21. ožujka ili u koji dan oko njega (jer pojava ravnodnevnice/ekvinocija varira) dan je kada se taj važan simbolički događaj svetkovao u davna vremena, no i danas. Proljetni ekvinocij naziva se još i Ostara ili Eostre. Ovo je vrijeme kada je količina svjetlosti i tame u savršenoj ravnoteži, a Priroda se budi i nagovještava skoru prevlast svjetlosti. Dakle, proljetni je ekvinocij zapravo svetkovina svjetlosti i plodnosti, posvećena Ostari, odnosno Eostari, saksonskome bogu proljeća.

Danas je, naravno, slavljenje ekvinocija i solsticija zadržano među sljedbenicima poganstva. Ipak, u Irskoj se ova proslava zadržala i modificirala u kršćanskome duhu, tako da Irci proljeće slave 17. ožujka u vidu dana sv. Patrika.

Za dolazak proljeća vezani su mnogi simbolični običaji, od kojih je mnogo još i danas u uporabi u svrhu komercijalizacije kršćanskoga Uskrsa. Jedan od najljepših običaja je bojenje jaja koja su simbol života. Iz tog se razloga vještičja Boginja u ovo doba godine prikazuje kao mlada "propupala" djevojka, koja u naručju drži košaru punu obojenih, ukrašenih jaja, a njen je pratilac zec, simbol mladoga Boga. Boginja i Bog slave tajno vjenčanje i konzumaciju braka, pri čemu Božica začinje i postaje Velika Majka, koja će se u svoj svojoj plodnosti pokazati u plodno ljetno doba.

Što se tiče bojenja jaja, to je proljetni običaj kojega od davnina poznaju gotovo sve civilizacije. Smatra se da su se jaja bojila 3 000 godina pr. n. e. na području Perzije. Običaj bojenja jaja u kršćanskome je svijetu započeo u XIII. stoljeću, a započeli su ga Makedonci. Kako je ovo vrijeme buđenja novoga života, sada je najbolje doba da uklonimo sve nepravilnosti i sve što nas sputava iz života. Kako se slavi rast i život, tako je najvažnija boja svijetlo zelena, "kao mlada trava". Kuća se ukrašava proljetnim cvijećem (kakvo su narcisi, ljubičice, irisi, borovnica, božur, sve proljetnice) i biljnim izdancima, a dobro je i nositi odjeću zelene boje. Važan je i izbor proljetne hrane: jedu se jela od već spominjanih jaja, zatim mliječni proizvodi (posebno svježi sir i kefir) i raznovrsno zeleno bilje (kupus, kelj, špinat, šparoga, mladi luk, salata), koje je nabolje jesti svježe, nekuhano i neobrađeno. Dobro je jesti i klice raznih mahunarki (soja, grah, slanutak) i grickati razne sjemenke (primjerice bundevine koštice i sjemenke suncokreta).

Uz sve to dobro je što više šetati šumama i livadama, uz jezera i rijeke, planinariti ili kampirati te prakticirati meditacije na otvorenom, na mjestu gdje ljudi ne zalaze često, a zrak i priroda su čisti, jer je oslobađajući osjećaj nakon dugog razdoblja tame i hladnoće razbuditi um i tijelo i uhvatiti ritam Prirode.