Budistički praznici
u različitim tradicijama

Svaka budistička zajednica obilježava tokom godine niz praznika. Mnogi od tih dana vezani su za važne dane iz života Bude ili različitih bodisatvi.

No uvijek je to prilika za Budine sljedbenike da posjete hram, odnesu poklone monasima, potvrde svoju privrženost učenju ceremonijalnim uzimanjem pet pravila morala i da saslušaju govor o Dhammi nekog od iskusnijih monaha.

Navečer, priključit će se procesiji koja tri puta kruži oko stupe, kao znak poštovanja prema Budi, Dhammi i Sanghi, a potom i večernjem pjevanju i meditaciji. 

Različite budističke tradicije slave praznike u različite dane, ali se svi osim Japanaca ravnaju prema lunarnom kalendaru. 

Sljedbenici theravade (Tajland, Burma, Šri Lanka, Kambodža i Laos) slave rođenje, prosvjetljenje i smrt Budinu na dan punog mjeseca u maju, izuzev kada je prestupna godina i onda se praznik slavi u junu.

Ovaj praznik se naziva Vesak (također Wesak ili Vaisakh), što je naziv mjeseca u indijskom kalendaru.

Šri Lanka

Poya, dani punog mjeseca, imaju posebnu važnost, a naročito njih pet. Nazvani su po lunarnim mjesecima u koji padaju.: Duruthu (dec./jan.), Navam (obično februar), Vesak (maj), Poson (jun - proslava dana kada je Mahinda prenio Dhammu iz Indije na Šri Lanku) i Esala (juli/august).

Karakteristična za Šri Lanku je i živopisna procesija perahera. Na kraju Esala perahere (august) ulicama Kandija ide procesija koja nosi relikviju Budinog zuba na leđima slona. Praznik traje tokom devet noći i povorku čini više od sto slonova. Nova godina se slavi tri dana počev od prvog dana punog Meseca u aprilu. 

Tajland

Asalha puđa (juni/juli) slavi Budinu prvu propovijed. Neposredno poslije nje počinje tromjesečni period monsuna, odnosno tromjesečnog meditacijskog povlačenja, kada monasi ostaju na jednom mjestu i intenziviraju svoje vježbanje.

Ako moraju da napuste samostan tokom ovog perioda, to ne smije biti duže od tri dana. Ovaj se period naziva vassa i odgovara periodu monsuna u Aziji i obično se završava u oktobru.

Kathina ceremonija se održava prikladnog dana tokom mjeseca koji slijedi vassa period (oktobar ili novembar). To je vrijeme u godini kada laici mogu monasima ponuditi nove ogrtače (minimum tri metra platna je potrebno za jedan ogrtač) i druge neophodne rekvizite i time steći posebne zasluge za održavanje Sanghe. 

Magha puđa (jan./feb.) slavi različite manje značajne događaje iz Budinog života, uključujući i njegovo predskazanje dana kada će umrijeti, tj. preći u parinirvanu.

Maha đat praznik slavi njegove prošle živote. Proslava Nove godine, Songkran (sredina aprila), uključuje i Vodeni praznik.

Na kraju, svakog mjeseca dan punog Meseca je uposath, dan posebne predanosti učenju. 

Tibet

Budino rođenje se slavi devetog dana četvrtog mjeseca tibetanskog kalendara (maj), njegovo prosvjetljenje i utrnuće 15. dana istog mjeseca.

Novogodišlje ceremonije su naročito spektakularne i padaju prvog dana punog Mjeseca u martu.

Međutim, budistička nova godina zavisi i od zemlje ili etničkog porijekla grupe, pa tako Kinezi, Korejci i Vjetnamci slave krajem januara ili početkom februara.

Gutor je prednovogodišnji praznik kada se treba osloboditi svih negativnosti nagomilanih u prethodnoj godini.

Losar je sama proslava nove godine, traje 4 dana i slijedi je duga religiozna ceremonija Monlam Ćemo ("Veliki praznik molitve"), koji traje 3 nedelje.

Dyam Ling Ći Sang (15. dan 5. mjeseca lunarnog kalendara) jeste dan kada se prinose ponude lokalnim božanstvima.

Tibetski dan nacionalnog ustanka, u znak sjećanja na ustanak u Lasi 1959. je 10. marta prema zapadnom kalendaru, a Dalaj Lamin rođendan 6. jula.

Čokhor Dućen (4. dan 6. lunarnog mjeseca) jeste dan sjećanja na Budinu prvu propovijed, a Lha Bab Dućen (22. dan 9. lunarnog meseca) na njegovo uspinjanje na Tušita nebo kako bi podučio i svoju majku. Ngaćo Ćenmo (5. dan 10. lunarnog mjeseca) jeste praznik svjetla kojim se obilježava smrt Tsong-kha-pe.

Postoje još mnogi drugi praznici i značajni datumi svakoga mjeseca.

Japan

Hana Matsuri (8. april) je praznik Budinog rođenja, Nehan (15. februar) njegovog prosvjetljenja i Rohatsu (8. decembar) njegove smrti.

Kogen Mizuno u svojoj knjizi Počeci budizma kaže: "Nema čvrstih dokaza za točno utvrđivanje dana kada je Šakjamuni (Buda) rođen.

Japanski budisti, oslanjajući se na tekstove o Šakjamunijevom životu prevedene na kineski sa sanskrta - naprimjer Buddhaćarita - slave 8. april kao njegov rođendan i tokom ceremonije slatkim čajem posipaju statuu koja ga predstavlja kao novorođenče. (Ova tradicija nastala je na osnovu legende da je Šakjamuni bio opran naizmjenično toplom i hladnom vodom kada se rodio.)

Od kraja devetnaestog vijeka, u Japanu se ova ceremonija zove Praznik cvijeća u znak sjećanja na cvijeće kojim je bio ispunjen vrt Lumbini (na granici Indije i Nepala) gdje se po predaji Šakjamuni rodio."

Dvije ravnodnevnice se obilježavaju kao Higan (oko 21. marta 20 septembra), dok se Obon proteže 4 dana, počev od 13. jula i obilježava izbavljenje iz jednog od paklova majke jednog od Budinih najboljih učenika.

To je i praznik u čast ponovnog spajanja porodičnih predaka sa živima. Isti praznik poznat je i po svom sanskrtskom imenu Ulambana i slavi se širom mahajanske tradicije od prvog do petnaestog dana osmog lunarnog meseca.

Tada se vjeruje da se vrata pakla otvaraju i duhovi mogu da tokom tih petnaest dana posjete ovaj svijet.

Na oltare se prinosi hrana kako bi se olakšale muke ovih duhova i oni umilostivili. Petnaestog dana Ulambane, ili praznika mrtvih, ljudi posjećuju groblja kako bi odnijeli ponude umrlim precima.

Mnogi theravadini iz Kambodže, Laosa i Tajlanda takođe obilježavaju ovaj praznik.

Asocijacija World Fellowship of Buddhists nastoji da budiste svih tradicija ujedini u slavljenju Vesaka na dan punog Meseca u maju.

http://www.znanje.org