Laboratorijima alternativnih stilova života ili, točnije, hramovima suvremenog poganstva, mogli bismo nazvati new-ageovske eksperimentalne centre, poput Esalena u Kaliforniji, Findhorna u Škotskoj, Monte Verità u Švicarskoj, ili Damanhura u Italiji. Ovom posljednjem posvećujemo prilog koji slijedi.

“Grad svjetlosti”

Damanhur (ili “Grad svjetlosti”) posjetili smo u siječnju ove godine i ostali impresionirani njegovom impozantnošću. Smješten sjeverno od Torina, na obroncima sjevernotalijanskih Alpi u dolini Valchiusella, prostire se po cijeloj dolini Valchiusella a dijelom i visinom Canavese. Teritorij mu obuhvaća 160 hektara šume, 5 hektara urbanizirane površine, 60 hektara obradive zemlje i oko 80 zgrada, među koje se ubrajaju i privatni stanovi, studiji, umjetničke radionice, pogoni i seoska imanja. Federacija Damanhur, kako sami sebe predstavljaju, broji preko 800 građana, imaju vlastitu socijalnu i političku strukturu (čak se planiraju kandidirati i kao politička stranka), ustav, četrdeset poduzetništva, posjeduju vlastitu valutu i (sveti) jezik, internu školu i dnevne novine. Počeci Damanhura sežu u 1977. godinu, a osnivač mu je bio Oberto Airaudi, spiritistički medij, po kojemu su onostrana bića upravljala izgradnjom cijelog projekta.

Hram Čovjeka (Tempio dell’Uomo)

Srce Damanhura predstavlja monumentalni Hram, dospio i u Guinnessovu knjigu rekorda, smješten 72 metra ispod zemlje, podignut u čast čovjeku. Analogno četirima alkemijskim elementima, zamišljen kao veliki alkemijski laboratorij, i Hram Čovjeka (u hrvatskoj damanhurskoj literaturi “Tempio dell’Uomo” preveden je kao “Hram Čovječanstva”) sastoji od četiri dvorane: dvorane zemlje, vode, kugli, ogledala i metala, te labirinta i nove komore. Federacija Damanhura je inicijacijsko društvo sastavljeno od osoba koje se, konglomeratom alkemije, magije, umjetnosti i graničnih znanstvenih područja, po zakonu divinizirane evolucije, žele duhovno uzdizati i graditi novi svijet u kojemu bi se čovjek klanjao samome sebi.

Hram je, zapravo, inicijacijski put, ritualizirana reprodukcija unutarnjeg prostora svakog čovjeka, istovremeno i sveukupne povijesti čovječanstva: prolazak kroz dvorane i labirinte Hrama predstavlja uranjanje u svoju vlastitu božansku nutrinu, magijski put do prvobitne cjelovitosti čovjeka, što je bila svrha i Coelhovog Alkemičara. Hram je istovremeno i divovska selfika, jer je u njega ugrađeno oko tristo tona bakrenih selfik-struktura, tako da tvori veliku selfik mrežu koja na energetskoj razini povezuje cijeli kompleks. Mjestu na kojem je izgrađen pripisuju se u svijetu jedinstvene sinkrone zemljine energetske linije čije zračenje da pozitivno utječe na ljudska bića. Zanimljivo je napomenuti da je Hram građen u tajnosti, sve do 1992., kada je grupa bivših damanhuraca projekt prijavila državnim vlastima, jer im preostali članovi nisu pristali isplatiti traženu svotu novca na ime njihova sudjelovanja u zajednici. Do sada je sagrađeno tek deset posto od predviđenog.

Kao što ranije rekosmo, damanhurijanci su inicijacijsko društvo; građani Damanhura su inicirani, i svaki građanin izabire jedan od sedam duhovnih putova koji će slijediti:
1. Put riječi (glazbe i zdravlja);
2. Put proročišta;
3. Put ezoterijskih brakova;
4. Put umjetnosti i rada;
5. Put redovnika;
6. Put vitezova;
7. Put ujedinjenih tehnologija i
umjetnosti.

Zbog ograničenosti prostora nismo u mogućnosti analizirati svih sedam spomenutih putova, stoga ćemo se osvrnuti tek na prva tri.

Nova znanost ili znanstvena fantastika?!

Bolest u Damanhuru predstavlja priliku za učenje, a zdravlje sredstvo duhovnog rasta. U okviru “Puta zdravlja” (odnosno “Puta riječi”) damanhurijanci su razvili vlastitu tehnologiju dijagnosticiranja bolesti koja čovjeku, kako oni vele, pristupa cjelovito (ili holistički: obuhvaća njegovu tjelesnu, emocionalnu, mentalnu i duhovnu razinu) pri čemu se služi pranoterapijom, koloroterapijom, akupunkturom i, nadasve, dijagnostičkom metodom razvijenom na temelju damanhurskog shvaćanja selfika. Selfike su konstruirane od bakrenih i metalnih žica, različitih boja i posebnih minerala, a svrha bi im bila udomiti inteligentne energije, biti njihovo skladište ili akumulator. Selfike su, tvrde u Damanhuru, bile široko korištene u Atlantidi, i da im se tragovi mogu naći još u egipatskoj, etruščanskoj i keltskoj kulturi. Jedna selfik-kabina s napravom za skeniranje u svrhu dijagnosticiranja bolesti i njihova uklanjanja smještena je u samom središnjem prostoru Damanhura. Sva damanhurska medicinska tehnologija, govoreći kritički, temelji se na magijskim i ezoterijskim učenjima, alkemiji i rubnim znanstvenim teorijama.

Put proročišta

“Put proročišta” predstavlja ritualno tijelo Damanhura, posvećeno komuniciranju s natprirodnim silama, pri čemu sudionici postaju njihovim kanalima, kako sami svjedoče: “Mi smo kanali za sile koje kroz nas prolaze. Kad ih osjetimo, kad energije teku, osjećamo istinsko zadovoljstvo.” Uz komunikaciju s moćnim “inteligentnim energijama” u Damanhuru se prakticiraju i obredi visoke magije, općenje s duhovima prirode, obožavanje Majke Zemlje (Geje) pomoću poganskih ceremonija Solsticija i Ekvinocija, štovanje bogova iščezlih civilizacija i poganskih religija: Horusa (egipatskog boga Sunca), Basteta (egipatske boginje Sunčeve životvorne moći; prikazana je s lavljom ili mačjom glavom i simbol je seksualne strasti) i Pana (starogrčkog boga stočara), Anubisa (egipatskog boga mrtvih s glavom šakala), Kibele (rimske boginje divljih dijelova), Brahme (hinduističkog boga s četiri lica)… Mit-ski kontinenti poput Atlantide i Mue, s njihovim stanovnicima, te gnomi, vile i patuljci… u Damanhuru su živi i prisutni.

Vegetarijanski brakovi

Bračni savez, onako kako ga Isus nalaže prema evanđeljima, nesnošljiv je promicateljima newageovske paradigme, a Damanhur joj daje i filozofsko uporište. “Put ezoterijskih parova”, jedan od sedam duhovnih putova Damanhura, svojevrsna je bračna sveza, doduše samo na određeno vrijeme. U Damanhuru postoje dva različita tipa vjenčanja, standardno i ezoterijsko, ali su oba sklopljena na određeno vremensko razdoblje, od jedne do tri godine, s mogućnošću obnavljanja. Za razliku od standardnoga, ezoterijsko vjenčanje smatra se magijskim i zato superiornijim. Dok se u standardnom obliku vjenčanja ne traži međusobna seksualna vjernost, kod ezoterijskog vjenčanja ona se zahtijeva zbog, kako vele, naravi magijskog obreda prilikom kojega se stvara zajednički entitet. Kakogod da bilo, imajući u vidu vjerovanje damanhurijanaca u reinkarnaciju, i vegetarijanstvo koje proistječe kao logična posljedica učenja o njoj, ovako sklopljeni brakovi mogli bi se nazvati i vegetarijanski. I to iz dva razloga. Prvo, jer su oni koji u njih stupaju - vegetarijanci. Ukoliko jesu! A budući da vegetarijanstvo pretpostavlja uzdržavanje od mesa, i kako ovakvi brakovi redovito ne donose djecu, možda su i bili nemrsni, bez mesa – vegetarijanski!

Damanhurijanci u Hrvatskoj

Damanhurijanci u Hrvatskoj okupljaju se u “Damanhur centru TALEJ”, sa sjedištem u Vlaškoj ulici 81a, u Zagrebu. Pojedini članovi povremeno borave i u međunarodnom Damanhur sjedištu u Italiji, bilo radi pohađanja tečajeva ili služenja. Na hrvatski su preveli i nekoliko knjiga, a imaju i svoju službenu web stranicu.

Nema sumnje, Damanhur je vapaj za boljim svijetom, apel da se mehanicističkoj slici svijeta povrati duša, da se obustavi onečišćavanje prirode, što su po sebi plemenite težnje koje i sami podupiremo, ali se od damanhurskog poganstva okrećemo živome Bogu u Isusu Kristu koji, Jedini, može ispuniti uzvišene čežnje ljudskih srdaca.