75

Tad reče Jakov: “O gospodaru, kako je pregledanje misli slično (onom od) kovanice?”

Isus odgovori: “Dobro srebro u misli je pobožnost, jer svaka bezbožna misao dolazi od đavola. Pravi lik je primjer svetaca i proroka koje mi treba da slijedimo; a težina misli je ljubav prema Bogu prema kojoj sve treba da je urađeno. Zato će neprijatelj donijeti bezbožne misli protiv vaših susjeda, (misli) prilagođene svijetu da iskvare tijelo, (misli) zemaljske ljubavi za kvarenje ljubavi prema Bogu”.

Bartolomeo upta: “Šta mi treba da radimo da bismo malo mislili, a da ne bismo pali u iskušenje?”

Isus odgovori: “Za vas su potrebne dvije stvari. Prva je da mnogo radite, a druga je da malo govorite: jer besposlenost je lavabo u koji se skuplja svaka nečista misao, a previše govora je sunđer koji upija poročnosti. Potrebno je zato, ne samo da vaš rad drži zaokupljenim vaše tijelo, nego i da duša bude okupirana molitvom. Jer ona nikad ne treba da prestane s molitvom.

Navešću vam jedan primjer: Bio jedan čovjek koji je slabo plaćao, zbog čega niko ko ga je znao nije htio da ide obrađivati njegova polja. Nato je on kao zao čovjek rekao: “Otići ću na trg da nađem besposlene koji ništa ne rade, i zato će doći da obraćuju moj vinograd”. Ovaj čovjek je otišao iz svoje kuće i našao mnoge strance koji su u besposlici stajali i nisu imali novac. S njima je on govorio i odveo ih u svoj vinograd. Ali zaista niko ko ga je znao i radio posao za njega, nije otišao tamo.

“On je satana, taj koji plaća slabo; jer on daje posao, a čovjek prima za to vječne vatre u njegovoj službi. Zato je on izišao iz raja i ide da traži radnike. Sigurno on uzima za svoje poslove one koji stoje u besposlici ma ko oni bili, ali daleko više onih koji ga ne znaju. Nikako nije dovoljno za nekoga da zna zlo, da bi ga izbjegao, nego treba da radi dobro da bi ga prevazišao”.

76

“Navešću vam za to primjer. Bio jedan čovjek koji je imao tri vinograda, koje je izdao trojici poljodjelaca. Zbog toga što prvi nije znao kako da obrađuje vinograd, vinograd je rodio samo lišćem. Drugi je učio trećeg kako se loza uzgaja; i on je dobro slušao njegove riječi; i on je obrađivao svoj kako mu je rekao, tako da je vinograd treći put urodio mnogo. Ali drugi je ostavio svoj vinograd neobrađen, trošeći svoje vrijeme jedino u govoru. Kad je došlo vrijeme da se plati renta vlasniku vinograda, prvi reče: ”Gospodaru, ja ne znam kako tvoj vinograd treba da se obrađuje: zato ja nisam dobio nikakav plod ove godine".

Gospodar odgovori: “O budalo, zar sam živiš na svijetu pa nisi tražio savjet mog drugog vinogradara, koji dobro zna kako se obrađuje zemlja? Sigurno je da ćeš mi platiti”.

Rekavši ovo on ga osudi da radi u zatvoru dok ne plati svom gospodaru, koji pokrenut sažaljenjem u svojoj jednostavnosti, oslobodi ga, govoreći: “Odlazi, jer ja neću da ti više radiš u mom vinogradu; za tebe je dosta da ti ja dam tvog dug”.

Drugi dođe, kojem gospodar reče: “Dobrodošao moj vinogradaru! Gdje su plodovi koje mi duguješ? Sigurno je obzirom da ti znaš kako se potkresuje loza, da je vinograd kojeg sam ti unajmio urodio mnogim plodom”.

Drugi dogovori: “O gospodaru, tvoj vinograd je zaostao jer ja nisam potkresao drvo niti obradio tlo, pa vinograd nije donio plod, tako da ja ne mogu da ti platim”.

Nato gospodar pozva trećeg i s čuđenjem reče: “Ti reče meni da te je ovaj čovjek, kojem sam ja iznajmio drugi vinograd, naučio perfektno da obrađuješ vinograd koji sam ti iznajmio. Kako je onda moguće da vinograd koji sam njemu iznajmio, nije donio plod, obzirom da je to sve jedno tlo?”

Treći odgovori: “Gospodaru, loza se ne uzgaja samo pričom, već on mora da oznoji košulju svaki dan ko hoće da mu donese plod. A kako će vinograd tvog vinogradara donijeti plod o gospodaru, ako on ne radi ništa nego samo gubi vrijeme pričajući? Sigurno je, o gospodaru, da je on sproveo u djelo svoje vlastite riječi - (dok) sam ja koji ne mogu toliko govoriti dao tebi rentu za dvije godine, a on bi ti dao rentu vinograda za pet godina”.

Gospodar je bio gnjevan i reče s prezirom vinogradaru: “I tako si ti obavio veliki posao time što nisi sjekao drvo i izravnavao vinograd zbog čega postoji dug prema tebi, velika nagrada!” I pozvavši svoje sluge on dade da ga isprebijaju bez ikakve milosti. A zatim ga on stavi u zatvor pod prismotrom okrutnog sluge koji ga je tukao svaki dan, i nikad nije htio da ga pusti na molitve njegovih prijatelja".

77

“Uistinu, kažem vam da će mnogi na Sudnji dan reći Bogu: žGospode, mi smo propovijedali i poučavali tvojim zakonom. Protiv njih će čak kamenje vikati, govoreći: ”Kad ste propovjedali drugima, vi ste vlastitim jezicima prokleli sebe, o činioci nepravde".

“Tako mi Boga živog”, reče Isus, “onaj ko zna istinu, a radi kontra, biće kažnjen tako teškom kaznom da će čak i Satana imati sažaljenje prema njemu. Recite mi onda, je li nam naš Bog dao zakon za znanje ili na djelanje? Uistinu, kažem vam, da svo znanje ima za kraj onu mudrost koja čini sve što zna.

“Recite mi, ako neko sjedi za stolom i svojim očima opazi delikates mesa, ali rukama svojim odabere nečiste stvari i pojede ih, zar nije on lud?”

“Da, sigurno”, rekoše učenici.

Onda Isus reče: “O ludače mimo svih ludaka si ti o čovjeće, što svojim shvatanjem znaš nebesa, a rukama svojim odabireš zemlju; sa svojim shvatanjem spoznaješ Boga, a sa svojom ljubavlju želiš svijet; svojim razumom spoznaješ zadovoljstva raja, a svojim djelima odabireš nevolje pakla. Hrabri vojnik koji ostavlja mač i nosi korice da se bori! Pa zar ne znate da onaj koji ide noću želi svjetlo, ne samo da vidi svjetlo, nego da vidi dobar put, da bi on sigurno prošao u svratište? O jadni svijete, budi hiljadu puta prezren!, naš Bog je preko svojih svetih proroka uvijek htio da ga obdari da zna kojim putem ići u svoju zemlju i svoj počinak: ali ti nevaljalče, ne samo što ne želiš ići, već što je gore, prezireš svjetlost! Istinita je poslovica o kamili da ona ne voli bistru vodu da pije, jer ona ne želi da vidi svoje sopstveno ružno lice. Tako čini bezbožnik koji radi loše; jer on mrzi svjetlost, da se ne bi znali njegovi zli poslovi. Ali, onaj ko prima mudrost, i ne samo da ne radi dobro, već, što je gore, upošljava je za zlo - sličan je onom ko koristi darove kao instrument da ubije daradovca.”

78

“Uistinu, kažem vam da Bog nema sažaljenja prema padu Satane, ali je (imao sažaljenje) prema padu Adama. Neka vas zadovolji da znate nesrećno stanje onog ko zna dobro a čini zlo.”

Potom reče Andrija: “O gospodaru, dobra je stvar napustiti učenje, kao i ne zapasti u takvo stanje.”

Isus odgovori: “Ako je svijet dobar bez sunca, čovjek bez očiju, duša bez razumijevanja, onda je dobro ne znati. Doista, kažem vam, kruh nije tako dobar za privremeni život, kao učenje za vječni život. Zar ne znate da je načelo Božije da se uči? Jer, tako kaže Bog: ”Pitaj svoje starije i oni će te poučiti". A u zakonu Bog kaže: “Neka moja načela budu pred tvojim očima i kad ti sjediš i kad ti hodaš, i stalno razmišljaj o tome”. Da li je onda dobro ne učiti, sad možete znati. Oh, nesrećnog onog ko prezire mudrost, jer on je siguran da će izgubiti vječni život".

Jakov odgovori: “O Gospodaru, mi znamo da Job nije učio od gazde, niti Abraham; ipak su oni postali sveci i proroci”.

Isus odgovori: “Uistinu, kažem vam, da onaj ko je u mladoženjinoj kući ne treba biti pozvan na svadbu, jer on stanuje u kući gdje se svadba održava; nego oni koji su daleko od kuće. Pa zar ne znate da su proroci Božji u kući Božje naklonosti i milosti, i tako se Zakon Božji manifestirao u njima: kao što David otac naš kaže o ovoj stvari: ”Zakon Boga njegovog je u njegovom srcu; zbog toga njegova staza neće biti raskopana".

Uistinu, kažem vam da naš Bog nije pri stvaranju čovjeka stvorio ga samo pravednog, nego je umetnuo u njegovo srce svjetlost, koja će mu pokazati da je to pogodno za služenje Bogu. Zato, ako ovo svjetlo bude zatamnjeno poslije grijeha, ono joj nije ugašeno. Jer, svaki narod ima ovu želju da služi Bogu, premda su oni izgubili Boga i služe krivim i lažnim bogovima.

U skladu stim potrebno je da čovjek bude poučen o prorocima Božjim, jer, oni su imali jasno svjetlo da pouče putu za raj, zemlji našoj, služeći Bogu dobro: kao što je potrebno da onaj čije su oči presahle bude vođen i pomognut".

79

Jakov upita: “A kako će nas poučiti proroci ako su mrtvi, i kako će biti poučen onaj koji nema znanje o prorocima?”

Isus odgovori: “Njihovo učenje je zapisano, tako da ga treba studirati, jer (zapisano) je tebi, od proroka. Uistinu, zaista, ja vam kažem da onaj ko prezire proročanstvo, ne prezire samo proroka, već takođe prezire Boga koji je poslao proroka. A što se tiče onih koji ne znaju proroka, kao što su narodi, ja vam kažem, ako tamo u tim područjima bude živio ikakav čovjek onako kako mu bude pokazivalo njegovo srce, ne čineći drugima ono što on ne bi primio od drugih i dajući susjedu svom ono šta bi primio od drugih, takav čovjek neće biti zaboravljen od milosti Božje. Zato će mu Bog na smrti, ako ne prije, pokazati i dati mu svoj znak sa milosrđem. Možda vi mislite da je Bog dao zakon iz ljubavi za zakonom? Sigurno je da ovo nije tačno nego je Bog dao zakon da bi čovjek činio dobro za ljubav Božju. I tako, ako Bog nađe čovjeka koji za ljubav Njegovu radi dobro, hoće li ga On možda prezreti? Nikako, naprotiv, rađe će ga voljeti više od onih kojima je dao zakon. Navešću vam za to jedan primjer: bio jedan čovjek koji je imao velike posjede i na svojoj teritoriji je imao pustinjsko tlo gdje je rađao samo korov. I tako, kako je jednog dana šetao tom pustarom, on među tim biljkama bez plodova nađe biljku koja je imala delikates plodove. Nato ovaj čovjek reče: ”Pa kako ova biljka ovdje rađa tako delikatesnim plodovima? Sigurno neću dati da bude posječena i stavljena na vatru sa ostalima". I pozvavši svoje sluge on ih natjera da je iskopaju i posade u njegov vrt. Isto tako će, kažem vam, naš Bog sačuvati od buktinja vatre pakla one koji rade pravedno, ma ko oni bili".

80

“Reci mi gdje je stanovao Job ako ne u Uzu među idolopoklonicima? A u vrijeme potopa, kako piše Mojsije? Reci mi. On reče: ”Noa je zaista našao milost kod Boga". Naš otac Abraham je imao oca bez vjere, jer, on je pravio i obožavao lažne idole. Lot je boravio među najporočnijim ljudima na Zemlji. Daniel je kao dijete sa Hananijem, Azarjom i Mišaelom bio uzet kao zarobljenik kod Nabukadonosora na takav način da su oni imali samo dvije godine kad su uzeti i oni su bili odgajani među mnoštvom idelopokloničkih sluga. Tako mi Boga živog, kao što vatra sagara suhe stvari i pretvara ih u vatru ne čineći razliku između masline, čempresa i palme, isto tako naš Bog ima milost prema svakom ko pravo radi, ne čineći razliku između Jevreja, Skita, Grka, ili Ismaelite. Ali, ne zaustavi svoje srce tu, o Jakove, jer gdje je Bog poslao svog proroka trebaš potpuno poreći svoj sud i slijediti proroka i ne reči: “Zašto on tako govori?” “Zašto on tako zabranjuje i naređuje?”, nego reci: “Tako Bog hoće. Tako Bog naređuje”. Pa šta je rekao Bog Mojsiju, kad je izrael prezirao Mojsija?" “Oni ne preziraše tebe, već prezreše mene”.

“Uistinu kažem vam, da čovjek treba da potroši svo vrijeme svog života ne u učenju kako da govori ili čita, nego u učenju kako da čini dobro. Pa reci mi, koji je to sluga Herodov koji ne bi učio da mu udovolji, služeći mu usrdno? Teško svijetu što uči samo da udovolji tijelu koje je ilovača i izmet, a ne izučava nego zaboravlja službu Bogu koji je stvorio sve stvari, koji je blagoslovljen zauvjek”.

81

“Reci mi, bili to bio veliki grijeh svećenika, da su oni, kad su nosili kovčeg zavjeta Božjeg, pustili ga da ispane na zemlju?”

Učenici zadrhtaše čuvši ovo, jer, oni su znali da je Bog ubio Uzaa što je pogrešno dodirnuo kovčeg Božji. I oni rekoše: “Takav grijeh bi bio nateži”.

Onda reče Isus: “Tako mi Boga živog, veći je grijeh zaboraviti riječ Božju kojom je on načinio sve stvari, kojom ti On nudi vječni život”.

Rekavši ovo Isus učini molitvu; a poslije svoje molitve on reče: “Sutra moramo preći u Samariju jer mi je tako rekao sveti anđeo Božji”.

Jednog dana u rano jutro Isus stiže blizu bunara kojeg je napravio Jakov i dao ga Josipu svom sinu. Nato Isus bivši izmoren putom, posla svoje učenike u grad da kupe hranu. I tako on sjede pored bunara, na kamen bunarski. I gle, žena Samaritanka dolazi na bunar da izvuće vodu.

Isus reče ženi: “Daj mi da se napijem.” Žena odgovori: “Pa zar te nije stid da ti obzirom da si Hebrej, išćeš od mene da piješ, koja sam žena Samaritanka?”

Isus odgovori: “O ženo, da ti znaš ko je taj koji traži od tebe da pije, možda bi ti pitala njega da piješ.”

Žena upita: “Pa kako bi mi ti dao da pijem, obzirom da ti nemaš suda da izvlačiš vodu niti užeta, a bunar je dubok?”

Isus odgovori: “O ženo, ko god pije vodu ovog bunara žeđ mu se ponovo javlja, a ko god pije vodu koju mu ja dadnem, nema više žeđi; nego onima koji imaju žeđ, daj njima da piju, tako da oni odu u vječni život”.

Tad reče žena: “O gospodaru, daj mi te tvoje vode”.

Isus reče: “Idi pozovi svog muža, i ja ću vam oboma dati da pijete.”

Žena reče: “Ja nemam muža”.

Isus odgovori: “Pa jesi li rekla istinu, jer ti si imala petoricu muževa, a onaj kojeg sad imaš, nije tvoj muž”.

Žena bješe zapanjena čuvši ovo, i reče: “Gospodaru, sad vidim da si prorok; reci mi zato ja molim: Hebreji obavljaju molitvu na brdu Cionu u Hramu sagrađenom od Solomana u Jerusalemu, i kažu da ondje i nigdje više (ljudi) ne nalaze naklonost i milost Božju. A naš narod obožava na tim planinama i kaže da samo na planinama Samarije treba da se obavlja obožavanje. Ko su pravi obožavatelji?”

82

Tad Isus uzdahnu i zaplaka, rekavši: “Teško tebi Judeja, jer ti slaviš govoreći: žHram Gospodnji, Hram Gospodnjiž, a živiš kao da nema Boga, sasvim predata zadovoljstvima i dobicima svijeta; jer ova će te žena na Dan sudnji osuditi na pakao; jer ova žena traži da nauči slavu i milost pred Bogom”.

I okrećući se ženi reče: “O ženo, vi Samaritanci obožavate ono šta vi ne znate, a mi Hebreji obožavaomo ono što mi znamo. Uistinu, kažem ti da je Bog Duh istine, i tako u duhu i u istini On mora biti obožavan. Jer, obećanje Božje je učinjeno u Jerusalemu, u Hramu Solomonovu, a ne drugdje. Ali, vjeruj mi, doći će vrijeme da će Bog dati svoju milost u drugom gradu i biće u svakom mjestu moguće obožavati Ga u istini. A Bog će u svakom mjestu primiti istinsku molitvu s milošću”.

Žena reče: “Mi čekamo Mesiju; kad on dođe on će nas poučiti”.

Isus upita: “Znaš li ti ženo da Mesija mora doći?”

Ona odgovori: “Da gospodaru”.

Tad se Isus obradova i reče: “Koliko ja vidim, o ženo, ti si vjernica: znaj onda da će u vjeri Mesije biti spašen svako ko je odabranik Božji; zato je potrebno da ti znaš za dolazak Mesijin.”

Žena reče: “O gospodaru, možda si ti Mesija”.

Isus odgovori: “Ja sam naravno poslan domu Izraelovom kao prorok spasa; ali, poslije mene će doći Mesija poslat od Boga čitavom svijetu; za njega je Bog stvorio svijet. A onda će po čitavom svijetu Bog biti obožavan i milost primana toliko da će godina jubileja, koja sad dolazi svakih sto godina, biti od strane Mesije reducirana na svaku godinu u svakom mjestu”. Tad žena ostavi svoju kofu i otrča u grad da objavi sve šta je čula od Isusa.

　

83

Dok je žena razgovarala s Isusom, dođoše njegovi učenici i čudiše se da Isus govori tako sa ženom. Ipak mu nijedan ne reče: “Zašto ti tako govoriš sa ženom Samaritankom?”

Poslije, kad žena ode, oni rekoše: “Gospodaru, dođi i jedi”.

Isus reče: “Ja moram jesti drugu hranu.”

Tad rekoše učenici jedni drugima: “Možda je neki putnik pričao sa Isusom i otišao da mu nađe hranu”. I oni upitaše onog koji ovo piše, rekavši: “Je li ovdje bio iko, o Barnaba, ko bi mogao donijeti hranu Gospodaru?”

Tad odgovori onaj koji (ovo) piše: “Ovdje nije bio niko drugi osim žene koju ste vidjeli, koja je donijela ovu praznu posudu da je napuni vodom”. Tad učenici stajaše zapanjeni čekajući rezultat Isusovih riječi. Nato reče Isus: “Vi ne znate da je prava hrana izvršavanje volje Božje; jer nije hljeb taj koji održava čovjeka, daje mu život, već prije riječ Božja, njegovom voljom. I tako, zbog ovog razloga sveti anđeli ne jedu, nego žive hranjeni samo voljom Božjom. I tako smo mi, Mojsije i Ilija i još drugi, bili četrdeset dana i četrdeset noći bez ikakve hrane”.

I podigavši svoje oči, Isus reče: “Koliko je do žetve?”

Učenici odgovoriše: “Tri mjeseca”.

Isus reče: “Pogledajte sad kako je planina bijela od zrna; uistinu ja vam kažem da će danas biti velika žetva obavljena”. I on tad pokaza na mnoštvo onih koji su došli da ga vide. Jer, žena kada je došla u grad, pokrenula je čitav grad, govoreći: “O ljudi dođite i vidite novog proroka poslanog od Boga domu Izraelovom”; i ona im je ispričala sve šta je čula od Isusa. Kad su oni došli tamo, oni preklinjaše Isusa da boravi s njima; i on uđe u grad i ostade tu dva dana, liječeći sve bolesne i poučavajući o kraljevstvu Božjem.

Onda građani rekoše ženi: “Mi više vjerujemo u njegove riječi i čuda, nego u ono šta ti kažeš; jer on je svakako jedan sveti Božiji, prorok poslat za spas onih koji će mu vjerovati”.

Nakon ponoćne molitve učenici se primakoše Isusu, i on im reče: “Ova će noć biti u vrijeme Mesije, poslanika Božjeg, jubilej svake godine - koja sada dolazi svakih sto godina. Zato ja neću da mi spavamo, nego učinimo molitvu, saginjući svoje glave stotinu puta, odajući počast Bogu našem, Močnom i Milostivom, koji je blagoslovljen zauvjek, i zato svaki put recimo: ”Ja priznajem Tebe, našeg Boga jedinog, koji nisi imao početka, niti ćeš ikada imati kraj; jer si svojom milošću svim stvarima dao njihov početak, a tvojom pravdom, Ti ćeš svima dati njihov kraj; to nema sličnosti s ljudima, jer u tvojoj beskrajnoj dobroti, Ti nisi podvrgnut kretanju niti ikakvom slučaju. Imaj milosti nad nama, jer ti si stvorio nas, a mi smo djela Tvoje ruke".

84

Učinivši molitvu Isus reče: “Zahvalimo Bogu što nam je ove noći dao veliku milost; zato što je On dao da se vrati vrijeme koje mora proći u ovoj noći u kojem smo mi obavili molitvu zajedno sa Poslanikom Božjim. A ja sam čuo njegov glas”.

Učenici su se mnogo radovali čuvši ovo i rekoše: “Gospodaru pouči nas nekim načelima ove noći”.

Tad Isus reče: “Jeste li ikada vidjeli balegu pomješana sa balzamom?”

Oni odgovoriše: “Ne gospodaru, jer niko nije tako lud pa da uradi tu stvar”.

“Pa kažem vam da je bilo na svijetu većih ludaka”, reče Isus, “jer su oni službu svijeta miješali sa Božjom službom. Tako su mnogi bezgriješnog života bili prevareni od Satane, i dok su se molili upleo im je posao svijeta, nakon čega su oni postali u to vrijeme odvratni pred Bogom. Recite mi, kad se vi perete za molitvu, da li pazite da vas ne dotakne nikakva nečista stvar? Da, svakako. Ali, šta vi radite kad obavljate molitvu? Vi perete svoju dušu od grijeha milošću Božjom. Da li biste onda htjeli dok obavljate molitvu, govoriti o stvarima svijeta? Pazite da tako ne radite, jer svaka riječ ovosvjetska postaje izmet đavolov na duši onog ko govori”.

Tad drhtaše učenici, jer je on govorio sa žarom duha, i oni rekoše: “O gospodaru, šta ćemo raditi, ako, dok mi budemo obavljali molitvu, dođe prijatelj da govori s nama?”

Isus odgovori: “Pustite ga da čeka i završite molitvu”.

Bartolomeo reče: “Ali šta ako on bude uvrijeđen i ode svojim putem, kad vidi da ne govorimo s njim?”

Isus odgovori: “Ako se uvrijedi, vjerujte mi da on nije vaš prijatelj niti vjernik, nego prije nevjernik i sljedbenik Satane. Recite mi, ako vi odete da govorite sa konjušarem Herodovim i nađete ga kako govori Herodu na uši, bili biste bili uvrijeđeni ako vas prisili da čekate? Sigurno ne; nego bi vam bilo prijatno da vidite svog prijatelja u milosti kralja. Je li ovo istina?”, reče Isus.

Učenici odgovoriše: “Najistinitije”.

Tad reče Isus: “Uistinu, kažem vam da svako kad se moli govori s Bogom. Da li je onda pravo da vi ostavite govor s Bogom, da biste govorili s čovjekom? Je li pravo da vaš prijatelj iz ovog razloga bude uvrijeđen, zato što vi imate više poštovanja prema Bogu, nego prema njemu? Vjerujte mi, ako on bude uvrijeđen kad bude morao čekati, on je dobar sluga đavolov. Jer đavo želi da Bog bude zaboravljen za ljude. Tako mi Boga živog, u svakom dobrom poslu, onaj koji se boji Boga treba da odvoji sebe od ovosvjetskih poslova, tako da ne pokvari dobro djelo.”

　

　

　

85

“Ako čovjek radi loše ili govori loše, ako neko ide da ga popravi i spriječi takav rad, šta radi takav pojedinac?”, upita Isus.Učenici odgovoriše: “On čini dobro, jer on služi Bogu koji uvijek traži zabranu zla, kao što Sunce uvjek traži otklanjanje mraka”. Isus reče: “A ja vam kažem suprotno da kad neko radi dobro i govori dobro, ko god traži da ga spriječi pod nekim izgovorom da nije bolje on služi đavola, štaviše, on postaje njegov suparnik. Jer đavo ne ide nizaćim drugim osim da spriječi svaku dobru stvar. Pa šta ću vam ja sada reći? Ja ću vam reći kao što je rekao Solomon prorok, svetac, i prijatelj Božji: ”Od hiljadu koje vi znate, jedan će vam biti prijatelj". Tad reče Mattej: “Onda nećemo biti u stanju da volimo jedni druge”. Isus odgovori: “Uistinu, kažem vam da vam nije dozvoljeno da mrzite išta sem grijeha tako da ne možete čak mrziti ni Satanu kao Božje stvorenje, već prije kao neprijatelja Božjeg. Znate li zašto? Ja ću vam reći; zato što je on Božje stvorenje, a sve šta je Bog stvorio, je dobro i savršeno. Zato, ko mrzi stvorenje, mrzi i stvoritelja. Ali, prijatelj je stvar u jednini koja se ne pronalazi lahko, a lahko gubi. Jer prijatelj neće dopustiti proturječje protiv onog kog jako voli. Pazite, budite oprezni, i ne izaberite za prijatelja onog ko ne voli onog kog vi volite. Znate li vi šta prijatelj znači? Prijatelj ne znači ništa drugo do, doktor duše. I tako, kao što čovjek rijetko pronalazi dobrog doktora koji poznaje bolest i zna da na nju primjeni lijek, tako su takođe rijetki prijatelji koji znaju nedostatke i znaju kako voditi dobru. Ali u tome je zlo što postoje mnogi koji imaju prijatelje koji se pretvaraju da ne vide greške svojih prijatelja; drugi ih opravdavaju; drugi ih brane sa ovozemaljskim izgovorom i što je gore, postoje prijatelji koji pozivaju i pomažu svojim prijateljima da griješe, čiji kraj će biti sličan njihovom nitkovstvu. Pazite da ne uzmete takve ljude za prijatelje, jer su oni zaista neprijatelji i ubice duše”.

86

“Neka tvoj prijatelj bude takav: kao što on hoće da tebe ispravi, tako neka i on primi ispravku; i kao što on želi da ti napustiš sve za ljubav Božju, isto tako neka ga opet zadovolji što ga ti ostaviš zbog službe Bogu.

Ali, recite mi, ako čovjek ne zna kako da voli Boga, kako će on znati da voli sebe i kako će on znati da voli druge - ne znajući kako da voli sebe? Zasigurno je ovo nemoguće. Zato kad ti odabereš sebi nekog za prijatelja (jer je krajnje siromah onaj ko uopšte nema prijatelja) gledaj da prvo razmotriš, ne njegov lijep rad, ne njegov fin rod, ne njegovu lijepu familiju, ne njegovu lijepu kuću, ne njegovo lijepo odijelo, ne njegovu finu ličnost, niti njegove lijepe riječi - jer ćeš lahko biti obmanut. Nego gledaj koliko se on boji Boga, koliko on prezire ovozemaljske stvari, koliko on voli dobra djela, i iznad svega koliko on mrzi svoje sopstveno tijelo, i tako ćeš ti lahko naći pravog prijatelja: ako će se on iznad svega bojati Boga, i prezirati taštine svijeta; ako će on biti uvijek okupiran u dobrim djelima i mrziti svoje sopstveno tijelo kao okrutnog neprijatelja. A nećeš voliti takvog prijatelja na takav način da sva tvoja ljubav ostane u njemu, jer (tako) ćeš ti biti idolopoklonik. Nego, voli ga kao dar koji ti je Bog dao, jer će tako Bog ukrasiti (njega) blagodati velikom. Uistinu, kažem vam, da onaj ko je našao pravog prijatelja - našao je jedno od zadovoljstva raja; štaviše, takav je ključ za raj".

Tadija odgovori: “Ali ako možda čovjek imadne prijatelja koji nije takav kao što kažeš, o gospodaru? Šta on treba da radi? Treba li on da ga napusti?”

Isus odgovori: “On treba da učini onako kao što pomorac čini sa brodom kojim plovi toliko dugo da vidi da je on unosan, dok kad vidi da je gubitak, ostavlja ga. Tako ćeš učiniti ti sa svojim prijateljem koji je gori od tebe: u tim stvarima u kojima je za tebe uvreda, ostavi ga da tebe ne bi napustila milost Božja”.

87

“Jao svijetu zbog grijeha. Grijesi mora da dolaze otuda što čitav svijet počiva na poroku. Pa teško onom čovjeku preko kojeg grijeh dolazi. Bolje bi bilo za čovjeka da imadne oko vrata vodenični kamen i potone u dubine mora, nego da uvrijedi svog susjeda. Ako tvoje oko bude ogriješenje za tebe, išćupaj ga; jer, bolje je da odeš samo sa jednim okom u raj nego sa oba u pakao. Ako te tvoja ruka ogriješi učini isto; jer, bolje je da ideš u kraljevstvo nebesko sa jednom nogom ili jednom rukom, nego sa dvije ruge i dvije noge ići u pakao”.

Reće Šimun zvani Petar: “Gospodaru, kako je to moram uraditi? Sigurno je da ću ja za kratko vrijeme biti rastrgan”.

Isus odgovori: “O Petre, odstrani čulnu promišljenost i ti ćeš odmah naći istinu. Jer onaj ko te uči je tvoje oko, a onaj ko ti pomaže da radiš je tvoja noga, a onaj ko ti pomaže sve je tvoja ruka. Zato, kad su takvi za tebe prilika za grijeh ostavi ih; jer, bolje je za tebe ići u raj neuk sa nekoliko djela i siromah, nego ići u pakao mudar, sa velikim djelima i bogat. Sve što te može spriječiti da služiš Boga, odbaci od sebe kao što čovjek odbacuje sve što mu smeta pogledu”.

Rekavši ovo Isus pozva Petra blizu sebi reče mu: “Ako tvoj brat zgriješi protiv tebe, idi i popravi ga. Ako se popravi, raduj se, jer si ti pridobio brata svog; ali ako se on ne popravi idi i nanovo pozovi dva svjedoka da ga iznova isprave; a ako se on ne popravi, idi i reci to Crkvi; i ako se ne popravi računaj ga za nevjernika, i zato ne stanuj pod istim krovom pod kojim on stanuje, ti ne jedi za istim stolom za kojim on sjedi i ti ne govori s njim i ako znadneš gdje on stavi svoju nogu u hodu, ne stavi ti svoju nogu tamo”.

88

“Ali, ti se ne žuri za boljim; rađe reci ovako: žPetre, Petre, da ti nije Bog pomagao svojom milošću, ti bi bio gori od njega”.

Petar odgovori: “Kako ga moram ispraviti?”

Isus odgovori: “Na način kako bi ti sebe rado popravio. Vjeruj mi Petre, jer uistinu kažem ti, da kad god budeš popravljao svog brata s milošću, ti ćeš primiti milost Božju, i tako će tvoje riječi uroditi nekim plodom; ali ako ti to učiniš sa surovošću, ti ćeš biti surovo kažnjen pravdom Božjom, i neće uroditi plodom. Reci mi Petre: ti zemljeni lonci u kojima siromašni kuhaju svoju hranu - da li ih oni peru možda sa kamenjem i željeznim čekićima? Zasigurno ne, već prije toplom vodom. Sudovi se gvožđem razbijaju u komade, stvari od drveta sagara vatra; dok se čovjek popravlja milošću. Zato, kad budeš popravljao svog brata, reci sebi: ”Ako mi Bog ne pomogne, ja ću učiniti sutra sve gore nego sve što je on učinio danas".

Petar upita: “Koliko puta moram oprostiti svom bratu, o gospodaru?”

Isus odgovori: “Onoliko puta koliko bi on rado oprostio tebi”.

Petar reče: “Sedam puta na dan?”

Isus odgovori: “Ne samo sedam, nego sedmadeset puta sedam ćeš mu oprostiti svaki dan; jer onaj ko oprašta, njemu će biti oprošteno, a onaj ko proklinje, biće proklet”.

Tad reče onaj koji ovo piše: “Teško prinčevima!, jer oni će u pakao”.

Isus ga prekori rekavši: “Postao si lud, o Barnaba, u tom što si tako govorio. Uistinu, kažem ti, da kupanje nije potrebno tijelu, džem konju, kormilo brodu, kao što je princ potreban državi. I iz kog razloga je Bog dao Mojsija, Jošuu, Samuela, Davida i Solomona, i toliko drugih koji su prošli sud? Takvima je Bog dao mač za iskorjenjavanje nepravde”.

Tad reče onaj koji ovo piše: “Pa kako će se dati sud, korenjem, praštajući?”

Isus odgovori: “Nije svako sudac; jer samo sucu pripada da sudi drugima, o Barnaba. A sudac treba da sudi krivce, kao što otac naređuje da se odsječe truhli dio njegovog sina, a da se čitavo tijelo ne bi raspalo”.

89

Petar upita: “Koliko moram čekati svog brata da se pokaje?”

Isus odgovori: “Onoliko koliko bi ti bio čekan”.

Petar reče: “Neće ovo svako razumjeti; zato nam govori jasnije.”

Isus odgovori: “Čekajte svog brata onoliko koliko ga Bog čeka”.

“Ni oni neće ovo razumjeti”, reče Petar.

Isus odgovori: “Čekaj ga toliko koliko on ima vremena da se pokaje”.

Tad bi Petar tužan, i drugi takođe, jer oni nisu shvatali značenje. Nato Isus odgovori: “Kad biste imali zdrav rezon i znali da ste vi grešnici, ne biste se premišljali da odsječete svoje srce od milosti prema grešniku. I tako vam ja jasno kažem da grešnika treba pričekati da bi se on pokajao, tako dugo dok on ima dušu pod zubima da diše. Jer tako naš Bog čeka njega Milostivi, Milosrdni. Bog ne kaže: ”Onog časa kad grešnik bude postio, davao milostinju, obavljao molitvu i išao na hodoćašće, ja ću mu oprostiti". Ovo je mnoge usavršilo i proklelo vječno. Međutim, On kaže: “U onom trenutku kad grešnik oplače svoje grijehe, Ja se što se mene tiče više neću sjećati njegovih grijeha”. Shvatate li?" reče Isus.

Učenici rekoše: “Dio razumijemo, a dio ne”.

Reče Isus: “Koji je dio koji ne razumijete?”

Oni odgovoriše: “Da su mnogi koji obave molitvu sa postom, prokleti”.

Tad reče Isus: “Uistinu, ja vam kažem, da dvoličnjaci i neznabašci obavljaju više molitvi, više milostinje i više poste od prijatelja Božjih. Ali zato što oni nemaju vjere, oni nisu u stanju da se pokaju za ljubav Božju, i tako su oni prokleti”.

Tad reče Ivan: “Pouči nas za ljubav Božju o vjeri”.

Isus odgovori: “Vrijeme je da obavimo jutarnju molitvu”. Nato oni ustaše i opravši se učiniše molitvu našem Bogu, koji je blagoslovljen zauvjek.

90

Kad molitva bi završena, njegovi učenici se opet primakoše Isusu i on, otvorivši svoja usta reče: “Priđi bliže Ivane, jer ću ja danas govoriti tebi o svemu šta si ti pitao. Vjera je pečat kojim Bog žigoše svoje izabranike: taj pečat je On dao svom Poslaniku, pri čijim je rukama svako ko je odabranik, primio vjeru. Jer kao što je Bog jedan tako je i vjera jedna. Bog je zato, pošto je prije svih stvari stvorio svog Poslanika, dao njemu prije svega vjeru koja je nalik Bogu i svemu šta je Bog učinio i rekao. I tako vjernik vjerom vidi sve stvari bolje nego što neko vidi svojim očima; jer oči mogu pogriješiti, šta više, one skoro uvijek griješe; dok vjera ne griješi nikada, jer ona ima za temelj Boga i njegovu riječ. Vjeruj mi da su vjerom spašeni svi odabranici Božji. A sigurno je da je bez vjere nemoguće za bilo koga da udovolji Bogu. Zato Satana ne traži da svede na nulu post i molitvu, milostinje i hodočašće, ne, on rađe podstiće nevjernike na to, jer on nalazi zadovoljstvo u tome da vidi čovjeka kako radi bez plate. Međutim on se trudi svom usrdnošćću da uništi vjeru, zbog čega vjeru takođe treba štititi usrdnošću, a najsigurniji put će biti da se napusti ”zbog čega", pošto je “zbog čega” istjeralo čovjeka iz raja i izmjenilo Satanu od najljepšeg anđela u zaštrašujućeg đavola".

Tad reče Ivan: “Pa kako ćemo napustiti ”zbog čega", obzirom da je to kapija znanja?"

Isus odgovori: “Naprotiv, prije je ”zbog čega" kapija pakla.

Nato Ivan ušuti kad Isus dodade: “Kad znaš da je Bog rekao stvar, ko si ti, o čovječe, da bi ti zaista rekao, ”Zašto si tako rekao, o Bože: zašto si Ti to tako učinio?" Hoće li možda zemljani sud reći svom tvorcu: “Zašto si me napravio da držim vodu, a ne da držim balzam?” Uistinu, kažem ti, potrebno je protiv svakog iskušenja ojačali se ovom riječju, govoreći: “Bog je tako rekao!”, “Bog je tako učinio”; “Bog tako hoće”; jer tako čineći živjet ćeš sigurno".

91

U ovo vrijeme je u Judeji bio veliki nemir zbog Isusa: jer je rimska vojska kroz djelovanje Satane uzbunila Hebreje govoreći da je Isus Bog koji je došao da ih posjeti. Nato nasta velika uzbuna, da je za četrdeset dana sva Judeja bila na oružju, tako da se digao sin protiv oca i brat protiv brata, zato što su neki govorili da je Isus Bog koji je došao na svijet; drugi su govorili: “Naprotiv, on je sin Bogov”, a drugi su govorili: “Ne, jer Bog nema sličnosti čovjeku i zato ne rađa sinove; nego je Isus Nazarenac prorok Božji.

A ovo se uzbunilo zbog velikih čuda koja je učinio Isus.

Nakon toga je za umirenje naroda bilo potrebno da visokosvećenik jaše u procesiji odjeven u njegovu svećenićku odjeću, sa svetim Božjim imenom, teta gramaton (sic) na svom čelu. A na isti način je jahao guverner Pilat i Herod.

Nato su se u Mizpehu sakupile tri vojske, svaka od po dvjestohiljada ljudi koji nose mač. Herod im je govorio, ali se oni nisu umirili. Zatim je govorio guverner i visokosvećenik, rekavši: “Braćo, ovaj rat se zametnuo djelom Satane, jer Isus je živ, i njemu mi treba da se obratimo i da tražimo od njega da svjedoći o sebi, i da onda vjerujemo u njega prema njegovoj riječi”. Tako se na ovo svi umiriše, svi do jedan; i svi položiše dole svoje oružje, zagrliše jedan drugog govoreći jedan drugom: “Oprosti mi brate”.

Na taj dan je svako usadio u svoje srce da će vjerovati Isusu, onako kao će on reći. A guverner i visokosvećenik su ponudili velike nagrade onom ko dođe da najavi gdje se Isus može naći.

92

U ovo vrijeme smo mi sa Isusom, prema riječi svetog anđela otišli na Goru Sinaj. I tamo se Isus sa svojim učenicima zadržao četrdeset dana. Kad je ovo prošlo, Isus se približi rijeci Jordan da bi otišao u Jerusalem. A njega vidje jedan od onih koji su vjerovali da je Isus Bog. Nato sa najvećom radošću vićući stalno: “Naš Bog dolazi”, primičući se gradu, on pokrenu čitav grad da viće: “Naš Bog dolazi, o Jerusaleme; pripremi se ti da ga primiš!” I on je svjedočio da je vidio Isusa blizu Jordana.

Tad iziđe iz grada svako, mali i veliki, da vidi Isusa, tako da je grad ostao prazan, jer su žene nosile svoju djecu u rukama, tako da su zaboravile da uzmu hranu za jelo.

Kad oni ovo primjetiše, guverner i visokosvećenik izjahaše i poslaše izaslanika Herodu, koji je isto tako izjahao da nađe Isusa, da bi se buna naroda mogla stišati. Poslije toga su ga dva dana tražili u divljini blizu Jordana, a treći dan su ga našli, blizu podnevnog časa, kada se on sa svojim učenicima čistio za molitvu prema Knjizi Mojsijevoj.

Isus se jako čudio videći mnoštvo koje je pokrilo zemlju ljudima, i reće svojim učenicima: “Možda je Satana digao bunu u Judeji, neka Bog bude zadovoljan da oduzme od Satane vlast koju on ima nad grešnicima”.

I kad je on ovo rekao, gomila se približi, a kad su ga poznali, počeli su da viču: “Dobrodošao, o bože naš!”, i oni počeše da mu odaju štovanje kao Bogu. Nato Isus jako jeknu i reče: “Nestanite ispred mene, o ludaci, jer, ja se bojim da se zemlja ne otvori i poždere me sa vama zbog vaših gnusnih riječi!” Nato ljudi bijahu ispunjeni strahom i počeše plakati.

93

Tad Isus podigavši svoju ruku u znak tišine, reče: “Uistinu, vi ste naveliko pogriješili, o Izraeliti, zovući mene čovjeka, svojim bogom. A ja se bojim da bi Bog zbog ovog mogao da dadne tešku nevolju na čitav grad, dajući ga u ropstvo strancima. O hiljadu puta prokleti Satano, što si ih pokrenuo na ovo!”

Rekavši ovo Isus udari svoje lice objema rukama, našto nastade takva buka od plakanja da niko nije mogao čuti šta je Isus govorio. Nakon toga on još jednom diže svoje ruke u znak tišine, a pošto se narod umirio od plakanja svog, on reče još jednom: “Priznajem pred nebom, i pozivam za svjedoka sve šta živi na zemlji, da sam ja stran svemu onome šta ste vi rekli; pošto sam ja čovjek, rođen od žene smrtnika, potčinjene sudu Božjem, trpeći nevolje jedenja i spavanja, hladnoće i toplote, kao i drugi ljudi. Zato kad Bog dođe da sudi, moje će riječi kao mač probosti svakog (od onih) koji vjeruju da sam ja više nego čovjek”.

I rekavši ovo Isus vidje veliko mnoštvo konjanika, pri čemu opazi da dolazi guverner sa Herodom i visokosvećenikom.

Tade Isus reče: “Možda su i oni takođe poludjeli.”

Kad guverner stiže tamo sa Herodom i svećenikom, svi sjahaše i načiniše krug oko Isusa, tako da vojska nije mogla da zadrži narod koji je želio da čuje Isusa kako govori sa svećenikom.

Isus se primače svećeniku sa poštovanjem, ali je on želio da se pokloni i obožava Isusa, kad Isus povika: “Čuvaj se toga šta činiš, svećeniće Boga živog! Ne ogriješi se o našeg Boga!”

Svećenik odgovori: “Sad je Judeja uveliko uzbuđena tvojim znakovima i tvojim učenjem da oni viču da si ti Bog; zato sam ja natjeran od naroda došao ovdje sa rimskim guverenerom i kraljem Herodom. Mi te molimo iz sveg srca da smiriš bunu koja se digla zbog tebe. Jer, neki kažu da si ti bog, neki kažu da si ti sin Bogov, a neki kažu da si ti prorok”.

Isus odgovori: “A ti, o visokosvećeniće Božji, zašto ti nisi smirio ovu pobunu? Jesi li ti takođe sišao s pameti? Jesu li proročanstva sa Zakonom Božjim tako pala u zaborav, o jadna Judejo obmanuta od Satane!”

94

I rekavši ovo, Isus reče ponovo: “Ja svjedočim pred nebom i pozivam za svjedoka sve što živi na zemlji, da sam ja stran svemu što su ljudi rekli o meni, to jest, da sam ja više nego čovjek. Jer, ja sam čovjek, rođen od žene, podložan sudu Božjem; koji živi ovdje kao i drugi ljudi, podvrgnut običnim nevoljama. Tako mi Boga živog, pred kojim stoji moja duša, ti si uveliko pogriješio, o svećeniće, govoreći šta si rekao. Neka Bog bude zadovoljan da ne dođe na sveti grad velika osveta za ovaj grijeh”.

Tad reče svećenik: “Neka nam Bog oprosti, a ti se moli za nas”.

Tad rekoše guverner i Herod: “Gospodine, nemoguće je da čovjek čini ono šta ti činiš; zato mi ne razumijemo to šta ti govoriš.”

Isus odgovori: “To što ti kažeš je istina, jer Bog proizvodi dobro u čovjeku, kao što Satana proizvodi zlo. Jer, čovjek je kao radnja u koju svak uđe svojim pristankom, radi i prodaje u njoj. Ali, reci mi, o guverneru, i ti o kralju, vi kažete ovo zato što ste strani našem Zakonu: jer da vi čitate oporuku i zavjet našeg Boga, vidjeli biste da je Mojsije štapom učinio da se voda pretvori u krv, prašina u buhe, rosu u oluju i svjetlost u mrak. On je učinio da žabe i miševi dođu u Egipat koje su pokrile tlo, on je ubio prvorođenče i otvorio more u kojem je On potopio faraona. Od ovih stvari ja nisam učinio nijednu. A o Mojsiju svako priznaje da je on u ovom trenutku mrtav čovjek. Jošua je učinio da Sunce stoji nepokretno i otvorio je Jordan, što ja još nisam učinio. A o Jošui svako priznaje da je on u ovom trenutku mrtav čovjek. Ilija je učinio da vatra dođe vidljivo s neba i kiša, što ja nisam učinio. A o Iliji svako priznaje da je on čovjek. I (na sličan način) mnogi drugi proroci, sveti ljudi prijatelji Božji, koji su s Božjom pomoći uradili stvari koje ne može shvatiti razum onih koji ne znaju našega Boga, Svemoćnog i Milosrdnog, koji je blagoslovljen za svagda”.

95

Guverner, svećenik i kralj su molili Isusa - da u cilju smirivanja naroda - se popne na prostrano mjesto i g ovori narodu. Tad se Isus pope na jedan od dvanaest kamenova, koje je Jošua dao da uzme dvanaest plemena iz sred Jordana, kad je sav Izrael prešao preko suhog busena, i on reče glasno: “Neka se naš svećenik popne na uzvišeno mjesto odakle on može potvrditi moje riječi”. Nato se svećenik pope onamo, kojem Isus reče jasno tako da je svako mogao čuti: “Zapisano je u oporuci i zavjetu Boga živoga, da naš Bog nema početka, niti će on imati ikada kraj”.

Svećenik odgovori: “Tačno tako je tamo zapisano”.

Isus reče: “Tamo je zapisano da je naš Bog samo svojom rječju stvorio sve stvari”.

“Tačno je to tako”, reče svećenik.

Isus reče: “Tamo je zapisano da je Bog nevidljiv i skriven od uma čovjekovog obzirom da je on bestjelesan i nesastavljen, bez promjene”.

“To je doista tako”, reče svećenik.

Isus reče: “Tamo je zapisano kako ga nebo nebesa ne može sadržati, obzirom da je naš Bog bezgraničan”.

“Tako je rekao prorok Solomon”, reče svečenik, “o Isuse”.

Isus reče: “Tamo je zapisano da Bog nema potrebu, jer ne jede, ne spava, ne pati niodkog nedostatka”.

“Tako je” reče svećanik.

Isus reče: “Tamo je zapisano da je naš Bog svugdje i da nema nikakva drugog boga, osim Njega, koji čini sve što zaželi”.

“Tako je zapisano”, odgovori svećenik.

Tad Isus podigavši uvis svoje ruke, reče: “Gospode Bože naš, ovo je moja vjera s kojom ću ja doći na sud: sa svjedočenjem protiv svakog koji bude vjerovao suprotno. I okrenuvši se prema narodu, on reče: ”Pokajte se radi svega onog šta je rekao svećenik, a šta je zapisano u Knjizi Mojsijevoj, zavjet Božji za svagda - vi možete opaziti svoj grijeh; jer ja sam vidljiv čovjek i komad ilovače koja hoda po zemlji, smrtnik kao i drugi ljudi. I ja sam imao početak, i imaću kraj i takav (sam) da ja ne mogu stvoriti iznova mušicu".

Nato narod podiže glas svoj plačući, i reče: “Mi smo zgriješili, Gospode Bože naš protiv Tebe; imaj milosti nad nama.” I oni moliše Isusa svi da se on moli za sigurnost svetog grada, da ga naš Bog u svom bijesu ne bi dao narodima da ga zgaze. Poslije toga se Isus, podigavši svoje ruke, molio za sveti grad i za narod Božji, svi su vikali: “Tako budi”, “Amen”.

96

Kad se molitva završila, svećnik reče naglas: “Ostani Isuse, jer mi treba da znamo ko si ti, radi umirenja našeg naroda”.

Isus odgovori: “Ja sam Isus, sin Marijin iz sjemena Davidovog, čovjek koji je smrtan i boji se Boga, i ja tražim da se Bogu oda čast i slava”.

Svećenik odgovori: “U knjizi Mojsijevoj je pisano da nam naš Bog mora poslati Mesiju koji će doći da nam najavi ono šta Bog želi, i donijeti na svijet milost Božju. Zato te ja molim, reci nam istinu, jesi li ti Mesija Božji kojeg očekujemo?”

Isus odgovori: “Istina je da je Bog tako obećao ali ja nikako nisam on, jer on je stvoren prije mene, a doći će poslije mene”.

Svećenik reče: “Iz tvojih znakova i riječi mi svakako vjerujemo da si ti prorok i sveti Božji zbog čega te ja molim u ime sve Judeje i Izraela da nam za ljubav Božju kažeš, u kom obliku će Mesija doći”.

Isus odgovori: “Tako mi Boga živog pred kojim stoji moja duša, ja nisam Mesija kojeg očekuju sva plemena zemlje kao što je Bog obećao našem ocu Abrahamu, rekavši: ”U tvom sjemenu ću blagosloviti sva plemena na zemlji". Međutim, kad me Bog uzme sa svijeta, Satana će opet podići ovu prokletu uzbunu, tako što će učiniti da bezbožnici vjeruju da sam ja bog i sin Božji, zbog čega će moje riječi i učenje biti okaljano, tako da će ostati jedva trideset vjernika: nato će Bog imati milosti nad svijetom i poslaće svog Poslanika za kojeg je stvorio sve stvari; koji će doći sa Juga sa moći i uništiće idole sa idolopokolonicima; koji će oduzeti dominaciju od Satane koju on ima nad ljudima. On će donijeti sa sobom milost Božju, za spas onih koji će vjerovati u njega, a blagoslovljen je onaj ko bude vjerovao njegovim riječima."

97

“Iako nisam zaslužan da mu razvežem šnjire, primio sam slavu i milost od Boga da ga vidim”.

Tad odgovori svećenik sa guvernerom i kraljem, rekavši: “Ne žalosti se, o Isuse, sveti Božji, jer u naše vrijeme više neće biti ove uzbune, obzirom da ćemo mi pisati svetom Rimskom senatu, tako da te carskim dekretom, više niko neće zvati bogom ili sinom božjim”.

Tad reče Isus: “Ja nisam utješen vašim riječima, jer, gdje se vi nadate svjetlosti doći će tama; međutim moja utjeha je u dolasku Poslanika koji će uništiti svako krivo mišljenje o meni, a njegova vjera će se proširiti i zahvatiti sav svijet, jer, tako je Bog obećao Abrahamu ocu našem. A to što mi daje utjehu je što njegova vjera neće imati kraja, nego će je Bog držati neprikosnovenom”.

Svećenik upita: “Poslije dolaska Poslanika Božjeg hoće li dolaziti drugi proroci?”

Isus odgovori: “Poslije njega neće dolaziti pravi proroci poslati od Boga, nego će doći veliki broj lažnih proroka, zbog čega žalim. Jer, Satana će podići njih pravednim sudom Božjim i oni će se kriti pod izgovorom mog Evanđelja”.

Herod upita: “Kakav je to pravedni sud Božji pa će doći tako bezbožni ljudi?”

Isus odgovori: “Pravedan je što će svako ko neće vjerovati u istinu za svoj spas, vjerovati u laž za svoje prokletstvo. Zato vam kažem da je svijet uvijek prezirao prave proroke, a volio lažne, kao što se može vidjeti iz vremena Miheja i Jeremije. Jer, svako voli sebi sličnog”.

Zatim reče svećenik: “Kako će se Mesija zvati i koji znak će otkriti njegov dolazak?”

Isus odgovori: “Ime Mesije je divno, jer mu je sam Bog dao ime kad je On stvorio njegovu dušu i stavio je u nebeski sjaj. Bog je rekao: ”Čekaj Muhammede; jer zbog tebe ću stvoriti raj, svijet i veliko mnoštvo stvorenja, od čega ti činim poklon, tako da ko god te bude blagoslovio biće blagoslovljen, a ko te prokune biće proklet. Kad te pošaljem na svijet, poslaću te kao Poslanika spasa, a tvoja riječ će biti istinita, tako da će propasti nebesa i zemlja, ali tvoja vjera nikad neće". Muhammed je njegovo blagostavljeno ime".

Tad gomila podiže svoje glasove, govoreći: “O Bože, pošalji nam svog Poslanika: O Muhammede dođi brzo radi spasa svijeta!”

98

Rekavši ovo, mnoštvo se raziđe sa svećenikom i guvernerom sa Herodom, raspravljajući o Isusu i njegovom učenju. Tad je molio svećenik guvernera da piše u Rim Senatu o cijeloj stvari, što je guverner i učinio, poslije čega je Senat imao sažaljenje nad Izraelom i donio dekret da pod kaznom smrću niko ne smije zvati Isusa Nazarenca, proroka Jevreja, niti Bogom, niti Božjim sinom. Taj dekret je poslat Hramu ugraviran u bakru. Kada je veliki dio gomile otišao, tamo je ostalo oko pet hiljada ljudi bez djece i žena, koji su bili izmoreni putovanjem, dva dana bez kruha, jer su kroz želju da vide Isusa zaboravili da ga imalo ponesu, zbog čega su jeli sirove biljke - zato oni nisu bili u stanju da se raziđu kao drugi.

Tad Isus, kad je opazio ovo, imade sažaljenje prema njima i reče Filipu: “Gdje ćemo naći kruh za njih, da ne skapaju od gladi?”

Filip odgovori: “Gospodaru, dvjesto zlatnika ne bi moglo kupiti toliko kruha da bi svako okusio malo”. Tad reče Andrija: “Ima ovdje dijete koje ima pet hljebova i dvije ribe, ali šta bi to bilo među takvim mnoštvom?”

Isus odgovori: “Dajte da mnoštvo sjedne”. I oni posjedaše na travu po pedesetorica i po četrdesetorica. Nato Isus reče: “U ime Boga!”, i on uze hljeb i pomoli se Bogu, a zatim razlomi kruh kojeg dade učenicima, a učenici ga dadoše masi; tako učiniše i sa riboma. Svi su jeli i svi su bili zadovoljni. Onda reče Isus: “Sakupite to šta je preostalo”. Tako učenici sakupiše ostatke i napuniše dvanaest vreća. Nato svaki stavi ruku na svoje oči govoreći: “Jesam li budan ili sanjam?” I oni ostadoše oko jedan sahat kao izvan sebe zbog velikog čuda.

Poslije toga Isus - kad se zahvalio Bogu - otpusti njih, ali je bilo sedamdeset dva čovjeka koji nisu htjeli da ga napuste; zato ih Isus, vidjevši njihovu vjeru, odabra za učenike.

99

Isus - povukavši se u prazni dio pustinje u Tiro blizu Jordana - pozva zajedno sedamdeset dvojicu sa dvanaestericom, i, kad on sjede na kamen, dade da oni sjednu blizu njega. On otvori svoja usta sa uzdahom i reče: “Ovog dana smo vidjeli veliki porok u Judeji i Izraelu i jedan takav da moje srce u grudima drhti od straha od Boga. Uistinu, ja vam kažem, da je Bog ljubomoran za svoju časti i voli Izraela kao ljubavnik. Vi znate da kad mladić voli djevojku, a ona njega ne voli, nego drugog - on postane gnjevan i ubija svog rivala. Isto tako, kažem vam, čini Bog: jer, kad je Izrael volio nešto iz razloga zbog kojeg je zaboravio Boga, Bog je takvu stvar poništio. Pa koja je stvar drža Bogu ovdje na Zemlji od duhovništva i Svetog hrama? Ipak, u vrijeme Jeremije, kad je narod zaboravio Boga, a razmetao se samo Hramom - jer takvog nije bilo u čitavom svijetu - Bog je pokrenuo svoju srdžbu pomoću Nabukodonosora, kralja Babilona, i dao da sa armijom zauzme Sveti grad i spali ga sa Svetim Hramom, tako da su svete stvari, kojih su se proroci Božji bojali dotači, bile zgažene pod nogama nevjernika punih poroka.

Abraham je volio svog sina Jišmaela malo više no što je bilo pravo, zbog čega je Bog naredio - da bi uništio tu zlu ljubav srca Abrahamovog - da on ubije svog sina: što bi on i učinio da je nož posjekao.

David je volio Abšaloma žestoko i zato je Bog učinio da se sin pobuni protiv svog oca i bio je obješen za kosu i ubijen od Joaba. O strašni sude Božji, što je Abšalom volio svoju kosu više od svih stvari, i što je ona bila pretvorena u uže kojim je obješen! Nevini Joab je bio blizu da voli (previše) svojih sedam sinova i tri kćeri, kad ga Bog dade u ruku Satani koji ga ne samo liši njegovih sinova i njegovih bogastava u jednom danu, već ga pogodi i teškom bolešću, tako da su mu sedam narednih godina crvi izlazili iz tijela. Naš otac Jakov je volio Josipa više od svojih drugih sinova, našto je Bog dao da on bude prodat i dao da Jakov bude prevaren od tih istih sinova, tako da je on vjerovao da su njegovog sina požderale divlje životinje pa je proveo tako deset godina tugujući.

100

Tako mi Boga živog, braćo, ja se bojim da se Bog ne rasrdi na mene. Zato vi morati ići kroz Judeju i Izrael propovjedajući dvanaest plemena Izraela istinu, da oni ne bi bili obmanuti.

Učenici odgovoriše sa strahom, plačući: “Mi ćemo uraditi šta god nam narediš”.

Tad reče Isus: “Hajde da tri dana obavljamo molitvu i postimo, i od sada svake noći kad se pojavi prva zvijezda, kad se obavi molitva Bogu - učinimo molitvu tri puta, tražeći od Njega milost: jer, grijeh Izraela je triput teži od ostalih grijeha”.

“Tako budi”, odgovoriše učenici.

Kad se završio treći dan, u jutro četvrtog dana Isus sazva sve učenike i apostole i reče im: “Dovoljno je što će sa mnom boraviti Barnaba i Ivan: vi ostali idite kroz sve rejone Samarije i Judeje i Izraela propovijedajući pokajanje: jer, sjekira je položena blizu drveta da ga posječe. I činite molitvu nad bolesnima, jer, meni je Bog dao vlast nad svakom bolešću”.

Tad reče onaj koji (ovo) piše: “O gospodaru, ako tvoji učenici budu upitani o načinu na koji oni treba da iskažu pokajanje, šta će odgovoriti?”

Isus odgovori: “Kad čovjek izgubi novčanik, da li on okreće naprijed samo svoje oči da bi ga vidio?, ili svoju ruku, da bi ga uzeo?, ili svoj jezik da pita? Ne, zasigurno, nego on se sav okreće čitavim tijelom i ulaže svaki napor svoje duše da ga nađe. Je li ovo istina?”

Tad odgovori onaj koji piše: “Najistinitije”.