Nietzsche kaže kako je pogrešno odricati se životnih užitaka

 

Ponekad je dovoljan samo jedan čovjek koji može promijeniti sve. Kada je u pitanju povijest zapadne filozofski misli, pruski filozof Friedrich Nietzsche bio je taj koji je u drugoj polovici 19. stoljeća ozbiljno prodrmao sva ona saznanja koja su do tog trenutka njegovi prethodnici podijelili s nama. Za svoje revolucionarno djelo Tako je govorio Zaratustra nastalo 1883. godine kazao je kako u njemu odlučio 'filozofirati s čekićem.' Najveći udarac ne samo svojim kolegama već i svima onima koji prate tok zapadnjačke filozofske misli zadao je u trenutku kada je izustio do tada nikada izrečeno: 'Bog je mrtav.'

Da bi bolje razumjeli što je Nietzsche ovdje stvarno htio reći trebamo se vratiti na početak njegovog gore spomenutog čuvenog dijela čiji glavni junak je perzijski prorok Zaratustra, središnja figura zoroastrijske religije, poznate još i pod nazivom mazdaizam, koja se temelji na dualizmu u borbi između dobra i zla. U Nietzscheovoj knjizi Zaratustra odlazi u planinu kako bi u njima pronašao mir i posvetio se razmišljanju. Tamo provodi punih deset godina da bi onda shvatio da mudrost koju je tijekom tih deset godina stekao želi podijeli s drugima. Zbog toga silazi u grad u podnožju planine i na putu susreće starog pustinjaka kojeg je posljednji put vidio kada je odlazio u osamu i nailazi na čuđenje. Pustinjak ga, naime, pokušava uvjeriti kako je besmisleno pokušati podijeliti svoju mudrost s drugima jer ga ionako neće razumjeti no kod Zaratustre to izaziva samo smijeh. Dok prolazi dalje, razmišljajući o pustinjaku koji mu je upravo ispričao kako u osami planine pjeva, plače, smije se i moli Boga, perzijski prorok sam sebi obraća se riječima: 'Ma kako je to moguće? Stari pustinjak još nije čuo da je Bog mrtav!' Konačno dolazi u grad gdje se akrobat u sklopu svoje predstave upravo sprema hodati po konopcu pred nestrpljivom gomilom. Taman u trenutku kada se akrobat sprema zakoračiti na konopac, Zaratustra ustaje i izgovara: 'Čekajte! Naučit ću vas što je nadčovjek!' no njegove riječi izazivaju samo podsmijeh gomile.

Friedrich Nietzsche započeo je svoje djelo na ovako nekonvencionalan način kako bi sam prikrio vlastitu nesigurnost i strah od reakciju koju će njegova filozofska misao izazvati. Naime, bojao se da bi ga mogli doživjeti kao običnog showmana u području filozofije koji zapravo nema ništa konkretno za reći. Kako bi izbjegli pogrešku koju je učinila Zaratustrina publika ismijavši ga kada joj se obratio, moramo istražiti temeljna Nietzscheova uvjerenja.

Ovaj pruski filozof je, naime, vjerovao da su tri koncepta nerazdvojno povezani: ljudski rod, moral i Bog. Kad Zaratustra izgovara kontroverzne riječi 'Bog je mrtav', on time ne napada religiju. Njegov Bog ovdje nije onaj kojem se mole pobožni već on predstavlja zbroj viših vrijednosti koje štujemo. Drugim riječima, smrt Boga ne predstavlja smrt vrhovnog božanstva već poraz svih onih krovnih vrijednosti koje smo naslijedili i koje predstavljaju dio naše civilizacije. Jedan od temeljnih ciljeva Nietzscheove filozofije jest dovesti u pitanje sva naša dosadašnja promišljanja o etici i smislu života, kao i o dobru i o zlu. On, naime, smatra da dobar dio stvari koje smatramo 'dobrima' su zapravo samo ograničavajući faktori koji nas sputavaju u iskrenom uživanju u životu i poštovanju istoga. Na primjer, naučili smo da je 'dobro' ne praviti budalu od sebe u javnosti pa ćemo se zato suzdržavati zaplesati pred drugima, mada na to veseli. Čitav život možemo provesti radeći zatupljujući posao kojeg mrzimo, iz osjećaja dužnosti koji nas na to tjera, a tjelesne želje zatomljujemo vjerujući da tako činimo dobro.

Koliko vremena u životu provodimo bespotrebno se žrtvujući, pita se Nietzsche

 

Nietzsche želi proglasiti kraj takvoj filozofiji uskraćivanja života i natjerati čovječanstvo da svijet oko sebe vidi na drugi način. Najveća blasfemija za njega više nije počiniti grijeh protiv Boga već počiniti grijeh protiv života. Upravo to je pogreška koju je učinio Zaratustra kada je otišao u osamu planine – napuštajući svijet i okrećući se molitvi Bogu koji ne postoji počinio je grijeh protiv života. Svoja uvjerenja o nestanku viših vrijednosti u koje vjerujemo Nietzsche je detaljnije opisao u svom eseju Kako je stvarni svijet konačno postao mit. Na samo jednoj jedinoj stranici predstavlja povijest zapadne filozofske misli, a započinje je grčkim filozofom Platonom. Platon je smatrao da postoje dva svijeta – tzv. svijet ideja, koji je ujedno stvarni svijet i kojeg možemo dokučiti zahvaljujući vlastitom intelektu, te onaj svijet koji nam je dostupan zahvaljujući našim osjetilima, a koji predstavlja samo kopiju onog stvarnog. Za razliku od onog svijeta kojeg poimamo osjetilima i koji je promjenjiv, stvarni svijet se nikada ne mijenja. Nietzsche smatra da je takva podjela svijeta na stvarni i svijet dojmova opasna jer na taj način uvijek prednost dajemo isključivo intelektu kojim se može pojmiti stvarni svijet, dok naša vlastita osjetila poput vida, sluha, njuha ili intuicije zanemarujemo.

Pokušavajući dalje raščlaniti ideju dualnog svijeta, Nietzsche se okreće ideji kršćanstva. Po njemu, kršćanstvo svojim stvarnim svijetom smatra onaj koji dolazi u zagrobnom životu, Raj koji je obećan onima koji uzorito žive. Svijet u kojem trenutno živimo zapravo je nekako manje stvaran, a time i manje vrijedan. Zbog toga smo, zaključuje Nietzsche, prisiljeni negirati život kojeg sada živimo jer se nadamo nagradi koja jednog dana slijedi, nakon naše smrti.

I Platon i kršćanska filozofija svojim su idejama o dva svijeta ostavili dubok trag u našim vrijednosnim sustavima. Zahvaljujući njima, naučeni smo smatrati kako je svijet u kojem trenutno živimo ništavan i vrijedan prezira, kako u njemu ne smijemo uživati, te kako je on tu samo kako bi nam jednog dana bio omogućen prijelaz u onaj drugi koji doista nešto vrijedi. Za Nietzschea je taj stvarni svijet koji nam nije dostupan samo mit, a propovjednike koji zagovaraju odricanja u ovom životu kako bi bili nagrađeni nakon što on okonča naziva propovjednicima smrti. No zašto je zapravo rekao da je Bog mrtav? Da bi to bolje razumjeli moramo se još jednom vratiti jednom od najčuvenijih filozofa u povijesti, ranije već predstavljenom Immanuelu Kantu.

Za razliku od Platona koji je vjerovao kako zahvaljujući vlastitom intelektu možemo dokučiti stvarni svijet, Kant je smatrao da takvo što nije moguće – stvarni svijet nam jednostavno ostaje nedostupan. Nietzsche na to odgovara: ako je stvaran svijet nedostupan i nedokučiv svima, čak i onima najmudrijima i najučenijima, postavlja se pitanje ima li uopće priča o njegovom postojanju smisla? Njegov odgovor na ovo pitanje već se sam nameće – negativan je pa stoga treba odbaciti čitav sustav vrijednosti koji se temelji na gore opisanoj ideji omalovažavanja trenutnog života i svijeta u kojem živimo. Zbog toga su, dakle, mrtve sve one vrijednosti koje štujemo i možemo u konačnici reći: 'Bog je mrtav.'

Nacisti su zloupotrijebili Nietzscheove ideje

 

U trenutku kada shvatimo da ne postoje nikakav stvarni svijet i svijet priviđenja već samo jedan, unisoni svijet, kaže Nietzsche, doživjet ćemo ključni trenutak u našem postojanju. U tom trenutku prisiljeni smo preispitati naše vrijednosti te se također zapitati: što zapravo znači biti čovjek? Kad prozremo sve te iluzije kojima smo do sada bili izloženi, prevladat ćemo ideju čovjeka i prigrliti Nadčovjeka. Nietzcheov Nadčovjek nije nikakvo superiorno biće koje gazi sve ispred sebe već je to jednostavno onaj čovjek koji je odbacio ideju dualnog svijeta i koji se odriče vrijednosnog sustava koji nas tjera na negiranje uživanja u sadašnjem trenutku i životu.

Njegova filozofska misao nije naišla na preveliku pažnju tijekom njegovog života – štoviše, bio je do te mjere nezanimljiv svojim suvremenicima da je čak trebao sam financirati posljednje izdanje djela Tako je govorio Zaratustra. Međutim, tridesetak godina nakon njegove smrti Nietzscheova ideja Nadčovjeka počela se pojavljivati u retorici nacista koji su je odlučili zloupotrijebiti kako bi promovirali svoje ideje o istrebljenju Židova i dominaciji svijetom. Bi li Nietzche takvo što odobravao? Na zaključak da je odgovor na ovo pitanje negativan navode nas dvije crtice iz njegovog života. Prvo, treba znati da je Friedrich Nietzsche bio osobni prijatelj čuvenog njemačkog skladatelja Richarda Wagnera kojeg je upoznao na Sveučilištu u Baselu gdje je predavao no bez previše razmišljanja i sentimentalnosti odlučio je prekinuti to prijateljstvo nakon što je shvatio da je Wagner antisemit. Također treba znati da je Nietzsche u svom djelu Tako je govorio Zaratustra napisao kako nacionalizam smatra oblikom otuđenosti i poraza, a ljude koji ga štuju površnima, što nipošto ne odgovara idejama koje su propagirali Hitler i nacistički pokret.

Nietzscheova filozofija vrlo je važna, ne samo zbog toga jer se hrabro usudio suprotstaviti svemu onome što su njegovi prethodnici filozofi do tada rekli već ponajviše zato jer su njegove ideje ostavile dubok utisak ne samo na filozofe već i na čitav niz umjetnika i pisaca 20. stoljeća, a time i na sve nas. Friedrich Nietzche uzeo je čekić i njime razbio sve ono što smo do tada znali o filozofiji.

U slijedećem nastavku ovog feljtona prvi put ćemo se susresti s filozofijom jezika koju će nam predstaviti švicarski filozof Ferdinand de Saussure, a također ćemo vam predstaviti filozofsku misao njegovog austrijskog kolege, osnivača fenomenologije, Edmunda Husserla te onu francuskog filozofa i dobitnika Nobelove nagrade za književnost Henrija Bergsona koji nam poručuje: 'Slušajte svoju intuiciju!'

 

http://www.fizzit.net/drustvo/filozfija-sociologijga-i-religija