173

“Razmotrite onda”, reče Isus, “obilje raja. Jer ako je Bog čovjeku dao na ovom svijetu gram dobrobiti, u raju će mu On dati milion puta toliko. Razmotrite količinu plodova na ovom svijetu, količinu hrane, količinu cvijeća i količinu stvari koje pomažu čovjeku. Tako mi Boga živog, pred kojim stoji moja duša, kao što more još ima pjeska iznad i preko, kad neko primi zrno njegovo, isto tako će kvalitet i količina smokava (u raju) nadmašiti vrstu smokava koju mi jedemo ovdje. A na sličan način svaka druga stvar u raju. Ali, štaviše, ja vam kažem da uistinu kao što je planina zlata i bisera dragocjenija od sjenke mrava, isto tako su i zadovoljstva raja dragocjenija od svih zadovoljstava prinčeva svijeta koja su imali i koja će čak imati na sudu Božjem, kad će svijetu biti kraj”.

Petar upita: “Hoće li onda naše tijelo koje sad imamo ići u raj?”

Isus odgovori: “Pazi Petre da ti ne postaneš saducej, jer saduceji kažu da se tijelo neće ponovo dići i da neće biti anđela. Zato je njihovo tijelo i duša lišena ulaska u raj i oni su lišeni svih usluga anđela na ovom svijetu. Jesi li možda zaboravio Joba, proroka i prijatelja Božjeg, kako on kaže: ”Ja znam da moj Bog živi i da ću se na Dan posljednji ja ponovo dići u svom tijelu, i sa svojim očima ću vidjeti Boga svog Spasitelja"?

Ali vjerujte mi, ovo naše tijelo će biti tako pročišćeno da neće imati nikakav posjed kakav sada ima; obzirom da će biti očišćeno od svake zle želje, a Bog će ga dovesti u takvo stanje kakvo je bilo Adamovo prije nego je zgriješio.

Dva čovjeka su služila jednog gazdu u jednom i istom poslu. Jedan samo nadgle-da posao i drugom daje naredbe, a drugi obavlja sve šta prvi naredi. Izgleda li vam to pravedno, kažem, da gazda nagradi samo onog ko izdaje naređenja i izbaci iz kuće onog ko se patio na poslu? Sigurno ne. Kako će onda Božja pravda podnijeti ovo? Duša i tijelo sa sviješću čovjeka služe Bogu: duša jedino nadgleda i naređuje služenje, jer duša, pošto ne jede hljeba, ne posti, (duša) ne hoda, ne osjeća hladno niti toplo, ne osjeća bolest i ne može se ubiti-jer duša je besmrtna: ona ne trpi nikakve bolove tijela koje tijelo trpi na zahtjev elemenata. Je li onda pravedno, kažem, da sama duša uđe u raj, a ne tijelo koje se tako mučilo u služenju Bogu?"

Petar upita: “O gospodaru, tijelo, pošto je uzrokovalo da duša zgriješi, ne treba biti smješteno u raj?”

Isus odgovori: “Pa kako će tijelo zgriješiti bez duše? To je zasigurno nemoguće. Zato uzimajući Božju milost od tijela, ti osuđuješ dušu na pakao”.

174

žTako mi Boga živog, pred kojim stoji moja duša, naš Bog je obećao svoju milost grešniku, rekavši: “Onog časa kad grešnik oplaće svoj grijeh, tako mi Mene, Ja se neću sjećati vječno njegovih nepravdi”.

Pa šta bi jelo rajska mesa, ako tijelo tamo ne bi otišlo? Duša? Sigurno ne, pošto je ona duh".

Petar upita: “Tako onda će blagoslovljeni jesti u raju; ali kako će meso biti prazno bez nečistoće?”

Isus odgovori: “Pa kakav blagoslov će imati tijelo, ako ono ne jede niti pije? Sigurno je ono u stanju da daje slavu u proporciji stvari koja se slavi. Ali ti griješiš Petre u mišljenju da će takvo meso biti prazno zbog nečisti, jer ovo tijelo u sadašnjem vremenu jede kvarljiva mesa i tako da truhljenje dolazi: međutim u raju će tijelo biti neraspadljivo, neprolazno i besmrtno, i slobodno od svake nevolje; a mesa koja su bez ikakvog nedostatka, neće proizvesti nikakvo truhljenje”.

175

žBog kaže tako preko proroka Isaije sijući prezir na grešnika: “Moje sluge će sjediti za mojom trpezom u mom domu i slaviće radosno sa veselošću i sa zvukom harfi i orgulja, a Ja neću dopustiti da budu i ikakvoj potrebi. Međutim vi koji ste moji neprijatelji, bićete odbačeni od Mene, gdje ćete umrijeti u bijedi, dok vas prezire svaki moj sluga”.