13 Tko smolu dira, ulijepi se, i tko se druži s oholicom, postaje kao i on.
2 Ne diži ono što ti je preteško i ne druži se s jačim i bogatiji od sebe.
Zašto staviti zajedno zemljani lonac s bakrenim?
Kad ga ovaj udari, onaj se razbije.
3 Bogataš počini zlo i još se razmeće;
siromahu se čini zlo, a on još za milost moli.
4 Ako si mu na korist, on će te iskoristiti;
a kad iznemogneš, ostavlja te.
5 Dok imaš štogod, živjet će s tobom i oplijeniti te bez ikakve grižnje savjesti.
6 Ako mu trebaš, on ti laska; smiješi ti se i daje ti nadu.
Govori ti lijepo i pita: »Što ti treba?«
I postidjet će te svojim svečanim objedima,
7 dok te ne oplijeni dva i tri puta i na kraju te ismije.
Kad te poslije vidi, prezire te i maše glavom nad tobom.

8 Čuvaj se da te ne zavedu, da te ne ponizi ludost tvoja.
9 Pozove li te velikaš, suzdrži se, i on će te još upornije pozivati.
10 Ne nameći se, da ne budeš odbačen, a ne udaljuj se, da ne budeš zaboravljen.
11 Ne postupaj s njim kao s jednakim i ne vjeruj njegovoj rječitosti,
jer te kuša riječima svojim i, kao u šali, on te procjenjuje.
12 Nemilosrdan je čovjek preslobodan u riječima,
taj te neće poštedjeti ni udaraca ni okova.
13 Čuvaj se i budi pozoran, jer hodiš sa svojom propašću.

14 Blago čovjeku koji nije zgriješio riječima
i koga ne muči grižnja zbog grijeha.
2 Blago čovjeku koga ne optužuje
vlastita savjest
i koji se nije odrekao nade.

3 Tvrdici ne priliči bogatstvo,
i čemu veliko blago pohlepniku?
4 Tko uskraćuje sebi, sabire drugomu,
i tuđinci će se naslađivati dobrima njegovim.
5 Tko je tvrd prema sebi, komu će biti dobar?
Takav ne uživa ni u vlastitom dobru.
6 Nema okrutnijeg od onoga tko muči samog sebe:
to mu je plaća za vlastitu zloću.
7 Pa ako i čini dobro, čini nenamjerno
i na koncu otkriva svoju zloću.
8 Zavidljivac je opak:
on odvraća pogled i prezire tuđi život.

9 Premalen je oku lakomu vlastiti dio,
pohlepa isušuje dušu.
10 Tvrdičino oko hlepi za kruhom
i glad je za njegovim stolom.

20 Blago čovjeku koji razmišlja o mudrosti i umuje razborito,
21 koji u srcu svojem proučava njezine putove
i posvećuje se u njezine tajne.
22 On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine;
23 on viri kroz prozor njezin i prisluškuje na vratima njezinim;
24 postavlja se blizu kuće njezine i udara klin svoj u njezin zid;
25 podiže svoj šator kraj nje i nastanjuje se u sretnu počivalištu;
26 on stavlja djecu svoju pod njezinu zaštitu
i boravi pod granjem njezinim;
27 on nalazi okrilje od žege pod sjenom njezinom
i prebiva u divoti njezinoj.

15 Tako čini tko se boji Gospoda; i tko se drži zakona steći će mudrost.
2 Ona mu dolazi ususret kao majka i dočekuje ga kao nevjesta djevica.
3 Ona ga hrani kruhom razboritosti i poji ga vodom mudrosti.
4 On se oslanja na nju i ne posrće; uzda se u nju i ne sramoti se.
5 Ona ga uzvisuje nad bližnjega njegova i sred zbora usta mu otvara.
6 On nalazi veselje i vijenac radosti i baštini ime vječno.
7 Nerazumnici je nikad ne dobivaju niti je grešnici očima gledaju.
8 Ona je daleko od oholice i lažljivcima ne dolazi na um.
9 Ne priliči hvalospjev ustima grešnikovim jer mu ga Gospod nije dao.
10 Iz usta mudračevih nek' odjekuje hvalospjev, i tada sam Gospod njime upravlja.

Čovjekova sloboda

11 Ne reci: »Od Boga je grijeh moj«,
jer što on mrzi, nikad ne čini.
12 I ne reci: »On me zavede«,
jer njemu grešnici ne trebaju.
13 Gospod mrzi svaku gnusobu,
a mrzi je i svaki onaj tko se njega boji.
14 On je sam u početku stvorio čovjeka
i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj.
15 Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi,
u tvojoj je moći da budeš vjeran.
16 On je preda te stavio vatru i vodu:
za čim hoćeš pruži ruku svoju.
17 Pred čovjekom je i život i smrt:
što on više voli, to će mu se dati.
18 Jer velika je mudrost u Gospoda,
on je svemoćan i vidi sve.
19 Oči Gospodnje počivaju na onima koji ga se boje,
Gospod zna svako djelo čovječje.
20 Nije nikad zapovjedio nikomu da bude bezbožnik
niti dao dopuštenje za grijeh.
16 Ne želi mnoštva nevrijedne djece
i ne raduj se bezbožnim sinovima.
2 Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima
ako nema u njih straha Gospodnjeg.
3 Ne računaj na njihov dug život
i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu,
jer više vrijedi jedan nego tisuću
i umrijeti bez djece bolje je
nego imati potomke bezbožnike.
4 Jer jedan razborit čovjek napuči grad,
a rod zlikovaca razori ga.
5 Mnogo je sličnoga vidjelo oko moje,
a još više slušalo uho moje.
6 U zboru grešničkom zapalio se oganj
i u puku buntovnom raspalio se gnjev.
7 Bog nije oprostio divovima u staro doba
kad se pobuniše pouzdavši se u svoju moć.
8 Nije poštedio sugrađana Lotovih:
njih se gnušao zbog oholosti njihove.
9 Nije poštedio ni puka prokletoga:
oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih.
10 Ni šest stotina tisuća pješaka,
koji propadoše zbog tvrdoće srca svojeg.
11 Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac,
bilo bi čudo ako bi ostao bez kazne,
jer i milosrđe i gnjev pripadaju Gospodu,
koji može u svojoj moći oprostiti i srdžbu iskaliti.
12 Kao što mu je milosrđe veliko,
tako mu je velika i strogost;
on ljudima sudi po djelima njihovim.
13 Bez kazne mu ne može uteći grešnik s plijenom,
niti je uzalud strpljivost pobožnika.
14 Širok je put njegove milosti,
ali svatko dobiva prema djelima svojim.