40 stihova o Stvarnosti

Zaziv

i. Da Stvarnost ne postoji, kako bi moguće bilo ikakvo znanje postojanja? Oslobođena svih misli, Stvarnost boravi u Srcu, Izvoru svih misli. Stoga, zove se Srce. Kako kontemplirati Stvarnost? Biti kako jest u Srcu, to je kontemplacija Stvarnosti.

ii. Oni koji poznaju snažan strah od smrti traže utočište jedino pred stopalima Gospoda koji je bez smrti i bez rođenja. Mrtvima za sebe i za svoju imovinu, kako da im se iznova pojavi misao smrti? Oni su besmrtni.

Stihovi

1. Iz naše percepcije svijeta nastaje prihvatanje jedinstvenog Prvog načela obdarenog raznim moćima. Slike imena i oblika, osoba koja vidi, zaslon na kojem vidi, i svjetlost kojom vidi: on sam je sve to.

2. Sve religije priznaju tri temeljnice – svijet, dušu i Boga – ali samo se jedna Stvarnost ispoljava Sama kao ovo troje. Može se reći, "Troje su odista troje" samo dok postoji ego. Stoga, boraviti u vlastitom Biću, gdje "ja", ili ego, je mrtav – to je savršeno Stanje.

3. 'Svijet je stvaran.' 'Ne, one je samo iluzorna pojavnost.' 'Svijet je svjestan.' 'Ne.' 'Svijet je sreća.' 'Ne.' Kakvog smisla ima ova rasprava? Svima je prihvatljivo ono Stanje, u kojem, odustavši od objektivnog gledišta, spoznaješ vlastito Sopstvo i gubiš sve predodžbe bilo jedinstva ili dvojnosti, sebe samog i ega.

4. Imaš li oblik sam, svijet i Bog se također pojavljuju s oblikom, no ako si bezobličan, tko onda vidi te oblike, i kako? Bez oka, može li bilo koji objekt biti viđen? Videće Sopstvo je Oko, a to Oko je Oko Beskonačnosti.

5. Tijelo je oblik sastavljen od petostrukog omota; dakle, svih pet omota implicirano je u tom nazivku, tijelo. Mimo tijela, postoji li svijet? Je li itko vidio svijet bez tijela?

6. Svijet nije ništa više doli otjelovljenje objekata opažanih putem pet osjetilnih organa. Pošto kroz ovih pet osjetilnih organa jedan um opaža svijet, svijet je zapravo samo um. Mimo uma, gdje može biti svijet?

7. Premda svijet i znanje o njemu nastaju i nestaju zajedno, svijet postaje poznat samo uslijed znanja. Ta Savršenost u kojoj svijet i znanje svijeta nastaju i nestaju, i koja blista bez nastanka i nestanka, to jedina je Stvarnost.

8. Pod bilo kojim imenom i oblikom možeš obožavati Apsolutnu stvarnost, jer to je samo sredstvo za ostvarenje Tog bez imena i oblika. Samo To je istinska spoznaja, u kojoj poznaješ sebe u odnosu na tu Stvarnost, postižeš mir i ostvaruješ jedinstvo s njome.

9. Dvojnost subjekta i objekta i trojnost vidioca, viđenja i viđenog može postojati samo uz podršku Jednog. Okreneš li se unutra tražeći tu Jednu stvarnost, oni otpadaju. Oni koji ovo vide jesu oni koji vidjeli su Mudrost. Oni nemaju nikakve sumnje.

10. Obično znanje je uvijek popraćeno neznanjem, a neznanje znanjem; jedino istinsko Znanje je ono kojime spoznaješ Sebe kroz propitivanje čiji su znanje i neznanje.

11. Nije li neznanje znati sve ostalo bez poznavanja sebe, znalca? Dočim poznaješ Sopstvo, koje je podloga znanja i neznanja, znanje i neznanje nestaju.

12. To je jedino istinsko Znanje u kojem nema ni znanja ni neznanja. Ono što je spoznato nije istinsko Znanje. Budući da Soptvo blista bez ičega spoznatog ili nespoznatog, samo To je Znanje. To nije ništavnost.

13. Sopstvo, koje je Znanje, jedina je Stvarnost. Znanje množnosti je lažno znanje. Ovo lažno znanje, zapravo neznanje, ne može postojati mimo Sopstva, koje je Znanje-Stvarnost. raznovrsnost zlatnih uresa je nestvarna, pošto nijedan od njih ne može postojati bez zlata od kojeg su napravljeni.

14. Ukoliko postoji prvo lice, ja, onda postoje i drugo i treće lice, ti i on. Propitivanjem u prirodu "ja", ja nestaje. S time "ti" i "on" također nestaju. Posljedično stanje, koje blista kao Apsolutno bivanje, vlastito je prirodno stanje, Sopstvo.

15. Prošlost i budućnost postoje samo u odnosu na sadašnjost. I oni su, dok traju, sadašnjost. Pokušaj odrediti prirodu prošlosti i budućnosti dok ignoriraš sadašnjost – to je kao da brojiš ili mjeriš bez mjerne jedinice.

16. Mimo nas, gdje je vrijeme i gdje prostor? Ako mi smo tijela, uključeni smo u vrijeme i prostor, ali jesmo li? Mi smo jedno te isto sada, onda i zauvijek, ovdje i svugdje. Dakle mi, bezvremeno i bezprostorno Biće, jedino jesmo.

17. Onima koji nisu ostvarili Sopstvo, kao i onima koji jesu, riječ "ja" odnosi se na tijelo, ali s tom razlikom, da onima koji nisu ostvarili, "ja" je ograničeno na tijelo, dok onima koji jesu ostvarili Sopstvo u tijelu "ja" blista kao bezgranično Sopstvo.

18. Onima koji nisu ostvarili (Sopstvo) kao i onima koji jesu svijet je stvaran. Ali onima koji nisu ostvarili, Istina je ograničena po mjeri svijeta, dok onima koji jesu, Istina blista kao Bezoblična savršenost, i kao Osnova svijeta. To je cijela razlika između njih.

19. Samo oni koji nemaju znanja o Izvoru sudbine i slobodne volje raspravljaju o tome koje od njih prevladava. Oni koji poznaju Sopstvo kao jedini Izvor sudbine i slobodne volje oslobođeni su od oboje. Hoće li se iznova u njih zaplesti?

20. Onaj tko vidi Boga bez viđenja Sopstva vidi samo mentalnu predodžbu. Kažu da onaj tko vidi Sopstvo, vidi Boga. Onaj tko, izgubivši potpuno ego, vidi Sopstvo, pronašao je Boga, jer Sopstvo ne postoji mimo Boga.

21. Koja je Istina svetih spisa koji objavljuju da viđenje Sopstva jest viđenje Boga? Kako netko može vidjeti vlastito Sopstvo? Ako, budući da jesi jedinstveno biće, ne možeš vidjeti vlastito Sopstvo, kako onda možeš vidjeti Boga? Samo tako što mu se potpuno predaješ.

22. Božansko daje svjetlost umu i blista unutar njega. Osim okretanja uma unutra i fiksiranja uma na Božansko, nema drugog načina za spoznavanje Njega kroz um.

23. Tijelo ne kaže "ja". Svi će se složiti da čak i u dubokom spavanju "ja" prestaje postojati. Kad "ja" iznikne, onda sve drugo iznikne. Oštrim umom propituj otkud ovo "ja" izniče.

24. Ovo inertno tijelo ne kaže "ja". Stvarnost-Svjesnost ne izniče. Između njih, i ograničeno na mjeru tijela, nešto izniče kao "ja". Upravo ovo je poznato kao ćit-đada-granthi (čvor između Svjesnog i inertnog), i također kao ropstvo, duša, suptilno tijelo, ego, samsara, um i tako dalje.

25. Ono nastaje obdareno oblikom, i sve dok traje oblik opstaje. Imajući oblik, hrani se i narasta. No propitaš li ovu zlu utvaru, koja nema vlastitog oblika, ona otpušta oblik i daje se u bijeg.

26. Ako ego jest, sve drugo jest. Ako ego nije, sve drugo nije. Uistinu, ego je sve. Zato propitivanje u prirodu ega jedini je način otpuštanja svega.

27. Stanje neiznicanja "ja" je stanje bivanja To. Bez traženja tog Stanja neiznicanja "ja" i njegova postizanja, kako da netko ostvari vlastiti prestanak, iz kojeg "ja" neće ponovno oživjeti? Bez tog postignuća kako je moguće boraviti u istinskom Stanju, gdje jesi To?

28. Kao što čovjek roni za nečim što je palo u vodu, tako trebaš roniti u sebe, oštro usmjerenog uma, obuzdavajući govor i dah, i pronaći mjesto gdje "ja" nastaje.

29. Jedino traganje koje vodi Samoostvarenju je potraga za Izvorom "ja" unutra usmjerenim umom i bez izricanja riječi "ja". Meditacija na "ja nisam ovo, ja sam To" može biti pomoć u traganju ali ne može biti traganje samo.

30. Propituješ li "Tko sam ja?" u svojem umu, pojedinačno "ja" će pasti dočim stigneš u Srce i neposredno se Stvarnost spontano manifestira kao "ja-ja". Premda se razotkriva kao "ja" (apsolutna subjektivnost, prvo lice svih lica), to nije ego već Savršeno biće, Apsolutno sopstvo.

31. Za uronjenog u blaženost Sopstva, nastalu iz nestanka ega, što još preostaje za ostvariti? Nije svjestan ničega (kao) drugog od Sopstva. Tko može pojmiti njegovo Stanje?

32. Premda sveti spisi govore 'Ti jesi To' (tat-tvam-asi), samo je znak slabosti uma meditirati "ja sam To, a ne ovo", jer ti si vječno To. Ono što trebaš učiniti jest propitati što doista jesi i ostati To.

33. Smiješno je reći ili "Ja nisam ostvario Sopstvo" ili "Ja jesam ostvario sopstvo"; postoje li dva sopstva, da bi jedno drugom bilo predmet ostvarenja? Istina je u iskustvu svakog da postoji samo jedno Sopstvo.

34. Uslijed obmane rođene iz neznanja ljudi propuštaju prepoznati To koje je uvijek i za svakog inherentna Stvarnost prisutna u prirodnom Srčanom središtu i boraviti u tom, pa se namjesto toga prepiru postoji li to ili ne postoji, ima li oblik ili nema, je li nedvojno ili dvojno.

35. Tragati i boraviti u Stvarnosti koja je uvijek ostvarena, to jedino je Postignuće (siddhi). Sva druga postignuća su kao ostvarenja u snovima. Mogu li biti stvarna nekome tko se probudio? Mogu li oni koji su postavljeni u Stvarnosti i oslobođeni maye biti njima obmanuti?

36. Meditacija "ja nisam ovo, ja sam To" pomaže u boravljenju kao To jedino ako se događa misao "ja sam tijelo". Zašto bismo zauvijek mislili "Ja sam To"? Je li nužno da muškarac nastavi misliti "ja sam muškarac"? Nije li slučaj da mi uvijek smo To?

37. Pretpostavka "Dvojnost tijekom prakse, nedvojnost s Postignućem" također ja pogrešna. Dok ustrajno tragaš, kao i onda kad pronašao si vlastito Sopstvo, tko si cijelo vrijeme doli deseti čovjek?[1]

38. Sve dok čovjek je činitelj, prima plodova svojih činova, ali, dočim spozna Sopstvo kroz propitivanje u to tko je činitelj, njegov osjećaj bivanja činiteljem također otpada, a trostruka karma[2] prestaje. To je stanje vječnog Oslobođenja.

39. Misli ropstva i Oslobođenja nastavljaju se samo dok sebe smatraš zarobljenim. Kad propitaš tko je zarobljen, ostvaruje se Sopstvo, vječno postignuto i vječno slobodno. Kad misao ropstva prestane, može li misao Oslobođenja preživjeti?

40. Ako rečeno je, da Oslobođenje je od tri vrste, s oblikom ili bez oblika ili bez i s oblikom, onda dopustite mi reći, utrnuće tri oblika Oslobođenja jedino je istinsko Oslobođenje.

--------------------------------------------------------------------------------

Bilješke

1 – ovo se odnosi na tradicionalnu priču o skupini od deset luda koji su putovali skupa. Trebali su preći jednu rijeku, pa kad su stigli na drugu obalu htjeli su provjeriti da li su svi uspjeli preći. Svaki je od njih brojao, ali svaki je prebrojao drugih devet i zaboravio brojati sebe. Tako su bili uvjereni da se deseti čovjek utopio i počeli su za njime tugovati. Uto je naišao neki putnik i pitao iz u čemu je stvar. Odmah je vidio njihovu grešku i kako bi ih uvjerio morali su proći jedan po jedan pokraj njega, dok je on svakog u prolazu udarao po glavi a oni su svi skupa brojali udarce.

2 - sanchita, agami i prarabdha.

Iz "The Mountain Path", svezak 1, #4, listopad 1964.

Sva prava pridržana, Šri Ramanašramam, Tiruvannamalai.

Baba Nam Kevalam

www.tantra.rs.ba