Arnamentia

Arnamentia bijaše keltska božica izvora, liječenja i pročišćenja. Danas o njoj ne znamo mnogo, jer nam je znana samo sa nekolicine natpisa, od kojih su neki pisani drevnim keltskim, neki su runski, a neki potječu iz doba kada su Rimljani zaposjeli Britaniju. Prvi su je slavili stari Kelti, vođeni druidima, oko 2.st.pr.n.e. do 2.st.n.e. Druidi su se, na područjima koje Rimljani nisu osvojili, održali još dva-tri stoljeća, do pojave kršćanstva koje se pokazalo mnogo okrutnijim od romanizacije. Nešto kasnije, oko 5.st.n.e., Arnamentia bijaše štovana anglosaksonska božica. Anglosaksonci je kolektivan naziv za Germane koji su, u 5. i 6.st.n.e. migrirali u Britaniju sa obala Sjevernog mora, najviše iz Norveške i Nizozemske. Oni su počeli razvijati i svoj vlastiti sustav runa, koji je imao 29 znakova, te stoga postoji nekoliko kamenih runskih natpisa koji spominju Arnamentiu. Anglosaksonci su obilježili povijest Britanije u razdoblju od prve polovice 5.st. do normanskog osvajanja 1066. Arnamentiji se polagano zameće trag pod utjecajem Rimljana, a danas se pretpostavlja da je na neki način povezana i sa štovanjem Sunca. Umalo zaboravih, voda je Keltima bila iznimno važna (ahmm... možda mi je daleki rođak bio Kelt... ;) pa je središnje mjesto njihovih svetih lugova bilo jezerce, a i kotao i pehar...

Inače, Kelti su bili veoma religiozan narod. Vjerovali su u život nakon smrti i reinkarnaciju. Nisu vjerovali ni u kakve "kazne" za loš život koje će ih sustići nakon smrti. Keltski panteon čini mnogo božica od primarne važnosti. Također, vjerovali su u tri aspekta Božice. Tko je veoma milosrdno preoteo to vjerovanje, ne moram više ni napominjati... Učenje druida moglo bi se ukratko opisati načelom: poštuj bodove, budi jak, hrabar, ne čini zlo. Ah da, Keltima su ljudske žrtve bile uobičajene, a žrtvovani su najčešće bili oni vojni zarobljenici ili pljačkaši. Žrtvovanja su se izvodila klanjem, spaljivanjem ili utapanjem. Općenito, smatrali su da život mora biti dan za život - jednako za ubojstvo, nenamjerno ubojstvo, tešku bolest, ili kako bi ishod bitke bio dobar; općenito kako bi se umilostivili bogovi, a prirodna ravnoteža bila vraćena. Oko za oko, zub za zub...
Žene su u Kelta imale veliku moć i bile ravne muškarcima, ako ne i poštovanije od njih :) Svećenice su bile vrlo cijenjene. One su ispraćale one koji bijahu na samrti, radile čarolije, proricale budućnost, liječile... Poznavale su moć riječi, kamenja i bilja. Kazna za loše postupanje prema ženi bila je kletva. No, nisu ni žene bile pošteđene krvavih obreda. Tako su se crvenokose žene žrtvovale božici rata, jer je boja njihove kose boja krvi.