ČETIRI KRALJEVSTVA

Tri svijeta našega planeta (fizički svijet, svijet požude i svijet misli) su na našem sadašnjem stupnju razvoja polje za razvijanje raznih životnih svojstava. Za sada ćemo se baviti samo s njih četiri - s mineralnim, biljnim, životinjskim i ljudskim kraljevstvom.

Ova četiri kraljevstva imaju različite odnose prema onim trima svjetovima, već prema tome koliko su te grupe napredovale u razvoju života i školi iskustava. Ukoliko se radi samo o formi, čvrsta su tijela svih četiriju kraljevstava građena iz iste kemijske supstance; iz krutog, tekućeg i plinovitog tijela kemijske oblasti. Tijelo čovjeka također je kemijski produkt kao i kamen. Ali postoje razlike: čovjek se kreće, raste i rasplođuje, dok ruda ostaje ista.

Ako usporedimo čovjeka s biljnim kraljevstvom vidimo da čovjek ima kao i biljka gusto tijelo, sposobnost rasta i rasplođivanja, ali da čovjek osim toga ima i sposobnost kretanja i sposobnost opažanja stvari izvan sebe, što biljka nema.

Kada usporedimo čovjeka s životinjom nalazimo da oboje posjeduju sposobnost kretanja, osjećanja, rasta, rasplođivanja i opažanja. Osim toga, čovjek ima sposobnost govora i jednu nadmoćnu strukturu mozga i ruku. Čovjek je razvio i artikulirani govor kojim može izražavati svoje osjećaje i svoje misli, što ga sve diže iznad druga tri kraljevstva.

Uzroke tih razlika moramo tražiti u onim nevidljivim svjetovima. Tamo nalazimo zašto je jednom prirodnom kraljevstvu nešto dano a drugome nije.

Prvi uvjet da bismo mogli djelovati u nekom svijetu i tražiti njegova osobita svojstva jest da posjedujemo jedno vozilo (vehicle) iz njegove materije. Da bismo mogli u gustom fizičkom svijetu djelovati moramo imati gusto tijelo prilagođeno okolini. Isto tako moramo imati životno tijelo prije nego možemo izraziti život. Da bismo mogli pokazati osjećaj moramo imati nosač iz materije požude, a da bismo mogli misliti potreban je intelekt iz materije konkretnih misli.

Kada ispitujemo četiri kraljevstva u njihovoj vezi s eterskom zonom onda nalazimo da rude nemaju zasebno životno tijelo i da je to razlog da one ne rastu, da se ne rasplođuju i da ne osjećaju. One su prožete samo planetarnim eterom. U rudi djeluje samo najniža od četiriju eterskih vrsta, kemijski eter. Ovome one zahvaljuju svoje kemijske snage.

Ako promatramo biljke, životinje i ljude u odnosu na etersku oblast, onda opažamo da osim što su prožeti i sa planetarnim eterom, svi oni imaju jedno zasebno životno tijelo. Ipak postoje još neke razlike između životnog tijela bilja i onog životinja i ljudi. U biljci dolaze do punog djelovanja samo kemijski i životni eter. Zato biljka može rasti uz pomoć kemijskog etera i svoju vrstu rasplođivati posredovanjem životnog etera iz kojeg se sastoji njeno zasebno životno tijelo. Ali iako postoji životni eter, on je samo djelomično latentan odnosno drijemajući, a reflektirajući eter potpuno nedostaje. Iz toga proizlazi da sposobnost osjećanja i pamćenja, što su svojstva te eterske vrste, ne mogu kod biljaka doći do izražaja.

Okrenemo li se životnom tijelu životinje, onda nalazimo da su kako kemijski tako i životni i svjetlosni eter dinamički djelatni. Zato, uslijed djelovanja kemijskog etera, životinja posjeduje sposobnost primanja hrane i rasta, te uslijed djelovanja životnog etera sposobnost rasplođivanja kao i biljka. Ali uslijed djelovanja svjetlosnog etera kraljevstvo životinja ima sposobnost vlastitog stvaranja topline i osjetilnog opažanja. Naprotiv kod životinje se četvrti eter još ne pojavljuje, zato ona nema misli i nema sjećanja

četiri etera djelotvorna. Uz pomoć kemijskog etera on može primati hranu i rasti. U životnom eteru postojeće snage čine ga sposobnim da rasplođuje svoju vrstu. Snaga svjetlosnog etera daje gustom tijelu toplinu, djeluje na živčani sustav i mišiće, pa na taj način otvara vrata prema vanjskome svijetu. Reflektirajući eter osposobljuje duh da snagom misli upravlja svojim nosačem. Taj eter gomila također prošla iskustva kao "pamćenje".

I kao što se eterska oblast proteže preko svog gustog dijela, tako strši također životno tijelo biljaka, životinja i ljudi preko opsega čvrstog tijela. To je opet jedan dokaz za istinitost hermetickog temeljnog načela "kako gore tako dolje". Ovo prekoračenje životnog tijela iznosi kod čovjeka otprilike jedan i pol cola. Dio izvan gustog tijelo jako svijetli i ima boju breskve.

Tako smo upoznali odnose četiriju kraljevstava prema eterskoj oblasti fizičkog svijeta, pa ćemo sada obratiti pažnju njihovom odnosu prema svijetu požude.

Ovdje se opaža da ni rude niti biljke nemaju zasebno osjećajno tijelo. Njih prožima samo planetarna požudna tvar svijeta požude. Pošto im fali odgovarajući nosač oni ne mogu niti opažati, ni željeti, ni osjećati, što su sve sposobnosti koje pripadaju svijetu požude. Ako razbijemo jedan kamen on ništa ne osjeća, ali bila bi zabluda misliti da s tim činom nije vezano nikakvo osjećanje. Naučni okultizam zna da nema čina, velikog ili malog, koji se ne bi u Svemiru osjetio. Pa iako to kamen ne osjeća jer nema zasebnog osjećajnog tijela, to osjeća duh Zemlje, jer Zemljino požudno tijelo prožima kamen. Kada si čovjek poreze prst, bol ne osjeća prst koji nema zasebno osjećajno tijelo, nego čovjek, čije osjećajno tijelo prožima prst. Ako se jedna biljka iščupa s korijenom, duh prirode osjeti istu bol kao kad se nama iščupa jedna vlas. Ova naša Zemlja jedno je živo tijelo.

Planetarni svijet požude pulsira kroz čvrsto i kroz životno tijelo životinja i ljudi, jednako kao što ono prožima biljke. Ali životinje i ljudi imaju osim toga svoje zasebno osjećajno tijelo, pa oni mogu osjećati uzbuđenja, požude i strasti. S jednom razlikom: osjećajno tijelo životinje građeno je isključivo iz tvari nižih oblasti ovoga svijeta dok, i kod najnižih ljudskih rasa u tom sastavu ima i malo materije iz viših svjetova.

Fizičko tijelo je najstarije, a osjećajno je najmlađe. Osjećajno ima korijen u jetri, a životno u slezeni.

Kada obratimo pažnju na četiri kraljevstva, u odnosu na svijet misli nalazimo da rude, biljke i životinje nemaju nosača koji bi ih povezivao s tim svijetom. Ipak vidimo da neke domaće životinje, koje generacijama žive s ljudima u bliskoj vezi, razvijaju sposobnosti koje druge životinje nemaju. To je zato jer se sve što činimo, govorimo ili jesmo odražava u našoj okolini. Tako i visoko razvijene domaće životinje - misle.

(Isti princip postoji na području elektriciteta kada visoko nabijena žica izaziva u susjednoj žici induciranu struju).

Ali izuzev takvih slučajeva, kraljevstvo životinja nema sposobnost mišljenja. Životinje nisu individue. To je ta velika glavna razlika između kraljevstva čovjeka i drugih kraljevstava. Životinje, biljke i rude dijele se po vrstama. Naprotiv, što se ljudskih bića tiče, njih ima toliko vrsta koliko i individua. Svaki individuum je jedna "vrsta", jedan zakon za sebe, kao cjelina od svakog drugog individuuma odijeljen i različit. Toliko različit koliko je u nižim kraljevstvima jedna vrsta različita od druge vrste. To dolazi odatle što svaki čovjek ima jedan svoj zasebni duh koji u njemu stanuje, koji upravlja mislima i djelovanjem svakog pojedinog individuuma. Naprotiv, svaka vrsta raznih životinja ili biljaka ima samo jedan zajednički grupni duh (obično zvan "grupna duša"). Na njih djeluje grupni duh izvana.

Kako razvoj napreduje i ljudska se volja sve više i više razvija, čovjek postaje sve više nepristupačan za vanjske sugestije i u svojim nazorima slobodan od tuđih upliva. To je i glavna razlika između čovjeka i drugih prirodnih kraljevstava. Potonji se vladaju prema zakonima i nalozima grupnog duha (što mi zovemo instinktom), dok čovjek sve više postaje svoj vlastiti zakon. Mi ne pitamo rudu da li hoće ili neće kristalizirati, niti cvijet da li hoće ili neće cvasti, niti lava da li hoće prestati loviti ili neće. Ovi svi stoje u malom kao i u velikom u potpunoj vlasti grupnog duha, te su bez vlastite slobodne volje i vlastite pobude. Čovjek posjeduje oboje u većoj ili manjoj mjeri. Sve životinje jedne vrste izgledaju gotovo isto, jer one su emanacija istog grupnog duha, dok od pet stotina milijuna ljudskih bića koji nastanjuju Zemlju (1908.) nema dva koja bi bila potpuno jednaka po izgledu i karakteru.

Sve životinje slijede naloge grupnog duha i pod istim okolnostima se jednako vladaju -samo se čovjek može u određenim granicama vladati po vlastitim željama. Sigurno je da on mora činiti mnoge teške pogreške i mnogima se čini da bi bolje bilo kada bi on bio prisiljen da ide pravim putem. Ali pod takvim okolnostima on nikada ne bi naučio činiti ono što je pravo. Razne pouke između dobra i zla on ne može shvatiti ako nije slobodan ići vlastitim putem. Kada bi činio dobro samo zato što nema izbora da se ponaša drugačije, onda bi on bio puki automat, a ne jedan Bog koji se razvija preko svojih pogrešaka i njima uzrokovanim bolima do više mudrosti, dok se životinja ponaša onako kako joj diktira duh njene grupe.