Kada govorimo o uticaju prethodnih religija na hrišćanstvo, nemoguće je zaobići religiozne tradicije starih Egipćana. Na našu sreću, posjedujemo činjenične i detaljno dokumentovane dokaze načina života, tradicija, i vjerskih običaja iz tog doba. A za naše potrebe, uzećemo vjerovanje o Horusu, faraonskom bogu Sunca, koji se kao božanstvo pojavio nekih 3000 godina prije Isusa.

Možda se pitate čemu se ovdje stalno pominje Horus. Razlog je sasvim jednostavan: bez priče o Horusu, ne bi bilo ni priče o Isusu. Ili bi ta priča bila sasvim drugačija.

Da bi uporedili život i akcije Horusa sa Isusovim, kao baza su uzeti primjeri koji su i dan danas vidljivi na slikama ili zapisani hijeroglifima na faraonskim hramovima i grobnicama, kao i zapisima na papirusu. A sve ovo je od specifične važnosti. Naime, biblijski Isus i njegovi apostoli su samo priče i predanja, bez trunka dokaza ili istorijsko-arheoloških tragova. I pored svih napora kako ozbiljnih arheologa i istoričara tako i nebrojenih prevaranata svake vrste, ne postoje apsolutno nikakvi tragovi neke javne osobe pod imenom Isus, koja bi se mogla činjenično povezati sa čudima ili bilo kakvim akcijama putem bilježaka tadašnjih rimskih odnosno jevrejskih istoričara, pisara, sveštenstva ili vlasti. Nema zabilješki ni od mogućih Isusovih bližih savremenika, obožavatelja, slijepih koji su progledali ili čudesno izliječenih od bolesti. Sa druge strane, i ako je faraonski sistem vjerovanja bio također zbir fantazija i predanja, stari Egipćani su nam bar ostavili mnoge pisane detalje oko tadašnjih religioznih tradicija. Ali u svakom slučaju, ovo nas dovodi do nečeg interesantnog: kroz poređenja ove dvojice data nam je mogućnost da bez nagađanja i sumnji utvrdimo kako su i na koji način nastale priče o Isusu.

Pošto je u religijama sve izmišljeno i često se po potrebi mijenja, treba dodati da se Horus pojavljivao kroz faraonske periode u više različitih oblika, počevši još od pre-dinastija pa skoro sve do pojave Isusa—dakle, nekih tri hiljade godina. Zato je moguće naći da je negdje Horus samo povezan sa bogom Ozirisom, negdje je Oziris prikazan kao njegov otac, a imamo i ovaj primjer iz papirusa ‘The Book of Dead’ gdje na jednom mjestu stoji: “Ja sam Horus Stariji na dan postavljenja, ja sam Anubis od Sepa, ja sam bog svega, ja sam Oziris.” Dalje, postojao je Horus ‘stariji’ kao i Horus ‘mlađi’ nešto kao beba Isus i odrasli Isus. Ali da se ne zamarate izmišljotinama nastalim kroz milenija, treba samo znati da su Horus i Oziris bili tradicionalni bogovi Sunca kao što je to trebao da bude i Isus, sve dok se nisu promjenili društveni uslovi. Time je nastala osnova za utemeljenje novog božanstva u novo formiranoj religiji, i to pod okriljem jevrejskog boga.

Evo vam mogućnosti da ovdje pažljivo uporedite detalje života Horusa i Isusa po tvrdnjama, pričama i postavkama faraonskih i biblijskih vjerovanja:

• Horus je ‘rođen’ 21. decembra a Oziris, njegov otac, 25. decembra. Isus je ‘rođen’ 25. decembra isto kao i persijski bog sunca Mitras. A kako znamo, taj dan je vezan za solasticij (položaj Sunca);
• Horus je podignut od očuha Sefa (Seph), slično kao što je očuh Josip podigao Isusa;
• Horusovo rođenje su pratila trojica posmatrača zvijezda slijedeći zvijezdu Sirijus i noseći poklone... isto kao Isusa ‘tri mudraca’ (tri zvijezde iz pojasa sazvežđa Orion) koji su pratili ‘istočnu zvijezdu’ (Sirijus);
• Anđeli su najavili rođenje Horusa... kao i Njegovo;
• Horus je imao 12 slijedbenika, isto kao i Isus apostola;
• Horus je završio na krstu** slično Isusu;
• Horus je 'kršten' u 30 godini života od Anupa na Eridanu, a Isus od Jovana Krstitelja, također u 30 godini, u rijeci Jordan;
• Krstitelju Anupu je odrubljena glava kao i Jovanu Krstitelju;
• Horus se 40 dana odupirao izazovima i obećanjima Suta (sotone), isto kao sto se Isus opirao 40 dana sotoni na planini;
• Horus je čudotvorstvom liječio bolesne i hodao po vodi kao i naš poznanik;
• Horus je oživio (oca) Ozirisa, a Isus Lazarusa. Oziris se izgovarao i El-azarus—pa ako ime pročitate glasno dobićete… ali, pokušajte sami;
• Horus je sahranjen u mjestu Anu (Mjesto hljeba) gdje je i uskrsnuo. Isus je uskrsao također u Betani (ili kako mi kažemo, Betaniji), što se kao kovanica sastoji od ‘Bet’ i ‘Anu’ a u prevodu znači Kuća hljeba;
• Oziris je sahranjen i nakon tri dana je ‘uskrsnuo.’ To se u Egiptu slavilo svake godine uz zapaljene svijeće;
• Horus je bio poznat i kao Mesija, Govor Istine, Put, Život... dakle pod istim atributima kao i Isus; također je bio poznat pod epitetom ‘Iusa.’ Dakle, Iusa, Isus, Jesus... zvuči poznato;
• Oziris je imao titulu karast što je u slobodnom značenju ‘neko kome je suđeno da bude nešto osobito.’ Isus je dobio ime Hristos ili Krist, što podrazumjeva isto.

(** I Horus je ‘zakovan’ na krst. Međutim, krst nije uvijek podrazumijevao klasičan čin zakivanja. Na primjer, Horus je po tradiciji bio ‘zakovan’ ali u nebesima, dakle činom određenog nematerijalnog akta. Imajući u vidu da je u zimskim i ranim proljećnim mjesecima sazvežđe Krsta vidljivo iz Egipta, sasvim je moguće da je ovo bila astroteistička veza sa ‘raspećem’ Horusa. Izgeda da se ovo sazvežđe moglo vidjeti i iz Jerusalema prije nekih 2000 godina pa i ranije, ali to danas nije slučaj.

Položaj sa širenjem ruku da bi se tijelom napravilo nešto slično krstu je i ranije bio jedan od fizičkih prilaza vjerskim obredima, a primjeri se mogu vidjeti ne samo na reljefima ili slikama iz faraonskog Egipta, nego i na statuama pagana i ilustracijama kod ranih hrišćana. Dakle, sve u svemu, ništa neobično. Veza navodne Isusove smrti na krstu sa iskupom za ljudske grijehe je samo praktičan prilaz žrtvovanja jedinke za grupu koji je poslužio učvršćenju ideje za novu religiju.)

Osoba u položaju kao na krstu i sa krstom oko vrata.
Figurina iz perioda između 3900 i 2500 godine prije naše ere; Kipar.

Dio reljefa: Predpostavka da su ovo Asirci sa krstovima oko vrata (oko 1500 godina prije naše ere)