51

Kada se on pomolio Gospodu, njegovi učenici mu dođoše i rekoše: “O gospodaru, mi bismo da znamo dvije stvari: jedna je kako si ti govorio sa Satanom, koji se kao što kažeš ipak ne kaje; druga je, kako će Bog doći da sudi na Dan suda”. Isus odgovori: “Doista, kažem vam, ja sam imao sažaljenje prema Satani, znajući njegov pad; i imao sam sažaljenje prema ljudima koje on iskušava da zgriješe. Zato sam se ja molio i postio našem Bogu, koji mi je govorio preko svog anđela Gabriela: ”Šta tražiš ti, o Isuse, šta je tvoj zahtjev?" Ja sam odgovorio: “Gospode ti znaš kojem zlu je Satana uzrok, i da kroz njegova iskušenja mnogi stradaju, on je tvoje stvorenje Gospodaru, kojeg si ti stvorio; zato Gospodaru imaj milosti nad njim”.

Bog odgovori: “Isuse, gle, ja ću mu oprostiti, samo učini da on kaže: ”Gospodaru, Bože, moj, ja sam zgriješio, imaj milosti nada mnom, i Ja ću mu oprostiti i vratiti ga u njegovo prvobitno stanje".

“Ja sam se jako radovao”, reče Isus, “kad sam ovo čuo vjerujući da sam ja učinio ovaj mir. Zato sam pozvao Satanu, koji dođe govoreći: ”Šta moram uraditi za tebe, o Isuse?"

Ja odgovorih: “Ti ćeš to učiniti za sebe, o Satano, jer ja ne volim tvoje poslove, već sam te pozvao za tvoje dobro”.

Satana odgovori: “Ako ti ne želiš moje usluge, ni ja ne želim tvoje; jer ja sam plemenitiji od tebe, zato ti nisi vrijedan da mi služiš - ti koji si ilovača, dok sam ja duh”.

“Ostavimo ovo”, rekoh ja, “a reci mi zar ne bi bilo dobro da se ti vratiš svojoj prvoj ljepoti i tvom prvom stanju. Ti moraš znati da anđeo Mikael mora da te na Dan suda udari mačem Božijim sto hiljada puta, a svaki udarac će ti dati bol od deset pakala”.

Satana odgovori: “Mi ćemo vidjeti ko na taj dan može sve; sigurno ću ja imati na svojoj strani mnoge anđele i najmoćnije idolopoklonike koji će zabrinuti Boga, i On će znati kako je veliku grešku počinio prognavši me, zbog podlog (komada) gline”.

Tad ja rekoh: “O satano, ti si slab u razmišljanju, i ti ne znaš šta govoriš”.

Tad Satana na podrugljiv način, mahnuvši svojom glavom, progovori: “Hajde da uspostavimo mir između mene i Boga; i šta mora da se učini, reci ti, o Isuse pošto si ti oštrouman”.

Ja odgovorih: “Dvije riječi samo treba da se igovore”.

Satana odgovori: “Koje riječi?”

Ja odgovorih:"Ove: ja sam zgriješio; imaj misloti prema meni".

Tad reče Satana: “Pa ja ću spremno ući u ovaj mir, ako Bog rekne te riječi meni”.

“Sad odlazi od mene”, rekoh ja, “o prokletniče, jer ti si hrđavi kreator sve nepravde i grijeha, a Bog je pravedan i bez ikakvog grijeha.

Satana ode vrišteći i reče: “To nije tako, o Isuse, nego ti govoriš laž da bi se dopao Bogu”.

“Sad razmislite”, reče Isus učenicima, “kako će on naći milost”.

Oni odgovoriše: “Nikad, gospodaru, jer se on ne kaje, govori nam sada o Božijem sudu”.

52

Sudnji dan Božiji će biti tako strašan da - uistinu vam kažem - bi prokletnici rađe izabrali deset pakla nego da idu slušati kako Bog govori u bijesu protiv njih, protiv kojih će sve stvorene stvari svjedočiti. Doista, kažem vam, da se neće samo prokletnici bojati već i sveti i odabranici Božiji, tako da Abraham neće vjerovati u svoju pravednost, a Job neće imati povjerenja u svoju nevinost. A šta kažem ja? Čak će se plašiti i Poslanik Božiji - jer će Bog da bi se spoznalo veličanstvo njegovo, lišiti svog Poslanika pamćenja, tako da on neće imati sjećanje kako mu je Bog dao sve stvari. Doista, kažem vam da - govoreći iz srca, ja drhtim jer će me svijet nazvati bogom, i ja ću zbog ovoga morati da položim račun. Tako mi Boga živog, pred kojim stoji moja duša, ja sam smrtnik kao i drugi ljudi, kako me je Bog postavio kao proroka nad domom Izrazelovim za zdravlje slabih i popravak grešnika, ja sam sluga Božiji, a vi ste tome svjedoci kako ja govorim protiv onih podlih ljudi koji će nakon mog odlaska sa svijeta poništiti istinu mog Evanđelja radom Satane. Ali ja ću se vratiti pri kraju, a sa mnom će doći Enoh i Ilija, i mi ćemo svjedoćiti protiv loših čiji će kraj biti proklet". Pošto je tako govorio Isus proli suze, našto njegovi učenici glasno zaplakaše, i podigoše svoje glasove govoreći: “Oprosti, o Gospode Bože i imaj milosti nad svojim nevinim slugom”. Isus odgovori: “Amen, amen”.

53

“Prije no što će taj dan doći”, reče Isus, “na svijet će doći veliko razaranje, jer će izbiti rat tako okrutan i nemilosrdan, da će otac ubiti sina, a sin će ubiti oca, zbog podjele naroda. Gradovi će biti uništeni, a zemlja će postati pustinja. Doći će takav pomor da niko neće moći da nosi mrtve na sahranu, tako da će oni biti ostavljeni kao hrana zvijerima. Onima koji ostanu na zemlji, Bog će poslati takvu oskudicu da će se hljeb cijeniti više od zlata i oni će jesti sve vrste nečistih stvari. O jadne godine, u kojima će se rijetko neko ćuti da kaže: ”Ja sam zgriješio, imaj milosti prema meni, o Bože", nego će on strašnim glasovima huliti na njega, koji je slavan i blagoslovljen za svagda. Poslije ovoga, kad se dan približi, petnaest dana će svaki dan dolaziti strašan znak iznad stanovnika Zemlje. Prvog dana će Sunce ići svojom putanjom na nebu bez svjetla, a biće crno kao boja za odjeću, i ono će stenjati, kao što otac stenje za sinom koji je blizu smrti. Drugog dana, mjesec će biti pretvoren u krv i krv će stići na zemlju kao rosa. Trećeg dana vidjeće se kako se zvijezde međusobno bore kao armija neprijatelja. Četvrtog dana stijenje i kamenje će udarati jedno u drugo kao okrutni neprijatelji. Petog dana, svaka biljka i travka će liti krv. Šestog dana, more će se dići bez napuštanja svog mjesta do visine sto pedeset lakata i stajat će čitav dan kao zid. Sedmog dana ono će suprotno utoniti, tako da će se jedva vidjeti. Osmog dana će životinje zemlje i vode i ptice skupiti zajedno i hurlati i kričati. Devetog dana će biti oluja s gradom tako strašna da će ona ubijati, tako da će jedva desetina živog umaći. Desetog dana će doći tako strašno sijevanje i grmljavina, da će se trećina planina raspuči i spržiti. Jedanaestog dana će svaka rijeka teći nazad i teći će krv, ne voda. Dvanaestog dana će svaka stvorena stvar kričati i vikati. Trinaestog dana će nebesa biti smotana kao knjiga i bjesniće vatra, tako da će sve živo pomrijeti. Četrnaestog dana će biti zemljotres tako strašan da će vrhovi planina letjeti kroz vazduh kao ptice, i sva će zemlja postati ravna. Petnaestog dana, pomrijet će sveti anđeli, i samo će Bog ostati živ, kojem je čast i slava".

Rekavši ovo Isus udari svoje lice rukama objema, a zatim svojom glavom udari o zemlju. I podigavši svoju glavu on reče: “Proklet neka je svako ko bude umetnuo u moj govor, da sam ja sin Božiji”. Na te riječi učenici padoše kao mrtvi, našto ih Isus podiže govoreći: “Bojmo se Boga, ako nećete da se bojite u tom danu”.

54

Kad prođu ovi znaci biće mrak nad svijetom četrdeset godina, Bog će jedino biti živ, kojem neka je slava i čast za svagda. Kad prođe četrdeset godina, Bog će dati život svom Poslaniku, koji će se podići ponovo kao Sunce, ali sjajno kao hiljadu sunaca. On će sjesti i neće govoriti, jer će on biti kao izvan sebe. Bog će ponovo podići četvoricu anđela favorizovanih od Boga, koji će tražiti Poslanika Božijeg, i pošto ga nađu, postaviće se na četiri strane mjesta da paze na njega. Zatim će Bog dati život svim anđelima, koji će doći kao pčele kružeći oko Poslnika Božijeg. Slijedeće će On dati život svim svojim prorocima, koji će, slijedeći Adama, ići da poljube ruku Poslanika Božijeg, podvrgavajući se njegovoj zaštiti. Slijedeće će Bog dati život svim izabranicima, koji će povikati: “O Muhammede, imaj nas u vidu!” Na njihove povike probudiće se sažaljenje u Poslaniku Božijem i on će razmotriti šta treba da radi, plašeći se za njihov spas. Slijedeće će Bog dati život svakoj stvorenoj stvari i one će se vratiti svom prethodnom postojanju, ali će sve posjedovati moć govora. Slijedeće će Bog dati život svim prokletnicima, na čije će proživljenje zbog njihove podlosti sva Božija stvorenja povikati i uplašiti se: “Ne dopusti da nas napusti milost Tvoja, o Gospode Bože naš”. Poslije ovoga će Bog dati da ustane Satana, na čiji će pogled svako stvorenje biti kao mrtvo, zbog straha od strašnog oblika njegove pojave. Neka Bog bude zadovoljan da ja ne vidim tu neman tog dana. Poslanik Božiji se jedino neće uplašiti takvih oblika, jer će se on plašiti samo Boga.

Zatim će anđeo - na zvuk čije trube će sve biti podignuto, zatrubiti ponovo, govoreći: “Dođite na sud, o stvorenja, jer vaš Stvoritelj hoće da sudi vama”. Zatim će se pojaviti usred neba, nad dolinom Jehošapata blistavi prijesto, nad kojim će doći bijeli oblak, našto će anđeli povikati: “Blagoslovljen neka si Ti Bože naš, koji si nas stvorio i spasio nas od pada Satane”. Tad će se uplašiti Poslanik Božiji, jer će opaziti da niko nije volio Boga kao on. Jer onaj ko bi dobio u razmjeni zlatnik mora imati šezdeset novčića; jer ako on ima samo jedan novčić, on ga ne može zamjeniti. Ali, ako će se plašiti Poslanik Božiji, šta će raditi bezbožnici koji su puni poročnosti?"

55

Poslanik Božiji će ići da sakupi sve proroke, s kojima će on govoriti, moleći ih da idu s njim da mole Boga za vjernike. I svakoji će se opravdavati zbog straha; ne bih ni ja, tako mi Boga živog, išao tamo znajući šta znam. Tad će Bog vidjevši ovo, podsjetiti svog Poslanika kako je On stvorio sve stvari za ljubav njegovu, i tako će ga njegov strah napustiti i on će ići blizu prijestolja sa ljubavlju i poštovanjem, dok će anđeli pjevati: “Blagoslovljeno neka je Tvoje sveto ime, o Bože, Bože naš”.

I kad se on bude primakao prijestolju, Bog će otvoriti (svoj um) svom Poslaniku, kao prijatelj prijatelju koji se nisu dugo sreli. Prvi će govoriti Poslanik Božiji, koji će reči: “Ja Te obožavam i volim o moj Bože, i svim svojim srcem i svom svojom dušom, ja Ti zahvaljujem što si se udostojio da me stvoriš da budem Tvoj sluga i što si stvorio sve za ljubav moju, tako da bih Te ja volio radi svih stvari i u svim stvarima i iznad svih stvari; zato neka Te sva Tvoja stvorenja hvale, o moj Bože”. Zatim će sve stvari koje je stvorio Bog reči: “Mi Ti zahvaljujemo, o Gospode, i blagoslovimo Tvoje sveto ime”. Doista, kažem vam, demoni i prokletnici sa Satanom će onda plakati tako da će više vode teći iz očiju jednog od njih, nego što je ima u rijeci Jordan. Još neće vidjeti Boga.

I Bog će govoriti svom Poslaniku, reči će: “Ti si dobrodošao, o Moj vjerni slugo; zato traži šta želiš, jer ti ćeš sve dobiti”. Poslanik Božiji će odgovoriti: “O Gospodaru, ja se sjećam da, kad si me Ti stvorio, Ti si rekao da si želio za moju ljubav stvoriti raj i anđele i ljude, da bi Te oni slavili preko mene Tvog sluge. Zato, Gospode Bože, milosrdni i pravedni, ja Te molim da se Ti sjetiš svog obećanja datog tvom sluzi”.

I Bog će odgovoriti kao prijatelj koji se šali s prijateljem, i reći će: “Imaš li svjedoke ovome, moj prijatelju Muhammede?” I sa poštovanjem će on reći: “Da Gospodaru”. Tad će Bog odgovoriti: “Idi pozovi ih, o Gabriele”. Anđeo Gabriel će doći Poslaniku Božijem i reći će: “Gospodaru, ko su tvoji svjedoci?” Poslanik Božiji će odgovoriti: “Oni su Adam, Abraham, Jišmael, Mojsije, David i Isus sin Marijin”.

Zatim će anđeo otići, i on će pozvati navedene svjedoke koji će tamo ići sa strahom. I kad oni budu prisutni, Bog će im reći: “Sjećate li se vi toga šta tvrdi Moj Poslanik?” Oni će odgovoriti: “Šta Gospodaru?” Bog će reći: “Da sam Ja stvorio sve stvari za njegovu ljubav, tako da bi me sve stvari hvalile preko njega”. Tad će svaki od njih odgovoriti: “Imaju sa nama tri svjedoka bolja od nas, o Gospodaru”. A Bog će odgovoriti: “Ko su ta tri svjedoka?” Tad će Mojsije reći: “Knjiga koju si dao meni, je prvi”; a David će reći: “Knjiga koju si dao meni, je drugi”, a onaj koji govori tebi (o Barnaba) (tj. Isus) će reći: “Gospode, čitav svijet obmanut od Satane je govorio da sam ja Tvoj sin i Tvoj ortak, ali knjiga koju si dao meni kaže istinu da sam ja Tvoj sluga; i ta knjiga potvrđuje to što tvoj Poslanik tvrdi”. Zatim će govoriti Poslanik Božiji, a reći će: “Tako kaže knjiga koju si meni dao, o Gospodaru”. I kad Poslanik Božiji bude rekao ovo, govoriće Bog, reći će: “Sve što sam Ja sada učinio je zato da svi znaju koliko te volim”. I kad On bude tako govorio, Bog će dati knjigu svom Poslaniku u kojoj su zapisani svi izabranici Božiji. Zato će svako stvorenje izraziti poštovanje Bogu, govoreći: “Tebi jedinom, o Bože neka je slava i čast, što si nas dao svom Poslaniku”.

56

Bog će otvoriti knjigu u ruci svog Poslanika, a njegov Poslanik će čitajući iz nje, pozvati sve anđele i proroke i odabranike, a na čelu svakog će biti napisan znak Poslanika Božijeg. A u knjizi će biti opisan sjaj raja.

Zatim će svaki preći na desnu stranu Bogu uz kojeg će sjediti Poslanik Božiji, a proroci će sjediti blizu njega, a sveci će sjediti blizu proroka, i blogoslovljeni blizu svetaca, i anđeo će onda zatrubiti i pozvaće Satanu na sud.

57

Tad će nesrećnik doći i sa velikom bezobzirnošću će biti optužen od svakog stvorenja. Onda će Bog pozvati anđela Mikaela, koji će ga udariti sto hiljada puta mačem Božijim. On će udariti Satanu, a svaki udarac je težak kao deset pakala, i on će biti prvi koji će biti bačen u ambis. Anđeo je tad pozvati njegove sljedbenike i oni će na isti način biti izgrđeni i optuženi. Zato će anđeo Mikael, s Božjom ovlaštenjem udarati, nekog sto puta, nekog pedeset, nekog dvadeset, nekog deset, nekog pet. I tad će oni sići u ambis jer će im Bog reći: “Pakao je vaše prebivalište, prokletnici”.

Nakon toga će na sud biti pozvani svi nevjernici i prokletnici, protiv kojih će se dići prvo sva stvorenja inferiornija od čovjeka, svjedočeći pred Bogom kako su ona služila te ljude i kako su isti vrijeđali Boga i njegova stvorenja. I svi proroci će se dići, svjedočeći protiv njih; zatim će oni biti suđeni od Boga na paklene plamenove. Uistinu, kažem vam, da ni jedna besmislena riječ niti misao, neće proći nekažnjeno tog strašnog dana. Uistinu, kažem vam da će košulja od kostrijeti sjati kao sunce, a svaka vaš koju je čovjek nosio za ljubav Božiju biče pretvorena u biser. O, triput i četiri puta su blagoslovljeni siromašni, koji su u pravom siromaštvu služili Bogu iz srca, jer su oni na ovom svijetu lišeni svjetskih briga, i zato će biti oslobođeni mnogih grijeha, a na tom danu oni neće morati polagati račun o tome kako su potrošili bogatstva svijeta, nego će oni biti nagrađeni za njihovu strpljivost i njihovu bijedu. Uistinu, kažem vam, da kad bi ovo svijet znao, odabrao bi prije košulju od kostrijeti nego grimizno odijelo, vaši prije nego zlato, post prije nego gozbe.

Kad sve bude pregledano, Bog će reći svom Poslaniku: “Gle, o prijatelju moj, kako je njihova zloća bila velika, jer Ja, njihov stvoritelj sam uključio sve stvoreno u njihovu službu i u svemu su me oni obeščastili”. Zato je najpravednije da Ja nemam milosti prema njima". Poslanik Božji će odgovoriti: “To je istina, Gospodaru, naš slavni Bože, nijedan od Tvojih prijatelja i slugu ne bi mogao tražiti od Tebe da imaš milost prema njima; ne, ja Tvoj sluga, prije svih tražim pravdu protiv njih”.

I kad on bude rekao ove riječi, svi anđeli i proroci sa svim izabranicima Božijim - ne, zašto ja kažem izabranici? - uistinu, kažem vam, da će i pauci i muhe, kamenje i pjesak vapiti protiv bezbožnika, i zahtijevaće pravdu.

Onda će Bog dati da se vrati na zemlju svaka živa duša inferiornija od čovjeka, i on će poslati bezbožnike u pakao. Oni će idući ponovo vidjeti tu zemlju, koja će biti ograničena na pse, konje i druge divlje životinje. Zato će oni reći: “O Gospode Bože, daj da se mi opet vratimo na Zemlju”. Ali ono što oni traže neće im biti podareno.

58

Dok je Isus govorio, učenici su gorko plakali. I Isus je izlio mnoge suze.

Nakon što se on isplakao, Ivan reče: “O gospodaru, mi želimo da znamo dvije stvari. Jedna je, kako je moguće da Poslanik Božji - koji je pun milosrđa i sažaljenja - neće imati sažaljenja nad prokletnicima tog dana, videći da su oni od iste ilovače kao i on? Druga je, kako shvatiti to da će mač Mikaela biti teži od deset pakala; zar ima više od jednog pakla?” Isus odgovori: “Zar niste čuli šta kaže David prorok, kako će se pravedni smijati na propast grešnika, i ismijavaće ga ovim riječima: ”Vidio sam čovjeka koji stavlja svoju nadu u svoju snagu i svoja bogatstva, a zaboravio je Boga". Uistinu, zbog toga, kažem vam da će Abraham ismijavati svog oca, a Adam sve ljude prokletnike: a ovo će biti jer će se odabrani dići ponovo tako savršeni i ujedinjeni ka Bogu, da oni neće u svojim umovima začinjati ni najmanju misao protiv njegove pravde; zato će svaki od njih zahtijevati pravdu, a iznad svega Poslanik Božji. Tako mi Boga živog, pred kojim ja stojim, mada sada plačem iz žalosti za čovječanostvom, na taj dan ću tražiti pravdu bez milosti protiv onih koji preziru moje riječi, a najviše protiv onih koji skrnave moje Evanđelje.

59

“Pakao je jedan, o učenici moji i u njemu će osuđeni vječito podnositi kažnjavanje. On ima sedam zona ili soba, jedna dublja od druge, a onaj ko ode u najdublju pretrpiće veću kaznu. Moje riječi o maču anđela Mikaela su istinite, jer onaj ko počini jedan grijeh salužuje pakao, a onaj koji počini dva grijeha, zaslužuje dva pakla. Zato će u jednom paklu prokletnici osjetiti kaznu kao da su u deset, ili u stotinu, ili u hiljadu; a svemogući Bog, će svojom moći i iz smisla svoje pravde, dati da Satana prepati kao da je u deset stotina hiljada pakala, a ostali, svako prema svojoj poročnosti”.

Tad reče Petar: “O gospodaru, zaista je Božja pravda velika, a danas te je ova rasprava učinila tužnim; zato te mi molimo, odmori se, a sutra nam reci na što je nalik pakao”. Isus odgovori: “O Petre, ti mi kažeš da se odmorim o Petre, ti ne znaš šta govoriš, inaće ne bi tako govorio. Doista, kažem vam, da je odmor u ovom životu otrov pobožnosti i vatra koja guta svaki dobar rad. Jeste li zaboravili kako je Soloman Božji prorok sa svim prorocima ukorio lijenost? Istina je šta on kaže: ”Besposlen neće obrađivati zemlju zbog straha od hladnoće, zato će on na ljeto prositi!" Zato on kaže: “Sve što tvoja ruka može uraditi, uradi to bez odmora”. I šta kaže Job najneviniji prijatelj Božji: “Kao što je ptica rođena da leti, tako je čovjek rođen da radi”. Zaista, kažem vam, ja mrzim odmor iznad svega.

60

“Pakao je jedan i suprotan je raju, kao što je zima suprotna ljetu, a hladnoća toploti. Zato onaj ko bi da opiše bijedu pakla morao vidjeti raj Božjih zadovoljstava.

O mjesto prokleto Božjom pravdom radi prokletstva nevjernika i prokletnika, o kojem kaže Job, prijatelj Božji: “Tamo nema rada, nego vječiti strah!” A Isaija prorok protiv prokletnika kaže: “Njihov plamen neće biti ugašen, niti će zgasnuti njegova toplota”. A David, naš otac je plačući rekao: “Tad će vladati nad njima munje i gromovi i sumpor i velika oluja”. O jadni grešnici, kako će im gnusno izgledati delišes mesa, skupa odjeća, mehki kauči i ritam slatke pjesme! i kako će ih bolesnim učiniti razbješnjela glad, pržeći plamenovi, pržeće ugljevlje i okrutna mučenja sa gorkim plakanjem!"

I zatim Isus ispusti žalostan jecaj, rekavši: “Zaista bi bilo bolje nikad ne biti oblikovan, nego pretrpiti tako okrutna mučenja. Zamislite čovjeka koji trpi mučenja na svakom dijelu svog tijela, koji nema nikoga da mu pokaže sažaljenje, nego mu se svi rugaju; recite mi, zar ovo reće biti velika bol?”

Učenici odgovoriše: “Najveći”.

Zatim reče Isus: “Ovo je uživanje (u uporedbi) s paklom. Jer, uistinu, ja vam kažem, da - kad bi stavio na jedan vas sav bol koji su ljudi podnijeli na ovom svijetu i koji će podnijeti do dana sudnjeg, a na drugi samo jedan čas bola pakla - prokletnici bi bez sumnje odabrali patnje ovog svijeta, jer svjetsko dolazi od ruku čovjeka, a drugo iz ruke đavola, koji su bez ikakve samilosti. O kakvu okrutnu vatru će oni dati jadnim grešnicima! O ljuta zima koja neće ublažiti njihove plamenove! Kakav škrgut zuba i jecanje i plakanje! Jer Jordan ima manje vode od suza koje će u svakom trenu liti iz njihovih očiju. A ovdje će njihovi jezici proklinjati sve stvoreno sa svojim ocem i majkom i svojim Stvoriteljem, koji je blagoslovljen za svagda”.

61

Rekavši to, Isus se opra sa svojim učenicima, prema Zakonu Božjem napisanom u knjizi Mojsijevoj i onda se oni pomoliše. Vidjevši ga kako tako tužno govori, učenici nisu s njim razgovarali nikako čitav dan, nego je svaki ostao prestrašen njegovim riječima.

Onda Isus otvorivši svoja usta poslije večernje (molitve) reče: “Koji bi otac porodice - kad bi znao da se lopov sprema da provali u njegovu kuću - spavao? Sigurno nijedan; jer, on bi gledao i stajao spreman da ubije lopova. Zar ne znate da je Satana kao ričuči lav, koji ide tražeći koga bi mogao pozdraviti. Tako on traži da čovjek čini zlo. Uistinu, kažem vam, da, kad bi čovjek radio kao trgovac, on ne bi imao straha tog dana, jer bi on bio dobro pripremljen. Bio jedan čovjek koji je dao novac svojim susjedima, da bi oni njime trgovali, a profit bi trebao biti podjeljen u pravednoj srazmjeri. I neki su trgovali dobro, tako da su udvostručili novac. Međutim neki su koristili novac u službu neprijatelju onoga ko im je dao novac, govoreći zlo o njemu. Recite mi sad, kad susjed bude pozvao dužnike na obračun, kako će stvar teći? Sigurno će nagraditi one koji su trgovali dobro, ali će protiv drugih njegov gnjev iskaliti prijekorima. A onda će ih on kazniti prema zakonu. Tako mi Boga živog, pred kojim stoji moja duša, susjed je Bog, koji je čovjeku dao sve što on ima, sa samim životom, tako da ako (čovjek) živi dobro na ovom svijetu - Bog ima hvalu, a čovjek slavu raja. Jer oni koji žive dobro udvostručuju svoj novac svojim primjerom, jer grešnici videći njihov primjer, vraćaju se pokajanju; zato će čovjek koji živi dobro, biti nagrađen velikom nagradom. Ali zli grešnici, koji svojim grijesima polove ono šta im je dao Bog, troše živote u službi Satani, neprijatelju Božjem, huleći Boga i vrijeđajući druge - recite mi, kakva će biti njihova kazna?”

“Biće bez mjere”, rekoše učenici.

62

Tad Isus reče: “Onaj ko bi da živi dobro, uzima primjer od trgovca koji zaključava svoju radnju i čuva je noć i dan sa velikom marljivišću. I prodajući ponovo stvari koje kupuje, on je rad da stvori profit; jer ako on primjeti da će time izgubiti, on neće prodavati, ne, ni svom vlastitom bratu. Tako bi onda trebali vi raditi; jer uistinu je vaša duša trgovac a tijelo je radnja: zato šta ona prima svana preko osjetila je kupljeno i prodano njome. A novac je ljubav. Vidite da onda sa svojom ljubavlju vi ne prodajete niti kupujete najmanju misao kojom ne možete profitirati. Ali pustite da misao, govor i rad budu sve za ljubav Božju, jer vi ćete tako naći sigurnost u tom danu. Uistinu, kažem vam, da se mnogi, peru i idu da se mole, mnogi poste i daju milostinju, mnogi uče i propovdaju drugima, čiji je kraj pred Bogom hrđav; jer, oni čiste tijelo a ne srce, oni viču ustima ne srcem; oni se uzdržavaju od mesa, a pune se grijesima; oni drugima daju stvari koje nisu dobre za njih, da bi oni bili smatrani dobrima; oni uče da bi znali da govore, ne da rade; oni propovijedaju drugima protiv onoga šta sami rade, i tako su prokleti vlastitim jezikom tako mi Boga živog, takvi ne poznaju Boga svojim srcima; jer da ga znaju voljeli bi ga; a kako je sve što čovjek ima primio od Boga, isto tako bi trebao da potroši sve za ljubav Božiju.”

63

Poslije nekoliko dana Isus je prolazio blizu grada Samaričana, i oni mu ne dopustiše da uđe u grad, niti su htjeli prodati hljeb njegovim učenicima. Zato rekoše Jakov i Ivan: “Gospodaru, bi li ti se svidjelo da se mi molimo Bogu da On pošalje vatru sa neba na ove ljude?”

Isus odgovori: “Vi ne znate kojim duhom ste vođeni, kad tako govorite. Sjetite se da je Bog odredio da razori Ninivu, jer nije našao nikoga u tom gradu ko se bojao Boga, oni su bili tako zli da je Bog pozvavši Jonu proroka da ga pošalje u taj grad, on rađe zbog straha od ljudi pobjegao u Tarz, našto ga je Bog prokleo da bude bačen u more, progutan od ribe i izbačen blizu Ninive. Pošto je on tamo propovjedao, ti ljudi su se vratili pokajanju, tako da je Bog imao milost prema njima.

Teško onima koji zovu na osvetu; jer na njih će ona stići, pošto svaki čovjek ima u sebi uzrok za Božju osvetu. Sad mi recite, jeste li vi stvorili ovaj grad sa ovim ljudima? O budale kakve ste, sigurno ne. Jer sva stvorenja sjedinjena zajedno ne bi mogla stvoriti jednu novu mušicu iz ničega, a ovo je to stvaranje. Ako blogoslovljeni Bog koji je stvorio ovaj grad, sada ga trpi, zašto želite vi da ga uništite? Zato ne kažite: “Da li bi ti se svidjelo gospodaru, da se mi molimo Gospodu Bogu našem, da bi se ovi ljudi vratili pokajanju?” Sigurno je ovo odgovarajući postupak mog učenika, da se moli za one koji čine zlo. Tako je činio Abel kad ga je njegov brat Kain, proklet od Boga, ubio. Tako je učinio Abraham za Faraona, koji mu je od njega uzeo njegovu ženu, i kojeg zato anđeo Božji nije ubio, nego samo pogodio sa nemoći. Tako je učinio Zaharije, kad je dekretom bezbožnog kralja on ubijen u Hramu. Tako su učinili Jermija, Isaija, Ezekiel, Daniel, i David sa svim prijateljima Božjim i svetim prorocima. Recite mi, ako bi brat bio pogođen ludilom, biste li ga vi ublili zato što je govorio zlo i udarili one koji mu dođu blizu? Sigurno vi ne biste učinili to; već biste prije nastojali da mu povratite zdravlje sa lijekovima pogodnim njegovoj slabosti".

64

Tako mi Boga živog, pored kojim stoji moja duša, grešnik je slabog razuma kad progoni čovjeka. Jer, recite mi, ima li iko ko bi razbio svoju glavu radi cijepanja kaputa svog neprijatelja? Pa kako može biti zdravog razuma ko odvaja sebe od Boga, glavu od svoje duše, a da bi povrijedio tijelo svog neprijatelja? Reci mi o čovječe, ko je tvoj neprijatelj? Tvoje tijelo, zasigurno, i svako ko te hvali. Zato ako bi bio zdravog razuma ljubio bi ruku onih koji te grde i davao poklone onima koji te progone i udaraju te mnogo; jer, o čovječe, što si više grđen zbog svojih grijeha i progonjen u ovom životu manje ćeš biti na sudnjem danu. Ali, reci mi o čovječe, ako su sveci i proroci Božji bili proganjani i klevetani od svijeta, iako su oni bili nevini, šta će biti urađeno tebi, o grešniće?, i ako su oni izdržali sve strpljivo moleći za svoje progonitelje, šta bi da radiš, o čovječe, koji zaslužuješ pakao? Recite mi o učenici moji, zar ne znate da je Šimej prokleo Božjeg slugu, Davida proroka, i bacao se kamenjem na njega? Pa šta je rekao David onima koji bili spremni da ubiju Šimeja? “Šta ti je o Joabe pa bi ti ubio Šimeja?, neka me kune, jer ovo je volja Božja koja će ovo proklinjanje okrenuti u blagoslovljenje”. I tako je to bilo; jer, Bog je vidio strpljivost Davida i izbavio ga od progona njegovog sopstvenog sina Absaloma.

Sigurno se ni list ne pomakne bez volje Božje. Zato kad si u muci, ne misli kako si mnogo podnosio, niti o onom ko te muči; nego razmisli koliko si za svoje grijehe zaslužan da primiš na ruku od đavola pakla. Vi ste ljuti na ovaj grad što neće da nas primi, niti da nam proda hljeb. Recite mi jesu li ovi ljudi vaši robovi?, jeste li im vi dali ovaj grad?, jeste li im vi dali njihovo žito?, ili jeste li im vi pomogli da ga poženju? Zasigurno ne; jer vi ste stranci u ovoj zemlji, i siromašni ljudi. Šta je onda ta stvar koju govorite?"

Dva učenika odgovoriše: “Gospodaru, mi smo zgriješili; neka Bog imade milosti prema nama”.

I Isus odgovori: “Tako budi”.

65

Pasha se primakla kad Isus sa svojim učenicima ode u Jerusalem. I on ode u banju zvanu “Probatica”. Kupanje je bilo tako hladno jer je anđeo Božji svaki dan uzburkavao vodu, i ko god je prvi ušao u vodu nakon njenog kretanja, bio je izliječen od svake vrste slabosti. Zato je veliki broj bolesnih osoba ostao pored banje koja je imala pet stubišta. I Isus vidje tamo jednog onemoćenog čovjeka koji je bio trideset osam godina jako bolestan. Nato Isus znajući ovo Božanskom inspiracijom, imao je sažaljenje prema bolesniku, reče mu: “Da li bi ti da ozdraviš?”

Onemoćali odgovori: “Gospodine, ja nemam čovjeka da me stavi u vodu kad je anđeo uzburka, već dok ja dolazim, drugi stupi ispred mene i uđe”. Tad Isus podiže svoje oči ka nebu i reče: “Gospode Bože naše, Bože očeva naših, imaj milosti prema ovom nemoćnom čovjeku”.

Rekavši ovo Isus reče: “U ime Boga brate budi zdrav; ustani i uzmi svoju ležaljku”.

Tad nemoćni ustade, hvaleći Boga, i ponese svoj krevet na svojim ramenima i ode svojoj kući hvaleći Boga.

Oni koji su ga vidjeli povikaše: “Dan sabbata je, nije ti dozvoljeno da nosiš krevet svoj”.

On odgovori: “Onaj koji me je ozdravio mi reče: ”Podigni svoj krevet i idi svojim putem svojoj kući".

Zatim ga oni upitaše: “Ko je on?”

On odgovori: “Ja ne znam njegovo ime”.

Potom, među sobom, rekoše: “To mora da je bio Isus Nazarenac”. Drugi rekoše: “Ne, jer on je svetac Božji, a onaj ko je ovo učinio je loš čovjek, jer on je učinio sabbat prekršenim”.

I Isus ode u Hram, a veliko mnoštvo mu se približi da čuje njegove riječi; nato su se svećenici jeli od zavidnosti.

66

Jedan od njih mu dođe govoreći: “Dobri gospodaru, ti učiš dobro i istinski; reci mi zato, kakvu će nam Bog nagradu dati?”

Isus odgovori: “Ti me zoveš dobrim, a ne znaš da je samo Bog dobar, kao što reče Job, prijatelj Božji: ”Dijete dan staro nije čisto; da, kao što anđeli nisu begriješni pred Bogom". Štaviše on je rekao: “Tijelo privlači grijeh i upija griješnost kao što spužva upija vodu”.

Nato su svećenici bili šutljivi, zbunjeni. A Isus reče: “Uistinu, kažem vam, ništa nije opasnije od govora. Jer, Soloman je tako rekao: ”Život i smrt su u moći jezika".

I on se okrenu svojim učenicima i reče: “Pripazite se onih koji vas hvale, jer oni vas obmanjuju. Jezikom je Satana blagoslovio naše prve roditelje, ali je jadan bio ishod njegovih riječi. Tako su mudraci Egipta blagoslovili Faraona. Tako je Golijat blagoslovio Filistejce. Tako je četrsto lažnih proroka blagoslovilo Ahaba; međutim, lažna je bila njihova hvala tako da su hvaljeni stradali sa hvaliteljima. Zato je ne bez razloga Bog rekao preko Isaije proroka: ”Narode moj, oni koji te blagoslove, varaju te". Jao vama pismoznanci i farizeji; jao vama svećenici i Leviti, jer vi ste pokvarili žrtvu Božiju, tako da oni koji su došli žrtvovati vjeruju da Bog jede kuhano meso, kao čovjek".

67

Jer vi im kažite: “Donesite vaših ovaca, i bikova i janjadi u hram svog Boga, i ne jedite sve, već dajte dio svom bogu od onog šta vam je dao”, a ne govorite im o porijeku žrtve, to je za svjedočenje životu datom sinu našeg ocu Abrahama, tako da vjera i pslušnost našeg oca Abrahama, sa obećanajima koja mu je dao Bog i blagoslovima koji su mu dati, nikad ne trebaju biti zaboravljeni. Ali preko Ezekiela proroka, Bog kaže: “Odstranite od mene te svoje žrtve, vaše su mi žrtve odvratne”. Jer primiče se vrijeme kad će se izvršiti ono što je rekao Bog preko Hošea proroka, a rekao je: “Ja ću zvati odabrani narod neodabrani”. I kao što on kaže preko Ezekiela proroka: “Bog će sklopiti novi zavjet sa svojim narodom, ne kao zavjet kojeg je dao vašim očevima, kojeg se nisu držali, i On će uzeti od njih srce od kamena i daće im novo srce”: a sve ovo će biti jer vi sada ne idete s tim zakonom. I vi imate ključ, ali ne otvarate: rađe blokirate put onima koji bi išli njime".

Svećenik je odlazio da saopći sve prvosvećaniku koji je stajao blizu svetilišta, ali Isus reče: “Ostanite, jer ja ću odgovoriti na tvoje pitanje”.

68

“Ti me pitaš šta će nam Bog dati u raju. Doista, kažem ti, da oni koji misle o zaradi ne vole svog gospodara, čoban koji ima stado ovaca, kad vidi da dolazi vuk, spremi se da ih brani; nasuprot tome kad plaćenik vidi vuka napušta stado i bježi. Tako mi Boga živog pred kojim stoji moja duša, da je Bog očeva naših vaš Bog, vi ne biste pomišljali da kažete: ”Šta će mi Bog dati?" Nego vi biste rekli, kao što je učinio David, njegov prorok: “Šta ću ja dati Bogu, za ono sve što je dao meni?”

Ja ću vam govoriti parabalama da biste vi razumjeli. Bio jedan kralj koji pored puta nađe čovjeka kojeg su skinuli lopovi, koji su ga smrtno ranili. I on je imao sažaljenje prema njemu i naredio je svojim robovima da ga odnesu u grad i njeguju; oni ovo uradiše marljivo. I kralj uveliko zavoli bolesnog čovjeka, tako da mu on dade sopstvenu ćerku za brak i učini ga svojim nasljednikom. Sigurno je da je ovaj kralj bio najmilosrdniji; međutim čovjek je tukao robove, prezirao lijek, zlostavljao svoju ženu, govorio zlo o kralju, učinio da se njegovi vazali pobune protiv njega. I kad bi kralj tražio neku uslugu, on bi imao običaj da kaže: “Šta će mi kralj dati kao nagradu?” Pa kad je kralj ovo čuo, šta je učinio tako bezbožnom čovjeku?"

Oni svi odgovoriše: “Jao njemu, kralj ga je lišio svega i okrutno ga kaznio”. Onda reče Isus: “O svećenici i pismoznanci i Farizeji i ti velikosvećeniče koji si čuo moj glas, ja vam objavljujem šta je Bog rekao vama preko proroka Isaije: ”Ja sam izdržavao robove i veličao ih, ali oni su me prezirali."

žKralj je naš Bog, koji je našao Izraela na ovom svijetu punom nevolja, i dao ga zato svojim slugama Josipu, Mojsiju i Aronu, koji su ga njegovali. A naš Bog je začeo takvu ljubav prema njemu, da je On radi naroda Izraelovog uzeo potopiti faraona i uznemirio sto dvadeset kraljeva Kanaanaca i Medjenaca; On mu je dao svoje zakone, čineći ga nasljednikom sve te (zemlje) u kojoj naš narod živi.

Ali kako se ponio Izrael? Koliko mnogo proroka je pobio; koliko je proročanstva zaprljao; kako je on prekršio Zakon Božji: kako su mnogi zbog tog napustili Boga i otišli da služe idole kroz vaš prekršaj. O svećenici! Kako vi obešćašćujete Boga načinom svog života! A sad me vi pitate: “Šta će nam Bog dati u raju?” Trebali ste me upitati: Kakva će biti kazna koju će vam Bog dati u paklu, a zatim šta treba da radite za pravo pokajanje, da bi Bog imao milosti prema vama: jer, ja vam ovo mogu reći i za ovaj kraj sam poslat vama".

69

Tako mi Boga živog, pred kojim stojim, vi nećete dobiti od mene pohvalu, nego istinu. Zato vam kažem, pokajte se i okrenite Bogu kao što su činili očevi vaši nakon griješenja, i ne otvrdnite svoja srca."

Svećenike je spopao bijes zbog ovog govora, ali zbog straha od običnog puka, oni ne rekoše niti riječi.

Isus nastavi govoreći: “O učitelji i pismoznanci, o farizeji, o svećenici, recite mi. Vi želite konje kao vitezovi, ali vi ne želite da idete u rat; vi želite lijepo odijelo kao žene, ali vi ne želite da rađete i uzgajate djecu; vi želite plodove polja, a ne želite da obrađujete zemlju; vi želite morske ribe, a ne želite ići da lovite; vi želite čast kao građani, a ne želite teret republike; i vi želite desetinu i prve plodove kao svećenici, ali ne želite da služite Bogu istinski. Šta će onda učiniti Bog sa vama obzirom da vi želite ovdje svako dobro, bez ikakvog zla? Doista, kažem vam da će vam Bog dati mjesto gdje ćete vi imati svako zlo, bez imalo dobra”.

Kad je ovo Isus izgovorio, bi mu donešen čovjek opsjednut đavlom, koji nije mogao da govori niti gleda, a bio je lišen i sluha. Nato Isus videći njihovu vjeru, podiže svoje oči k nebu i reče: “Gospode Bože očeva naših, imaj milosti nad ovim bolsenim čovjekom i daj mu zdravlje, da bi ovi ljudi ovdje znali da si me Ti poslao”.

Rekavši ovo Isus naredi duhu da ode, govoreći: “Uz moć imena Božjeg, Gospoda našeg, odlazi zloduhu iz čovjeka!”

Duh ode i nijemi čovjek progovori i progleda svojim očima. Nato svi bijahu ispunjeni strahom, ali pismoznanci rekoše: “Uz moć Belzebuba, princa domona, on je izbacio demone”.

Tad reče Isus: “Svako kraljevstvo podjeljeno protiv sebe, uništava se, i kuća pada na kuću. Ako uz moć Sotone, Sotona bude izbačen, kako će njegovo kraljevstvo opstati? A ako vaši sinovi izbace Satanu sa knjigom koju im je dao Solomon prorok, oni svjedoče da sam ja izbacio Satanu uz Božju moć. Tako mi Boga živog, blesfemija protiv Svetog Duha je bez otkupa na ovome i na drugom svijetu; jer zao čovjek sam sebe proklinje, znajući prokletstvo”.

Rekavši ovo Isus iziđe iz Hrama. A svjetina ga je veličala, jer, oni su donijeli sve bolesne ljude koje su mogli sabrati, i Isus učinivši molitvu dade svima njihovo zdravlje. Poslije tog dana u Jerusalemu rimski vojnici, djelovanjem Satane počeše da uzbunjuju običan narod govoreći da je Isus Bog Izraelov, koji je došao da posjeti svoj narod.

70

Poslije paše Isus ode iz Jerusalema i uđe u granice Cezareje Filipi. Poslije toga kad mu je anđeo Gabriel rekao o zavođenju, koje je počeo među svjetinom, on upita svoje učenike, rekavši: “Šta ljudi kažu o meni?”

Oni rekoše: “Neki kažu da si ti Ilija, drugi Jeremija, a mi da si jedan od starih proroka”.

Isus upita: “A vi, šta vi kažete da sam ja?”

Petar odgovori: “Ti si Krist, sin Bogov.”

Tad Isus bi ljut i s gnjevom ga prekori, rekavši: “Odlazi i napusti me, jer ti si đavo i tražiš da učinim prekršaj.”

I on preplaši jednaestoricu, rekavši: “Jao vama ako ovo vjerujete jer mi je Bog dao veliko prokletstvo protiv onih koji ovo vjeruju”.

On je bio rad da odbaci Petra; nato jedanaestorica preklinjaše za njega Isusa, koji ga ne odbaci nego ga još jednom prekori, govoreći: “Pazi da nikad više ne kažeš takve riječi, jer će te Bog prokleti!”

Petar zaplaka i reče: “Gospodaru, govorio sam ludo, preklinji Boga da mi On oprosti”.

Tad reče Isus: “Ako Bog nije htio da se pokaže svom sluzi Mojsiju niti Iliji, kojeg je tako volio, niti bilo kojem proroku, zar ćete misliti da bi se Bog pokazao ovoj bezvjernoj generaciji? Ali, zar ne znate da je Bog stvorio sve stvari iz ničega samo sa jednom rječju, a svi ljudi imaju svoje porijeklo iz komada ilovače? Pa kako će Bog imati sličnost čovjeku? Jao onima koji dopuštaju sebi da ih Satana obmane!”

Rekavši ovo Isus je molio Boga za Petra, jedanestorica i Petar su plakali i govorili: “Tako budi, tako budi, o blagoslovljeni Gospode Bože naš”.

Poslije toga Isus ode u Galileju da bi ovo zaludno mišljenje - koje je običan puk počeo da drži o njemu - bilo ugašeno.

71

Pošto Isus dođe u svoju vlastitu zemlju, proširi se kroz čitav region Galileje kako je taj Isus prorok došao u Nazaret. Nato su oni marljivo tražili bolesne i donosili ih njemu, preklinjući ga da bi ih on dotakao svojim rukama. Mnoštvo je bilo tako veliko da je izvjesni bogati čovjek bolestan od paralize, pošto nije mogao biti unešen kroz vrata, dao da se odnese na krov kuće u kojoj je Isus bio i dajući da se krov otkrije, dao da se pomoću ćaršafa spusti pred Isusa. Isus je za trenutak stajao u oklijevanju, i onda on reče: “Ne boj se brate, jer su ti tvoji grijesi oprošteni”.

Svi su bili uvrijeđeni čuvši ovo i rekoše: “A ko je taj ko oprašta grijehe?”

Tad Isus reče:"Tako mi Boga živog, ja nisam u stanju opraštati grije, niti bilo koji čovjek, nego Bog jedini oprašta. Ali, kao sluga Božji, ja mogu da Ga molim za grijehe drugih: i tako sam Ga molio za ovog bolesnog čovjeka i ja sam siguran da je Bog čuo moju molitvu. Zato da biste vi mogli znati istinu, ja kažem ovom bolesnom čovjeku: “U ime Boga očeva naših, Boga Abrahama i njegovih sinova, ustani izliječen!” A kad Isus ovo reče, bolesnik ustade izliječen i slaviše Boga.

Zatim je puk preklinjao Isusa da moli Boga za bolesne koji su stajali vani. Nato Isus iziđe k njima i podigavši svoje ruke reče: “Gospode Bože vojski, Bože živi, Bože sveti koji nikad nećeš umrijeti; imaj milosti nad njima!” Nato svi odgovoriše: “Amen”. Kada je ovo bilo rečeno, Isus položi svoje ruke na bolesni narod, i oni svi primiše svoje zdravlje.

Tad su slavili Boga, govoreći: “Bog nas je pohodio svojim prorokom, a poslao nam je Bog velikog proroka”.

72

Noću je Isus tajno razgovarao sa svojim učenicima govoreći: “Uistinu, kažem vam da Satana želi da vas rasije kao pšenicu; ali ja sam molio Boga za vas, i od vas neće stradati niko, izuzev onog ko mi sprema zamke”. On ovo reče o Judi, jer mu je anđeo Gabriel rekao kako je Juda imao posla sa svećenicima, i ispriča im sve šta je Juda govorio.

Sa suzama se primaće Isusu onaj koji ovo piše, govoreći: “O gospodaru, reci mi, ko je taj ko bi te izdao?”

Isus odgovori, rekavši: “O Barnaba, ovo nije trenutak za tebe da ga znaš, ali hrđa će se sam otkriti uskoro, jer ja ću otići sa svijeta”.

Tad zaplakaše apostoli, govoreći: “O gospodaru, zašto ćeš nas napustiti? Mnogo je bolje kad bi mi pomrli, nego da nas ostaviš!”

Isus odgovori: “Ne uznemiravajte svoja srca, niti budite strašljivi: jer ja vas nisam stvorio, nego će Bog naš stvoritelj, koji vas je stvorio, zaštititi vas. Što se mene tiče, ja sam sad došao na svijet da pripremim put za Poslanika Božjeg koji će svijetu donijeti spas. Ali pazite da ne budete obmanuti, jer će doći mnogi lažni proroci, koji će uzeti moje riječi i zatrovati moje Evanđelje”.

Tad reće Andrija: “Gospodaru, reci nam neki znak, da bi ga mi znali”.

Isus odgovori: “On neće doći u vaše vrijeme, nego će doći izvjestan broj godina poslije vas, kad moje Evanđelje bude poništeno tako da će biti jeva trideset vjernika. U to vrijeme će Bog imati milosti nad svijetom i tako će On poslati svog Poslanika, nad čijom glavom će počivati bijeli oblak, na osnovu čega će on biti poznat kao jedan od odabranika Božjih, i pomoću njega će se manifestovati svijetu. On će doći sa velikom moći protiv bezbožnika, i uništiće idolopoklonstvo na zemlji. To me raduje što će kroz njega naš Bog biti poznat i slavljen, i pokazaće se da sam ja bio istina; i on će izvršiti osvetu nad onima koji budu rekli da sam ja više od čovjeka. Uistinu, kažem vam da će Mjesec bdjeti nad snom njegovim u njegovom djetinjstvu, a kad on odraste, on će ga uzeti u svoje ruke. Neka se svijet pripazi da ga ne odbaci, jer on će pobiti idolopoklonike, jer mnogo ih je pobio Mojsije sluga Božiji i Jošua, koji nije poštedio gradove koje su spalili i poklali djecu; jer na staru ranu neko stavlja vatru.

On će doći sa istinom mnogo jasnijom od one svih proroka i prekoravaće onog ko se bude služio gomilanjem. Kule grada našeg oca će pozdravljati jedna drugu od zadovoljstva: i tako kad se bude vidilo da idolopoklonstvo pada na zemlju i ja budem priznat čovjekom kao i drugi ljudi, uistinu kažem vam da Poslanik Božji dolazi".

73

Uistinu, kažem vam, ovo vas Satana iskušava da li ste prijatelji Božji - jer niko ne napada svoje vlastite gradove - kad bi Satana imao svoju volju nad vama on bi vas pustio da otplovite u vlastito zadovoljstvo; ali pošto on zna da ste vi njemu neprijatelji on će učiniti svako nasilje da bi učinio da stradate. Ali, vi se ne bojte, jer on će biti protiv vas kao pas koji je svezan lancem, jer je Bog čuo moju molitvu". Ivan reče: “O gospodaru, ne samo za nas, nego za one koji će vjerovati Evanđelje, reci nam kako stari iskušavatelj vreba čovjeka”.

Isus odgovori: “Taj zloća iskušava čovjeka na četiri načina. Prvi je kad on iskušava sobom, sa mislima. Drugi je kad on iskušava riječima i djelima putem svojih slugu; treći je kad on iskušava lažnom dogmom; četvrti je kad on iskušava lažnim vizijama. Pa kako čovjek treba biti oprezan, to više što on ima u svojoj naklonosti tijelo čovjeka, koje voli grijeh kao što onaj ko ima groznicu, voli vodu. Uistinu, kažem vam, da ako se čovjek boji Boga, on će imati pobjedu nad svim, kao što kaže David Njegov prorok: ”Bog će dati nad tebe svoje anđele, koji će čuvati tvoje puteve, tako da đavo neće učiniti da se spotakneš. Hiljadu će pasti na tvoju lijevu ruku, a deset hiljada na tvoju desnu ruku, tako da ti oni neće prići blizu".

Nadalje, naš Bog nam je s velikom ljubavlju obećao preko istog Davida, da će nas čuvati, rekavši: “Ja vam dajem razum koji će vas učiti; a na tvojim putevima kojima ćeš ići, Ja ću dati da Moje oko počiva nad tobom”.

Ali šta ću ja reći? On je rekao preko Isaije: “Može li majka zaboraviti dijete svoje utrobe? Nego, kažem ti, da kad te ona zaboravi, ja te neću zaboraviti”.

Recite mi onda, ko će se plašiti Satane imajući čuvanje anđela i zaštitu Boga živog? Ipak, potrebno je, kao što kaže prorok Solomon da “Ti moj sine, koji si došao da se bojiš Gospoda, pripremiš svoju dušu za iskušenje”. Uistinu kažem vam, da čovjek treba da čini kao što radi bankar koji pregleda novac, da ispituje svoje misli, da ne zgriješi protiv Boga svog stvoritelja".

74

“Bilo je a i ima na svijetu ljudi koji ne misle na grijeh; koji su u najvećoj pogrešci. Recite mi kako je zgriješio Satana? Sigurno je da je on zgriješio u mišljenju da je on vrijedniji od čovjeka. Solomon je zgriješio u mišljenju da pozove sva Božija stvorenja na gozbu, našto ga je riba ispravila pojedavši sve šta je on pripremio. Zato je ne bez razloga rekao David naš otac da ”Ući u nečije srce postavlja čovjeka u dolinu suza". I zato viće Bog preko Isije svog proroka, rekavši: “Nosite svoje zle misli od mojih očiju”. A s kojim ciljem kaže Solomon: “Potpunim čuvanjem, čuvaj svoje srce”? Tako mi Boga živog, pred kojim stoji moja duša, sve je rečeno protiv zlih misli kojima se čini zlo, jer bez mišljenja je nemoguće zgriješiti. Pa recite mi, kad poljodjelac sadi vinograd, da li on sadi biljke duboko? Sigurno da. Isto tako radi Satana, koji pri usađivanju grijeha ne staje u oku niti uhu, nego prolazi u srce, koje je Božija kuća. Kao što je On govorio preko Mojsija svog sluge, rekavši: “Ja ću boraviti u njima, da bi oni mogli ići mojim zakonom”.

Pa recite mi, ako bi vam kralj Herod dao kuću da u njoj čuvate ono šta on želi, bili ste vi dopustili Pilatu njegovom neprijatelju da uđe ili da smjesti u nju svoje stvari? Sigurno ne. Koliko manje biste trebali dopustiti Satani da uđe u vaše srce ili da stavi svoje misli u njega, obzirom da je naš Bog dao vama vaša srca na čuvanje, koja su njegovo boravište. Primjetite zato, da bankar gleda svoj novac, da li je lik Cezarov pravi, da li je srebro dobro ili lažno, ili da li je potrebne težine: zato ga on mnogo prevrće u ruci. Ah, ludi svijete! Kako si ti obazriv u svom poslu, tako da ćeš ti na dan posljednji koriti i suditi Božje sluge za bezbrižnost i nemarnost, jer bez sumnje su tvoje sluge obazrivije od slugu Božjih. Reci mi onda, ko je taj ko pregleda misao, kao bankar srebrenu kovanicu? Sigurno niko".

75

Tad reče Jakov: “O gospodaru, kako je pregledanje misli slično (onom od) kovanice?”

Isus odgovori: “Dobro srebro u misli je pobožnost, jer svaka bezbožna misao dolazi od đavola. Pravi lik je primjer svetaca i proroka koje mi treba da slijedimo; a težina misli je ljubav prema Bogu prema kojoj sve treba da je urađeno. Zato će neprijatelj donijeti bezbožne misli protiv vaših susjeda, (misli) prilagođene svijetu da iskvare tijelo, (misli) zemaljske ljubavi za kvarenje ljubavi prema Bogu”.

Bartolomeo upta: “Šta mi treba da radimo da bismo malo mislili, a da ne bismo pali u iskušenje?”

Isus odgovori: “Za vas su potrebne dvije stvari. Prva je da mnogo radite, a druga je da malo govorite: jer besposlenost je lavabo u koji se skuplja svaka nečista misao, a previše govora je sunđer koji upija poročnosti. Potrebno je zato, ne samo da vaš rad drži zaokupljenim vaše tijelo, nego i da duša bude okupirana molitvom. Jer ona nikad ne treba da prestane s molitvom.

Navešću vam jedan primjer: Bio jedan čovjek koji je slabo plaćao, zbog čega niko ko ga je znao nije htio da ide obrađivati njegova polja. Nato je on kao zao čovjek rekao: “Otići ću na trg da nađem besposlene koji ništa ne rade, i zato će doći da obraćuju moj vinograd”. Ovaj čovjek je otišao iz svoje kuće i našao mnoge strance koji su u besposlici stajali i nisu imali novac. S njima je on govorio i odveo ih u svoj vinograd. Ali zaista niko ko ga je znao i radio posao za njega, nije otišao tamo.

“On je satana, taj koji plaća slabo; jer on daje posao, a čovjek prima za to vječne vatre u njegovoj službi. Zato je on izišao iz raja i ide da traži radnike. Sigurno on uzima za svoje poslove one koji stoje u besposlici ma ko oni bili, ali daleko više onih koji ga ne znaju. Nikako nije dovoljno za nekoga da zna zlo, da bi ga izbjegao, nego treba da radi dobro da bi ga prevazišao”.